Retoričko pitanje u sms formi koje, čini mi se, prebukvalno shvatam i zbog kojeg žalim što nisam enormno bogat, kako bih mogao da slatko tresnem o zid mobilni telefon i sameljem ga gazeći po njemu, pa da mirne savesti odem i kupim drugi. Iz pristojnosti, izbegavam da odgovaram na takva pitanja, ali srce mi strada, stresovi su preveliki...
Oćeš parče torte?
Oćeš kocku čokolade?
Oćeš kafu?
Oćeš punjenu papriku?
Oćeš sa mnom u kadu?
Oćeš da me izmasiraš?
Oćeš da mi iščačkaš uši?
Oćeš da mi počešaš dupe?
Oćeš da mi prdneš u šaku?
Reply koji jedva odoleva na vrhovima prstiju:
A je l' oćeš ti da ga malo procucmuljiš sekutićima, telepatsko-telekinetičko-hipotetički...? Ebem te u mozak retardirani!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
he,he.... +
Lepo, lepo...
Ha,ha...
Sta se nerviras, evo ti popi pivo!
;-)