
Kad nemaš šta da napišeš, samo popljuj drugi klub. Da da da, onaj komšijski. Da, upravo one smrtne neprijatelje. Da, tako, iskopiraj neku provalu iz nekog komentara postavljenog na Blic sport stranici. Tako je, budi srećan kao da si dao gol iz kornera na japancu.
Smor nad smorovima, iritantan do krajnjih granica, trend na koji se lože ljudi kojima je inspiracija došla iz Seksi humora, u najboljem slučaju iz CKM-a ili Maxim-a. Nisu to glupi ljudi (barem njih 4/5 nije), ali je neverovatno da misle da su nekog zajebali i pride mu ga uterali iako nisu homići.
Dobar način za početak besciljnog prepucavanja, za buđenje trolova i prženica iz zimskog sna, za vežbanje brzog kucanja iako im je daktilografski kurs totalna nepoznanica.
A sve je to pomenuto zbog međunarodnih utakmica domaćih klubova, mada ne samo zbog toga.
Crveno-beli se hvale trofejem osvojenim pre skoro 2 decenije (svaka čast). Crno-beli udaraju kontru hvaleći se trofejem osvojenim takođe pre skoro 2 decenije, doduše u drugom sportu (svaka čat). I tako u krug.
I?
In the pedu!!!!
Yeah!!!
Sad ga lomi!!!!
Sreća sreća radost! Misija ispunjena, iritantnost na nivou. Navijanje iz fotelje, internet huliganizam i borba sa neprijateljima "jedinog pravog srpskog sportskog kluba" (to svi kažu/napišu/iskucaju) su "neprocenjivi". Za koga?
Rečenica koja, kad biva izgovorena od strane fudbalskih komentatora, ublažava činjenicu da fudbaler nema pojma da izvede nešto što mu i nije primarni zadatak (štoper da da gol, napadač da čuva Mesija...).
Komentator: Posle kornera, lopta se odbija do Škrtela... Šut sa 20 metara iii pogađa nesrećnog, pomoćnog sudiju već drugi put na meču, šutevi sa distance mu nisu jača strana.
Epitet gola koji je postignut na jeftin način, zaslugom nekog buga ili errora. Ukoliko ipak dođete do pobjede na šupački način, rezultat je analiza statistike od strane vašeg protivnika.
Šut iz kornera pogađa stativu, odbija se prema bijeloj tački, tamo pogađa odbrambenog igrača, levitira mu iznad glave par sekundi, golman istrčava i obara svog igrača, lopta se odbija od golmanovo koljeno i kreće se u pravcu gola, drugi odbrambeni igrač pokušava ispucati loptu iz šesnaesterca, ali pogađa sudiju i lopta završava u golu.
Fudbal našeg detinjstva. Dok su deca iz grada igrala fudbal po parkovima i na pravim terenima, deca sa sela su to najčešće radila u dvorištu nekog od igrača ili čak na nekoj livadi, čiji vlasnik ne živi blizu, a i ako bi slučajno navratio loptu bi uzeo onaj najbliži njoj, pa beži kuda te noge nose. Pravila su bila jednostavna, zabiti gol, iliti šutnuti loptu izmedju dva kamena, panja ili nečeg drugog što je trebalo da predstavlja dve stative. Kada bi se umorili tražili bi pauzu - tajm aut, iako ga u pravom fudbalu nije bilo, ovde ga ima. Ofsajda, kao ni auta, takodje nema, kartone i da ne pominjem, važilo je jedino ono pravilo za - tri kornera - penal. Nakon podele igrača, u slučaju da ostane jedan, tehnološki višak, glumio bi ulogu sudije, koji nema apsolutno nikakav uticaj na igru, i kada bi nešto pokušao da dosudi, igrači bi se svadjali i na kraju bi ostalo onako kako najjači kaže. Pored najjačeg najveći uticaj je imao domaćin, njemu bi se posebno popuštalo. Posle njega onaj čija je lopta, ako bi ga neko udario malo jače ili mu ne bi dao da izvede faul, pokupio bi se, uzeo loptu, i namrgodjen i ljut otišao kući. Ostali igrači su uglavnom bili ravnopravni. Za napucavanje se naravno, dobijao se faul, a za jači udarac ili guranje, (bez obzira na kom delu terena se nalazili) penal. Utakmice bi se retko kad završavale bez svadja ili odlaska nekog od igrača.
