Pesniče, ne gini ludo, nokti kožu stružu, ne miluju.
Pusti veštice, udri brigu bliže veselju.
Od turobnosti štetni efekti prete, nemoj se mnogo unesete.
Vestice se promenile... Nokte isekle, kosu ošišale i peglom popravile. Ušle u nove kuće pored kojih su rupe punjene vodom turile. Dok sunce meće svetlost u noć, kupuju u butiku i jedu filete uz vino. Cim se noc vrne, one lete po mesečini predmetom kojim su kuću čistile.
Вештице нису што су биле, сад носе сукњице и лепше су но виле!
Pusti te priče, ne idu one tako. Veštice su čupoše, i ružne im odežde.
Није реч о истим, видим нисмо на истој линији, у њиховој коси, био бих мирнији.
Nisu k`o pre... K`o što Uroš reče, lepše su no vile! Lepše su no cveće i drveće pod njihovom metlom...
Merilo je isto, tebe su opčinile. Ne govori više, sve se vidi.
Opčinile me svojom kosom, lepotom i neopisivom moći. Sve što želiš one mogu stvoriti...
Mis svetske gluposti.....!
Glupost? Veštice i vile što po šumi lete i visoko lebde? Očigledno nisi sreo te divne stvorove što leptirskim letom i bisernim osmehom plene sve koji prođu kroz šumu...
...u kojoj se reči ne čuju od mutnih i jezivih, misli koje dopiru iz dubine duše, onih koji veruju u čudo....
мезозоик
nešto
bez brige
исконски ризик
crno i svetlo oko svih onih koji se mogu videti u svojoj reči.............
iko ne može s slovom brem može szvezdicm*
cvećke
Песник и вештице, руку под руку, дуги нокти, врели и у звуку