
Fotografije su tu da zabilježe bitne trenutke i legendarne scene. Tu su kao podsjetnik na carske bleje i ludačke podvige, ali uvjek neko sve to mora i da slika. Dakle, sav teret pada na njega i fotograf se žrtvuje. Svi piju, odvajaju ribe i glupiraju se, a on vreba svojim Canon aparatom i hvata buduće uspomene kojih će se učesnici rado uz pivo prisjećati. On je žrtva svog dobročinstva, izostavljen iz akcije, ostavljen po strani da trčkara za glavnim akterima i klikće.
"De nas škljocni sad u dogistajlu" - klik, slika je tu, ali njega nema.
On je heroj iz sijenke, basista, linijski sudija i rezervni točak. On je Keni!
On slika!
Joj, vidi sliku, jes' nam bilo dobro tad. Ko je slikao ovo?
Muk...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ja sam fotograf, pa se svaki put odvalim.. Nema to veze
Izuzetno dobra ideja, mada je realizacija mogla da bude bolja.
U svakom slučaju, fantastično!
ja sam fotograf, pa se svaki put odvalim.. Nema to veze
bukvalisti....
"Nikada se nije pobunio. Večito je ostao golman."
+++