Fudbaler sposoban da postigne pogodak glavom.
"Izmena u reprezentaciji Srbije. Pantelić napušta igru, umesto njega na teren izlazi Nikola Žigić."
-Eto ti sad! Ride off Kurta, to ride on Murta, što kaže Vuk! Koja je smlatina ovaj čovek, pa stvarno...
-Nemoj tako, ume on da bude od koristi. Posle kornera povuče dvojicu na sebe i onda Bane nastupa kao vazdušna opasnost!
-Ma jadna smo mi reprezentacija ako nam špic samo tome služi.
Fernando Torres nežive materije.
Igra vrlo istureno i poznat je po tome što se gotovo svi pasovi upućeni ka njemu završavaju promašajima.
A: I evo ga, ide Iguain. Ide sam na trojicu. Prolazi ih! Nevjerovatno! Sada je jedan na jedan sa golmanom! Lopta po zemlji! Iiiiiii... stativa!! Neće biti ni kornera...
B: Pa ljudi moji kakav je to samo gol mogao biti.
A: Da, stvarno šteta. Evo vidimo Iguaina kako se krsti i psuje Rafu Beniteza koji ga je natjerao da igra na crveno slovo.
Seoski izraz. Za kravu se kaže da se razobadala kada je izujedaju obadovi, usljed čega ona poludi na nekih pola sata pa preskače ograde, sumanuto trči po livadi, pravi zijan...
Ipak, razobadati se mogu i poneki ljudi, u naletu nervoze:
-Maaa, brate, neću da igram više fudbal sa vama! Udarate se ko da vam život zavisi od jebene utakmice, lažete za rezultat, za broj kornera, za onaj penal od maloprije!!! Kako vas nije sramota, pederi jedni!!! Marš u pizdu materinu svi!!!
-Alo, brate, smiri se malo, sta si se razobado koji kurac... Niko nije ništa slago. A moramo malo da se krljamo jebote, nije ti ovo balet, hehehe
Uglavnom starije osobe oko pedesetak godina , njih dvoje-troje se uvek drze zajedno i prokomenarišu svaki detalj utakmice koji je na TV-u od sudije koji je suvise mlad i neiskusan da bi sudio takav mec pa do praznih tribina zbog skupih ulaznica i ekonomske krize, mozete ih naci i na nizeligaskim utakmicama gde se ne placa ulaz kako sede pored nekog drveta u hladu i komentarisu kako trener domaceg tima koji inace radi jos i u pekari nije dovoljno dobro postavio taktiku u napadu jer je previse vlazna trava pa lopta ne ide dovoljno precizno ili je stavio Peru mesara na krilo,a on nije dovoljno tehnicki nadaren....Takolje ih mozete naci i u kafanama/kladionicama kako sede za stolom blizu TV-a da bi bolje videli mec , svaki od njih bi mogao biti selektor reprezentacije ili menadzer Liverpula jer svaki zna kakav tim treba izvesti protiv bilo kakvog protivnika takodje svaki zna da koji je igrac ima procentualno najtacniji pas u sezoni i tokom cele utakmice cujes vise statistkike nego sto cujes na poslu , a bez price o fudbalu iz njihovog vremenu ni jedna utakmica ne protekne.
Nizeligaska utakmica......
Strucnjak(1) : Auu nije trebao Ljubisu staviti na stopera proslu utakmicu nije mogao da zaustavi ni jedan pas (popije gutljaj piva) ....ako primimo gol zbog njega cemo primiti
.....21 minut kasnije domaci tim prima gol iz kornera......
Strucnjak(1): Evo jesam vam rekao..
