
1. Racionalizacija. Potkrepite svoju kurcobolju kakvim kvaziargumentom, naučnom formulom ili jednim istraživanjem u Nemačkoj.
- Opet si okinuo ispit, parazitu društveni, dokle na mojoj grbači, dokle?
- Ćale, opusti se. Šta da sam dao ispit? Pa da diplomiram, odem na biro, budem nezaposlen, propijem se, počnem da se drogiram i rasprodam ti nameštaj iz kuće i blek en deker. A? Uostalom, istraživanja govore da se studenti ređe samoubijaju od nezaposlenih ljudi, a sa tim se nije zezati.
2. Ni iz džepa ni u džep. Svedite sve na ekonomsku komponentu i time objasnite da vas savršeno boli kurac.
- Ovi naši somovi opet nisu pobedili ove Letonije, Estonije.
- E i za to me zabole! Nisam se kladio na njih – znači meni ni iz džepa ni u džep. Gledaj ono od čega se živi, neće Pantelić da ti plati kiriju, pivo i Marijin abortus.
3. I, šta ćemo sad? Šta bih ja sad trebalo da preduzmem povodom tvoje usplahirenosti datom temom? Da se brinem? Neće moći...
- Some, ostavi taj lap-top i pogledaj kako u Japanu ovaj narod pati.
- I, šta ćemo sad? Što ne odletiš u tu Fukušimu i svojom krvlju ne ugasiš požar u nuklearnom reaktoru!? Evo, ja ću ti dati pare za avion. Nećeš? Onda ostavi mene i moj lap-top.
4. Je l brinu oni za mene? Uzajamnost uvek upali – znaš me, znam te. Ako me ne znaš, za čije babe zdravlje bih se ja brinuo za tebe!?
- Jao, srce mi se cepa. Prvo Dača i Nataša, a sada i Željko i Jovana prekinuli svoje romanse. Bože, ima li te!?
- Dušo, više me zanima semantičko poreklo reči „šklombocna“ nego rastanak pederastog Željka i iskvarcane Jovane. Verujem da se ni Željko ne tangira što je meni sinoć pukla poluosovina u Ugrinovcima i što se majstor Jova otrovao špiritusom pa ne može da je popravi.
5. Pitaj mamu – pitaj tatu. Demonstracija savršenog bola u kurcu i prebacivanje bremena na nekog drugog.
- Tata, sinoć sam otpratio Tamaru do kuće. Znaš, čini mi se da mi je ona simpatija. I ja sam njena simpatija. Ali nekad me je tako strah. Ne znam kako da joj priđem i šta da kažem. I druga stvar, hteo bih da se prvi put obrijem, pa ako možeš da mi pokažeš neke cake.
- Pitaj mamu, sine. Ajde, Podolski, daj mu loptu krv ti jebem, opet će Keln da me sahrani!
6. Jedna slamka među vihorove. Šta ja, pišljivi mali pojedinac, tu mogu da izmenim? Ništa! E onda imam bolove u kurcu.
- Daj, mojne da si ljakse, digni tu limenku, čistoća, ekologija, reciklaža, ovoono!
- Matori, nalazimo se na Beer festu, gde će posle Brejkersa ostati pola miliona limenki domaćih i stranih proizvođača piva. Verujem da i Majku Zemlju svrbi pička da li ću ja biti jedan od neosvešćenih koji će baciti limenku na zemlju.
7. Imam pametnija posla. Suptilno stavite sagovorniku do znanja da vam se jebe za ono o čemu priča.
- Druže, hoćeš na Beogradski maraton, da istrčimo onu Trku zadovoljstva, posle možemo da damo krv na Trgu?
- Čuješ kako nešto puca? To mi kurac puca za maraton. Šalim se, Smare, nego imam pametnija posla tada. Zvali su me Badža i Steva da okrenemo jagnje i da se napijemo k’o kurve na vašaru. Ali sledeće godine ćemo istrčati maraton, nemaš frke!
8. Ko zna zašto je to dobro? Ne zna niko i zato ovo može biti sjajan argument za išijas u kurcu.
- Mojoj kumi Angelini ukrali novčanik sa 500 dinara. Ali nije za pare, nego ima tamo dokumenta i sve. Presvisnuh od brige...
- Ko zna zašto je to dobro? Možda je lopov neki žešći očajnik koji će, kada ugleda Angelininu mravojedsku facu u ličnoj karti, dobiti erekciju i poželeti da joj vrati novčanik i da joj ga pride i metne. Tako će tvoja kuma dobiti i novčanik, a izgubiti nevinost u 43. godini.
9. Medicinski razlog. Briga znači stres, stres znači visok krvni pritisak, slabu erekciju i još neka slična zla. Lek je uvek bol u kurcu.
- Mihajlo, prestani da ločeš taj špricer, naroljaćeš se kao budala pa ćeš da me brukaš na Đurđevdan!
