
Stanje propadanja, alkoholičarske ''ode mi jetra'', pušačke '' pluća su mi k'o katran'' i narkomanske oduzetosti. Stanje klonulog duha, hroničnog umora i neobjašnjive lenjosti. Stanje koje je teško objasniti sagovorniku koji nije u tim ''vodama''.
Kao i godišnja doba i mi imamo nekoliko faza. Jedna je ova. Sledi nakon lude noći koje se uglavnom i ne sećamo ali su svi ovi simptomi upravo tu da bi nas podsetili na prethodno veče.
D : Brate, ajmo na neku kaficu. A?
M : Ma beži bre sa kaficom, ne znam gde sam. Sve me boli.
D : Pa kako i neće kad si sinoć popio gajbu piva i popušio tri kutije cigara.
M : Znam, jbt. Sušim se. Jesen u meni caruje.
D : A u meni proleće. Tako da ja odo' na kafu sa Markom pa ti bani kasnije.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ako se sušiš mora se zaliti, ako me razumeš ;) +
Naravno...;)