Кафана "Код Вукајлије™"

  1. Pušiket, loše si volje. Predlažem čašu vranca! A?

  2. Šanzammmm, još jednu čašicu?

  3. Aj ja ću da zarakijam sa ove strane, pa nazdravljamo. Ček min.

  4. Ја неам чиме да наздравим, фрст лејди, мсм стварно...А од 10 упола слуком добио сам само упола лука. Заобиђимо ове несугласице, и ајд питај оне у ћошету шта пију, а мени испоручде једну домаћу.

  5. Evo, evo, na stolu je. Mislim da bi bio red da platiš ono što je bilo na recku, ako ne danas, uskoro! Mojne da me gazda otpusti!

  6. Јел може на туру ? И'ам врхунску слан'ну.

  7. Joj, a šta ćemo sa pivom? Slanina ti je za onu pragnjetinu.

  8. Ај' стави на црту леба ти, па ћемо се већ договорити око плаћања, не стојим сад баш најбоље. Иначе имам и квалитетну црнину испод ноктију, последица утеравања угља, тако да то продајем на кило повољно.

  9. Ne, hvala. Cepa mi drva Čak. Na recku, ali ćeš platiti, i meni trebaju pare!

  10. ovdje se opet šenluk čini bez krčmarice...

    ajmo pare na sunce :)

  11. Ео оуваааај само тетки лек да однесем ето ме. :истрчава напоље, спотаче се, паде: Није ми ништа ! Вииидимоооооо сееее !

  12. Buri, ostavi ih, vidiš, pijani svi, pa i ja! O'š i ti pelinkovac?

  13. žemo, i to dupli...

  14. Мени Фрст Лејди један дабл виски, на рецку, ако мож' заборавих вису код куће. А оној тројици за шанком по пелинџу!

  15. Ево мене ево кеша. Фала Маре, живел' !

  16. Živeli mi sto godina! Svi drmnimo!

  17. Још један бокал грожђа! Све на мој рачун! Ја частим!

Rekli o sajtu

Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.

Politika · 31. Januar 2011.