Radnik koji ima toliko malu platu da je svima sumnjivo odakle ima i za cigare a kamoli za hranu i odeću.
Nedeljko Bajić Baja i Voja Nedeljković.
Oni su postali od jedinstvenog živog bića, pranedeljčine, tj, deljčine.
Onda se deljčina mitotički podelila i nastale su dve srazmerne jedinke - nedeljčine, što znači da se one neće deliti u bližoj budućnosti.
Скуп болесних, морбидних и напаћених људи који се пријаве за публику да би аплаудирали и величали несрећне тренутке из живота појединца.
Rasol.
- Uh, ala sam se sinoć otkinuo! Ženo, deder dodaj malo rasola da se vratim međ' žive!
- More, kakav si bio, umalo ti mišomor nisam dala, govedo pijano!
Činjenica je da dok normalni muškarci razlikuju onu paletu boja koja se uči u najranijim godinama života (od bele do crne), žene razlikuju oko 934518 različitih boja i nijansi - od miš sive, boje breskve, boje kajsije pa do boje cimeta, metalik zelene, muslimanske zelene, šumske zelene, boje ametista, boje šljive, purpurne ljubičaste nijanse patlidžana ...
Muškarac koji savlada žensku kategorizaciju boja i nijansi neminovno postaje ili gej aktivista ili stilista.
ON : Video sam finu košulju u Ušću. Nisam nosio pare pa idem sutra da kupim.
ONA : Jesi siguran da će ti dobro stajati? Kakav je kroj?
ON : Stajaće mi. Ista je potpuno kao bela koju si mi ti kupila, samo što je plava.
ONA : Kako plava?
ON : Svetlo plava.
ONA : Kako svetlo plava?
ON : Pa svetlo plava, pobogu! Nije tamno plava, nije teget nego je svetla!
ONA : Znači nije šerpa plava! Dobro je!
ON : Šerpa nije boja nego kuhinjski sud a košulja je svetla!
ONA : Da nije onako zagasito plava, golubije plava?
ON : Golubovi su, ako mene pitaš, sivi a košulja je plava. Baš svetlo plava!
ONA : Znači nebo plava?
ON : Da, može se reći, boje neba!
ONA : Da nije ipak bebi plava? Slušam te! Nebo plava ili bebi plava?
ON : Jebote, otkud znam! Svetlo plava!
ONA : Pa šta si gledao kad ne znaš! Da nije Šešelj plava?
ON : Jel' tebi dobro? Šta je Šešelj plava?
ONA : Kako ne znaš? Priseti se kakve je on košulje nosio dok je bio u Srbiji ili još bolje - pogledaj na netu. Plave, na kratke rukave, pa obrati pažnju na nijansu. Znaš kad da je pričao da mu to žena bira jer mu se navodno slažu uz oči i lepo mu stoje. Mrzim tu boju, nemoj to da kupiš!
ON : Ja stvarno ne znam o čemu ti govoriš, boja je baš lepa!
ONA : Baš lepa? Da nije onda rojal plava?
ON : Predajem se! Kupiću opet belu, samo prestani!
ONA : Snežno belu, prljavo belu, cink belu ili olovo belu? A?
Posle nje više ništa nije isto.
Nije ti išlo. Problemi kod kuće, problemi na poslu, drugovi te ne pamte, bivše se ne javljaju. I onda dođe ona. I sve dođe na svoje. Krene ti na ruku kako ti nikad u životu krenulo nije. Neobjašnjivo. Metamorfoza. Kopernikanski obrt.
Ima tako žena koje prenesu na tebe nešto svoga blagoslova. Nije nužno da takva ostane s tobom, da bi blagoslov trajao. Nekad je i jedan susret dovoljan. Ako možeš, zadrži je. Ili je poljubi, pa pusti u vodu k'o zlatnu ribicu nek' resetuje svoje tri želje. Gle, obala je prepuna ribara.
- Halo?
- Đe si, Maro, sunce moje!
- Marija. I ko je to, uopšte?
- Ne sjećaš se? More, sunce, Bečići, prije dva mjeseca?
- A, ti si! Jesmo rekli da se više nećemo čuti?
- Samo sam nazvao da ti kažem nešto. Otkako smo se ja i ti, je li, kresnuli, život mi se promjenio iz korjena. Dobio sam stalan pos'o, više ne konobarišem po plaži. Majka mi je ozdravila. Ocu su povezali staž, juče dobio prvu penziju. Sestra se udala na triesdeveti rođendan...
- Bože, budale... Ako si nazvao da ponovimo - nema ništa od toga! Imam nekog. A, i onda si dobio na sažaljenje.
- Ma, nisam nazvao zbog toga. A, nema ni potrebe. Od onda - pičke k'o salate. Nećeš mi vjerovati kako me je poćeralo. Zovem te da ti ponudim saradnju. Nudim se da ti organizujem autobuske ture, k'o u Međugorje da ti je obilaze. Gre'ota da ne podijelim s drugima. Mogli bi da napravimo i neke žetone. Mi im prodajemo, a oni da ti ubacuju za blagoslov...