Strucnjak(2): Pa nije Ljubisa kriv , on nije cuvao tog igraca
Strucnjak(1): Mozda ,ali je zato napravio korner
___________________________________________________
Period od mesec dana koji se događa svake četvrte godine.
To je jedini period kada su sve ribe odjednom masovno zainteresovane za najvažniju sporednu stvar na svetu. Kače slike zastava, lopti, fudbalera, snimaju televizore, taguju se u kafićima uz neizostavni hešteg rendom države za koju bez ikakvog razloga navijaju i sličice njene zastave. Jedini period kada ti je sa njihove strane dozvoljeno, pa čak i poželjno, gledanje fudbala.
Tvoje devojke i drugarice odjednom postaju najveći fudbalski stručnjaci, strasni navijači i najžustriji kritičari reprezentacije koju prate. Napokon su, neobjašnjivim procesom, naučile i shvatile koncepte ofsajda, kornera i puštene prednosti.
Pitaš se kako je moguće da tvoja riba zna ko je Mohamed Salah, jer on čak nije ni lep, već liči na malo kulturnijeg cigana koji se bacio u ozbiljnije pevačke vode i zbog toga pustio afro frizuru. Ali ne samo što zna egipatskog sina, već i njegovog legendarnog saigrača Esama el Hadarija, koji je još muževniji, pa je situacija krenula i da te frustrira.
Krenuo si da se pitaš i zašto one to rade i koja je pozadina njihove nagle zainteresovanosti za ovu prelepu igru. Brzo si došao do odgovora. Naravno da su u pitanju trendovi. Da je govno u trendu i da ga svi gledaju, tvoj insta fid bi zbog moderne pičetine bio prepun balega i ostalih odvratnosti iz sveta fekalija. Zašto bi se ova situacija razlikovala? Setite se da su isto to radile i za vreme Olimpijskih igrara, završetka 2. sezone Farga i Evrovizije.
Sve ti je jasno, frustrirajuće je, ali ne možeš ništa protiv toga. Na kraju čak uviđaš i priliku da preokreneš sitiaciju u svoju korist i pozoveš svoju bivšu/sadašnju/planiranu na Urugvaj - Rusija i iskoristiš njeno nezadovoljstvo suđenjem kako bi joj stavio pištaljku u usta.
Penal,posle treće korne na malom fudbalu,odnosno pitanje koje postavljamo onome koji meri sedam koraka od gol linije do mesta sa kog se šutira penal.
U fudbalu na rukometne golove važi pravilo tri kornera penal.Kad jedna ekipa konačno napravi treći,pristupa se izvođenju najstrože kazne.
Na travnatim terenima nema jasno obeleženog mesta za pucanje penala,pa se ono određuje koračanjem.
Napadač 1:--Treći korner!Penal!
Golman:-Nije treći.drugi je.
Napadač 1:-Treći,ne seri,treći je!
Napadač 2:-Jeste treći,penal.
Golman:-Može penal,al da ja merim sedam koraka.
Napadač 1:-Ajde meri.
Krakati golman kreće koracima od sedam milja....
Napadač 2:-Alo,Gulivere,jel tako ideš u Wc,ajde smanji malo....
Kad je klađenje u pitanju svi su neopevani optimisti i veruju u sve.I kada dođe 90minut utakmice, tim na koji si se kladio gubi...ti i dalje sebi nećeš da priznaš da si puk'o tiket.
Igro si tekmu Sampdorija-Đenova i odigro iz X u 2.Na poluvremenu 0:0,ti sav srećan.
Devedeseti minut ističe, ulazi se u nadoknadu vremena i to samo 1min.Sampa vodi 2:0, razbija najstrašnije...ovi nemogu da se sastave, celo poluvreme igraju na svojoj polovini...
Ulazi drug u sobu...
Drug:Ajde brate odvajaj se od TVa, idemo do Šomija...puk'o si tiket koji više blejiš...
Ti:Aj što si uvek tol'ko negativan brate?Šta sereš?Ima još minut i po da se igra...šta opiče jednu kontru, jedan iz kornera i jedan na kvarnjaka metnu i somić mi dolazi bez problema...
