
Junaštvo u fudbalu je kad braniš svoj tim od protivnika,a čojstvo u fudbalu je kad braniš svoj tim,od saigrača ili samog sebe.U primjeru će bit korišćena imena originalnih likova i originalnog tima.
Primjer za Junaštvo:
Golman Mladen Božović ide glavom đe drugi ne bi đonom,i sprječava siguran gol Krauča.
Publika:Bravo Bonjaaa,e to je junačina,kako se bači,naglavačke,ali spasi nas gola.
Saigrači:Brateee mooj,ovo ti je najbolji potez danas,da nijesi izašao van 5 metara i skočio na loptu,sad bi ovi Englesčići slavili pobjedu.
Primjer za čojstvo:
Branko Bošković postiže auto-gol u meču sa Engleskom.
Publika:Puuu jebem ti majku nesposobnu,govno jedno glupo.Mrššš napolje sve ti jebem
Saigrači:Idemo dalje momci,čuvajte Runija,on je danas najopasniji.
Golman Vukašin Poleksić u suzama:Savićuuuuuu,jebeš Runija,čuvaj Boškovićaaa,oca mu jebem,e će nas ugasit prije no cijela Engleska!!!
U našem narodu su se odomaćile hardcore verzije mnogih poznatih pjesama u kojima je tekst izmjenjen tako da sadrži elemente vezane za brutalnije aspekte života kao što su narkomanija, alkoholizam, ubistva, samoubistva, silovanja, prevare, propadanje, dekadencija i sl. One su vrlo često POPULARNIJE od originalnih verzija, i pri raznim svirkama, u nekim slučajevima ćete češće čuti Hardcore verziju nego original. Ko u toj situaciji krene pjevati originalni tekst čak ispadne smiješan u smislu da je "zelen" ili što bi Englezi rekli "noob". Neke od ovih "obrada" su zvanične, objavljene od strane nekog benda, a neke su nezvanične i nastale u narodu.
Evo dvije "zvanične" obrade:
Bajaga "Tišina" u obradi Trule koalicije - "Alkoholičarka"
"Molitva" Marije Šerifović je postala - "Dvolitra"
A tu su i još neki klasici, vjerovatno nastali u narodu npr. izmjena stihova u refrenu pjesme "Pozdravi je, pozdravi" Miroslava Ilića
Pozdravi je, pozdravi
volim je k`o pre
eh, da mogu
poslati joj suze (pištolj)
suze bi joj rekle sve (pištolj da se ubije)
Takođe, poznata je modifikacija refrena pjesme "Moja mala nema mane"
Nema, nema, nema ona nikoga.
Ona voli samo mene jednoga. (i još dva)
Moja mala nema mane.
Niko nema tako lepe dragane.
Tu je i prerada špice za emisiju "Kocka, kocka, kockica" koja glasi ovako
U svijetu postoji jedno carstvo
u njemu caruje drugarstvo (narkomanstvo)
u njemu je sve lepo u njemu je sve nezno u njemu se sve raduje
tamo su kuce od čokolade (heroina)
prozori su od marmelade (kokaina)
tamo svako radi ono šta hoće (se bocka ko god kad hoce)
tamo raste slasno voće (tamo raste koka i voce)
Pominjati nekoga ili nešto učestalo.
- Nisam, ovoga mi krsta, nemam ništa sa komšikom Ruškom, niti sam imao, ženo. Evo, komšija Branko može da potvrdi. Je l’ tako, komšo?
- Komšo, nemo’ me uzimaš u usta, ja sam mlad, zelen, neiskusan i totalno neupućen i tako želim i da ostane!
……
- Kurac ćeš da dobiješ ako misliš da si stariji pa možeš da me gnjaviš! Na kurac te nataknem, možeš samo kurac da mi popušiš…
- Mali, ekspresno se smiri i pazi šta pričaš! Samo ti kurac u ustima!
- Kome bre ti, šta misliš ko si…
- Ja sam lik koji je dva puta krupniji od tebe, a tu imam još i tri drugara koji stoje iza tebe. I zato se lepo smiri dok sam još fino raspoložen da te ne bismo savili k’o uvijaču, pa da ga samom sebi cimkaš i duvkaš!
Pošto je već godinama Tv program nenormalno loš, sastavio sam svoj program (iz snova), samo još da dobijem nacionalnu frekvenciju.
05:00- Mamurluk - zvuci morskih sisara i planinskih brzaka praćani pojanjem 'tica.
06:00- Jutarnja golotonja, gost Carmen Elektra
07:00- Nepopularni sportovi, hokej na travi
08:00- Crtana serija He-man i gospodari svemira
09:00- Školski program - Kocka kocka kockica
10:00- Program za slovačku manjinu, Lolek i Bolek
11:00- Snorkijevci
12:00- Pornić u podne
13:00- Kucamo na vrata zaboravljenih asova- Bajone
14:00- Dosadni dokumentarac – Polni život dupljara
14:30- Nepopularni sportovi - Sokolarstvo
15:00- Duško Dugauško, Patak Dača, Vuk Vučko, Pink Panter
15:30- Fudbal, pregled druge danske lige
16:00- Smešni video, ljudi padaju, voze kola unatraške i udaraju u ogradu. Deca i kučići, jako smešno
16:30- Crtana serija - Nindža kornjače
17:00- Goli dnevnik, gola vremenska prognoza
17:45- Tražili ste gledajte- Kojot hvata trkačicu
18:00- Nepopularni sportovi - Karling
18:30- Program za seksualnu manjinu Will & Grace, Crnac u belcu, City (Boško i Stanko ponovo jašu...jedan drugog)
19:00- Smogovci
19:30- Goli dnevnik 2, voditeljka Dušica Spasić
20:00- Ultimate fight- Koštunica Vs. Čanak
21:00- Reality Show - Odradi zajedno majku i ćerku
22:00- Kriva Drina, program o istorijskim nepravdama i zaverama protiv srpskog naroda. Voditelj Miki Vujović Palma (Dvočasovni monolog)
00:00- Vesti (gole)
00:10- Nepopularni sportovi - Polo na slonovima
01:00- Duško Dugauško, Patak Dača, Vuk Vučko, Pink Panter
02:00- Zanimljive pornografije
Odlika osobe koja ne veruje u sebe i koja sebi u svakoj situaciji nameće pritisak i na taj način smanjuje šansu za uspehom. Umesto da ga se oslobodi i konačno pomogne sebi ona se povlači duboku u dubinu mira svoga...