- :tu, tu, tu, tu:
Још један свеж англицизам, безрезервно прихваћен у наших медија. Укратко: неонарцистичко самосликање мобилним у циљу рекламе путем друштвених мрежа. Практикују га познати и они који очајно то желе да постану.
Конфигурација може бити разноврсна: анфас са бакстеркама, силиконска биста, напућени полупрофил или мртва природа са сисом. Позадина такође варира, мада су поједини амбијенти остали омиљени.
- Риле, хајде пожури више из тог купатила, морам да одрадим један селфи, љуби те сека.
- Не могу бре од тебе ни да кењам на миру!
- Хајдее, плизић, пожури, треба да сликам апгрејд трепавица, верзију 2.1! Кењај поподне.
- Убијаш ми природан рефлекс!
- Пожури, па ћу ти показати Ђанин селфи-филмчић.
- Не сери да имаш?
- Не сери ти, него излази!
Bosanska verzija pajrat beja.
Granični prelaz u Brodu 16:00h
Aloo zemooo!!!
Šta je koji kurac odjebi mi od auta nemam siće da ti dam.
Zemo ne tražim ja siću, nego vidim ideš nazad u Švicu pa da te upitam treba li kakve piraterije imam od Šemse do Madone. Za brata sve po pet evra.
Daj onda pet Šemsi i novu Ćanu bog te veselio brate pirate.
Огромна већина глупих људи који због тога мисле да су попили сву памет овог света и занемарљива мањина паметних људи без икакве конкуренције који због тога мисле да су попили сву памет овог света.
Čin napuštanja roditeljskih skuta. U uređenom delu sveta deca se osamostaljuju krajem tinejdžerstva. U Srbiji pak, to urade onog trenutka kad popu isplate solističku tačku i za drugog roditelja.
Imam 44 godine i lepo sam se snašao u životu. Živim na spratu porodične kuće od 260 kvadrata. Radim u državnoj firmi. Plata nije neka, ali važno je da kaplje svaki mesec. Žena mi je nezaposlena, pa manjak budžeta nadoknađujemo od penzije mojih roditelja. Nemaju mnogo, ali im ni toliko ne treba.
Impuls koji daje vokalnu sposobnost i organima od kojih se to najmanje očekuje.
Kad ti šinem šamar ima da ti peva uvo tri dana.
Хипотетички гледано, може да се деси сваком нашем потомку.
Рецимо да си кобјашњавао дефкама, постовао на различитим форумима, објављивао на нету под разним псеудонимима, али без веће пажње шире јавности. Био си несхваћен, ако ме разумеш. И онда ти истекло време, отегао си папке, представио се. Нико са нета не зна ни ко си, ни да си покојни, твој провајдер се убрзо угасио, а и све IP адресе су пребачене на IPv6 формат. Затире ти се сваки виртуелни траг. Што си био - био си.
Године 2167. твој потомак пубертетлија, између два дркања на Ћићолинину чукунчукунунуку, узме да брља по бекаповима хардова од пре сто педесет година. И у неком забитом фолдеру, између порно клипова од 10 секунди и мп3-ја Жарета и Гоција, нађе велики број текстуалних фајлова писаних у непознатом едитору. Скапира да то мора да је трућао неки његов далеки предак, пребаци у Ворд 2168 и почне да ишчитава. Како нема времена за толики материјал, компресује 250 гига у 1,2 килобајта и сними на гаџет 2х2 милиметра. Касније док седи у градском летећем превозу из пограничног дела Србије, јужног Франкфурта, ка универзитету у Лајковцу, на прозорском стаклу ласерски пројектује твоје писаније и наставља са читањем. Поред њега случајно стоји искусни уредник реномиране издавачке куће, коме твој потомак наравно није луд да устане и уступи место, јер крв није вода. Матори кришом чита редове на стаклу, и док му вилица зјапи од одушевљења, он пада твоме потомку на груди и кличе:
- Младићу, ти имаш редак таленат!
Мали капира све из цуга, јер, опет, крв није вода, и договара састанак са уредником. Остало је будућа историја. Потомак ређа издање за издањем, снимају се филмски и остали спектакли по сценаријима на твоје умотворине, на Месецу се отвара забавни парк са тематиком твога житија. Туристичке агенције млате паре за туре на Марс у обилазак јавних кућа са равама које си ти описао. На Венери, брегови добијају имена по теби и твојој лози.
Потомак ти, у знак захвалности, прави маузолеј који се види са Плутона, на обраслом гробљу између рударских копова у ненасељеној Шумадији и коначно сврстава твоје презиме у ред буржоаске властеле, тј. пиша по сиротињи. Твоју заоставштину крчме генерације и генерације, а можда и данас то раде, ако нису умрли.
Prva asocija na samo spominjanje Rusa jeste alkohol. Opravdano ili ne, tako je. E sad, ako je taj Rus portir, šanse da je trezan prebacuju kvotu 25. Takav je pos'o, ni on ga ne voli.