Bezizlazna situacija u kojoj ćeš izvući deblji kraj. Najviši stepen nesigurnosti.
Tesio: "Majki, Barcini želi sastanak..."
Majkl: (šupičku materinu Tesio, oduvjek sam mislio da će Klemenca da me sjebe) :blagi klimaj glavom:
Tesio: "... na mom terenu, gdje ti garantujem sigurnost. Mislim da je vrijeme da se riješe sve nesuglasice."
Majkl: (pa sigurniji je bio Ferdinand u Sarajevu jebo li te ćaćin ćaća) "Važi, dogovori sastanak."
-----------------------------------------------------------------------
- Zipa što sam namamario tiket, siguramente kad ti kažem!
- Šahtar gg3+, dobro... Bristol x2, dobro... Salamanka više kornera dobro... Stani bre! Sloga Doboj - Borac Šamac 3+?! Da li si realan dečko?! Tiket ti je siguran kao Ferdinand u Sarajevu. 3 gola ne budu u čitavom kolu!
- Ajde ne njajeke...
On stoji čvrsto na zemlji, s obe noge. I ne odvaja se od nje, bole ga kurac. A i što da ga ne bole. Oko njega lete laste i rakete, plej sa klupe je već dva puta zakucao preko njega, ali on ponekad zarotira nogama oko istog tog kurca ko šestar, podigne lopate u vazduh ko Sergej u Munjama, i pozdravlja navijače. A i navijači pozdravljaju njega. I ne samo njega, pozdravljaju mu i mamu i sestri, pa i baku. Pažljivi neki ljudi. SRBI! Takođe je pravi Bata Živojinović, odlučan, oštar, zna da prelomi utakmicu. Oproba se negde u 4-5 minutu i ako pogodi, svima je jasno, slaviće se na kraju. Jes da ćemo pokisnuti posle, ali bole i nas ona tvar. Pobedili smo. Tad naša sekvoja može da cveta iz dvorišta u dvorište, iz reketa u reket, do dalje...
40. minut. krvi do pleći. Duletu otpale i stidne dlake, Novici se vilica uplela u mrežu. Kecmen hladnokrvno diže tri prsta. Akcija, a la Ivan Zeljković. Zidovi je znaju napamet, navijači već gledaju u jednu tačku. I protvnički tim očekuje isto. Svi znaju kultnu 'trojku'. Osim jednog. Tripke uzeo sendvič i jabuku, zašpartao iz kornera u korner, Jagla ispušio dzoint, čeka ga po čuke. Tripke vata loptu, skok iz pičke, simulira šut, Jagla fazon rampu. Lopta nade prilazi Jablanu, pogađa ga u vuglu na prepast svih prisutnih, odlazi u aut. Navijači više nisu fini, pozdravljaju i tatu i malog brata. Dule je pocepao Versaćea: 'Pa Slavko, sine, jebo te Durmitor, jesi drvo, al smo gledali Snežanu i patuljke zajedno. Znaš šta ti pričam'.
Drevna veština lađenja jaja potekla iz svih društvenih uređenja počev od australipotekusnih čopora preko grčkih polisa pa sve do moderne demokratije. Jebiga, uvek je bio neko ko rmbači i neko ko na osnovu tog rmbačenja profitira u vidu besposlenih sati koji se moraju nekako utrošiti, a odvajkada je poznato da je mudrost najveca vrlina, dok je, implicitno, sticanje mudrosti najvrlinija rabota. Stoga, nemojmo se lagati, muda treba laditi zarad opšteg dobra.
- Radim deset sati dnevno, obaram normu k'o Bolt rekorde, u povratku trošim što sam zaradila na tvoju hranu i pivo, kad dođem kući perem tvoje smrdljive gaće i usisavam pod koji si usvinjio. A ti? Izigravaš osveživač vazduha pogrešno napunjen tvorovim govnetom?
- Draga, nešto sam razmišljao, da li smatraš da postoji negativna korelacija između broja crnaca u timu i prosečnog broja kornera po utakmici?
