Mitski lokalitet varirajuće veličine, smešten negde između levog i desnog testisa svakog ljudskog primerka koji iste i poseduje, gde se za razliku od mejnstrim Holivuda i nešto manje mejnstrim Bolivuda ne pokazuje ni najmanji stepen zainteresovanosti za postizanjem čak i delića brojeva koje postižu pomenuti filmski giganti. I dok se, na primer, u moćnoj imperiji pokretnih sličica sa Zapada godišnje prosečno snimi oko 600 (slovima: šest stotina) starih/novih naslova, što je za oko 400 usranih i obavezno 4-časovnih govnurdi sa pevanjem i igranjem manje nego u ciganski produktivnoj sestri- industriji iz daleke Indije, u filmskoj kući iz naslova ne snimi se niti jedan jedini film. Zapravo, u celokupnoj istoriji ove kompanije zabeleženo je tek nekoliko produkcija od kojih su sigurno najnezapaženije one zvučnih imena Boli me kurac šta ste radili prošlog leta, Stani ili će moj kurac pucati i Kitanik 3-D. Lucidni reditelji pomenutih ostvarenja su bili toliko raspoloženi da ih snime da na kraju to i nisu učinili. A i glumce je, realno, baš mnooogo zaintrigirao scenario.
Ae, štagod...
- Ćale, daš, pliz, neke pare za Adu?
- Ne mogu sad, sine, počinje mi neki film iz Bolimuda...
◄◄◄
- ...i ja taman da uzmem pljeku i krenem kad - Ivan Ivanović! E, 'ladno ON doš'o da naruči šiš-ćevap, jebote...!
- Brate...'Sti gled'o možda ostvarenje Tri karte za Bolimud?
◄◄◄
- Nemam ja tu o čemu previše da vam pričam, gospodine Dačiću. Moji partneri iz Indije nalaze da je Srbija za njihove uslove jako egzotična zemlja, nepodeljeno su zainteresovani da snimaju na lokacijama u njoj i spremni su da izdvoje prilična finansijska sredstva da bi te svoje namere i ostvarili. E sad, jedini problem u celoj priči bi bio taj što mi još nismo doneli zakon koji bi gostujućim filmskim produkcijama u našoj zemlji garantovao 20% povra...
- Dobro, dobro, pustite sad to...Nego...Dolaze iz Bolimuda, a?
Dok je u JNA bila zabranjena tuča, kao i svaki vid nasilnog fizičkog kontakta između starešine i vojnika prašinara, ovo je bio jedini legalan način da se čvarku visoke klase najebeš majke i to pred celom kasarnom.
Sam čin oficirske kocke podrazumevao je skidanje uniforme da se ne zna čin, okruživanje vojnicima iz cele kasarne i prikrivanje učesnika same borbe od znatiželjnih očiju visokih oficira.
Tuča je prolazila u apsolutnoj tišini i bez navijanja dok bi gubitnika sklanjali sa strane i polivali vodom dok ne dođe sebi, a pobednik je ćutke oblačio svoju uniformu i šeretskim osmehom odlazio sa mesta događaja dokazavši svoju teoriju da je on u pravu i time pobedio u raspravi.
Jedino pravilo oficirske kocke je bilo da nema udaraca u lice,da se ne bi primetila pizdarija kod dežurnog oficira što je moglo da dovede do posledica koje bi bile skidanje pertli, oprtača, činova i kokarde sa automatskim slanjem u vojni zatvor sa produžetkom vojnog roka na onoliko dana koliko te komisija oficira rebne. A u nekim slučajevima čak i vojnog suda ako ima težih telesnih povreda ili ne daj bože preloma.
Екстремни блејач без портфеља.
То је онај лик што мало иза бенда стојећки бије ваздух палицама. Пошто у распалом комбићу није било места за бубњеве или их је просто мрзело да их товаре, Нешто-Бенд је потрпао само гитаре и Корга, а бубњар је ноншалантно набио палице у унутрашњи џеп од јакне и запалио у Шареницу. Док остали колико-толико симулирају дрндање инструмената, које се може повезати са пуштеном музиком, бубњар само апсурдно маше по студију и одржава пречник кеза.
- Шта ти је са Џимијем?
- Ено га код маторих, кобајаги нешто помаже око радње, држи га ћале само да му је на оку, да не прави неко срање. Свирца, бре, још нешто као студира, мани га.
- Плејбек бубњар, а?
- Аа.
