Mirisne hronike

Cassiel 2019-03-18 20:02:06 +0000

Miris je čulo koje daje teksturu životu, jezik koji definiše grube obrise stvari koje nas okružuju...Miris može da nas upozori ili da dozu povjerenja.Može da odluči u koga ćemo se zaljubiti.Miris može da pomuti um i da bude ozbiljan okidač za emocije.Može da nas ošamuti i odvede u raj.
Dok muzika otvara portale za nove svjetove i maštarenja, miris vraća u one u kojima smo već obitavali.
Nesvjesni dnevnik koji mozak vodi o našem životu.
Većina mojih sjećanja zapisana su u mirisima...

Miris bakinne proje dok se puši na kuhinjskom stolu...Miris svježe pokošenog sijena negdje u avgustu...Miris drvenog namještaja u ujakovoj sobi, koji je baka prekrila čaršavom da sačeka njegov povratak...Miris majkinog cvijetnog vrta u kasno proljeće...Miris Luninog krzna poslije igre na kiši...Miris jeftinog vina u plastičnoj ambalaži sa proslave koji tjera na povraćanje...Miris njene kože, njenog vrata, tamo ispod uha...gdje ušna resica stvara hlad...

3
24 : 3

Najnovije definicije

Rekli o sajtu

Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.

Politika · 31. Januar 2011.