- Zanimljiva primedba. A pošto vidim da si izuzetno obdaren spoznajom stvarnosti, možeš li izračunati verovatnoću da će ti ispasti oči pošto ti nabijem ovu cev od usisivača u dupe?
- Hmmm... Zavisi od toga da li je usisivač upaljen ili ugašen.
- Eto vidiš, sad bi trebalo da ide neki dobar pančlajn, ali pisac ove definicije, čijeg smo primera protagonisti, je jebeni debil i ne može da smisli ništa.
Diploma mašinca u rukama, ja mlad, poletan, pun snage i optimizma.
Konačno nalazim posao, jest' da sam čekao tri godine, ali radiću u struci, što je retkost danas. Privatna firma, osnovana pre par meseci, vlasnik neki bogataš iz unutrašnjosti; direktor uljudan čovek, šaljivdžija neki, plata za početak dobra, kaže, povećavaće se ubuduće, kako posao bude napredovao. Logično.
Dobijam i svoju kancelariju, na stolu kompjuter, malo zastareo doduše, ali dobro, neću pičiti GTA na njemu. Upoznajem ostale zaposlene, uglavnom mladi ljudi, pozitivni, željni rada i isticanja. Dobijam i prvi zadatak, ništa komplikovano. Odlično.
Čujem od dišine sekretarice da se pregovara sa nekim Iračanima za neki posao, kaže velike pare će da legnu uskoro. Dobijam i prvu platu, sa par dana zakašnjenja, kažu nisu mogli odmah da isplate, pošto su ulagali u nove mašine u pogonu. Razumljivo.
Prođe par meseci, posao ide dobro, stigao je mejl od Iračana da prihvataju naše uslove, pare stižu za koji dan, a onda mi počinjemo sa proizvodnjom delova koje smo ugovorili. Ja uveliko završio nacrte i sastavio plan rada. Vidim, direktor se ponovio, sad dolazi na posao sa novim BMW-om. Verovatno je dugo štedeo za to. Pa dobro.
Prođe još nekoliko nedelja, pare od Iračana ne stižu, a bez toga nema proizvodnje. Sekretarica im šalje mejlove, ali ne odgovaraju izgleda. Sva sredstva uložena u ovaj posao, sve nade, a oni ne odgovaraju. Nije dobro.
Plate počinju da kasne. Dva meseca, tri, četiri. Neki već napuštaju radna mesta, mašine se prodaju, odlazim kod direktora, pitam ga: "Šta se ovo dešava?", on me smiruje, kaže: "Ne budi nestrpljiv kao oni što su otišli, stigao je mejl od Iračana jutros, pare stižu sutra". Sumnjivo mi to.
Dolazim sutra u firmu, katanac na vratima. Pogon prazan. Srećem kolegu, gledam ga unezvereno, on mi kaže: "Očekivalo se ovo odavno. Uzeli lopovi pare sebi, firmu stavili pod stečaj, čuo sam jutros da su to već više puta radili". Vraćam se kući razočaran.
Sud. Pretnje iračke ambasade. Svedok. Besparica ponovo. Socijalno, penziono nisu uplaćeni. Sve mi se čini da od one zaostale plate neću videti. Au.
Ne bih da zvučim kao Velja Ilić, ali skraćivanje kornera je samo put pomoću kojeg određen broj ljudi (nisam siguran da sam ovde upotrebio pravi izraz za te bahate, neodgovorne, koristoljubive, zalizane glupake) dolazi do pozicije, a kad to urade, onda dolazi do prave metamorfoze, tada nastaju oni pravi LOPOVI, bez trunke dobre osobine, licemeri koji samo gledaju kako da ti izvuku poslednji dinar, i koji su jedini razlog truleža ove države. Murš.
Doktore Panglose, nisi u pravu.
Definicija je napisana za Mizantrophy.
Simbol pišanja po sirotinji i manijačkog mentalnog iživljavanja nad pobeđenim, bolje reći gubitnikom.