- Pa šta? Ne mogu još da brinem da li ću nekog da brukam ili ne, to je prenaporno, a znaš da mi je doktor zabranio veliki napor i brigu zbog pritiska. I daj mi, molim te, to masno rebarce, ne mogu da dohvatim.
10. Kolektivna odgovornost. Masa je amorfna i nedefinisana i, samim tim, odgovorna za sve što neki pojedinac iz mase uradi. Njega može savršeno da boli kurac.
- Petroviću, gde je onaj izveštaj sa lokacije iz Cvijićeve? Investitor je nezadovoljan instalacijama. Jesi ti radio lokaciju?
- Ne znam, šefe, to smo raspravljali na onoj radnoj grupi. Bilo nas je mnogo, neko je sigurno napisao izveštaj. I te instalacije je gledalo nas nekoliko, ja sam odmah video da nešto nije u redu, ali je radna grupa ocenila da je sve savršeno. Ali pitaću ja kolege, mislim da su dole u „Poletu“.
Pravi domaćin se oseća ugodno samo u vlastitom WC-u. Delom što je iskeširao hrpu love za njega (vodoinstalateri gomna, a da ne pričam o keramičarima), delom što je to jedino mesto gde može imati malo mira u ovoj jebenoj kući, da ga ne ometa žena, tašta, čopor dece, Džeki i komšiluk. Ergo, jedino mesto koje muško može nazvati istinski svojim u kući je WC. Tu može sanjariti o kupovini Harlija, staviti pola plate na Čelzi protiv Dinama Zagreb (sigur brate, javio mi Ristovski) i prošetati majmuna na lik i delo Čeri DeVil. U WC-u je muž kralj. Svoga WC-a gospodar.
- Izvini kume što sam se zadržao toliko u WC-u, imao sam važan poziv za odgovoriti, znaš da sarađujem s ruskim FSB-om, a sila boga ne moli. Nego, morao bi ja lagano krenuti...
- Nema sekirancije kume, družba je družba a služba je služba. Samo da te pitam, jesi li se lepo isro, onako poštenski?
- O čemu ti kumaro, na telefon sam pričao, strogo poverljivo, naravno. Kontraofanziva, kao što to biva, biće žestoka...
- Slušaj care i kumekanjo, isro si govno kolik novorođenče. usta te jebem, pojedi ovsene pahuljice nekad. Bućnulo je i poštrapalo ti dupe i jaja. Onda si mi potrošio zadnju rolu papira, otvorio ladicu i obrisao dupe ukrasnim peškirom. Zatim si otvorio prozor i samo zavitlao taj govnjiv peškir i pogodio mog jadnog Džekija, eno ga kevće po dvorištu i oštri zube da te pozdravi kad izađeš iskuće. Posle toga si pustio vodu jedno pet puta, znaš li koliko kubik vode košta danas?
- El to imaš kameru unutra kumčino, usta te perverzna jebem, a?
- Jok, bre, kumaro. U WC-u provedem 5 sati dnevno, znam mu svaki zvuk više. Nego, oćemo još po jednu, dok se Džeki malo smiri?
- Ajde.
Viteški učestvovati u dvoboju i naizmenično razmenjivati udarce ravnopravno sve dok jedan ne padne. Nekada se ovo radilo 'ladnim oružjem, danas alkoholnim pićima. Jednostavno, dvojica koji su u sporu sednu jedan preko puta drugog i ispijaju čašu za čašom simultano, istog pića i iste količine na eks dok se gledaju u oči. Iako se danas nikakvo oružje ne koristi, opet dolazi do ubijanja (mada ne bukvalno) i nekoga često odatle odnesu na nosilima.
- Zdra'o, tebra.
- E, zdravo. Upadaj,
- U, jebote, izgledaš k'o israno govno. Pa, lepše od tebe sa'ranjuju! Šta bi sinoć na toj žurci?
- Otišli mi tamo i bio neki lik koji je želeo da testira moju legendarnu toleranciju na alkohol pa me izazvao na pariranje. I jebiga, morao sam da mu pokažem gde mu je mesto.
- Garant si obrisao patos njime.
- Žilav lik, mogu da ti kažem! Izdržao celu količinu vinjaka da mi parira, e tek kad smo prešli na vodku jer vinjaka ponestalo, tad sam ga pobedio, na penale takoreći. Samo čovek odjednom bacio peglu i prevrnuo se. Mislim da je dolazio taksi 94 po njega. A ja nonšalantno išetao odatle iako malo falilo i ja da zakovrnem.
- Pobedio si, to je dobra vest.
- Jes', ali ima i loša.
- Jao, nije te valjda startovala murija posle?
- Ma, išao ja sa ženskom i to ona vozila, mislio sam na vreme šta bi sve moglo da se desi. E sad, jesam izdržao da ne bacim peglu tamo, ali u kolima pri povratku, i to njenim, pre nego što je stigla i da se zaustavi... Kola će možda u servisu uspeti da operu o mom trošku, ali mene ni Morava ni Nišava neće da operu!