Sputavati samog sebe.
- E, ljudi, gde vam je onaj drugar, Branko valjda reče da se zove? Rekao bih da je krenuo sa nama?!
- Eh, taj ti je priča za sebe. On hoda na petama.
- Aha, pa aj usporite, da sačekamo čoveka.
- Ma, neće on skoro, poznavajući ga, on je sad na putu do kuće roditelja one male ka čijoj smo se vikendici uputili. I onda će da im kaže kako je planirao da priđe njihovoj mezimici a verovatno će da spomene i nas a siguran sam da oni ni ne znaju da smo pozvani. I dok posle bude sedeo sam na pločniku ispred njihovih vrata, vrteće mu se po glavi svakakve misli, tipa da li je pravedno postupio ili je opet ukanalio samog sebe ali i sve nas.
- Ajooj, pa daj zovite ga. Sprečite ludaka. Aaaa. Baš sam imao ozbiljne planove za onu njenu drugaricu.
- Jbg buraz, biće još rođendana.
Pojava kada se dvije starije osobe, nakon određenog vremenskog perioda (dužeg ili kraćeg, zavisno od stepena senilnosti istih) susretnu prilikom čekanja u redu u bolnici, apoteci, na šalteru, itd.. Uvodni minuti ovog susreta se svode na prepoznavanje i identifikaciju. Nakon toga slijedi priča o zdravlju, precima i potomcima, prvom i drugom svjetskom ratu, i naravno o opštem trenutnom ekonomskom stanju države. Kada jedno od njih dvoje dodje na red za pregled/ovjeru/davanje krvi i urina, itd, tada nastupa pravi moralni - viteški dvoboj. Ona osoba koja je na redu želi da propusti preko reda ovog koji je iza njega, a koji, takođe, iz svojih moralni, etičkih, principijelnih razloga, razloga dostojnih jednoj moralnoj gromadi, ne želi da prihvati takvu uslugu, dok ostali, naravno sve to nervozno posmatraju i čekaju kada će neko od njih dvoje da premine. Ili jednostavno priđe šalteru.
Šalteruša: SLEDEĆI!!!!!
Čiko 1: ajde ti Branko prije mene, stariji si, a i prije ćeš završiti, ja sam bogami lošeg zdravlja..
Čiko 2: jesam stariji, ali ti si mlađi, a na mlađima svijet ostaje (iako je čiko 1 prošlog mjeseca napunio 89 godina)
Čiko 1: a nećemo tako, nego ulazi, nemoj da te kunem sa djecom sad..
..počinje hvatanje za ruke i gurkanje..
Čiko 2: nemoj slučajno, evo ova gospođa je prozvala, ajde ajde, gleda nas ovaj narod..
Čiko 1: ma nema šanse da bih prije tebe ušao..
Čiko 2: ma ajde..
Čiko 1: ŠANSE NEMAA!!
Čiko 2: ha-ha, ovako je bilo i '43 na kozari, kad smo se prepirali ko će prvi da raznese njemačko mitraljesko gnijezdo, a mlada pionirka Jelena zaljubljeno gledala u tebe..
Čiko 1: e nije u mene nego u tebe, uvijek si bio zgodan,uh!
Čiko 2: ma ti si ljepši bio!!
neko iz mase: ŠUPIČKU materinu više i jedan u drugi, ili ulazite ili se sklanjajte!!
Vrsta radova koja najčešće potraje čitavu večnost.Uvek praćeni iznenadnom nestašicom materijala,nekvalitetom novokupljenog i velikom potrošnjom živaca za onog što je uposlio izvodjača radova.Ukoliko zovete majstora morate biti spremni na to da ceo taj dan(a često i par drugih)izdvojite samo za njega.
Opskrbljivanje sa bar 300 grama kafe, nekom gajbicom piva,kojim litrom žestine je obavezno.I nešto da pregrize,plus nešto konkretno da stavi u kljun.Čeka vas lud provod-za jedan dan(ili više) izmenićete nekoliko profesija. Potrčko,konobar,vozač,nabavljač,dostavljač,pomoćnik.No,najgora stvar je kad postanete psihoterapeut.Slušate o raspusnoj ženi,neodgovornoj deci,trudnoj švalerci,poslu bez pravog radnog vremena...
I tako u nedogled,sa sve manjom količinom nade da će stvar(mašina,bojler,auto)uskoro proraditi.
-Dobar dan čika Branko....pa da jeste,crko je bojler...pa nemam sad nešto vremena spremam odbranu magistarskog...Da,da nema problema sačekaću vas na stanici posle treće smene.Šest i petnaest ujutru,dobro ustaću nema problema.