Momenat kada mali plavi zečevi stanu, saviju se, isplaze svoje male jezičke od umora i nemoći i osmeh na licu bezobraznog, nadobudnog, osionog Durasel zeca, koji onda trči oko njih, skače, kezi im se u facu i uopšte izigrava idiota, je momenat kada sam rek'o da neću nikada kupiti jebene Durasel baterije samo zbog tog vanserijski iritirajućeg zeca.
Na primer, to je toliki simbol ponižavanja da sam do juče bio siguran kako Mišković ima istetoviranog Durasel zeca na buljsonu ili tako negde. I on i svi pripadnici njegove masonske lože, klana ili čega god.
- I GOOOOOOOOOOL!!!! Vadi šarana! Upec'o se! Idemoooo! Jebi Tromozoa! JEBI! JEBI! Pet nula! Pukla petarda Šabani a? Jel pukla, da čujem bre! Indijanci jedni. Vi ćete sa mnom da igrate fudbal! Za vas sam tata bre! TA-TA! Bogotac bre!
- Dobro je brate, igramo fudbal, sprdamo se, što ih cimaš tako?
- Ma ko ih jebe bre. Idem tamo do kornera da im otplešem jednu sambu k'o Ronaldinjo. Ej mali, mali. Daj tu kredu da im nacrtam Durasel zeca ispred gola. MOĆ BRE! MOĆ!
- Nemoj Džoni, stani, NEMOOOOJ!
- On će meni zeca da crta isped gola, dođi 'vamo pička ti materina bezobrazna.
TUP
.
.
.
- I kako je pizda mala, napaljena?
- Brate slomio si mu ruku ladno.
- Pa kad je kreten. Ja onako frljn'o u vis ciglu ka njemu, sa tolikim lukom k'o Džabarov horog i mislio sam da će kreten da se sagne, a on postavio blok. Stvarno je glup.
- A jebiga. Ajmo do njega da mu se izviniš.
- Ajde. Jel imaš marker?
- Imam kući što?
- Idi po njega, pa da mu nacrtam Durasel zeca na gipsu.
Pitanje koje se postavlja nekom od onih neverovatnih likova koji do tančina "predvidjaju" razvoj budućih sportskih dogadjaja.
Neverovatni lik: Šta to imamo večeras? Šarlot--Golsen stejt...hmm pa nabiće im Kari 60poena, ima da šutira 12/15 trojke, i jedno 12 slobodnih. A vidi, ima i Klej Tompson 6.5 asistencija pa to je praktično poklon, 12 će da ima samo za Durenta...
Batica: -Majstore, kolika ti je tu kvota, 1000?
Neverovatni lik: 3, nesto... što?
Nervozni lik: Alo Nostradamus, da se nosiš u pičku materinu više, idi ganjaj slobodnu igru, da postaneš milioner, šta mi tu predvidjaš jebo te Milan Tarot ne mogu od tebe da čujem umilni glas Jovane Guzijan... jebote Kari, da te jebo.
______________________________________________
Neverovatni lik, dan 2: E ljudi, večeras igraju Real-Bets, pa Ronaldo će kompletni hettrik da im zabije la ga no... + Benzema dve asistencije... Kejlor Navas ostaje nesavladan, najmanje 12 kornera će da bude...
Nervozni lik: - Esam ja tebi nešto reko?
Neverovatan lik : Ok, brate, iskuliraj...Nego ti pratiš tenis, ja cenim Nišikori-Raonić da će da bude dva preokreta i da će zadnji poen Nišikoro glavom da uzme?
Nervozni: Sad ćeš da vidim..
Epilog ovog razgovora - put na traumatologiju.
Komparativ prideva smor. Koristi se za označavanje ekstremno dosadnih situacija. Superlativ može biti "teška smaračina".
SMOR
Pera: Je li Mile, jel si bio sa ribom juče da gledate Avatar?
Mile: Au, jesam brate. Uz k*rac sam puko 1000 kinti. Neki plavi ljudi jašu neke zmajeve, pa napadaju neke likove u nekim svemirskim mašinama...šta da ti pričam ...u principu smor.
