
Miris je čulo koje daje teksturu životu, jezik koji definiše grube obrise stvari koje nas okružuju...Miris može da nas upozori ili da dozu povjerenja.Može da odluči u koga ćemo se zaljubiti.Miris može da pomuti um i da bude ozbiljan okidač za emocije.Može da nas ošamuti i odvede u raj.
Dok muzika otvara portale za nove svjetove i maštarenja, miris vraća u one u kojima smo već obitavali.
Nesvjesni dnevnik koji mozak vodi o našem životu.
Većina mojih sjećanja zapisana su u mirisima...
Miris bakinne proje dok se puši na kuhinjskom stolu...Miris svježe pokošenog sijena negdje u avgustu...Miris drvenog namještaja u ujakovoj sobi, koji je baka prekrila čaršavom da sačeka njegov povratak...Miris majkinog cvijetnog vrta u kasno proljeće...Miris Luninog krzna poslije igre na kiši...Miris jeftinog vina u plastičnoj ambalaži sa proslave koji tjera na povraćanje...Miris njene kože, njenog vrata, tamo ispod uha...gdje ušna resica stvara hlad...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Poeta, nema šta.
Preljepost
Lepo formulisano, Cassiel
https://vukajlija.com/mirisi-detinjstva