Prijava

Ne moze to civilno paninaro, to je gej.

Ako ovo nije za definiciju godine, ne znam sta jeste, ahahahaha... Slavoljube sunce ti jebem

Aprila meseca 1990. u Domu Sindikata u Beogradu pristupam političkoj stranci Narodna Radikalna stranka. Dana 29.04.1990. bila je osnivačka skupština, a ne kako su prikazali da se održava kongres stranke. Učesnik sam u stvaranju Srpske Radikalne stranke u Kragujevcu 1991. Učestvovao sam u radu i jedne i druge političke stranke, ali sam nailazio na žestoka protivljenja mojim stavovima i predlozima šta i kako treba da se radi. Ubrzo sam shvatio da je sve to jako organizovano i režirano, da je to sprega privrede, kriminala i politike, to jest skupa MAFIJA. Nisam imao nikakvih izgleda za kulturan i civilizacijski rad, morao sam napustiti političku scenu i to sam učinio marta meseca 1994. godine. Na plakatu piše: Narodna Radikalna stranka.

Nama Srbima niko neće dati slobodu ako se mi za nju ne izborimo. Kroz istoriju su nas svi tukli, politički, ekonomski, vojno. Komunisti su dobili ulogu i rešili da nas dotuku. Uspeli su da narod korumpiraju i pokvare, ali ima Srba i Srpkinja koji su sačuvali zdrav razum i moral. Znamo da nam je uništena srpska elita. Mi ćemo je vaskrsnuti. I ovaj građanski rat je vođen da bi se uništilo što više Srba jer su njima najveći problema Srbi starosedeoci, jer Srbi starosedeoci nebi vodili pogubnu politiku po srpske interese. Planiraju vojnu upravu, onde lice postaje broj i ništa više, to je ravno vojnim huntama, ide Paragvaj, Honduras i druge. Da se nadamo u naše vladike i popove, pa i oni su CRVENI POPOVI. Za vaskrs slobodne Srbije, s verom u Boga, za Kralja i otadžbinu.

Godine 1997. Nudili su mi DA ĆU BITI VELIKI ČOVEK, ali da ne pitam za biografiju ljudi.

Godine 2000. Aprila meseca nudili u kući mojoj da se prihvatim uloge sekretara u Obnovljenoj Narodnoj Radikalnoj stranci. Nisam ni znao da se pripremaju oktobarski događaji. Nisam prihvatio poziv, niti sam hteo da se bavim politikom, od marta 1994. je završeno sve sa politikom.

Godine 2004. nudili su mi da uđem u Skupštinu Narodne Republike Srbije. Odbijao sam, da se politikom ne bavim, i ako bih se bavio znam kako se ulazi u Skupštinu, zavisi od opozicije i od pozicije.

2005. godine Sekretar visokoškolske ustanove dolazio je kod mene u distribuciju i prigovara mi što se mešam u državne poslove. 2002. godine, profesor na Ekonomskom fakultetu u Subotici više puta skrenuo mi je pažnju: ”Petroviću, Petroviću, što praviš problema, Petroviću.”

U preduzeću u kojem radim, Elektrodistribucija, Beograd, Masarikova 1 – 3, u vremenskom intervalu od 1982 do 2009. god, protiv mene vođeno je 26 disciplinskih postupaka i tri rešenja za otkaz.

Ukazivao sam na probleme u preduzeću, obreaćao sam se i nadležnim ministarstvima, pa sve do Narodne Skupštine Republike Srbije, odboru za predstavke i žalbe. Materijal koji sam slao, i zahtev da se reši moj status, u Elektroprivredi odziva nema. Razgovarao sam se Brankom Brankovićem i Odalovićem, obećavali su da će rešiti moj status, ali od toga ništa. Materijal je bio i kod Cvetkovića i kod gđe Dejanović, tako su me obaveštavali njihovi šefovi kabineta i sekretarice. Ukazivao sam na rad Kolubare i uopšte o stanju u Elektroprivredi Srbije. MOJ STATUS je i danas na istoj poziciji. Direktori u distribucijikako koji dolazi na funkciju daju LAŽNA OBEĆANJA, čak neće ni da razgovaraju. Služe se svim i svačim kad treba konkurenta diskvalifikovati. U EPSu isto stanje: direktorki za ljudske resurse sam sve lepo objasnio, prošlo je dve godine, nema nikakvog pismenog odgovora. Kakvu politiku kadrovanja vode, vidi se po stanju u Elektroprivredi i šire. I dalje je na snazi i u praksi se sprovodi NEGATIVNA SELEKCIJA. Dokle tako?

U vezi gore iznetog, na predlog Narodne Kancelarije, ponuđeno mi je da li bih hteo da razgovaram sa TADIĆEM, ali mora se poštom najaviti; takvi su propisi, uredu. Nakon izvesnog vremena iz Tadićevog kabineta zazvao me telefonom kući njegov službenik. Koje bih pitanje postavio Tadiću, piše tamo sve lepo u materijalu dostavljeno Skupštini, ima podnesak sa pitanjima koje je upućeno Kori Udovički. Pre toga je pisano i predsedniku Vlade: SRBIJA NA DOBROM PUTU OPERACIJE ŠVARC. Dao mi je direktan telefon Tadićevog kabineta, i na tome je i stalo. Dato obećanje da će me ponovo zvati, od poziva ništa.

JA SAM MEDA

Ja sam meda, meda
karakter mi je od reda
veđe su mi sve veće
nosim Daci cveće u proleće

Proleće je odavno prošlo
leto je uveliko došlo
jesen se brzo sprema
a meda, meda nema

Ko je meda nego ja
nosi leptir mašnu kao ja
pričvrstiću mašnu ja
neka znade bratija

Ahahahahahahah, TOETO, BOMBAŠ, POBEDA JEBENOG EONA!!!!!

2002. godine, profesor na Ekonomskom fakultetu u Subotici više puta skrenuo mi je pažnju: ”Petroviću, Petroviću, što praviš problema, Petroviću.”

VRIŠTIM!!!!!

Jednako jak deo sajta - Poezija posvećena voditeljki Slagalice
http://www.slavoljubpetrovic.rs/poezija.html

Ove noći sedim sam
čekam Danijelu nepospan
Danijela mila moja
Otvori mi vrata svoja

Slava će ti ljubav dati
zato nemoj sebe nervirati
voliš mene ja to zbam
zato sam ti razdragan

Sitni sati sad dolaze
devojka me sad prolazi
prolazi me neznam što
zar ti Slavo neznaš to?

Voleću te ove noći
kaži dušo kad ću doći
ja ću doći oko tri
kad ti srce lepo spi.

MARINO TUCAKOVIĆ, ČUVAJ SE!

хахааххаахахаххаха
ма мрш више с тим
нисам имала нета пар дана, ШТА ЋУ

sirotinja studentska, nema neta

кажем овима што каче Славољуба

аха
јееј
ма лажем, имала сам нета

Kakva braća Jankoviću, ovo sve neki mudžahedini...

А мице мале, боје се да случајно не постану ванземаљци