SMARAČINA
MIle: E Pero, šta bi sa onom malom? Jel ste izašli juče?
Pera: Jaooo brate, ćuti molim te ...ništa me ne pitaj. Šetali smo jedno 2h, riba držala banku, do reči nisam mogo da dodjem. Samo priča o nekim ekonomskim krizama, o ratu u Avganistanu, o gladnoj deci u Sjera Leoneu. Sve u svemu bratee.. Smaračina.
TEŠKA SMARAČINA
Pera: "Jel si išo juče da gledaš Napredak-BSK?
Mile: "Jesam...Onaj bilijar na Eurosportu uzbudljiviji bio od one utakmice. Utakmica se igrala ultra-mega-giga sporo.Svaki napad samo kroz sredinu sistemom "Ja tebi, ti meni i na kraju niko nikom"... Bilo 1:0...Napredak dao gol iz neke gužve posle kornera, jedva utvrdili ko ga dao . Znaš kad ću sledeći put da odem bre....Bila smaračina..i to teška..
U bližoj budućnosti (ima već nekoliko zabeleženih slučajeva) otac će testirati karakter izabranika svoje jedinice uz pomoć novijih metoda, kao što je utakmica u PES-u. Samo u jednom meču od 10 minuta može se saznati mnogo o budućem zetu. Ako se ikada zapadnete u ovoj situaciji(naravno u ulozi budućeg muža) pratite sledeće korake:
1. Pri izboru preko čega ćete igrati, uvek izaberite džojstik. Tastatura je pogrešan odgovor, jer ako izaberete tastaturu odajete imidž zaluđenika za igrice, a tast od vas očekuje pre svega čoveka koji se rekreativno bavi PES-om dok ostatak dana provodi na poslu.
Izuzetak : tastaturu prihvatite jedino ako ste završili Elektronski fakultet
2. Pri izboru tima dobro bi došao neki ne prejak, ali ne i preslab tim. Ako uzmete npr. Barsu, pali ste test. Uzimanjem Barse tast će vas smatrati noobom koji ide sve na snagu, a malo koristi mozak. Ako pak uzmete neki tim tipa Saudiska Arabija vaša taktika lako može biti provaljena. Zato je najbolje da uzmete tim tipa Porto ili Sent Etjen, jer tako pokazujete da u stvari poznajete i pratite fudbal što sve veoma visoko rangira
3. Pri podešavanju formacije je bitno da imate tri napadača, jer tako pokazujete svoju odlučnost u pobedi. Po mogućstvu, pomerite malo štopere unapred sa naznakom da oni tako igraju u stvarnosti. Takođe poželjno je da promenite i neke od onih opcija koje niko ni ne zna da postoje u pesu, tipa Management Edit, ali nemojte preterivati u tome.
4. Prilikom izvođenja slobodnih udaraca, kornera i penala bitno je da ne "palamudite" mnogo sa finesama tipa ona fora sa L1 + R1, kad stoji pomoćni igrač pored lopte. Tast to ne voli. On voli čistu igru i direktne šuteve na gol. Gorepomenuto ponašanje može se protumačiti i kao ne-fer igranje, a tastu je pre svega važno da si pošten
5. Nikad, ali NIKAD nemoj da dodaješ loptu odbrambenom igraču kada sa golmanom izvodiš gol-aut, uvek izbijaj napred. Dodavanjem lopte odaješ imidž pičke koja ne sme direktno u sukob.
6. Zadnje, ali ne najvažnije, bitno je da izgubiš. Po mogućstvu na penale - to pokazuje da si se lavovski borio ceo meč. Ako ne doguraš do finala bitno je da što kasnije primiš gol.
Ako pobediš rizikuješ da razljutiš tasta, a to ne želiš.
Ako ne znaš da igraš PES, neka ti je Bog u pomoći...
Najsuroviji udarac koji možeš da zadaš nekome.
Udarac koji se jedino može uporediti sa time da si mu pucao u obe noge, ušao u ulaz pored kog on leži upucan i sa krova mu još bacio klavir na glavu.
