Retoričko pitanje u sms formi koje, čini mi se, prebukvalno shvatam i zbog kojeg žalim što nisam enormno bogat, kako bih mogao da slatko tresnem o zid mobilni telefon i sameljem ga gazeći po njemu, pa da mirne savesti odem i kupim drugi. Iz pristojnosti, izbegavam da odgovaram na takva pitanja, ali srce mi strada, stresovi su preveliki...
Oćeš parče torte?
Oćeš kocku čokolade?
Oćeš kafu?
Oćeš punjenu papriku?
Oćeš sa mnom u kadu?
Oćeš da me izmasiraš?
Oćeš da mi iščačkaš uši?
Oćeš da mi počešaš dupe?
Oćeš da mi prdneš u šaku?
Reply koji jedva odoleva na vrhovima prstiju:
A je l' oćeš ti da ga malo procucmuljiš sekutićima, telepatsko-telekinetičko-hipotetički...? Ebem te u mozak retardirani!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
he,he.... +
Lepo, lepo...
Ha,ha...
Sta se nerviras, evo ti popi pivo!
;-)