Prijava
  1.    

    Biti previše zreo za svoje godište

    Znaš da si u manjini, teši te jedino to što znaš da će ta manjina uvek postojati uprkos činjenici da se verovatno nikad neće pretvoriti u većinu. Smatraju te štreberom, misle da učiš 5 sati dnevno, da nemaš vremena za druženje, da nikad nisi uradio nesto ludo, drugačije, a ti prosto ne vidiš svrhu dokazivanja pred takvima. Onda dolazi nešto još gore-povlačiš se, nemaš više snage da pokušavaš da se uklopiš, ne zeliš više to, shvataš da si drugačiji i to počinje da ti se opasno sviđa.

    Počinju da te gledaju drugačije, ne prepoznaju te, dolaze pitanja: "Da nisi postao emo?" (haha), ti na to samo prezrivo frkneš i nasmeješ se. Tražiš nekog ko te razume, roditelji to svakako nisu, za njih si jos malo klupče, s jedinom razlikom što više ne kakiš u pelene. Onda se desi da upoznaš neke ljude, obično starije, dosta starije, s njima razgovaraš dugo, o svemu, poučno i to ti se sviđa, počinješ da se osecaš prihvaćeno.

    Krećes da analiziraš ljude iz okruženja. Vidiš grupu devojaka (devočica?) sve ti izgledaju isto, air max, iscepane farke, puder, maskara, sjaj za usne, senka i jos štošta. Za svaku od njih znaš da nabrojiš bar desetoricu s kojima su bile u vezi. One na času kucaju poruke, na odmoru pričaju telefonima. One prvi dan kažu upoznala sam ga, treći dan kažu volim ga, međusobno se oslovljavaju sa mačko, mico, ljubavi... Ti ih samo sažaljevaš.

    Okreneš se prema drugoj grupici, to su "huligani". Široke trenerke, mahanje rukama, pretnje svakom i svemu. "Alo, bre nemoj, bre da se kačiš sa mnom, bre"-njihov fazon. Shvataš da nemaju život, da dišu za opijanje, pušenje, drogiranje, obijanje trafika i karanje po ćoškovima.

    Onda ide grupica "šmekera", oni ne biraju, budu sa svakom koja to hoće, ponekad i sa onima koje to neće, postaje ti stvarno muka, batališ analiziranje. Ne možeš da verujes u kakvom okruženju živiš i ostaje ti samo da čekas i da se nadaš,a nadaš se, mnogo.

    Nadaš se da ćes krenuti u novu sredinu, upoznati osobe slične tebi, da nećeš morati uvek da se družiš sa osobama koje su 10 godina starije od tebe, da će te neko, konačno razumeti. Zaroniš u svoje more, nastavljaš da čitaš, zanima te sve, razvijaš svoju kreativnost i onda shvatiš da zapravo znaš ko si i jedini cilj koji postavljaš sebi je da ostaneš dosledan svojih mišljenja, jer to je, zapravo jedino važno.