Upropastiti nekoga za čitav život jer on zna da je bolji, ti znaš da je bolji, svi znaju da je bolji, ali jednom se zajebavao sa tobom, opustio se, tebe malo prosralo i pobedio si.
Nakon toga je samo potrebno da ga zajebavaš s vremena na vreme, posebno u trenucima kada se pred drugima prži da je dobar u tome, gledaš ga kako pizdi i najbitnije je da više nikada ne igraš sa njim to u čemu si ga dobio. Nikada. Ni pod kojim uslovima.
- Pa znaš kako Đole. Ti kada igraš PES, nekako mnogo uklizavaš sa odbrambenim igračima, ja onda lako mogu da ih zalamam ili da odradim dupli pas i zato te derem. To moraš da središ da bi igrao kao ja.
- Pa jeste Sale, u pravu si.
- Ma de je bre u pravu Đole, ne slušaj ga. Igrao sam ja sa njim PES. Nema pojma. Dobio sam ga lagano dva-nula.
- E ajde ne seri Mare molim te. Trideset puta sam ti šutnuo na gol, ti samo dva puta i još plus mi Kazuki Ito isključio tri igrača.
- Pa dobro Sale, ako ćemo one tvoje pokušaje sa pola terena da računamo kao šuteve na gol, onda može.
- E brate, odradio sam ti takve akcije da nisi znao gde se nalaziš. Četiri, pet puta sam stativu i prečku pogodio.
- Pa ne treba to da pogodiš, nego gol.
- E znam ja šta treba da pogodim, imao si sreće više nego govana.
- Da, da sreće. Dao sam ti dva euro-gola.
- Ne laži. Dao si mi gol iz penala i iz kornera glavom.
- Pa i to treba znati, a glavom sam ti dao sa ivice šesnajsterca.
- Ma šta treba znati, stisneš jedno dugme i usere te.
- Pa što ga ti nisi stisnuo?
- Jednom sam ti u partiji preševao sedam igrača i golmana bre.
- I šta si uradio?
- Lažovska igrica, šutnuo je pored gola, a prazan gol. Popizdeo sam.
- Pa jebem mu mater zar nije to samo dugme da stisneš.
- Ej nemoj više da kenjaš, bolji sam od tebe sto puta, svi znaju. Ceo kraj zna. Znaš li ti koliko godina ja igram PES. Deset godina bre. Jesi ti lud? Ti bre nemaš pojma to da igraš. Ajde sada da igramo. Ajde! Odmah sada. Naćiću ja soni sada odmah. Đole, ti imaš soni. Idi kući po njega. Odmah!
- Ma nemoj Đole, neću da igram. Imam pametnijih stvari da radim nego da trpam amatere. Kada još malo naučiš, javi se decxko.
- Ajde pičko. Ajde cavo. Nemaš muda.
- Dvaaaaa nulaaaa.
- Ajde. Ima Đole Soni. Deset-nula će biti za mene. Deset golova ću ti dati. Deset!
- Kao i onda što si mi dao deset golova. Idi kući vežbaj bolje.
- Đole ja sam bolji od njega jel tako brate? Jesam, jel da? Jesam?
- Pa ne znam brate, svi pričaju da te je odrao dva-nula.
- Aaaaaaaa idem kući! Marš u pičku materinu obojica! Jebem vas u usta. A ti pičko, kad god hoćeš. Kad god hoćeš!
- Važi ajde vidimo se. Ovih dana ćemo.
- Ode mentol. A Što mu to radiš, znaš da uvek izgori? Kako ti ne dosadi?
- Da dosadi? Pa sve je slađe kako godine prolaze.
- Pa hoćeš igrati sa njim opet?
. Ma jok bre. Stvarno bi bilo deset-nula na za njega. Nego mi smešno kako se od tada uvek takmiči sa mnom u svemu. Pre neki dan smo stali kod nekog drveta da šoramo i ja sam prvi završio, a on odmah krenuo sa tim kako duže može da piša. Samo kažem dva-nula, počnem da se smejem, a on ode kući.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.