
Izraz koji objašnjava nešto dijametralno suprotno, potpuni kontrast, nepremostivu razliku, drugu priču - poput Čede Jovanovića i Milorada Dodika. U principu znači isto što i "To je već drugi par opanaka". Ključna razlika je u profilu ljudi koji koriste ovu frazu.
Deda: Reci ti meni sine - što ne učiš? Što sekiraš ove jadne tvoje roditelje? Živi se pojedoše zbog tebe i svega što radiš. Imaš sve sto ti treba: živ si, zdrav si, prav si, pametan si tu i tamo. U čem' je problem?
Unuk: Vidi deda, ja ne'am nikakav problem. Ovaj, vidi, ja sam u toj nekoj životnoj fazi i ne mogu da učim i gotovo.
Deda: Dobro, pa zar ne možemo mi nikako da ti pomognemo? Znam da to nije zbog neke djevojčice, tako da se nemoj vaditi na to. A 'oćeš da popričaš sa kumom Milanom, on je eksperat za takve stvari?
Unuk: Idi begaj, samo mi je taj falio.
Deda: Ne razumijem te. Kako komšija Tirinda može da bude vukovac a viđi đe žive i šta njegovi rade?
Unuk: To je već druga priča, druga šoljica caja. Kapiraš? Ne kontaš ti to i gotovo, šta ja da ti radim.
Deda: Pravi se Englez, samo napred. Ne mudruj mi tu više, nego knjigu u šake pa ćemo vidjeti kada stigne penzija iz Njemačke kako ću biti raspoložen...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.