Deo rečenice koju izgovore mladenci na venčanju.Ne znam tačno početak,mislim da je nešto u smislu da će se voleti i poštovati jedno drugo kakva god situacija bila.Možda veruju u to i oni i ostali koji to slušaju,ali sigurno je da Bog(ako ga ima)posmatrajući ovo češka svoju prosedu bradu i odmahuje glavom.
Prošlo je više od pola godine od savršenog fensi venčanja.On je u dugovima i kreditima kako bi uspeo da otplati koji mesec pre toga raspusno upriličenu ceremoniju i medeni mesec.Radi i po 12 sati dnevno;njegov vršnjak od silnih obaveza odbija da ispunjava bračne dužnosti poslednja tri meseca.Ona je dobila skoro sve-svadbu kakvu je želela,zavidne drugarice,medeni mesec,stan.Jedino što joj nedostaje jeste seks.Koliko god da joj ugadja sa drugim stvarima,nešto fali.Svestan problema kupuje joj vibrator u nadi da će taj problem ostati izmedju njih.Jednog dana u pulsirajućem neizdržu poziva jednog od bivših.U motelu kraj nekog puta prepunog rupa,dobija ono što joj nedostaje poslednjih meseci.Uz uzvike,stenjanje misli na svoju kuću i besprekornu spavaću sobu koja još uvek odiše mirisom novih stvari.Priseća se njegovog lika dok umoran dolazi kući sa posla.Kupi svoje stvari i beži iz jeftinog motela glavom bez obzira.
Onaj odozgo se počeša po bradi ponovo.Zašto ljudi daju zavete kad ih ne mogu održati?Sa kojim pravom se zaklinju Bogu i ljudima na poštenje i vernost kad će svoje reči ubrzo po tom činu baciti u vetar.
Terminologija pretežno sportsko-fudbalske kategorizacije, koja najčešće aludira na defanzivnu liniju nasumičnog tima kroz koju duva kompletna ruža vetrova, da ne kažem popularna promaja i rasteram vredne ranoranioce iz redova nebeskog naroda na ovom sajtou.
Da ne dužim dalje - tipična bušna odbrana obično prima dosta golova na utakmici, dok ona atipična može primiti i nešto malo ozbiljnije, hohohooo, stig'o Deda Mraz ranije i doneo poklone...
Bušna odbrana Čukaričkog dozvolila čak 7 puta da joj Crvena Zvezda zatrese mrežu, iako je u prethodnih 19 utakmica prvenstva primila samo 9 golova! Predsednik Čukaričkog: "Da, odbrana je bila bušna, ali je FK Čukarički ovim porazom popunio neke rupe u kasi, ako me razumete..."
---------------------------------------------------
- Ooo, čkode, al' si se upicanio, 'el ti to večeras planiraš neki bod u gostima, a?
- Hehe, provalio si me, matori, izvodim jednu bruka prepičku, ono, mala je baš teško gostovanje, ali se nadam osvajanju celog plena, ako me razumeš...
- To, to...samo da budu idealni uslovi za igru, hahaha...
- Biće, tebra, vodim je u jedan lep italijanski lokal u Zemunu a Marina baš voli italijansku kuhi...
- Ček', ček'...Marina? Da nije slučajno ona Marina što je bila na žurci kod Deksija u onim kožnim kauboj-čizmama sa visokom potpeticom?
- Mmm, nisam znao da si u međuvremenu postao peškir, tebra, haha...ali da, baš ta!
- Hmm...pa, ono - mog'o si slobodno trešu i tikepa dobučeš, 'nači, riba ima bušnu odbranu k'o Čukarički protiv Zvezde pre neki dan, daje odmah na keca u dvojku, 'nači, zicer čisti! Tipa, jebalo je pola Frizerske, a druga je bila na porodiljskom, hehehe...
- Auh, sad si me zatek'o baš do jaja, brate...Pa, ništa, ono - i "Big Pizza" je italijanska kuhinja, je l' tako?
Postepeno privikavanje je sistem koji muskarci koriste za preoblikovanje sadasnje devojke u buducu savrsenu zenu.
Marija prvi put dolazi kod Mirka,stan blista.
Marija: joj sto je ovde sredjeno,znaci zaista je jako lepo videti kad muskarac vodi racuna i o sebi i o mestu gde zivi
Mirko: hehe,pa naravno.. sad kad nema zenske ruke,moram i ja zasukati rukave,nego hajde da veceramo spremio sam nam veceru..
Marija drugi put dolazi kod Mirka,stan i dalje uredan.
Marija: e dragi posto si prosli put bio onako dobar,veceras ja pravim veceru ti se samo izvali i gledaj utakmicu
Marija treci put dolazi kod Mirka,u kupatilu peskir i gace,u sobi prljave carape..
Mirko: izvini sto je malo nered,znas ono .. ispiti.. pritislo.. ali valjda ti ne smeta,meni je samo bitno tebe da vidim..
Marija: ma gde da mi smeta,pa musko si.. a i meni je to samo bitno,sad cu ja ovo pospremim na brzaka,a ti gledaj utakmicu,pa cu nam napravim nesto za jelo..