Šta će čovek drugo da radi kad ga noći samog ostave osim da drvi kobas i naliva se žestinom. Sedi Vladimir zavaljen u stolicu a tek pola sata posle ponoći. Pogled mu se gubi na gomili hrastovih trupaca poređanih u krugu pilane. Jebe mu se da razmišlja ko mu trsi ženu dok je on na straži. On i ovako odavno ne može. Posveti par minuta Ani Čepmen pa se prihvati flajke. Sergej dolazi u 6:30 a tad će kao i obično Vladimir već uveliko kunjati u svojoj stolici sa skoro praznom flašom u ruci koja visi kraj njega.
Srećemo ruske portire često. Bilo da su izvikani parti-manijaci koji udare po alkoholu iste sekunde kad dođu na žurku pa se masakriraju za dva sata ili bubuljičavi štreberi koji iznervirani simpatijinom idejom da Srećku bilderu popuše u špajzu krenu da utapaju tugu u vinjaku, u glavnom završe kao portir Vladimir. Sede na stolici, oborenih ramena i glave pognute napred. Flašu iz ruke ne misle da bace. Visi tako pored njih i s vremena na vreme malo cugnu kolko da pokažu da su živi i nastave da kunjaju.
Izraz koji se koristi kada želite nekome učtivo da kažete da danima ne možete da se poserete k'o čovek.
Pomalo je nelogičan izraz ako se posmatra iz ugla osobe koja ima tvrdu stolicu. Osoba koja ima zatvor želi da se olakša, ali govno neće da izađe. To je kao kada dovedete dete u prodavnicu slatkiša, a ne u zatvor. Iz ugla govneta već ima više smisla, dakle, ono želi napolje, a ne može. To je zatvor. ALI ZAŠTO BI POBOGU POSMATRALI IZ UGLA GOVNETA?
Za većinu tinejdžera, a boga mi i odraslih najpoznatiji umjetnici renesanse su naravno čuvena četvorka nindža kornjača. Jer da nije bilo nindža kornjača prosječan stanovnik naše zemlje (a i svijeta), vjerovatno da ne bi poznavao Donatela, Rafaela Santija, Mikelanđela, dok bi za Da Vinčija vjerovatno čuli iz Da Vinčijevog koda.
Jer iskreno malo ko je od nas čuo za Bruneleskog ili Albertija, Mazača, ili Verokia. Jebi ga bilo je samo četiri kornjače. Ali hvala im, jer današnja djeca vjerovatno neće ni to znati, ali će znati ko je pikaću, jugi, ben deset,...
Mnogo zajeban lik.
-Majstore, ja bi' ovde siš'o!
-Pa siši...
Duh Picinog parka kod Ekonomskog. Nepisano pravilo startovanja novih mušterija od strane doktorantkinja najstarijeg zanata na svetu.
Izgovara se bez upitnog znaka interpunkcije i tiho kroz zube, sasvim spontano, u prolazu, dok mušterija žuri na železničku. Usput, može da prođe i neki dobačaj tipa: "Dimaš koju godinu više bio bi moj.", "Lep si, jesi li nevin?", "Kuda ideš, povedi i mene!", "Dobre ti patike...".
Ujeb je to što su gadne. Da dobro si čuo, gadne. Heftaju ih gotovo svi, od portira, vozača kamiona do profesora univerziteta. Prljavo brate. Nemoj ni u ludilu da padneš na šarm ovih lepojki. Ni kad usereš ispit. Ni kad te devojka ostavi. Jer mogu da ti izrastu pečurke na glaviću.
Šetaš se parkom dok ti je u glavi blamna činjenica da su ti upali tregeri u klonju kod Ćomija na žurci. Odjednom iz mraka čuje se šapatom:
Ćeee da raaaadimoo
- Šta?! Da radimo??
- Da da, lepi, da radimo. A?
- Gospojo, nisam u tom fazonu.
- Nije ti to fazon mali. Uđeš, malo ostaneš, izađeš i daš mi pesto kinti. Ajde bre, viš kako si mlad. Treba sve probati u ćivotu. Blajv za tebe neka bude trista. Džabe brate!
- Možete majka da mi budete. Osim toga, ja sam fin momak. Čitam Vukajliju i treniram. Izlazim samo petkom. Marljivo učim. Mani me se. Žurim. Ćao.
- E budalo mala, da čitaš Tarzaniju možda bi od tebe i bilo jebača...
Тако се звала керуша Мила пре него што су јој одсекли ноге.
Tetovaža, ali ona zelena, vojnička ili zatvorska. Radi se običnom iglom i najjeftinijim tušem. Specifične su po tačkastom načinu crtanja, crteži su nepravilni, a obavezno su tu i neki datum ili ime.
Inače, štemovanje je obijanje i bušenje zidova zarad postavljanja neke instalacije. Krvav posao, koji obično rade fizikalci ili majstori pripravnici.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.