Прилично савитљива. Толико савитљива, да се запиташ да ли си јој заиста потребан, јер имаш утисак да може саму себе учинити срећном кад год пожели. Она не седи као сав нормалан свет, већ околини излаже своје табане на начин који ни најискусније ортопеде не оставља равнодушним. Она сем тога и медитира. Дише на неки ултимативно зајебан начин, мислима контролише рад својих унутрашњих органа, каналише проток енергије кроз своје чакре, и усмерава крв из ножних прстију право у мозак. Једном речју, иде ти на живце. Кад се после 10 сати пробудиш искривљен, укочен и уморан, она ће те питати да ли и ти желиш шољу њеног усраног жуто-браон напитка који узима свако јутро у шест и десет како би спорије старила.
- Дедер, жено, размотај се и скокни до драгстора по једно ладно!
- Боље да те научим како правилно да дишеш. Алкохол може да ти нашкоди.
- Слушај, бре, трансформерсу један! Научио сам да дишем када ме је бабица извукла из пичке, дигла за ноге, окренула наглавачке и ошинула по гузици, још у породилишту. Севај по то пиво да те не завежем у чвор који ни Коперфилд неће развезати!
Nepisano pravilo je da se poslije dobrog seksa zapali jedna postkoitalna cigareta, čak i oni koji ne uživaju u produktima duvanske industije nerijetko zapale jednu čisto da bi kao šmekeri došli sebi poslije dobro obavljenog posla.
Takođe nuđenjem iste možete na ironičan način dati do znanja dotičnoj personi da ste uvidjeli da je ona koitusovala sa vašim mozgom.
( red ispred doktorske kancelarije )
E: Izvinite, dal bi ja mogla prije vas da udjem, znate ja ću brzo samo trebam da uzmem uputnicu?
R: Pa ne znam gospođo, ja ovde čekam jutros od 7.
E: Ma ne, ja ću samo dve minute, znate žurim se, djete mi je samo kod kuće.
R: Ajde, nema problema.
( pola sata kasnije )
E: Jao izvinite, morala je nešto da me pregleda. Izvinite mnogo.
R: Ma nema nikakvih problema. Nego, hoćete jednu cigaretu?
E: Molim?
R: Pa reko kad ste me već izjebali u zdrav mozak, red bi bio da zapalite jednu postkoitalnu cigaretu.
Veoma učestala i iritantna pojava u indijskim serijama.
Naime, da bi se pokazala dramatičnost situacije, koja je pritom sve samo ne to a u kojoj se dva ili više šokiranih aktera nalaze, kamera zumira lica jednog po jednog iz više navrata u trajanju između 30 sekundi i 2 minuta.
U toku cijelog ovog čina, piči dramatična indijska muzika
Anandi: (šokirana)
Baba: (vata se za glavu)
Jagdiš: (zinuo ka' tele)
Anandi: (počinje da plače i klima glavom lijevo desno)
Baba: (zinula i podiže pogled naviše)
Jagdiš: (zinuo još više)
Anandi: (vata se za glavu i počinje da vrišti)
Baba: (spušta glavu i kreće da plače)
Jagdiš: (sada već zinuo ka' pička i naziru mu se prve suze)
Šiv: Da, dobro ste vidjeli... Prosuo sam punjene paprike u kantu za smeće.
Луна парк за урбане фаце који тамо воде своје цице на једнодневне излете и осећају се фул патриотски, јер они, будући урбани, иначе не иду на село. У етно селу се једе традиционална српска храна, попут сарме, кобасица, јагњетине и прасетине. У етно селу нема аутодрома и других срања из обичних луна паркова, него гледамо како су наши преци живели у малим, дрвеним кућицама и за славу ишли у мале, дрвене црквице, све то са беспрекорно зеленом травом, мостићима, поточићима и веселим живуљкама као из Дизнијевих цртаћа, које радосно трчкарају около и поздрављају путнике-намернике, позивајући их да уђу у оближњу етно кафану и окрепе уморну душу уз звуке традиционалне етно музике. И тако на крају дана, из етно села се иде кући испуњеног срца, јер смо се вратили својим коренима, јер смо прави Срби, и јер је Косово Србија.
У међувремену, власници етно села чешкају тарзанчиће, броје паре и размишљају колико им је потребно монтажних кућица, лоших глумаца и вештачке траве да привуку још више сељака.
Bus, riba, landaranje sisa uz treskanje busa.
Само званично је јачи, јер се поуздано зна да је у души безмудна пиздурина.
Нпр. на папиру се Српски фудбал зове фудбал. Дебели је јачи на папиру, јер је Гиле синоћ убио бога у њему код Блока, а прича се да је слабији.
Спика за широки аудиторијум!
Шатро!
Гистро!
Као!
Рекордна запосленост,
ал на папиру!
Izraz koji, osim što vređa, ponižava uvređenog. Krajnji stepen ponižavanja sagovornika nedostojnog da sa tobom deli opštinu u kojoj živiš. Daje mu do znanja da nije ni za kurac. Ako se uputi ženi onda je fatalit.