Marija cetvrti put dolazi kod Mirka,stan u haosu,iz frizidera miris masovne grobnice..
Mirko: ljubavi izvini sto te opet ovako docekujem,ali pritislo opet na faksu,a ja sav nesto smoren,bas si mi falila..
Marija: ma opusti se ljubavi,sad cu ja to spremim.. kako da zaboravim kako si bio dobar prvi put i spremio onako divnu veceru i ujutro mi doneo dorucak u krevet.. ajde idi gledaj fudbal,dok ja ovo ne pospremim pa cu nam narucim pizzu..
i tako se Marija odomacila,navikla da sprema,kuva,cisti,pere i polako zamenila mamu
U ovoj situaciji se ne radi o famoznom black ops. operativcu Sam Fisher'u već o čoveku koji skoro godinu dana laže ženu da je ostavio cigarete pritom koristeći se svim Fisherovim spec.black kurac-palac ops. taktikama da ne bude otkriven i uhvaćen na mestu zločina.Podeliću znanje stečeno iskustvom sa vama.
Faza jedan operacije Davidoff Light:
Prvo i prvo najbitnija je procena stanja psihofizičkog umora i nedostatka stamine žene koja izlazi iz kupatila i kreće se prema spavaćoj sobi, morate se truditi da budete potpuno opušteni, sedite gledajte tv ne obraćajte pažnju na umornu ženu koja ide da odmara, ali periferni vid pojačajte do maksimuma makar se na tv-u skidala voditeljka dnevnika i pratite pokrete svoje žene disanje položaj tela. Ona leže u krevet mrtva umorna. Faza jedan uspešno obavljena prelazak u fazu dva.
Faza dva: Ako istog trenutka kad ona legne pohrlite i vi u postelju i ona to shvati kao mogućnost da se odigra polno opštenje misija je propala i ništa od operacije Davidoff Light , nastavite da gledate tv još desetak minuta ali utišajte tv i osluškujte svaki pokret i zvuk koji napravi u spavaćoj sobi. Ubijte joj svaku nadu da će biti akcije u krevetu. Kada se komešanje smiri, na dobrom ste putu i prelazite oprezno u fazu tri.
Faza tri: Pogasite sva svetla u stanu. Da biste to izveli potrebna je usavršena tehnika stealth hodanja po svim površinama u stanu. Ako je ovaj deo izveden perfektno i bez promena u vidu detekcije od strane žene prelazimo u fazu četiri.
Faza četiri: Najbitniji deo misije. Morate doći do svog oružja, u mom slučaju to je do perfekcije doveden nikotinski štapić savijan pažljivo i od strane profesionalaca a ujedno i ljubitelja istog, napravljen tako da kad povučete dim ispuni vaša pluća i vine vas u nebesa mmmm neću više sebi da sladim.Dakle doći do cigareta, upaljača (cricket preporučljiv pali iz prve i nije glasan), boce pearl drops listerina odnosno bilo koje tečnosti za ispiranje usta, jednog limuna (za uklanjanje dokaza sa prstiju). Kad ste sve to organizovali birate mesto na kome ćete biti najefikasniji. Terasa, kupatilo ( ali morate voditi računa da ima prozor!!!). U mom slučaju je terasa najpogodnija. Usput vodite računa da ste potpuno stealth nevidiljivi i nečujni i o tome šta se zbiva u sobi gde spava žena.
Faza pet: Imate sve, savršene uslove za misiju savršeno mesto savršeno oružje, šta čekate???!! Faza pet je i najlepši deo misije
Faza šest: Uklanjanje dokaza i infiltracija i krevet. Vešto baciti pikavac uzeti limun iseći ga istrljati prste nakon toga ide faza ispiranja usne duplje listerinom, disati duboko nakon toga da se rezidualni zadah eliminiše. Polako se dovucite do kreveta pokušajte da se uvučete tiho postepeno i neprimetno. U trenutku kada se spustite na krevet sigrno ćete probuditi ženu i kada pita gde ste do sad recite da ste dogledali dnevnik ili šta već i pokušajte da izbegnete dalji kontakt okrenite se i spavajte. Ona nastavlja da spava dakle, misija uspela!
MISSION ACOMPLISHED
Nicotine reserves : up tp 100%
Health : restored to maximum level
Stealth : maximum
Enemies
detected/restrained:1
WELL DONE! YOU DOUCHEBAG !
Svaka sličnost sa istinitim dogadjajima i ličnostima je slučajna
Moto gladijatorskih igara.
(Spikul, Neronov ljubimac pada)
- Što publika odlučuje? Palac gore ili palac dolje za našeg Spikula koji je ostavio srce na terenu?
- Buuuuuuu, palac dolje.
- Jebem vam mater, sve ću vas zapaliti. Koga da okrivim za to? Mogao bih kršćane, jebem im mater monoteističku subverzivnu, ne zvao se ja Neron (u bradi sebi).
