Prijava
   

Ljudi koji odgajaju decu pod staklenim zvonom

Nisam neki emotivac, nisam ni umetnička duša. Ali vidim da ima nešto više u čoveku, jebiga, zatureno između svih maski koje menjamo između kadrova u ovom apsurdnom i loše režiranom filmu radnog imena život. Nešto iskreno, sirovo, primordijalno, nešto što je jezgro pokretačke sile u čoveku koje postoji i neizmenjeno tinja još od prvih ljudi evo do danas. Sa tim se svaki čovek rodi, a malo ko zadrži to u sebi posle detinjstva. Stisni čoveka pravilima, ograniči ga strahom, pritegni ga ograničenjima, isperi demagogijom... Stisni još, to nešto u čoveku kvrcne. A jednom kad kvrcne, zauvek je. Čovek izgubi baš onoliko ludosti koliko bi trebalo da ima da ga baci na neke nove puteve, da prodrma, da mu zatruje krv novotarijama i buntom, izgubi baš onoliko kurčevitosti da pogleda ravno životu u oči kad se sustretnu na nekoj uskoj stazi, na kojoj ima mesta samo za jednog. Stisni čoveka previše i od čoveka dobiješ utvaru. Oči potamne, kreativnost nestane. Da, okreni se - dobiješ jednog od mnogih utvara koje vidiš oko sebe. Ako čovek izgubi volju za životom, umro je, u tom slučaju otkucaji srca nisu život, samo su mehanika. Ništa više. Lobotomisati decu, za to nemam nemam adekvatan komentar, niti neko iole adekvatno bedno poređenje.

Ne dati detetu da uprlja šake zemljom crnicom, koja daje i uzima život, da oseti damar života pod svojim prstima, njegov prapočetak i ultimativni kraj - ne dati mu da živi. Ne daju detetu da uprlja šake, da proba pelin življenja. Sve što se stvara, vaja se iz blata, jedino ako se zasuču rukavi, i ako se čovek zaprlja životom, može nešto i da stvori. Život se ne živi u trećem licu. Niti skrštenih ruku. Zagrebati dno, primiti lakat u lice, osetiti strah, dinamika jeste život. Strah je život. Bol je život. Strast je život. Sklanjati dete od sparinga sa životom tokom odrastanja i detinjstva, to znači unapred ga spremati za poraz kad ga život baci u klinč ringa. A baciće kad tad. Jebiga, takav je kapric kurve zvane život, ali protiv toga se ne može. Ili držiš korak, ili predaš meč. Ako je šta podjednako međ’ ljudima, to je bar, važi za sve.

Tetošenje dece u toku odrastanja stvara loše ljude, sa malom dušom i velikim dupetom. Ta korelacija nije slučajna. Kad zapne u životu, a mamine sise na dohvat ruke nema, takvi traže odmah da krive nekog drugog. Nenaviknut na bilo kakav trud, i odgajan da mu dupe bude prioretet u stanju je da gazi tuđe živote, čak i zbog svojih najmanjih hirova. Jebiga, nije naučio vrednost života, ne zna da ceni. Život nije slikovnica, ovo je vrlo zajebano i grubo mesto. Sad "nažalost" pridodati, suvišno je, tako je kako je. Kad padnu, razmažena deca iz staklenog zvona ne ustanu. Ruke su im bele, mišice slabašne. Odgajati dete pod staklenim zvonom je kao pripremati belo pile u inkubatoru, i onda ga pustiti među gladne ulične kerine da ga rastrgaju. Peruška ili dve će ostati, i mnogo tople krvi da se sliva niz vruć asfalt. Ne govorim o odgajanju deteta da bude džiber, nego čovek, džentlmen. Šta li je to - e to je ponajmanje savremena asocijacija slike Engleza sa kokni akcentom koji u fraku pije čaj u pet popodne.

Ne to nije za dobro deteta, pogledaj me u oči, i slušaj dobro. Ne nisi altruista, niti Bogomajka, sebičan si. Odgajaš dete pod staklenim zvonom iz čistog egoizma, turiš ga u izolaciju i boli te kurac. Prst u uvo, tako je najlakše, daj hleba i igara. Ko će razmišljati i brinuti se, to je svakako precenjeno. Pomeriti dupe i dati detetu ruku dok uči korake životnog tanga je svakako preteško, gravitacija guzice te previše vuče dole, jer ipak su i tebe tvoji tako vaspitavali. Ne, vi ne želite da zadržite dete kući da ostane jer ga volite, vi želite usedelicu koja će vam za par decenija menjati pelene kad omatorite i da vas opominje na popodnevnu dozu Ranisana kad vas Alchajmer ubaci u drugu. Ograničiti dete je svakako dosta jednostavnije nego pustiti ga da živi, da proba, da shvati život. Da živi! Ako želiš odgajati dete u zatvoru, pa tebi ne treba dete, nego papagaj. Dosta bolja opcija, eto razmisli. Kad smo kod papagaja. U kavezu mu zakržaju krila zbog tih „ne možeš, ne može, neće, nemoj, nije to za tebe“ na koje ga rešetke kaveza stalno opominju. Ako se odlučiš da ga pustiš da leti u život, prvi vetrić ima da ga zalepi za beton. Ni peruške neće ostati. Papagaj iz kaveza ne mož' biti galeb Livingston, da ga jebeš, obrni okreni, ne može.