-Dečko, zašto si stao u red? Ja sam tu bila pre pola sata, otišla sam samo do kopirnice i moram biti ispred tebe!
-Gospođo, nije mi do rasprave a i žurim nešto...
-Sram te bilo, nemaš vaspitanje. Vi niste mladež, vi ste ološ.
-Blajhana, popuši mi pola kurca!
-Juu! A što pola?
-Ne dam ti ceo.
Radnja koja polako pokazuje tendenciju da preraste u religiju. Ozbiljno.
Među najčešće vršioce ove radnje spadaju žene starosne dobi optimalne za pohađanje srednje škole. Prvi razred srednje je prekretnica u životu te dame, jer od tad ona sebe drukčije posmatra. Ona tad otkriva postojanje Merlinke, i kupuje sebi crveni ruž. Nije bitno što se zamaže od vrata do obrva, neka ga. Ona nikad neće prežaliti što nije rođena u Parizu šezdesetih. Tu bi mogla galopirati džadom sa šeširom na glavi, muštiklom u ruci i dimom cigarete koji se vijori iza nje, halterom koji iskusno viri ispod suknje, monoklom uštekanim u torbu koja krije za nju dovoljne količine koke, jer, daj molim te, samo se sirotinja ne drogira kvalitetno. Sanjari o suživotu sa džentlmenom, koji je na visokoj funkciji u bankarskom sektoru grada na obali mora. Nikad nije učila da kuha, jednostavno je osjećala da će imati tu mogućnost da bira šta će da jede u svom restoranu. Smara je sve ono što je novo, jer retro nije samo stil, retro je način života, još kad se ukombinuje sa njenom damskom pojavom, ima da plijeni. Ali.
Onda uđe u WC da baci tuširanje, pa zaključa vrata iako je solo na gajbi. Završi sa tuširanjem, obriše prvo dupe pa onda glavu, ogrne se mantilom i sjedne da ruča. Kakav nož kakve pičke materine, može se to presjeći i viljuškom. Hljeb ne sječe nožem, ona otkida koliko joj treba. Završi sa jelom, opere suđe, sjedne na Fejs i nabaci novu kaver sliku sa citatom svog idola.
Iritantno slinjenje i kijanje u sred leta. Okolo vrućina milijardu stepeni, a ti sliniš i kijaš kao da je novembar. Najčešće posledica intenzivnog traženja osveženja po svaku cenu, ispijanja hladnih pića i stajanja na promaji.
- Koji ti je kurac bre? Šta sliniš toliko u sred avgusta?
- Juče ona moja obukla letnju haljinicu pa otišla da plevi travu u cveću. Ja gledao sa terase, a ono brate seva na sve strane, vetrić neki pirka...
- I ti skokneš dole pa zavučeš?
- Ma jok, zovnem je gore, taman krenem, a ona se izmakne pa sve kao nemoj, znojava sam, vruće mi je, nije mi do toga...
- I?
- Odnesem pod tuš, upalim klimu pa pritisnem uza zid onako mokar. Muški brate, k'o da mi je ponovo dva'es' godina...
- Mora da je bilo dobro...
- Jes' pička mu materina, ali me klima smrzla neće mi jebačina pasti na pamet do prve vatre...
Jezivi program za decu koji nema ni smisla, a ni poente. Totalni je rebus i plaši me.
Podsvesna i nesvesna reakcija pušača na tuđ upaljač.
- Ništa Mile. Vidimo se sutra. Pozdrav.
- Čekaj bre. Vrati mi upaljač prvo.
- Upaljač? (pretura po džepovima) Aaaa... Evo ga. Izvini MIle, dešava se.
- Znam, znam. I ja bolujem od pušačke kleptomanije.
Dejan Cukić za opis nečijeg, ne baš najboljeg, životnog stanja.
Živim solidno, može i bolje.
- O pa de si komšija, šta ima?
- Evo, znaš kako, trudimo se.
- Ako, ako, uvek može bolje.
Bunar ispod dva brežuljka. Anal, brate, sestro, anal.
Poput mladih tinejdž dana, trenutak najveće sreće ti je onaj kada te devojka pusti na zadnji ulaz, dok joj matorci spavaju.
Samo što se ovde ta terminologija posmatra na drugačiji način. Otpozadi, ako me razumeš.
- Mačkice, mislim da je krajnje vreme da me pustiš da uđem na zadnji ulaz.
- Dušo moja, i na prednjem ti je trebalo pola sata da skapiraš kako se otključava brava, tek bi se na zadnjem sjebao. Moraš još da vežbaš, ali biće, jednog dana.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.