Skeniranje kvara
-A ,ovo bez par dana neće moći.Idemo mi sad lepo po delove,pa ćemo sve natenane...
Posle par dana i bojlera sa novim grejačom,termostatom,i ko zna još čim
-E Milane,pošto smo prijatelji/poznanici za tebe 50 eura.
-Šššta bre 50e?Pa oni delovi i oni su samo koštali toliko,nije valjda ovo sve za ruke?(More izem ti ja poznanstvo sa tobom,skuplje me košta tako.Gde je samo ono što si pojeo i popio ovih par dana i benzin dok sam te vozikao ko da sam bre taksista,a što sam te slušao deset sati najmanje,ko da sam psihoterapeut,more ti meni treba da platiš)
-Aj u zdravlje,zovi ako treba ponovo,za tebe prijatelju u svako doba...
Isprebijati ga k'o tuđeg u tolikoj meri da će se doce zapitati hoće li biti dovoljno gipsa i zavoja kako bi se sanirale sve telesne povrede. I teške, i lake, i srednje. Uvoštiti od batina taman da mu se i unučići oslobode vojske.
- Torima, došao sam čim sam čuo, šta se desilo bre?
- Šta nije! Imali smo tekmu sinoć, ja dao dva gola i jednom asistirao. Kad se završilo, na putu do svačionice čujem ja povike nekih ljombera da će me prebiti k'o konja. Uh...
- 'Ajde odmori se, polako. Je l' možeš da nastaviš?
- Krenem ja kući, kad na onoj prvoj raskrsnici od stadiona sačekaju mene trojica, jedan drži klešta, drugi okastu trinaesticu, a treći neku poluosovinu. Čim sam ih video odma' mi se premotao život, setio sam se "Lego" kockica, plavog Bemiksa, pasulja koji je spremala moja pokojna baba Zorica...
- I šta je onda bilo?
- Onda su krenuli da me biju, nije se znalo ko gde udara, posle pet minuta se pojavila i devojka od jednog i ispostavilo se da je to moja školska iz osnovne koju smo 'vatali za sise, a ja uvek bio glavni akter pa su mi naplatili i za nju. Posle svega toga jedan je hteo da zagrizem trotoar, al' sva sreća pa su se pojavili panduri.
- Strašno brate. Baš su te dobro mumifikovali, izgledaš k'o Ramzes drugi.
Eh taj Branko Radičević!
Prvi dan škole, skoro pa i ne znaš gde te vode tvoji. Znaš da je to škola i da se tu uči. Prepoznaš jednog druga iz obdaništa i pomisliš: dobro je, nisam jedini u ovom sranju.
Keva kaže: Eno je Tijana (za koju, naravno, nikad nisi čuo), to je ćerka moje koleginice. Baš bi bilo lepo da budeš sa njom u razredu.
Ćale kaže: E, ženo, eno ga Desimir - teleća glava. Znaš onaj, što sam ti pričao, što u kafani naručuje samo teleću glavu? Nije valjda da i njegov sin kreće u školu. Aj'mo do njega da upoznamo klince.
Majka (prevrćući očima): EEEE Milice!! (mašući pri tom polovini prisutnih). Zorane, eno mi školske!(Zoran je ćale)
Ćale: Ajd' Biljana ne preteruj, izgubićemo pola sata a sad treba da prozovu i ovog našeg šiljokurana.
Prodje i ta ceremonija i nadješ se sa još tridesetak zbunjenih drugara i drugarica sa još više roditelja u nekoj sobi, šta li je već. Dođe neka stara teta i počne da čita imena. Kažu tvoji: sad ćeš ti još malo.
Čuješ svoje ime i kažeš JA! Jasno i glasno. Važno je u startu biti glavni.
Prođe i to čitanje imena i onda ta teta počne da priča nešto što niko ne razume. Gledaš kevu, ona gleda sat, tapka cipelom. Ćale se kao zagledao u tu tetu, mada nije neka, al' je i njemu valjda dosadno.
Teta još priča. Gledaš malo sa strane, najpre da vidiš nekog poznatog. Jedan! Ali je to ona budala iz obdaništa što nikad nije htela da jede. Nastaviš dalje i vidiš lepu devojčicu. Jednostavno znaš da je to TA. Sve to prestane jako brzo, pošto je teta završila i tvoji te vode kući.
Drugi dan si jedva dočekao. Vidiš devojčicu ali i ponovo onu tetu. Jedva da si i stigo da kažeš ćao.
Treći dan je već specifičan. Znaš šta te čeka pa se prvo upoznaš i onda dodje teta.
E četvrtog već nastaje preokret.
Dođeš ponovo do devojčice kad ono, ima šta da vidiš. Ona priča sa drugim.
Šta sad?!
Priđeš posle par minuta i kažeš suparniku: EEEJ TI!! Staneš pored devojče i ispred njega (nesmeš da ga povučeš za ruku, ko zna kakav je, možda dobiješ batine). Šta 'oćeš?
Svaki odgovor prekineš na pola rečenice. Kažeš: ti ništa ne znaš, aj da igramo klikeri ako smeš.
Petak (D Day):
Poneseš tri trobojca i jedan onaj najsrećniji. Al' jbg, ovaj je poneo tompuze (3 puta veći nego tvoji). Šta'š ti s prcoljka protiv tompuza, jedva ga pomeriš kad ga čokneš.
Izlazi tompuz iz rupe, izvuces nekako 1:1.
