
Retoričko pitanje, kojim sagovorniku namećeš svoje mišljenje kao aksiomu. U 99% slučajeva sagovornik će ako ni zbog čega drugog, iz pristojnosti reći: Da, tako je, slažem se, ili nešto slično.
Ana:“Biljo, vidi što sam kupila tuniku. Lepa je. Je l’ da?“
Biljana:“Jeste.“ , zapravo joj se ne sviđa, ali neprijatno joj da prizna.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Jebi ga, meni se to još nije desilo. Kad kod sam izgovorio to "Je l' da?", u cilju dobijanja nečije podrške, taj neko me je uvek iskulirao odgovorima: "Ne, jes' ti normalan???" ili "Beži, bre, budalo".
@Mr.Moon
I ja volim da odgovorim:"Ne.", na to pitanje, zezanja radi.