
Pokušaj da utuliš smarača koji ne zaklapa usta ni kad je minut ćutanja. Klasičan odjeb, pitanje koje postavljaš društvu u nadi da će ovaj shvatiti ono što bi želeo ti da kažeš. Smarača ima svuda i u svakakvim sredinama, smarač je smarač ma kakvog intelektualnog nivoa bio, smarač je i onaj ko preterano pokušava da hipnotiše ostale svojom pameću, smarač smara i kad je sam u sobi, nađe on nekakav način. Smarač si i ti, ako te ne smara da po ceo dan trubiš o Dostojevskom, ili uvek imaš samo jednu temu za razgovor. Učmalost jebe mozak koji ionako slabo ko poseduje, tako da je važno koristiti odjebe što češće jer se bolest zvana smoritis šiti kao kuga.
A: Reče mi doktor da imam probleme sa debelim crevom. Baš šit.
B: Pa da, debelo crevo je završni deo digestivnog trakta koji se nastavlja na tanko crevo ). Dužine je oko 2 metra i ima promenljiv dijametar . Debelo crevo počinje u desnoj bedrenoj jami i pruža se od tzv. ileocekalnog otvora do čmarnog otvora ili anusa.
C: Ko je od vas prvi prestao da ga sluša? Došli smo bre da pijemo, a ne da slušamo govorancije o tom tvom čmarnom otvoru!
Još jedna čuvena filmska fraza koja nam dolazi sa zapada. Izgovorena ko zna koliko puta pretežno u akcionim filmovima ali i u svim ostalim žanrovima u kojima dolazi do unutrašnje borbe i sličnih sranja. Obično neki negativac ponudi nešto glavnom baji koji se na to samo kiselo nasmeje i kaže ne. Po srpski rečeno ja duhovno bogata, a ti govno.
- Luk, pridruži mi se i pređi na tamnu stranu. Zajedno ćemo pobediti imperatora i zavladati galaksijom.
- Ne... Ja nisam kao ti, Vejderu i nikada neću biti kao ti jer se ja borim za dobro. Ja sam džedaj, a ko si ti?
- Ja sam lik koji ti je jeb'o mater. OPAAAAA!
- :Usro sam se faca: NEEEEE...
________________________________________________________________________
Mi smo Makabi, a ko ste vi, jebote?!
- MI SMO LIKOVI KOJI IMAJU CEO KURAC! PRC! PA KAŽE, OVA PESMA ODZVANJA...
Devojka veoma lakog morala, nije jebao ko nije pitao. Devojka koju su zguza lupali skoro svi na potezu Konjarnik - Zemun.
Kao što znate voćkice su slot aparat koji je bio popularan devedesetih i početkom novog milenijuma, mogao se naći u svim kockarnicama na teritoriji Beograda. Sada je dostupan u nekim seoskim kladionicama i birtijama da narod ima sa čime da se zabavi.
Opšte poznato je da što jače zvekneš taster, to će ti bolju kombinaciju izbaciti, nakon nekog vremena aparat nije regovao na slabiji pritisak već na snažan udarac kažiprsta i srednjeg prsta uz obaveznu psovku.
- De si Ćomi, šta ima?
- Evo bio do devojke idem gajbi sada, oćeš na pivo?
- Leglo bi mi jedno oznojeno, ajmo. Ko ti je devojka?
- Ma Maja išla u srednju sa tvojom sestrom.
- Au brate. Ja mislio ti neki frajer, muškarčina, a ono obična budala.
- Što tako jebote?
- Brate, ta mala je izudarana ko voćkice na Voždovcu. Do treće godine srednje frizerske se jebala sa svima iz odeljenja i sa pola zgrade.
Ko se sunca krije
da mu jebem mater :)
Zivotna lekcija koja nas uci da nije bitno imati nego znati da bi bio sit....jer kako znamo pita moze biti od svega osim od govana!
Kako ne zna.
Pa ONI piju a narod plaća.
ONI - Od Naroda Izabrani.
Isto ko pile bez glave samo sa mnogo manje krvi.
Lapsus pandura islednika koji je hteo da kaže: Ko priča, preživeće.
Хаотична ситуација која превазилази границе нормалног понашања(ако неко у овој земљи још увек зна шта је то.)
Елем, још једна кафанска мудрост која одолева времену, пренета у свакодневницу и врло погодна за исту. То ти је брале оно кад луд јебе збуњеног, кад кум куму пендречи у клозету сале у којој је свадба, кад Звезда доведе Бетолингара као појачање, кад Екерем и Оро постану медијске звезде, кад у неверици прво слегнеш раменима, па се полако ухватиш за главу, и сконташ да ти ништа није јасно. А излаза нема...
Србија.
Narodna izreka koja ističe različitu važnost određenih poslva, a samim tim i uvećava značaj ljudi koji obavljaju bitnije poslove.
Veruje se da je nastala za vreme Drugog svetskog rata i da je inspirisana različitom važnošću poslova koje obavljaju glavni i pomoćni nišandžija mitraljeza MG 42, popularnog "šarca". Dok glavni nišandžija obavlja najbitniji deo posla i "kosi" neprijatelje rafalnom paljbom, pomoćni nišandžija donoosi vodu kojom se hladi pregrejana cev pomenutog oružja.
Kad se neko mnogo pravi lud,izbegava istinu,neće da prizna očigledne stvari,negira istinu,poziva se na senilnost,protok vremena,kao davno je bilo...itd.
Za njega se kaže da se pravi lud ko Artuković na sudu.
Andrija Artuković,ministar unutrašnjih poslova NDH (Neovisna Država Hrvatska).