Ponedeljak, spreman si k'o Bolt za olimpijske, k'o Velja ilić za psovke, k'o fizikalac za odmor, k'o budala za šamar. Spakovao si sve vrste klikera što imaš, jednobojci, dvobojci, trobojci, plastikaneri, soćkice, lageri, tompuzi, tri srećna si odabrao, ali je najvažniji, najmoćniji i nepobedivi plavi mermerac! Puna šaka klikera i idealan trenutak kada izvlačiš plavog mermerca i ubacuješ u rupu. Nije mnogo bitno što devojčica nije bila tu, nije ni bitno što su se stariji smejali. Jedino je važno što si pokazao moć svojih klikera. Prva pobeda i prvi ponos!
Jedan od retkih načina da ovih dana naučite nešto o svojim komšijama.
A: Brate, vidim imaš više wireless mreža u zgradi. Na koju da se prikačim ?
B: Ček da razmislim. Nemoj Dzonee network, to je neki srednjoškolac sto posto visi na netu. Nemoj ni HG530, matora budala skida niće po ceo dan.
A: ŠKK?
B: Ćut' tu razmišljam. Bella network je ona komšinica sa psom, ta po ceo dan gleda kulinarske emisije jebo je Džejmi Oliver. Ova kučka što širi Evgenija network okuplja drugarice pa zajedno gledaju nekog Gurua sa snajperom na čelu.
A: Jebo te WiFi kad ne mogu nigde da se prekačim.
B: Ček, ček, eno čika Branko je otiš'o u redovnu šetnju parkom neće njega biti bar sat vremena, prikači se.
A: Druže, оkle ti to znaš, zar se nisi skoro uselio?
B: Elementary.
A: Molim?
B: Sherlock.
A: Pa što ne reče odma opijati, šta me jebeš k'o budalu.
Bravo! Svaka čast! Odlično! Čestitke!
Sve su ovo reči hvale za nešto dobro odrađeno, odigrano, kreirano. Međutim, ako se krene sa rukom kao elementom u odi pohvale, "deduktivno-logičkim" prelaskom na sledeće elemente, može se doći do neočekivanih i smešnih situacija.
Igra se jamb u parovima, pobednicima gajba piva. Protivnička ekipa završila, poslednje bacanje za nas. Izuzetno bitno, jer je rezultat otprilike izjednačen, tako da i poen-dva mogu odlučiti konačni par pobednika. Moj ortak, pred kojim stoji papir sa upisanim poenima, iskoristio svoja tri bacanja i ništa "pametno" nije bacio...sve je sad na meni! Napetost visi u vazduhu zajedno sa sijalicom od sto "sveća"...hladnokrvno, kockarski profesionalno, uzimam onih pet šarenih kockica i počinjem. Prvo bacanje, tri šestice!
Ortak: - To! Evo ti ruka!
Ćutim, odvajam one tri iste na stranu, bacam preostale dve...četvrta šestica!
Ortak: - To, to, udri! Evo ti...evo ti noga!!!
Napetost je tolika, da su čak i kibiceri zanemeli, a o protivničkoj ekipi, koju obliva hladan znoj, da i ne pričam. Sve oči su usmerene u moju desnu ruku i poslednju kockicu...koncentrišem se, bacam i na delić sekunde zatvaram oči...peta šestica!
Ortak: - To, to, toooo!!! Evo ti, ruka, noga, evo ti...(uzima olovku i gleda u papir pred sobom), evo ti kurac!!! Nemamo gde da upišemo! Pa, ful si trebao da baciš!
Ja: - Sad ću da bacim tebe kroz prozor! Za koji moj si ćata, kad si ćorav kod očiju!
Krema za sunčanje u rukama muškarca koji zna kako da istisne sve udvaračke resurse iz njene tube.
Samo još da se i zapravo dogodi scena u kojoj će ga rendom riba na plaži zamoliti da joj "namaže leđa", eh...
Ada Ciganlija, jul 2012, šljunkovita provenijencija lokala "Šestica"...
- Hej ti!
- A?
- Ti, ti!
- Ko? Je l' ja?
- Da, da, ti! Kako se zoveš?
- Branko. I šta ćemo sad?
- Vauuu, kako lepo ime, skoro nisam čula to ime! Ja sam, inače, Jelena ali me svi zovu Danja, ne znam zašto, hihi...
- Verovatno zato što si idiot...I dobro, šta oćeš od mene, Danja?!
- Hihihi, što si sladak kad si nervozan, sigurno ti nije lako da vukljaš te krofne po ovom Suncu celi dan, a?
- Što, da nećeš kupiš neku? A i ne vidim da "vukljaš" sa sobom onu obaveznu debelu drugaricu zbog koje ćeš se osećati bolje kad se skineš u kupaći i koja će ti namazati leđa da ne izgoriš...
- Pa ne, tu je ona, samo je pre sat vremena otišla po sladoled i američke krofnice i još se nije vratila...Hmm, možda si je ti ubio i gurnuo u neki kanal jer želiš da držiš monopol na sve krofne na Adi, haaaa?
- Oprosti, je l' ti to mene muvaš ili mi je Sunce baš skroz otopilo mozak?
- Pa ne znam za mozak...ali bi za početak barem mogao da mi namažeš losion na ta leđa. Mislim, da ne izgorim i to...
N.B Čru stori, dobili ćeru juče. Posvećeno D. i B. Autor.
Uber odjeb. Još jedna u nizu često ponavljanih rečenica, koju ćeš slušati i slušati sve dok ne naučiš.
Ali ipak, ova se nekako izdvaja od onih ustaljenjih ti si mi kao: brat, prijatelj, stilista, fikus i šta ti sve ja znam.