- (Gerardesca Manutius pada, patuljak joj se prišuljao s leđa i gurnuo joj nož u bubreg)
Publika: Pu, jebem joj mater. Oborila nam tiket za 120 sestercija.
Car: Palac gore ili palac dolje za našu heroinu koja je ostavila srce na terenu?
Publika: Neka baci sisu da se igramo pa će biti palac gore.
Gerardesca Manutis: Baci me, care, na hrpu s drugim leševima, jebem im mater mizoginističku, seksističku.
- Owuor, zašto me žele baciti lavovima? Pobijedio sam i zabavio publiku.
- Nbutu dragi, bio si odličan, izbio si gladijatoru srce iz prsnog koša, ali trebao si ostaviti srce na terenu, a ne pojesti mu ga.
- A jebiga, ogladnio sam od borbe.
- Owuor mora ići na safari prije nego što mu se suze osuše. Barem malo pomuči lava da može svrgnuti Kipchogea u utrci pa da mu pokaže tko lavovski trči.
Čudna vrsta turiste.
Oblači svoju najskuplju (obično i jedinu markiranu) garderobu i kreće u šetnju. Bulji u crnce. Slika se sa crncima. Traži aparat u koji treba ubaciti euro da bi ga zajebao i ubacio 10 dinara. Okreće se za ribama. Kasnije će drkati na njih, a sad naglas komentariše kako su srpkinje najlepše na svetu. Shvata da su njegove patike, zbog kojih je gladovao tri meseca, odavno izašle iz mode. Upoznaje nekog lika. Traži mu da kaže "osam". Medju svim lokalnim specijalitetima u restoranu, naručuje ono sto najviše liči na "deset upola s' lukom". Ako je negde na moru, ući će u vodu sve i da je napolju ispod 10 stepeni. Traži kinesku radnju da ukrade nesto, čisto da se oseti kao kod kuće. Od svih gradjana, uspeva da naleti na svoje zemljake sa kojima ugovori izlazak uveče. Ulazi u autobus i, naravno, ne kupuje kartu. Plaća kaznu i čudi se kako, zaboga, nije prepoznao kontrolu, pa toliko je vežbao. Vraca se u hotel. Odmah stavlja hotelski peškir i bade manitil u kofer, da ne zaboravi kasnije. Tušira se i stavlja parfem koji je dobio za prošli rodjendan i koristi samo u specijalnim prilikama. Pomno izučava mapu grada. Neće njega taksista da zajebe i vozi dužim putem. Nalazi diskoteku u kojoj se pušta srpska muzika, ili, još bolje, u kojoj nastupa Seka. Napije se ko bulja. Startuje ga gej. Obezbedjenje ga izbaci jer je upravo drmnuo gej-a flajkom u glavu. Nekako nalazi put do kreveta. Sutra ce možda obići neki muzej. Da se slika unutra i izadje.
Jer društvo zna ko je on.
To je onaj bez kojeg se ne može nigde. To je onaj koji će posle dobre pijanke uhvatiti konobaricu za sisu pred njenim dečkom, dobiti batina i posle baciti peglu na nečiji separe. To je onaj lik koji nervira ljude, dok druge ostavlja bez teksta. To je onaj koji zna koju glupost u kom trenutku da napravi. To je onaj što luftira noge u malim učionicama. To je onaj što je na školskom dvorištu pljuvao u vis i hvatao ustima istu. To je onaj što mu se keva i ćale krste kada dođe ćitav iz škole. To je onaj što je babi krao penziju i kupovao ljigavce. To je onaj što bi trebao da odraste, ali mu ne ide. To je onaj kome će se društvo diviti. To je isti onaj koga će celo društvo držati da ne bi pišao na splavu iza kalorifera. To je onaj što zna šta će da kaže, ali još ga jebe disleksija i nedostatak fonda reči. To je onaj što je trebao da bude u Sodomi i Gomori. To je onaj za kojeg bi rekao da je definitivno abnormalan. To je onaj koji ponekad zadivljuje samog princa Tame. To je onaj što se zaglavio negde u prostoru i čeka da ga povuče nešto. To je ona osovina koja je pokretala najbolje fore. On je jedini zajebao kanal prosvetlenja, on je jedini kod koga ne može da se manifestuje proces "iz dupeta u glavu". Njemu ne sevaju ideje, već trenuci kada može da razmišlja. On želi da poželi. On ima san o tome kako želi da ima san. On je rođen sa namenom. Dužan je društvu smehom do suza.
Najveći neprijatelj mnogih dugokosih žena.
Vrlo kratak opis procesa njenog pranja lako može dokazati ovu tvrdnju.
