...izvadim nož, potegnem pištolj, prebijem petoricu, prestignem Bolta, preskočim Vraneša, pojebem Limu, izvučem od Dinkića pare... Uglavnom ispadnem faca. Ovo je zapravo preokret u monologu posle koga nam narator objašnjava kako je na sebi svojstven, inače ingeniozan način, rešio stvar.
- I tako ti kažem, sedim ja tamo, kad lik krene da smara neku ribu. A riba avion, slatka mala, posle ću da ti pričam šta je bilo sa njom u mom stanu. E i onda, priđem tu, kažem, nemoj da smetaš devojčici, nemoj biti dsmra, kad on meni: "ovo te se ne tiče". Ja reko', molim, MOLIM?! I tu on meni nešto krene da prosipa, ovo-ono, neke glupave fore, i ja tu potegnem utoku i pitam: "Šta je bilo? Šta je bilo?". U kafiću muk! Muk brate.
- Eeee, faca si ti, nema šta...