Zašto se izdvaja? Pa zbog same reči “hemija”. Šta sad koj kurac hemija ima s time? Zar hemija nije ono - metali, nemetali, joni, ketoni, NaCl i H2SO4 u paketu? Možda može imati jedino ako smo svi jebeni hipiji koji gutaju pola tuceta LSD-a. Ali nije čak ni to. Oni su se jebavali svako sa svakim, bez obzira na hemiju. Ili smo možda svi antilope kod kojih se pred-koitusna radnja svodi na lizanje mokraće (zbog lučenja hormona) last-standing mužjaka, dok sav krvav od protivničkih udaraca rogovima jedva stoji na nogama i čisto sumnjam da mu je tad do jebanja!
Ali, prihvatimo da ljudi nisu životinje, da je ovo 21.vek I da smo evoluirali od dalekih nam predaka neandertalaca koji su takve probleme rešavali daleko direktijim pristupom - uz primenu fizike! Zar nisu naučnici odavno utvrdili da je efekat koji neki nazivaju zaljubljenost ili čak ljubav moguće postići i sa nekoliko kockica čokolade. Složene bio-hemijske reakcije koje su u tom trenutku dešavaju u mozgu su iste.
Zato sledeći put pre nego i pomisliš bilo šta, prvo počasti curu sa Milkom od 300 grama od 250 grama. Pa ako i tad ne bude hemije onda se pomiri sa sudbinom. Nećeš jebati! Bar ne nju...i bar ne sada. Osim ako ti je baš frka. U tom slučaju ponesi jednu portabl toljagu.
Hajmo da sprovedemo jednu anketicu. Prosto je a i mozete je sprovesti i u sopstvenoj kuci.
Sledeci put kada vam u posetu dodje bilo koje dete (sestric, bratanac, mladji brat ili sestra, ili bilo koje dete koje ima oko 12, 13 godina i ispod) postavite mu par pitanja. Dacu vam nekoliko predloga a vi ako se setite, slobodno dodajte par svojih.
1.Nabroj 3i spanske serije i jednog omiljenog glumca (GARANTUJEM da ce taj omiljeni biti neki momak od neme Maricuji, plavusan valjda, drogiran steroidima. Zove se po nekoj strani, dal' levi ili desni, ne znam)
2.Nabroj 3 reallity programa i 5 ucesnika bilo kog
3.Nabroj 15 "Zvezda granda" i otpevaj 10 pesama (celih!)
4.nASTAVI RECENICU: "Da li ce lepa Seherzada pretvoriti..."
5.Ispricaj makar 3 masna (znaju sta znaci taj izraz) vica koja si cuo u "Kursadzijama"
Bicete zabezeknuti rezultatima. Upravo ovo je nasa stvarnost. Gledam sta se dogadja oko nas, na cemu nasa deca grade svoja razmisljanja, cime oplemenjuju svoje stavove i kakve stvari uce. Jel mislite da je ovo NORMALNO?!
Nase generacije su se radjale u najgorim godinama, nasi roditelji su celu platu davali za kg ulja i brasna, odvajali 'od usta' za nas, trpeli sve i svasta i mucili se na najgori moguci nacin. Bili smo deca ratova. Ali i pored svega toga, ja se secam "Metle bez drske", secam se Mice i Acima, secam se Branka Kockice, secam se Pustolova, secam se lutkica iz "Laku noc deco"... Secam se da sam '99. godine, u sred bombardovanja, sa svojih 9 godina, dane i dane provodila napolju, igrajuci se sa ostalim vrasnjacima i vrsnjakinjama lastisa, zmurki i fudbala, sve uz zvuke sirena za uzbunu. Secam se da sam do srednje skole bila blago (ali ipak) kanjavana za svaku losu ocenu, secam se da sam prvu jedinicu dobila tek u srednjoj skoli. Pocela sam da pusim sa 18 godina... Sve sto smo radili, radili smo nekako kad je bilo vreme.
Imala sam detinjstvo kog se rado secam.
Danasnja deca ga nemaju.
Devojcice iz 5og osnovne uskacu pravo u stikle, ostaju u gradu duze od mene, sa 14 vec puse i piju, sa 15 imaju 'ozbiljne' veze, sa 16 su kurve, a sa 17 su vec prozivele 3 puta vise od mene i mojih vrsnjakinja i do neba su ponosne na to. Kockica je zamenjen grandom, Mica i Acim Onurom i Seherzadom, Pustolov Farmom, RTS Pinkom i tako u nedogled. Kada pocnem da razmisljam o svemu tome zapitam se sta ce biti sa nasom, sa mojom decom?! Sa 12 ce biti leceni narkomani, a sa 13, 14 roditelji?!
I dok ja ovo piskaram cela jebena zemlja gleda finale "Farme". Prinudjena sam da slusam ogavne lapsuse glupe voditeljke, jer, na zalost, moji ukucani zele da vide "koja ce budala pobediti ovoga puta". Neverovatno. Trenutno je u toj kuci, imanju ili cemu god, ostalo jos troje ljudi: jedna raspala Zvezda Granda, koju zovu 'Rasturacicom brakova', jedan propali politicar koji je otisao tamo da skrene paznju na sebe i izleci komplekse, i jedan covek-karikatura koji peva pesme ciji su tekstovi vise nego nebulozni "Kuca, pos'o, pos'o kuca..." i "Gola, gola, skini mi se gola, mozes gola, mozes i do pola", i koji je pravljenjem budale od sebe ocarao siroke narodne mase.