Prije samog pranja, oko sat vremena pokušavam da je odvežem. Nikakav problem, samo treba prvo da u tom plastu pronađem gumicu kojom sam je prvo veče zavezala, zatim šnale od druge večeri, rajf od treće i kačket od četvrte, usput nailazim na grančice i trunje različite vrste i upotrebne vrijednosti, kamenčiće (odlično – čuvam ih za uspomenu, stavljam pored onih iz prijašnjih godina), slamku, pljugu „za iza uveta“, pljugu „za iza drugog uveta“, nekoliko primjeraka novosadsko-dunavske flore i faune (poluživih), neki kartončić, neke tablete, dva-tri tokena i gumicu za kosu od prve večeri (rezervnu).
Češljanje preskačem, naravno, jer se više niko ne loži na Šinejd, i taj žbun stavljam pod mlaz vrele vode, čiju vrelinu od zaštitnih slojeva ne mogu da osjetim na glavi, ali zato ostatak kože reaguje opekotinama nezanemarljivog stepena. Kada postaje crna, kada se začepljava, pa između prvog i drugog šamponiranja posežem za Mister Muskolom, između drugog i trećeg za Domestosom, između trećeg i četvrtog za gumenim rukavicama da pokupim pramenove čije maliciozno odvajanje ipak nisam mogla da izbjegnem, a između četvrtog i petog za novčanikom da vidim imam li dovoljno novca za onaj porodični šampon od koprive/breze. Postupak stavljanja regeneratora je isti, osim što tu uspijevam da dođem samo do treće faze.
Po ko zna koji put, odlučujem da neću više da prolazim kroz ove muke i kunem se da ću se ošišati, ali se onda prisjećam čemu sve ona može da posluži: kao jastučnica za izbjegavanje kontakta sa sumnjivim površinama, kao gas-maska u pješčanoj oluji Arene ili u plinskoj komori WC-a, kao peškir poslije umivanja ili salveta poslije jela, kao maska za sakrivanje od nepoželjnih ljudi ili od kamera, kao štek za sakrivanje nedozvoljenih sredstava, i shvatam –
ona je za Exit i stvorena!
Veoma popularni skijaš skakač iz Nemačke, čiji skok po pravilu najave ovacije iz publike. Veliki miljenik domaćih navijača a i šire, iako poslednji njegov dobar skok, a kamoli pobedu, ne pamti ni dom penzionera.
Njegov slučaj i stvari karakteristične za njega se mogu koristiti u govoru u onim situacijama kada želimo da opišemo osobu koja živi od stare slave. Osoba čiji se davni postupci ne zaboravljaju, te je još uvek održavaju u društvu kao dobru.
-O, pa dobar dan Geca. Uđite slobodno.
-Ma neka, vidim već je zauzeto.
-Zauzeto? Ma dajte, ovo se ja sa malim rođakom igram malo.
-Gllll...glllll. ali čika Mivo mama je uplatila da...
-E čuj ga, vreme mu da ide spavati. Ne zna šta priča. :kroz zube malom na uho: idi mali, sve ti je uredu, samo peri zube redovno, taj ti ih duvan upropasti. A ne znam bi li se tvoja mama obradovala kad bih joj rekao ovo?
-Pu! Vidimo se čika Miro.
-Vidimo se. Sedite Geca, uvek za vas ima mesta, pa nije svak' čuvo Ronalda u svom životu.
________________________________________________________________
-Kako baš tebi otkaz? Pa Mića je bio dosta lošiji vozač od tebe.
-Jeste kume, ali Mića prošle zime spasi gazdinu snahu od bika na koridi. To se ne zaboravlja lako.
__________________________________________________________________
-Bićemo ti, ja Eki i Sima. Možemo Fife dva na dva baciti.
-Dobro, ja ću nam donijet' potrebne stvari da se opustimo. Nego, odkud Sima, znaš da mu je po prirodi da ispija mozgove, a da ne spominjem njegom smisao za umor.
-Nemoj tako, ipak mi je on upatio ekskurziju. A i znao mi je poslužiti kao šofer u detinjstvu.
-Misliš ono kad te vozio kod svoje rodice , da učite škole...hehe. On k'o Martin Šmit, ne možeš da ga zamrziš.
Replika koju izgovaramo kada vidimo nekog novajliju koji već radi epohalne stvari.
Ulaziš ne sajt, i počinješ da čitaš nove definicije, znajući da ćeš se po dvehiljaditi put načitati gluposti, budalaština i pokušaja autora da bude zanimljiv. Ali znaš da će bar neka od njih biti od nekog dobrog autora, jer zaboga, i njihove definicije moraju nekada među novima biti! Čitaš redom, lupajući minuse i omalovažavajuće komentare dok ne dolaziš do te jedne tražene definicije koja ti ulepšava dan i vraća nadu u kvalitet moderne pisane reči. I već udarajući plus očekuješ dobro poznato ime da se pojavi u donjem desnom uglu, ime koje nećeš morati ni da pročitaš do kraja, već samo da baciš pogled na prvo slovo imena autora i u trenu prepoznati onog kome se diviš. Kad ono, međitim! Ime, tebi u potpunosti nepoznato čitaš u neverici dok ti kroz glavu prolaze sve mogućnosti odakle je mogao ukrasti ovo remek delo. Ne nalaziš rešenje, pa zato ulaziš na njegov profil, i osećaš šamar sudbine dok gledaš u brojku 1 na mestu gde stoji informacija o broju napisanih definicija! Shvataš na kakav si talenat naišao, i kakvom slučajnošću. I još uvek izbezumljen od šoka, još uvek potišten od loših misli, još uvek umoran od paranoje vraćaš se na definiciju koja te je dovela u to stanje i ostavljaš jedine četiri reči koje ti u tom trenutku okupiraju misli: "Ovaj će da jebe!"
