
Možda tehnički nije pomoć, ali želim da zamolim ljude koji se iole bave pisanjem ili generalno vole da filozofiraju, da pridodaju ovoj temi.
Sklapam lagano pesmu pod imenom ''Auto-pilot'', imam neke svoje osnovne ideje, gradim skelet pesme i melodiju. Ali kontam da je taj pojam generalno drugačije shvaćen kod svake individue, tako da me zanima vaš pristup tom pojmu.
Kod mene, generalno, podrazumeva radjenje stvari koje mrzim i koje me psihički ubijaju i slično, da ne dužim previše.
Pa eto, ako ima ko da podeli svoju verziju, rad sam da pročitam, i možda implementujem u pesmu, ako bude prilike.

Kapiram da si već pogledao: http://u.vukajlija.com/autopilot
Kapiram da si već pogledao: http://u.vukajlija.com/autopilotPogledao, naravno, imam i ja defku za to, ali želim da vidim ima li još ko kakvu novu ideju i aspekt toga.

Jeси гледао филм "Дан мрмота"? Бил Мареј глуми, на сличну је тему. Филм је комедија, Бил Мареј је познати репортер који оде у неку небитну провинцијску варошицу да спреми репортажу о Дану мрмота- дану у фебруару у коме мештани ставе мрмота (врста глодара, ко не зна) у кавез- сад, ако мрмот изађе из кавеза, пролеће почиње за две недеље, ако не изађе, биће још зиме. Сад, у целој причи се деси некаква мађија, и онда почне сваки дан да му се понавља испочетка. Ујутру иде иста песма на радију, људи му се у исто доба јављају истим реченицама, ходају истим путевима, дешавају се исте ствари, итд., а он све више луди и покушава да се ишчупа одатле. Добар филм, подсетио си ме на њега- после неког времена Мареј толико избедачи да почне да све тера по ауто-пилоту, сваки дан му је исти, јеби га...
čavez koji žanr muzike je u pitanju ?Rok, generalno.
Piši pesmu o tome kako ti vidiš i doživljavaš pojam autopilota, a ne ja ili bilo ko drugi sa.sajta. Zbog čega bi drugo inače pesme benda ili autora trebale da bude dobre nego zbog originalnosti
Nećeš sigurno moje mišljenje trpati.u svoju pesmuSve je to na isti kalup kao osnovna misao, samo me zanima ima li neko možda neku mudru da podeli.
Mislim, evo, nije neka tajna, ovo što sam napisao do sada:
Sve je to igra kroz podmukli mrak,
nemam čime da uhvatim dah,
zubima kidam kočnicu,
kad bes pukne u slepoočnicu.Gospodar je moj apatija,
njena čelična kapija,
ćelija jedna unutar nje,
gde oholo čuvam moje sve.To je neki kostur. Pa se polako gradi na osnovu toga.