I ja to moram da gledam! Ne zelim! Briga me ko ce od tri idijota odneti pobedu. Ne zanima me ko ce zaraditi 100000 evra zbog jos vecih idijota, nas, koji to gledamo.
Rece Sojic: "Ma tjao, ne raspravljaj se s mene". I ja ga citiram. Necu. Necu da mi iko vredja intiligenciju. Ne dozvoljavam. Ja ne umem bolje, ne znam na koji nacin se izboriti sa svim ovim stvarima.
A vi, ako ovo procitate, prosvetlite me i pomozite meni, sebi i danasnjoj omladini. Ovaj svet je poludeo, a mi (iole normali) nemamo oruzja za tako tezak rat. Treci svetski, 'ladno. Jer ovakvu invaziju kica, sunda, povratka '90 i upropastavanja nase dece, mozemo komotno nazvati Trecim svetskim ratom. A ratujemo- sami protiv sebe.
Nadam se da nisam smorila.
Čuveni modni guru za područie Rumunije, Bugarske i Albanije, frizer kućnih ljubimaca poznatih, krojač i simultani prevodilac sa marsovskog jezika poreklom iz Osinje. Uz Snežanu Dakić, spada među najbitnije trendsetere na teritoriji Srbije.
Nakon što je uspešno završio akademiju Mikija Panjkovića i spoznao sve tajne dobre frizure otisnuo se u svet mode i razvio poseban stil šišanja kućnih ljubimaca, koji je reklamirao tako što je nosio jedan od najuspešnijih modela na svojoj glavi.
Ubrzo je shvatio da može mnogo da pruži i na drugim poljima pa je počeo da šije garderobu, sam smišljajući krojeve, a ulogu manekena za istu nije želeo nikome da prepusti, pa je kao kod frizure za ljubimce, sam nosio svoje kreacije, od kojih je sivo odelo na crne kockice proglašeno za hit godine u Moldaviji.
Već tada je zaključio da ima šlifa i za biznis, pa je pokupovao nekoliko veoma uspešnih firmi i tada je započeo takmičenje sa nekoliko moćnih ljudi u Srbiji, ko će pre da uništi vrhunsko preduzeće. Odneo je ubedljivu pobedu.
Posle tog vrtoglavog uspona, rešio je malo da se odmori od biznisa koji je prepustio Miši Tumbasu, a on se usredsredio na svoje hobije, kao što su izučavanje drevnog marsovskog jezika koji je na kraju počeo da koristi kao maternji i pranje novca kroz FK Partizan gde je stekao veliku popularnost među navijačima tog kluba, donirajući često nekolicini njih izdašne sume kao nagradu za podršku.
Ipak, uspeh ne dolazi bez neprijatelja, pa je početkom 2014. godine uhapšen zbog optužbi za nelegalnu privatizaciju više preduzeća kao i za još neka krivična dela vezana za privredni kriminal, a sam Đurić tvrdi da je nevin i da, ako je i bilo nešto nelegalno, sve je to delo Miše Tumbasa kome su bili prepušteni detalji oko kupovine i vođenja preduzeća.
Živana Šaponja Ilić: Dobar dan. Moje ime je Živana Šaponja Ilić, a ovo su vesti B92. Dragan Đurić pušten iz pritvora. Ispred Centralnog Zatvora su ga dočekali Branko Ružić, Miša Tumbas i Čempi, maskota Partizana. Ispred zatvora je i naša novinarka Aleksandra Godfroa. Aleksandra da li se čujemo?
Aleksandra Godfroa: Čujemo se Živana.
Živana Šaponja Ilić: Kako je proteklo puštanje Đurića? Čuli smo da je bilo veoma intenzivno, kao i da je došlo do određenih varnica.
Aleksandra Godfroa: Jeste Živana. Do incidenta je došlo kada je Drgan Đurić ugledao Mišu Tumbasa, koga inače krivi za svoje hapšenje. Došlo je do oštre razmene reči između njih dvojice i samo prisebnošću Čempija, izbegnut je i teži fizički sukob
Živana Šaponja Ilić: Da li si uspela da čuješ šta su jedan drugome rekli?
Aleksandra Godfroa: Na žalost, jako je teško razaznati šta je tačno izrečeno, s obzirom da Dragan Đurić priča samo na marsovskom, a on jedini na svetu priča taj jezik, dok glas Miše Tumbasa veoma nepovoljno utiče na mikrofone, koji se često kvare kada progovori, posebno ako je neka situacija intenzivna kao ova. Snimatelj je ipak uspeo da snimi ovaj incident, tako da će možda naši gledaoci uspeti da razumeju o čemu se zapravo radi, mada male su šanse za to.
Miša Tumbas: Draganeeee! Draganeeee!
Dragan Đurić: Ti! Ti! Utitio ti fime sve! Se si uko! Se! Maku ti ti bem bem!
Miša Tumbas: Cevojneeee! Cilovanjeeeee! Cilovanje Cevojneeeeee!
Dragan Đurić: Maku ti bem bem oposku! Dodi amo! Dodi amo maku ti bem bem!
Miša Tumbas: Dragane moj dobar drugar! Kleoooooo!
Dragan Đurić: Ta ti tu meni Keo a! Patites mi dubre! Patites!
Čempi: Nemoj Dragane!
Dragan Đurić: Bedi o mene Tempi. Bedi be! Utitu te gomno! Utitu te na mutno ime! Utitu te oboga mi krta!
------------------------------------------------------------------------------------
- Predsedniče Obama. Uspostavili smo kontakt sa liderima Marsa.
