
Стара изрека, која говори да где год кренуо не треба потпуно веровати знаковима. А и такође потврђује ону "ко пита не скита".
Неки сељаци, су ваљда кренули да семене крмачу у друго село, а локална деца су се често спрдала са знаковима, и окретала их у супротном смеру. Пошто нису хтели да питајум за пут, веровали су знаковима и отишли у друго село, на скорз другу страну. Крмача је остала неоплођена, а сељаци су изгубили два дана у путу, и од тада остаде изрека "Знакове читај, сељаке питај"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
+ za sliku
E pa mene kada neko pita gde je nešto,
ja ga ponekad pošaljem na skroz suprotnu stranu.
Ne svaki put,ali kada to napravim vrištim od smeha zamišljajući u kakva govna sam uvalio čoveka.
Izuzetno zanimljiv postupak, lud
Odlicna definicija!
pilsPlus, mada si izgleda preradio "kartu čitaj, seljaka pitaj".
Gde nadje ovo objasnjenje?+
A šta se desilo sa klincima ?