Razumem te načisto, 2011. kad je izašla knjiga jebena pomama je vladala među kevama, da l' su se ložile u mladosti na Lauša, šta li. Ja sam pročitala na kraju tada, samo da vidim o čemu se tu radi i bilo mi je još manje jasno, a kada sam pokušala da povedem raspravu zamalo žena da počne da plače kao diram joj Lauša, 'šta je sve prošo, moleriso a glumčina takva, je l znaš da se pad jedan, to ti je u glumi teško da dobro padneš, e pa pad jedan se po njemu zove kako je dobar bio'...
Pa kada je izašla knjiga, gledala su se Laušova ostvarenja po netu, ponovo se otvorio slučaj pred komisjom keva, baba i komšinica. Sve dok Šešelj nije izjavio da je Laušević bio kriminalac, i time naveo mog starog da im zabrani spominjanje tog imena u naših 36 zidova.
A nece napisati da je kriv sigurno. Ako se ogradis da je on zapravo ubio dva covjeka, knjige nisu lose. Mislim, lijepo su napisane, ima nekih jezivih detalja. Meni je najzanimljivije bilo sto je dosta govorio o onom crnogorskom osvetniku jer su zajedno izdrzavali kaznu.
Naterala si me sada da nađem nekoliko citata iz te knjige, i ne znam šta bih rekao. Mada svakako ima i merodavnijih od mene. Previše je, makar mi se čini, citatnih delova ili misli koje bi na značaju dobile tek kada bi umesto dve, tri rečenice, zauzimale nekoliko strana. Što bi opet značilo, da bi se knjiga morala svesti tek na nekoliko nelinearnih sećanja. Kao sa Kerijem i Vinsletovom.
Napisane su kao patetičan skup svih situacija kojih je mogao da se seti a da nije ispao govno ili da ispada car ako se dobro sećam. I sav je kao tužan, ali prkosan u tom stanju, a iznad svega, ta nit sakrivena koja me, evo i sada, tera da povraćam: ja glumac bre, glumac ej, a šta su oni.
Nije problem što neće napisati da je kriv, problem je što onako perfidno, koliko može, uspeva da ubedi ljude svojom trafikarskom knjigom da nije jebeno kriv.
Pa zato kazem da sam je citala kao fikciju. Naravno da nije fantasticna ali nije losa. Izdvajala sam ja neke odlomke, lagane neke misli koje lijepo zvuce. Neosporno je talentovan a da je patetisao, jeste.
Ех Миџи није лепо да ми тако говориш о мами мојој, како би се ти осећала да кроз ИКСИКС година неки другар/ица твог сина каже ”Е _____ морам нешто да ти кажем, звучаће можда чудно, али твоја кева је дркала на Џона Кјузака.”
istresi joj ceo šaržer u vugla xD
Razumem te načisto, 2011. kad je izašla knjiga jebena pomama je vladala među kevama, da l' su se ložile u mladosti na Lauša, šta li. Ja sam pročitala na kraju tada, samo da vidim o čemu se tu radi i bilo mi je još manje jasno, a kada sam pokušala da povedem raspravu zamalo žena da počne da plače kao diram joj Lauša, 'šta je sve prošo, moleriso a glumčina takva, je l znaš da se pad jedan, to ti je u glumi teško da dobro padneš, e pa pad jedan se po njemu zove kako je dobar bio'...
ko se ne bi ložio na čoeka koji je ubio turskog sultana murata i to pred kamerama
Još rađaju majke Lauševiće.
Ne može to bez malja moj Marokanac.
Pa kada je izašla knjiga, gledala su se Laušova ostvarenja po netu, ponovo se otvorio slučaj pred komisjom keva, baba i komšinica. Sve dok Šešelj nije izjavio da je Laušević bio kriminalac, i time naveo mog starog da im zabrani spominjanje tog imena u naših 36 zidova.
A nece napisati da je kriv sigurno. Ako se ogradis da je on zapravo ubio dva covjeka, knjige nisu lose. Mislim, lijepo su napisane, ima nekih jezivih detalja. Meni je najzanimljivije bilo sto je dosta govorio o onom crnogorskom osvetniku jer su zajedno izdrzavali kaznu.
Naterala si me sada da nađem nekoliko citata iz te knjige, i ne znam šta bih rekao. Mada svakako ima i merodavnijih od mene. Previše je, makar mi se čini, citatnih delova ili misli koje bi na značaju dobile tek kada bi umesto dve, tri rečenice, zauzimale nekoliko strana. Što bi opet značilo, da bi se knjiga morala svesti tek na nekoliko nelinearnih sećanja. Kao sa Kerijem i Vinsletovom.
Napisane su kao patetičan skup svih situacija kojih je mogao da se seti a da nije ispao govno ili da ispada car ako se dobro sećam. I sav je kao tužan, ali prkosan u tom stanju, a iznad svega, ta nit sakrivena koja me, evo i sada, tera da povraćam: ja glumac bre, glumac ej, a šta su oni.
Nije problem što neće napisati da je kriv, problem je što onako perfidno, koliko može, uspeva da ubedi ljude svojom trafikarskom knjigom da nije jebeno kriv.
Kao što reče Karađoz, ako ne grešim oko imena, svi smo krivi. Nekome je mati tokom trudnoće, drugog popreko pogledala.
Pa zato kazem da sam je citala kao fikciju. Naravno da nije fantasticna ali nije losa. Izdvajala sam ja neke odlomke, lagane neke misli koje lijepo zvuce. Neosporno je talentovan a da je patetisao, jeste.
Razumem te načisto, 2011. kad je izašla knjiga jebena pomama je vladala među kevama, da l' su se ložile u mladosti na Lauša, šta li.
Ех, мени кева ишла у гимн са Лаушевићем.
кева
авек
Pipač, moram nešto da ti kažem, zvučaće možda čudno, ali tvoja keva je drkala na Lauševića.
;)
Ti si to znao ladno? Šta, uhvatio si je kako gleda Boj na Kosovu uveče pred spavanje jednom, a? :)
Dobro, ja ovo što tebi pričam Pipač važi za sve keve opčinjene Laušem. Znamo šta ste radile leta 2011.
Је л' ти ово на аватару сликано у Грошници?
Ovo je štajga bre, kod onog mostića kad siđeš, iz lepenice izlaze a mali štajga cigani slikaju.
Meni?
Ех Миџи није лепо да ми тако говориш о мами мојој, како би се ти осећала да кроз ИКСИКС година неки другар/ица твог сина каже ”Е _____ морам нешто да ти кажем, звучаће можда чудно, али твоја кева је дркала на Џона Кјузака.”
џДДДДДДДД
Hahahaha Pipač, pošteno. Ali vrlo interesantno, svi ste se uhvatili za Džona Kjuzaka od one trojice. :D