Raditi bilo šta tako da ni tvoj rad, ni posledice toga ne budu velike.
Uglavnom se koristi kod raznih smicalica, đavolija i podjebavanja, koje nemaju za cilj niko ozbiljno da najebe, već da se neko kratko, ali burno iznervira.
- Kako me nervira ovaj direktor marketinga. Znači jeb'o bi mu mamu.
- Brate nemoj da praviš neke gluposti. Dobiješ otkaz zbog budale i šta ćeš onda?
- Ma bole me kurac više, prebiću ga k'o konja. Ne znam kako ti uopšte uspevaš da se iskontrolišeš. Znam koliko ti ide na živce.
- Ma laganini. Otkriću ti tajnu. Stvar je u sitnim pakostima koje mu priređujem.
- Kakvim bre sitnim pakostima?
- Ništa preterano agresivno i ekstremno. Samo ga jebem na sitno. Veruj mi, uteraš mu mali kurčić, onako ništa specijalno. On odlepi na kratko, ti zadovoljan jer si ga prcnuo i mirna Bačka. Posle kada se on nešto izdrkava, samo se setiš neke sitnice koju si mu priredio, nasmeješ se i lakše ti je.
- Ne razumem i dalje, daj neki primer.
- Evo na primer znaš šta mu non-stop radim?
- Šta?
- Znaš da jede uvek tačno u deset.
- Znam.
- Jede 15 minuta i onda izlazi iz kancelarije da opere ruke.
- Dobro.
- Svaki treći, četvrti dan, uđem u kupatilo pre njega, odvrnem vrelu vodu, bacim ždrak da vidim kad dolazi, čim ga ugledam zavrnem vodu i pobegnem u kabinu. Šta god da odvrne, prvo će sekund dva ići vrela voda, a on konjina mora odma da gurne ruke pod mlaz. Umrem od smeha u kabini dok psuje što se ispekao. On popizdi, ja srećan što sam ga čačnuo i sve je OK. Nije to jedino. Imam još par sitnih đavolija koje mu priređujem. Odoh sad.
- Gde ćeš?
- Četvrtak, jedan i deset. Uskoro dolazi sa sastanka radne grupe. Skupljao sam pčele ovih dana, idem da ih pustim kod njega u kancelariju. Uvek kada je preko dvadeset pet stepeni ostavlja otvoren prozor.
Дан у коме те једноставно неке ситнице натерају да будеш надркан и сјебан.
Устајеш ујутру после бурне ноћи , субота је, идеш у школу јер се одрађује неки јебени дан, у школи те са првог часа избаци наставница географије реченицом:''Запакуј се и учи напољу! ''. Са обзиром да си се сморио у школи бацаш бег . Долазиш кући, кева и ћале надркани, кева спремила за ручак неки бљут , наравно не поједеш то. Зову те пар другова да баците блеју, идеш са њима у посластичарницу, поједеш шампиту и постанеш јунак , до куће се добро не просереш, а у повратку налетиш на типа који виче теби и друговима '' Momci 'ajde da pomognete! '' онако сјебан помогнеш човеку. Вратиш се кући, зове те друштво на пиво, нећеш да их одбијеш, субота је. Попијеш бомбу пива и одма бациш пеглу. Зове те ћале у 11:00 и каже ти да се довлачиш кући јер си у казни због синоћ. Другови због тога почињу да те товаре реченицом: '' Ајде на млеко!'' Свима им говориш: '' возите'' , ал не помаже, и даље те товаре. Долазиш кући онако сјебан због свега и стиже ти порука од другарице: '' Јел сам позвана на твој рођус?'' (који је за 3 дана) , ниси хтео да је зовеш јер те нервира, ал' јебига сад, мораш, глупо је! Напокон легнеш да спаваш после свега, ал' не можеш да заспеш јер је 12 сати а навико си да загинеш до 3-4 ујутру.
