Музичко и ликовно- анатемисани предмети

  1. Deci sam u startu govorila da sam u toj školi ja tu zbog njih-njima na usluzi(tim rečima),a ne oni zbog mene.I da je moja dužnost i želja da im što više i bolje približim predmet koji predajem

    Е да су сви професори такви, имали би нормално друштво...

  2. E da, iz likovnog nikad, ali nikad ništa ne pita, kad ne kenja o sektama, crtamo neke gluposti, tipa: podvodni svet, vaza i tako to...

  3. Brain,nisu te teme gluposti,nego vam fali podstrek (tzv. "lopovske") s njegove strane-da vam malo da "vetra u krila",pa da se razmašete-kao na Monmartru :))
    Ali,ti i ovako dobro crtaš-nemoj da ti jedan čovek bude prepreka. :)

    Moj nastavnik likovnog u Osnovnoj je bio strog kao zver,a u srednjoj takav sujetan lik,da me je pokopavao na svakom koraku.Ali,baš me bilo briga,ja sam za to bila rođena i to se posle potvrdilo :))

  4. Znam da nisu, ali kada crtaš po stoti put istu stvar postane ti svejedno :/ :)

  5. A ti crtaj portret druga ili drugarice pored sebe-čik da ti da slabu ocenu!Tehnika je ista,samo je drugi motiv u pitanju.
    Mož' onda da ti prdne pod prozor! :))P

  6. Probaću, ali i dalje sam sektaš :)

  7. A ti crtaj portret druga ili drugarice pored sebe-čik da ti da slabu ocenu!Tehnika je ista,samo je drugi motiv u pitanju.

    Па јес', добијеш двојку на погрешну тему.

  8. Nema tu teme-one postoje u školi da bi se deca upoznala sa različitim tehnikama i da bi im se lakše objasnila likovna teorija.
    Najčešće:
    Olovka-linija,tekstura,nijanse,senke..itd-da ne prepamećujem,
    tempera-tople i hladne boje,tekstura,lazurni i pastuozni namaz,akvarel,blabla..

  9. Мислим да проблем потиче од наставника који су углавном лоши педагози и не умеју да заинтересују децу. Али, наравно има и изузетака. Сећам се наставника музичког у основној школи, седео сам само на његовом часу у првој клупи у музичком кабинету (иначе сам седео у последњој) да бих га запиткивао о разним стварима из музике. Он би то увек спремно дочекао и поделио одговор са целим одељењем. Кад би причао нпр о неком композитору, неретко би сео за клавир и свирао његово дело, да нам дочара како то звучи. А увек је био спреман и за зезање. Сећам се кад се нека девојчица жалила на оцену, а он узео гитару и импровизовао неки текст везан за то, сечам се колико смо се смејали. Окренуо човек на зајебанцију, на крају завршио са Научи Мокрањца и дам ти бољу оцену јаааааа, нешто у том фазону. Следећег часа јој поправи оцену. То је то, мотивација кроз зајебанцију. И није терао цело одељење да свира/пева, већ само оне за које је провалио да имају слуха и ритма. Неће да смара и бламира децу.

    Деца треба да имају и музичко и ликовно али свакаако треба променити приступ тим предметима. И наставници треба да се промене, а и ученици и родитељи треба другачије да доживљавају предмет.

Rekli o sajtu

Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.

Deutsche Welle · 29. April 2011.