Prijava
  1.    

    Dnevnik jednog elfa

    Dan, neki, ne znam koji. Poremetio mi se centar za kalendar u ušima otkad me je debeli oteo iz naručja majke stare. Opet se vraćam sa svojim sunarodnicima nazad u katakombe za spavanje. Iako je polarni dan, nama se već odavno smrklo. Već dva mjeseca smišljamo kako dedi da kažemo da i nama treba odmora. Radimo svi ko crnci, a elfovi iz Afrike samo optužuju za rasisitičke komentare. Planiramo da štrajkujemo, ali svi znamo kako je bilo, bješe devedes devete, kad se dedica vidno iznerviran vratio sa Balkana. Ne pamtim da me je iko ikad tako šibao korbačem preko leđa. Jeb'o mater i Rudolf i svijetleći nos i PVO! Tri dana smo sastavljali proklete sanke. Sreća pa su bile rezervne. Nego, kad pomenuh Balkan, čudni su tamošnji elfovi. Ili se kolju oko poslova ili rade bolje od svih nas zajedno. Al dobri su, znaju da se vesele. Donesu neke vatrene vode, pa popiju po dva litra i ništa im ne bude, a nas ostale, sem ruskih elfova, u'vati od prve čašice. Nego... A da, dedica mora da padne večeras. Smučilo nam se da živimo pod tiranskim režimom debelog! Dosta je više pravljenja igračaka, ionako ih sve manje proizvodimo na polovima. Sva proizvodnja otišla u Kinu! A šta mi jadni elfovi da radimo? Dobro, ja pamprčim elficu iz kancelarije za međunarodnu saradnju, meni je lijepo, htio bih i prsten da joj stavim, ali nemam odakle! Žene... Uh, već pola deset, a sutra je nova godina. Jebem ti ženo dan i kud me rodi da budem Deda mrazov elf, pa i za Novu godinu moram da radim, a od beneficiranog radnog staža i penzije ću kurac da vidim. U jebote, evo ga deda, sad će da nam jebe mater. Opet je pio sa balkanskim elfovima...

    - Bamrljljljljljpamprljljoljlj... Ho ho ho, srećan Uskrs dečice... Ovaj... Vaskrs... Ovaj... Au, sunce ti, kakva rakija... ALO ELFOVI, ĐE VAM JE SOCIJALNO AHAHAHAHAHA.
    - Puši kurac Deda Mraze!