
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Ako stvarno veruješ da tako nešto postoji, zavidim ti na neki način.
jebi ga , ja za 90 posto svog života mogu da kažem da sam zadovoljna i dešavalo mi se često da sam mnogo dobro prošla za razliku od mnogih koje znam...ma deca su moja radost, za njih živim....
pravu sreću osetiš kroz njih, definitivno.
Verovala sam i isplatilo se, ali nemoj da mi zavidiš....biće :)
To je kao infarkt...poznaš da je to to onda kad ti se desi. Pre toga ti objašnjavaju šta je i nikako ti nije jasan osećaj. Al' kada te strefi, onda ga poznaš 100%... :-)))
kurd, volim kad tako lepo objasniš neke stvari...evo ti plusić...
Ama lako je kada znaš o čemu pričaš, kao što ja to znam... :-)))
nisi valjda imao infarkt? što ja imam utisak da ti nisi mnogo mator...
Infarkt ne znam kako izgleda, ali kako izgleda ta pomenuta ogromna sreća, znam...:-)
A, da...za 13 dana imaću 43god.
uh, na sreću si mislio, dobro je...
očekivala sam da imaš četrdesetak godina...
Jedno je sigurno, osoba koja želi sreću više od svega, koja sanja svaki dan o njoj, priziva ju, neće je nikada imati. Sreći treba dozvoliti da sama, nepozvana dođe.
Mator konj :-)
nemoj tako kurd, ja nisam mnogo mlađa od tebe, a trenutno se ne osećam baš-baš matoro...
Jeste li primetili da samo mi, matorci, ovde pričamo o ostvarenoj sreći?
Ne "matorci" , ne pričate samo vi, i ne mislite samo vi ;)
Pa dobro, BeboP, jesi li srećan?
Iskreno, ne.
nisam ni ja bila ni srećna ni zadovoljna u dvadeset i nekoj...bila prepuna ambicija i u frci da ostvarim toliko toga...sad prešla tridesetu i ukapirala, napokon, šta sve može da me usreći...a da, recimo, nema veze sa materijalnim stvarima, kao što sam mislila u dvadesetoj...ko zna koliko ću da budem srećna u šezdesetoj...matorci jebu! što bi rekla ova omladina....
Materijalne stvari mene ne zanimaju, nikada nisu.
čini ti se...ništa nije nenormalno da tako razmišljaš sad...za desetak godina ćeš se smejati samom sebi.
Ne čini mi se, ja sam osoba koja puno planira, ali ne na materijalnom nivou, nego spiritualnom. Za 10 godina je pitanje da li ću uopšte disati, teška vremena dolaze.