Prijava

Mene ništa ne nervira, interesuje me kad ljudi RAZMIŠLJAJU? Onako, vremenski, u toku dana, kad odvoje vreme za razmišljanje o bitnim stvarima u životu... možda ne i bitnim, ali interesantnim? Pošto ne mogu tom plemenitom aktivnošću intenzivno da se bave dok pričaju sa drugim ljudima, ne mogu dok koriste komp ili telefon, ne mogu dok rade, ne mogu dok gledaju TV, ne mogu dok čitaju, uče itd, znači ipak je potreban neki trenutak dokolice. Može taj trenutak biti ono pred spavanje, ali slabo, tu je već mozak otišao na otavu. Dakle, kad onaj koji ima naviku da razmišlja - da upražnjava tu naviku? Ja baš volim sredstva javnog prevoza. Tad si valjda slobodan od svega, a krećeš se, hiperperipatetički brzo. Javni prevoz je moj azil za slobodnu misao. Istina uzmem i ja da drkam telefon ponekad...

Razmislam dok vozim ako sam sam i dok kenjam.

Pa to ti je to: voziš se i razmišljaš, vozio ti ili te drugi vozili. Ja kad kenjam drndam telefon.

I ja kada sam u busu imam obicaj da razmisljam, kad vozim takodje. Mada imam utisak da vecina ljudi uopste nema naviku da razmislja al mozda se i varam.

kad mi se odjeća usmrdi u kafiću zbog dima od jebenih cigara

pušači, napušite mi se kurčine!
mrš na terasu!

Izadji ti ako ti smeta dim

nervira me kad mi ne daju pred bebom da zapalim pljugu...necu dimiti ka njemu jbt...tj hocu hjeh

Nervira me kad mi se umasti pupak i odem da se kupam a pupak zaboravim da zaperem pa bude mastan i nakon kupanja. Uvek provalim da ga nisam zaprao tek kada nakon kupanja sednem u udobnu fotelju i pustim na DVD-u najbolju seriju na svetu - "Štrebere", nakon čega me obuzme bes.

Nervira me kad ljudi ne mogu da mi zapamte ime. Hajde pri upoznavanju, tu se i ne razaznaje često u mrndžanju nekom: milan, ivan, vesna rivas, sve je slično.
Ali ni posle ne vredi, ponoviš, opet promašuju, kao da namerno to rade, pa imate li bre slobodan bajt memorije, majka mu stara?
Lepo vam kažem: Tekvondan Kosovac, bez s.

Agilni, tako nekako.

Nervira me stoe vuka umrla ovako.

Kontam da kad se ljudi voze prevozom da se udube u neke svoje misli, naročito ako put dobro traje, ali me nervira kad ne pogledaju gde gledaju pre nego što se udube. Juče me je tako prestravio neki lik koji je više od pola sata bukvalno mi gledao pravo u oči, bez pomaka, bez pauze, kad god se okrenem ka njemu. Još je malo ličio na Vulina. Majko mila, kako sam se prestravila.

Nemejte gledatu ljude kao psihopate u po prevozima.

Malo dalje, jedan krupnooki momčić žali se ortacima kako se u prevozu jedna rumena obraščasta devojka konstantno okretala ka njemu.

Nisam. Vama na zalost.
Cito sam nest. I vidricae u pravu.

Pa ii nije baš momčić, mislim da je imao oko 35-40, najplodnije godine serijskih ubica.
Ne možeš buljiti u nekoga BEZ PAUZE, EJ! Pa osnovni instinkt je da je ta jedinka predator, isto kao ono kada ne želiš da prekineš kontakt očima sa vukom. lolo
Najprijateljskiji mogući savet: dragi prijatelji, ne buljite u ljude (non stop), naročito ako izgledate kao Vulin. :/