Osnivač fabrike smrti zvane logor Jasenovac.
Osuđeni ratni zločinac.Smrtna kazna nije izvršena jer mu je uspostavljena dijagnoza starčke demencije.Odnosno ničega se nije sećao.
Pa otud i izraz koji je zaživeo u narodu:
-Ne sećaš se ničega ko Artuković na sudu.
Ima još jedna "anegdota" iz tog vremena,odnosi se na onaj deo kad Artukovića tada bolesnog na nosilima iznose iz aviona.
Pitanje:-Zašto se Artuković pridigao,kad su ga iznosili?
Odgovor:-Da vidi jel pretako ko od Srba,ispod ustaške kame.
Nasuprot logici, nije pitanje; sintagma predstavlja relativizovanje standardnih činjenica realnog sveta, za potrebe šale, smeha, komike i pomalo sujete.
- Danas nam je srećan dan, srećan dan, srećan dan
Duksi slavi rođendan, rođendan, rođendan!
- Ehe he, lepo si mi to otpevao... hvala, brate!
- Nije ti lako, brate, trojka ti kolo vodi, sa punih trideset kucaš na vrata staračkog doma...
- Somino, mlađi si od mene dva meseca i desetak dana...
- He he, sine, ja sam kol'ko juče imao dvadeset, a ti kol'ko sutra imaš četrdeset... nije to isto, nije...
- Kenjaj ti samo...
Prva rečenicva koju izgovara baba kad zove nekog. Nakon toga ide ili oduševljenje što je ta osoba na vezi, ili usled negativnog odgovora, ide pitanje ko je potreban. Sam razgovor je jačine oko 100dB, malo zato što baba slabo čuje, pa misli da i onaj drugi tamo ne čuje, malo što je daleko to, pa ako šapuće, neće da ode glas do tamo.
-Alo, ko je to?
-Živka mi treba!
-Ti si Živka? Kako si? Aha, aha, aha, pa jeeeeste, i kod mene!
-A muči me noga još... Alo! jel si tu! Muči me noga kažem!
-Baba, aj tiše malo, ne čujem televizor.
više puta ( iznad puta - put, džada, ulica, asfalt, makadam)
Prso s mozgom, neartikulisan, diskoordiniran, neko ko nije kadar stići i uteći i na strašnom mestu postojati, bio je, ali više nije.
- Gde si Đole generacijo, šta ima, jel još radiš u vip-u, jesi li šta napredovao, šta si to zapustio bradu?
- Ne. Ja nisam sklon povinovanju, nikada nisam ni bio. Fatalna je greška moja i onaj faks, perspektiva usmerena materijalizmom, uspesima prihvaćenim od strane ovog nakaradnog izvrnuto vrednosnog društva, i dalje mi nije jasno šta me je vuklo u smeru besmisla reke kojom plove mase mladih racionalnih individua, ne, ja sam rekao ne.
- Dobro Đole, nije da nisi u pravu, ali biće da si vrisno ko Ajša više puta...
Мото професионалне радодојке.
Весна Вукелић - Венди
Често изговорана реченица од стране људи кад отварају део новина где су читуље.
Kaze se za nekog ko vise nije dete, a preteruje u nasladjivanju kao da jeste.
-De je bre onaj Mare, ne vidjam ga nesto!?
-Ma, od kako se zaljubio, nestao covek, ni ja ga ne vidjam...
-Je'l jos s onom...? Kako se bese zove, da'l Jagoda, Visnja...?
-Blizu si, hehe... Tresnja... E bas s njom!
-Aaa, pa sad je meni jasno!
Osoba koja pravi buku ko da hoda po nagaznim minama, osoba koja jednostavno ne ume da bude tiha.
-Ljudi pravimi inenađenje Miletu, ali tiho do njega, u sobi je tu ga spopadnemo, isprepadamo i damo mu poklon, i Gile molim te trudi se bar da budeš tih.
(Ulaze u kuhinju, prošli su dnevnu sobu,još samo malo i eto ih kod Mileta)
Gile ruši šepre po kuhinji, psuje naglas, Mile izlazi.
-Jebote ljudi šta radite tu?
-Hteli smo da te iznenadimo ali je Giletu tišina misaona imenica.
-Ha,ha,pa naravno, stari dobri Gile, tih ko T-34 u drugu brzohodnu, šta ste ga vodili ako ste hteli tiho da idete?
Inače T-34 je tenk iz drugog svetskor rata, ne zna se da li je imao drugu brzohodnu ali je svakako bio bučan.
Životno pitanje lika koji nije siguran ko mu je otac, pa čini sve da to sazna. Ne okleva da postavi ovo pitanje svakome koga upozna, sve dok ne otkrije istinu. DNK analiza ne dolazi u obzir zbog isuviše potencijalnih očeva, a ni majčino "Kakva je bila žurka, sreća što ne laješ" ne zadovoljava njegovu znatiželju.
-Gospodine, stvarno mi je žao, ali ovo je elitni restoran, ne dozvoljavamo ulaz gostima koji furaju čarape na sandale.
-Ma, kome ti ne dozvoljavaš? Znaš ti ko je meni ćale?
Omiljena zanimacija kada se grupica uzrasta 10-17 god. kreće ka cilju koji je udaljen 50-ak metara kada neko vikne: "Ko zadnji ćelava mu keva!" Tada nastaje lomljenje ko će prvi stići do odredišta. Obično onaj koji je zadnji kaže da se ne igra, ali to ne vredi jer je stigao zadnji i treba da ga zajebavaju što mu je keva ćelava.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.