
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Песник и вештице, руку под руку, дуги нокти, врели и у звуку
Pesniče, ne gini ludo, nokti kožu stružu, ne miluju.
Pusti veštice, udri brigu bliže veselju.
Od turobnosti štetni efekti prete, nemoj se mnogo unesete.
Vestice se promenile... Nokte isekle, kosu ošišale i peglom popravile. Ušle u nove kuće pored kojih su rupe punjene vodom turile. Dok sunce meće svetlost u noć, kupuju u butiku i jedu filete uz vino. Cim se noc vrne, one lete po mesečini predmetom kojim su kuću čistile.
Вештице нису што су биле, сад носе сукњице и лепше су но виле!
Pusti te priče, ne idu one tako. Veštice su čupoše, i ružne im odežde.
Није реч о истим, видим нисмо на истој линији, у њиховој коси, био бих мирнији.
Nisu k`o pre... K`o što Uroš reče, lepše su no vile! Lepše su no cveće i drveće pod njihovom metlom...
Merilo je isto, tebe su opčinile. Ne govori više, sve se vidi.
Opčinile me svojom kosom, lepotom i neopisivom moći. Sve što želiš one mogu stvoriti...
Mis svetske gluposti.....!
Glupost? Veštice i vile što po šumi lete i visoko lebde? Očigledno nisi sreo te divne stvorove što leptirskim letom i bisernim osmehom plene sve koji prođu kroz šumu...
...u kojoj se reči ne čuju od mutnih i jezivih, misli koje dopiru iz dubine duše, onih koji veruju u čudo....
мезозоик
nešto
bez brige
исконски ризик
crno i svetlo oko svih onih koji se mogu videti u svojoj reči.............
iko ne može s slovom brem može szvezdicm*
cvećke