- Prosledite mi vezu.
- Nećete ih ništa razumeti predsedniče. Pričaju na marsovskom.
- Dajte da ih čujem.
- Izvolite predsedniče.
- Pozdrav Marsovci. Ja sam Barak Obama. Lider slobodnog sveta.
- Ta titas ti ketenu! Ta titas be! Bebi se mamuneeee! Bebi seeee!
- Da li me razumete braćo sa Marsa?
- Tuti kuas! Tuti ga! mamu ti bem bem!
- Ne razumem ih ništa.
- Pričaju marsovski predsedniče.
- Al' se deru. Kao ludaci neki. Kako ćemo uspeti da ih razumemo šta žele?
- Ima jedan čovek u Srbiji predsedniče. On zna njihov jezik.
- Odmah ga dovedite.
Izraz koji se koristi da opiše nekoga kome mnogo loše ide u tom trenutku i ozbiljan ga je maler poterao. Šta god dotakne sjebe i sve što počne izađe mu na loše.
Može se reći da je upao u takav jedan period u životu iz kog je neminovno da će se jednom iskobeljati, samo je pitanje ima li dovoljno snage i volje za to.
- Ej Mare, pa gde si ti čoveče, nisam te video sto godina.
- O ’de si Đole. Pa tu sam. Malo manje imam vremena za bleju, pa me zato slabije viđaš. Šljaka, faks, trening i spavanje. Nema se vremena za drugo. Nego šta ima kod tebe? Jel se viđaš sa nekim iz osnovne?
- Pa viđam se tu i tamo, mada svi su se raštrkali. Najviše se viđam sa Brankom, mada i njega je teško videti u poslednje vreme.
- Ej Branko Usranko. Od kada njega nisam video. Šta on radi? Jel još sa onom lepom ženicom što sam ga video sa njom poslednji put, još pre jedno dve godine?
- Ma nije više. Razveli se nedavno. Šta da ti kažem za Branka. Ne cvetaju mu ruže u ovom trenutku.
- Što brate, mnogi su se razveli, nije smak sveta?
- Ma žena unajmila nekog dobrog advokata i em je ostao bez gajbe, em dete može da viđa svake prestupne.
- Uf, smor to za klinku, ali može da se preseli kod keve u Zemun. Koliko se sećam oni imaju kuću tamo.
- Teško izvodljivo brate.
- Što?
- Keva mu je umrla pre dva meseca, a iseljen je iz te kuće jer Kineski most će da ide tuda, a on nije legalizovao to, nije imao nikakve papire i država mu ne duguje ništa. Osta čovek na ulici.
- U jebote, pa stvarno maler. Dobro, radi, pa može da iznajmi neki stančić dok ne stane opet na noge.
- Ne radi. Splav na kom je kuvao zapalio neki mafijaš pa je ostao bez posla.
- Au brate. Kad ćemo da se vidimo sa njim, sigurno bi mu prijalo društvo malo sada?
- Pa jedino da mu sutra odemo u posetu u bolnicu. Udario ga je auto juče. Obe noge slomljene i to butna kost na jednoj, a ni rebra mu nisu bolje prošla. Lobanja naprsla i pukla karlica.
- Brate nije da njemu ne cvetaju ruže, nego su mu procvetale ambrozije na sve strane.
Karakterišu se krajnje pesimističkim predvidjanjem.Dele se na oldskul i njuskul.
Oldskul
-Ćero nemoj po kafići da ideš, će ti sipaju neku drogu tamo pa će te skinu golu Dragan će čuje sve će te utepa ene ga kupio je nov svinjski kozni kaiš, sve će ti koske i te tvoje kurvinske štikle polomi.Barem ja ću si imam koris' paradajz da rasadjujem s nji.nemoj da ideš ćero slušaj ti majku.
-Ma kevo opusti se idem samo da se slikam za fejs sa Micom i Gocom do kluba svira Jebarno bend.
-Jebarno bend aha,a za kakvo će toj da se slikate?Oćete nekoj da vas ukrade tamo. A onaj mali sa pocepanu obrvu kude je on nema ga dolazi?On li će vi slika?Njega da više nisam videla da dolazi ovamo, toj dete je nešto bolesno svaki dan mu crveni oči sve će nas po kuću zarazi!
-Ma kevo ti nisi normalna ja imam 16 godina nisam više mala!Marko će doći kolima po nas.
-Do dvanaes' da si kući došla inače Dragan će skida kaiš!
njuskul
-Čekaj bre Gorane kako ti misliš da ti ja instaliram winamp na ovu krntiju kad se sve živo koči?Što si mu to uradio?Pornići si mnogo gledao i sad si ga sve s virusi napunio?Ako ovako nastaviš još malo pa će ti izgori ova krntija i šta ćeš onda.
-Ma ne gledam ja mnogo, ponekad pustim od pos'o kad do'em žena umorna, deca napolje tj. ne napolje nego kod drugari na fejsbuk se igraju, a ja ponekad pustim i tako.Ma nije mu to od pornići.Ne znam ovaj mladji mozda gleda neki čudni sajtovi shemale mozda ga on nešto zajeb'o.
-Slušaj Gorane ja ću ti prebacim imam kući kolekciju kakvu hoćeš, ganga bang i ostale stvari pa daj i na dete da gleda nemoj sve će sjebete kompjuter ovako.
-E fala Branko samo opravi ovu krntiju pa da popijemo po jedno ladno.
Bitka za ocenu kroz koju je većina bar jednom prošla, ili će tek proći.
