
Retoričko pitanje u sms formi koje, čini mi se, prebukvalno shvatam i zbog kojeg žalim što nisam enormno bogat, kako bih mogao da slatko tresnem o zid mobilni telefon i sameljem ga gazeći po njemu, pa da mirne savesti odem i kupim drugi. Iz pristojnosti, izbegavam da odgovaram na takva pitanja, ali srce mi strada, stresovi su preveliki...
Oćeš parče torte?
Oćeš kocku čokolade?
Oćeš kafu?
Oćeš punjenu papriku?
Oćeš sa mnom u kadu?
Oćeš da me izmasiraš?
Oćeš da mi iščačkaš uši?
Oćeš da mi počešaš dupe?
Oćeš da mi prdneš u šaku?
Reply koji jedva odoleva na vrhovima prstiju:
A je l' oćeš ti da ga malo procucmuljiš sekutićima, telepatsko-telekinetičko-hipotetički...? Ebem te u mozak retardirani!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
he,he.... +
Lepo, lepo...
Ha,ha...
Sta se nerviras, evo ti popi pivo!
;-)