Prijava

Branislave, a šta bi mi idioti po tvom mišljenju sad trebali da radimo? Da se zareknemo da više nećemo gledati sport i da se javno pokajemo što smo zalud protraćili godine života?
Ortak iz ekipe koji je operisan od sporta u svakom smislu, a druži se s nama čitav život, vješto ubaci pošalicu "a jel i ovo tekma?" (dok gledamo tenis), "koji su naši?" (a gledamo englesku ligu), "jel igra Mijat?"... i takav je skroz kul, on uvažava nnaše, mi njegovo, i vozdra...Nit njemu ko kenja da je pičkica što nije isti kao mi, nit on nama trubi kako smo idioti jer pratimo... Imaš ti drugare?

Оће ли неко закључати ову говнетину од теме? Шта се као расправља да ли спорт ваља или не? Немојте зајебавати.

Da li vam je ikada palo na pamet da nekome može sport i da se smuči? You took too much, man, you took too much, too much.
http://www.youtube.com/watch?v=ZGxwOaniQG4

Па ништа не фали теми. Може ту да се дискутује. Проблем је што су уводне тезе просеравање. Неразумевање спорта. Спорт нису репетитивне радње. Да је тако најбољи фудбалер у историји би био Роберто Карлос јер је најбржи има најбољи шут. Можда су репетитивне радње пливање, али пливање и није спорт. Човек мора да плива да се не би утопио, а не ради спорта. :)

Уопште буде и помало тужно кад неко не осети спортски дух. Него одрасте мислећи да је бављење науком као у биг бенг тиори. Онда укапира да његове колеге напредују увлачећи се у дупе надређенима. И никада не осети да је његов труд, сарадња са колегама и друговима адекватно награђена како је то случај у спорту.

И ГЛЕДАЊЕ спорта није делатност. Хелоу! Него хоби. Који људи упражњавају по неколико сати недељно. :) Поред тога могу да се баве науком и било чиме другим.

Уводном посту се може одати признање да отвара занимљиве теме за дискусију, али мали Перица је тако замислио спорт да не може даље да учествује у тој дискусији. Каже мали Перица да су Римљани смислили "хлеба и игара" да заташкају дешавања на другом делу царства. :) Ваљда Перица мисли како на другом делу царства Астерикс и Обеликс разбијају Римљане.

Sport sluzi jedno tome da mi, gospoda, ne mozemo k'o ljudi ni TV da gledamo.

vješto ubaci pošalicu "a jel i ovo tekma?" (dok gledamo tenis), "koji su naši?" (a gledamo englesku ligu), "jel igra Mijat?"

A jedino što umeju je da pitaju jel' igra Vidić? :)

Evo baš pročitah desetak stranica vaših, uglavnom zanimljivih i duhovitih, postova. Pažljivo analizirajući definicije našeg Branislava došao sam do zaključka da se ipak ne radi o trolu ( a mogu se podičiti da su moji zaključci, u najvećem broju slučajeva, obično đubre). Kao što obično biva sa ovakvom vrstom rasprava, istina je (bar po mom mišljenju) negde između. Nazivanje sporta društvenim kancerom dakako je baljezgarija, ali mogu se složiti sa velikim brojem Braninih procena. Npr. ne mogu da se ne setim kako je moja mučena baba izgubila ono malo pameti što je imala navijajući besomučno kraj televizora kada je Lazio igrao svoje utakmice, u ono vreme kad su boje plavih iz Rima branili Mihajlović i Stanković. Jasno je da to neće sprečiti nas, ljubitelje loptanja i ostalih koještarija, da popušimo paklu pljuga dok sa nevericom gledamo kako Kolarov ne može da se uklopi u tim reprezentacije Srbije zato što previše trči.

I ne jebete vi baš toliko koliko piskarate o tome. . .