Osećaj koji me je ispunio dok sam ulazio u njenu jazbinu, poznatiju u srednjem svetu studenata kao, Amfiteatar, bio je jeziv. Ništa na ovom svetu se nije moglo uporediti sa tim. Moji sledbenici i kolege su me ostavile samog da se suočim sa njom, jer su bili pametni, i ostavili taj quest za vreme posle par meseci plamenog orla, u septembru.
Ušunjao sam se na vrhovima prstiju i seo u drugi red, dok me ratnici iz ostalih plemena nisu primećivali. A tu, ispred nas svih je bila ona... Ona, sa kandžama sa kojih se slivao krvavo crveni lak, kosom na kojoj bi joj i sama Meduza pozavidela... Ona, sa tolikim znanjem crne profesorske magije, da je utišala i umrtvila čitav amfiteatar svojim činima... Ona, koju su samo najhrabriji zvali po imenu... A za druge je bila profesorka Svipados!
Imao sam sreće da me njene čini nisu zakačile, i tada slučajno ugledah u prvom redu, ispred nje, svog starog saputnika i kolegu Branka, sina Nenadovog, kako joj se suprotstavio. Mahao je svojom dvoručnom sekirom sačinjenom od najredjih metala, dok je ona neumorno izbegavala njegove napade.
I u trenu, stvori se urlik, nalik simfoniji od stotinu vuvuzela, i težak ton bačenog indeksa na katedru odjeknu njenom jazbinom. Ja se naježih... Jedan od mojih najvećih pijatelja i boraca svih vremena je pao... Branko se jedva izvlačio iz prvog reda, dok je lokva krvi ostajala za njim. Znao sam da mu ne mogu sada pomoći. Ali sam i znao da sada sve zavisi od mene.
Iskoračio sam, u isto vreme i hrabro, ali i oprezno, približio joj se, i posegnuo rukom za pipcima u obliku belih kartica sa brojevima, koji su visili sa katedre. Izvukao sam nebeski mač iz korica, i ne razmišljajući mnogo odsekao joj 3 pipka. Nisam dugo čekao. Vrištala je na mene svojim ultrafrekventnim glasom, gadjala me ostalim pipcima, ali ja sam ih sekao. Borba je trajala više od sat vremena...
Sumrak je već bio tu, a u njenoj jazbini je vladala tišina. Uzeo sam svoj indeks i sa dve rane na grudima i napuklim zglobom ruke izašao iz amfiteatra. Taj dan... Kada se samo setim...
Da, taj dan će ostati upamćen kada je Bojan, sin Miroslava II, izašao iz tamne jazbine njenih čini kao pobednik. Taj dan... Za Branka, za trud i hrabrost, i sve nas, prošle, sadašnje i buduće studente koji nikada neće posustati pred preprekama.
Pričaće se, kako je sve bilo epski...
Odgovor na jasno postavljeno pitanje, starijem senilnom sagovorniku.
Trošenje vremena, često rezultira zaboravljanjem postavljenog pitanja.
Slikovita, besplatna vožnja može trajati beskonačno, kao u snu.
# Deda, hoćeš li jesti, gotova musaka?
Vidi ovako! Ručo sam jutros sirko i malo leba. Opet mi nešto želudac ne vari dobro, a i mislio sam prvo da počistim dvorište. Pokosio Dragan, a opet nije pokupio travu. Oblača se, oće kiša, pa moram i prozor zatvoriti na sobi do šora, da ne bude ko prošli put kad i grad udari, pa nam sjeba i papriku u bašči. Ajoj, dete je jeblo. (šljas) Opet ujedaju muve i to za bolesnu nogu, što me Ratko pregazio 49-te traktorom. Nije video čovek, a išo u rikverc i pregazi me ko kuče. Džekija sam vezo za kajsiju, kad ne pocepa poštara malo pre. Doneo čovek račun za struju, 9000 iljada i nešto, a ja sve palim bojler posle 12. Al džaba, kad su opet poskupeli, sad bilo na vestima u dva. Evo već pola tri. Sad moram popiti prašak za srce, a onda da namažem Zglobeks, zbog reume, jer što ono kažu, sve je to od promaje. Mlad čovek ne oseti, al nije ni meni pre smetalo. Kad sam ono služio armiju u Višegradu, spavo sam i u rovu, dok nije udarila granata na 2 metra od mene i tad pogibe Branko. Bio dobar vojnik, silovit. Taj je mogo da skoči iz mesta, odavde, pa skoro tamo do loze, što je veseli ćaća posadio uz šupu, a sad se razgranala po krovu, eno ima i gnezdo od Gugutke. Prošle godine izvela dva tića, al sad je tera Svraka. Moram pokriti kokošinjac, izlupa sva jaja, a ona žica od stare ograde, stoji džaba pod šupom. Ima skoro 80 metara, toliko nam i dvorište do Rajka. Izgleda da me zajebo kad mi prodade onu junicu, treći put je semenio veterinar i ne može da ostane steona. Moraće u petak da se proda na pijaci, dok evro nije otišo na 150, a od toga da kupimo jedno ždrebe, pa kad poraste, da upregnem čeze. Još jednom da se provozam selom i mogu odma da umrem.
Eto tako ti ja kažem, a vi kako oćete... Ko mi opet uzimao štap?
# Dobro deda važi. Moram da idem do grada, ajd pa se vidimo posle. Idi ti svojim poslom, ja ću otvoriti kapiju. Srećan put i kupi mi dve drine, ako se setiš.
I da, ček da te pitam...
Ima li šta da se jede?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.