I onda kad se desi pizdarija, i kad se skurcopizdi taj vaš groteskni ringišpil, dižete glavu i gledate gore... Gore. Tamo se ne nalaze odgovori. C. Ne. Kajanje je zaludno posle, nijedna količina kajanja ne može promeniti loše odluke roditelja. Kad slomijete dete u detetu, sjebali ste ga za čitav život, pička vam materina.

Definicija napisana za Mizantrophy.

Komentari

Нисам препознао да си ти!
Плушчина
Ово ми добро, дефиниши, ако нема:

Život se ne živi u trećem licu.

DISKVALIFIKUJTE LUKSA!!
Ovo je previše dobro za nas smrtnike! Nije uredu!
Iskreno, ovo bih ištampao i uramio... skidam kapu! +++*

Stvarno majstorski.
+++

Размишљала сам о оваквим родитељима много пута... Ниси могао лепше да напишеш.

Meni definicija počinje tek od drugog pasusa. Saće da krenu reakcije na ovo što sam napisao ali zabole me. :) Jedna od kvalitetnijih u ovom kolu.

prazna priča , mama rekla da ti dam , kaže to je za moje dobro

Омиљеновао сам али бих БАШ волео да си био мааало оштрији. За нас које су шутнули на улицу ко мале. Наравно то шта бих ја волео не мења чињеницу да је дефиниција квалитет.

Ne znam šta bi rekao... Prvi pasus nekako razvodnio priču. Suviše si nežan ispao prema takvom tipu ljudi...
Očekivao sam da ćeš da me nateraš da podignem svoj nivo mržnje na neki viši. Ovako se samo slažem stobom..

E da pozdravim sve ;-) Nesko i Ćukice, slažem se, mekša je malo defka, tako sam hteo da je opravim, rekoh ajd da probam ovako.

Licimuri i kukavice, to su.

Оваквих примера има и превише. Други пасус је уметност. Еве ти од мене + и *

Jednog dana će neki mali Luks čitati ovo i reći : Ponosan sam na svog đeda, jeb'o ga srndać ludog! Kokarda na ovo, a plus ide po difoltu!

Браво Луксе! Опро!!!!

Opisao si mog bivšeg cimera, jednog sadašnjeg a znam i još par primera. Fora ti je što će oni biti na krilima roditelja ceo život, čak i kad njih nebude. To su obično imućni ljudi, jer socijala svoju decu ne drži pod staklenim zvonom.
Nisam ni sve definicija još pročitao, ali sam siguran da je ova najkvalitetnija. +

E zbog ovoga sam ja pustio malog da nauči kako je to kad te magarac ujede. Mislim da će mu biti lakše da izdrži napade nekih drugih magaraca kasnije u životu ... :)))

Plus i omiljena Učitelje !

E zbog ovoga sam ja pustio malog da nauči kako je to kad te magarac ujede

Simo, oplodi mi ujnu ;)))))))))))))))))))

odlično napisano, zvezda +

retko stavljam u omiljene a ovu sam stavio.

Брате, па ово може лагано у уџбенике да се стави.

Ja imam jednu sa sličnom tematikom ali nemam obraza da je linkujem i da je poredim sa ovim ovim ovim Mojsijevim tablicama..

Odgajati dete pod staklenim zvonom je kao pripremati belo pile u inkubatoru, i onda ga pustiti među gladne ulične kerine da ga rastrgaju

Svakako najjača rečenica, mada bi se još njih moglo izvući..

Lukse Vojvodo, Harambašo, Budo, Alahu.
+

primordijalno

jer kaže defka ako na život ne gledaš kao na čudo ćorava si kokoška

jer socijala svoju decu ne drži pod staklenim zvonom.

taj papir zvani novac nikakve veze nema sa

za to nemam nemam adekvatan komentar, niti neko iole adekvatno bedno poređenje.

bravo

mehka je defka i volo bi da nije za takmicenje. i nema poredjenja s kojima neki put preteras, priznaces. nepretenciozno jedno, uciteljsko predavanje. dobro si. +

Meni je ovo više uputstvo za upotrebu. Pročitajte i poštujte ga!

Nemam decu još uvek ali tripujem da se današnjim načinom odgoja istih, prave nekako pederasta i neotporna deca. Ne kažem da ću ga sa četiri godine voditi da učestvuje u borbama pitova, ali mu neću ni prečišćavati jebeni vazduh.
+++

Твоји текстови су веома течни, одишу реалношћу и смилом, и погађају сам бит насловљене мисли. Далеко надилазиш просек и смисао сајта. + и пратим.

Ma tooooooo! *

Često razmišljam o ovome i gledam ovakve tipove roditelja. Slažem se sa ama baš svakom riječi! Nisam pratio ove turnire, ali da se mene pita, ova defka bi zakatančila turnir! Maestro, bravo!

Odlicno, odlicno

Ne dati detetu da uprlja šake zemljom crnicom, koja daje i uzima život, da oseti damar života pod svojim prstima, njegov prapočetak i ultimativni kraj - ne dati mu da živi. Ne daju detetu da uprlja šake, da proba pelin življenja. Sve što se stvara, vaja se iz blata, jedino ako se zasuču rukavi, i ako se čovek zaprlja životom, može nešto i da stvori. Život se ne živi u trećem licu. Niti skrštenih ruku. Zagrebati dno, primiti lakat u lice, osetiti strah, dinamika jeste život. Strah je život. Bol je život. Strast je život.

Ovaj pasus me odusevio i prije nego sto sam procitao ostatak lupio sam *