Dogma zapadnog kapitalističkog društva gde je čovek prvo mušterija pa tek onda čovek. Izjednačiti slobodu sa srećom, izjednačiti izbor sa mogućnostima, ponuditi mogućnosti, a kad se već nudi to mora, bato, nešto i da košta, pa ne može baš toliki altruizam za džabe... Ali šta je nešto novca za sreću, zar ne, nisi neki sitničar, ili ne dao bog, smarač? Šta će mušterija, slegne mula ramenima, ionako već rinta da bi živeo, živi da bi radio. Pored 16 sati radnog vremena, kredita i lizinga, ko će razmišljati da li je starije kokoš ili jaje, ionako ih dele dve police u Merkatoru. A tu ima ne jedna kokoš, nego 36 vrsta, sa kostima, bez kostiju, veća, manje organska, neorganska, genetski modifikovana, sa obronaka Alpa, volja ti bataci, sa karijem.... A tek jaja, od S, M, L, XL, pa do P veličine, A ekstra, A, B klase, ekološki, štalski, kaveski uzgoj... Provuci platnu karticu, imaš ne jednu, nego sedam komada od četiri banke, i ne razmišljaš mnogo. Natakni sluške smartfona, pusti neku muziku i uživaj. Nešto ludo, opušteno i samo napred, jesi plejer, klaber ili si smarač. Dabome.
Ustavi malo, netemane jedan!
Isto se zoveš kao pokojni deda. Seti se njegove priče... Dedu su oženili njegovi roditelji. Nije bio nešto lep, stidan je bio i pomalo klempav, kao i ti. Pričao ti je krišom da baba ne čuje da ni ona njemu nije bila nešto lepa, ali njegovi i njeni se našli, oboje iz siromašnih porodica, takva odluka pala. Za prvu bračnu noć posudio gaće nemecke proizvodnje od starijeg brata. Na početku su se on i baba gledali popreko, vremenom naučili da se tolerišu. Tolerancija je prerasla u poštovanje, poštovanje u ljubav. Četrdeset pet godina braka, dve kuće izgradili, ogromno imanje stekli, dvoje dece, pet unuka. A ti, ime dedino, u trideset i nekoj, nezaposlen, ti danas u dva ujutru spuštenih gaća stojiš kraj laptopa na jedanaestom tabu youjizza listaš da nađeš dovoljnu dobru žensku da ga izbaciš, jer jebiga šteta je baciti na neku lošu. Ali, da bi naći neku novu, nešto do sada neviđeno, ekstravagantno. Možda neka ektra riba ima na trećem tabu, šteta bi bilo stvarno... Jebote, pa listaš već par sati, štaš, nevoljno nađeš u bukmarku nešto provereno, mrziš sebe zbog jebenog kompromisa, ali pogledaš, pa da na miru možeš da legneš. Sam, u osam kvadrata iznajmljene sobe. Sutra je novi dan, iznajmljeno skupo popeglano odelo na jeftinom kineskom plastičnom ofingeru. Novi dan, četvrti razgovor za posao ovaj mesec. Pardon - invervju. Zadnji put si na intervjuu pao kad si nekom menadžeru na pitanje "Koje su Vaše mane?" rekao "Pa, iskreno, podosta ih imam", a i opet si zaboravio da se smeškaš, blago i poslovno odmereno, kako to tutoriali na netu savetuju. Treba sada leći, biti odmoran i nasmejan na novi razgovor za posao. Kutijica tableta za spavanje kraj kreveta... Doktor je lepo pitao, pružio izbor: Gospodine Kovačeviću, imate ove četiri vrste, koje želite, izbor je Vaš? Smrtna tišina mračne sobe budi usnule demone, nastanjene ispod tepiha šarenih laža. Tu, bato, Bajer tablete od 400 mg ne pomažu mnogo... Bol neki u duši, šta li je, jebem ga.
Kapitalistički marketing se zasniva na maksimizaciji profita pod paradigmom pružanja iluzije slobode. Iluzija slobode povećava očekivanja jer se nudi mnoštvo virtuelnih mogućnosti. Od toliko izbora, majku mu, jedan mora biti savršen. E, vidiš, kada prva kiša sapere tu šarenu fasadu, tu realnost opiči čoveka po čelu. Dilemom koliko je izgubljeno načinjenim, konkretnim izborom razočarenje se oduzme od sreće ponuđene čitavim spektrom mogućnosti, sve u svemu, matematika prvog razreda. Želja za novim mogućnostima povuče ponovo, i jovo nanovo, čovek kao miš vrzino kolo okreće.
Ključ sreće – ne očekuj mnogo i drži se stvari koje su se generacijama održale, jednostavnih principa koje je vreme proverilo. Samo se seti dede, imenjaka, i posuđenih nemeckih gaća.
Lepa mogućnost izbora, a opet mnogo gori paradoks. Jebala vas sloboda koja se meri sa 36 vrsta kokošijeg mesa u Merkatoru! Hoću obične gaće, dvoje farmerke, krevet da mogu zaspati u toplom, kajganu od običnih jaja. Ne treba mi mnogo, ali dovoljno da mogu sa nekim podeliti i konačno moći odahnuti, nasmejati se. Živeti, a ne biti kokoška u kavezu, ma kako šaren i lep bio.
Dobar dan, gospodine, izvolite, kako Vam možemo pomoći?
E, zdravo. Hteo bih da kupim neke farmerke?
Kakve bi gospodin želeo?
Hm, farmerke, imaš li neke plave ili neke crne, tamno sive? I, nema potrebe da mi persiraš, nisam neki gospodin, a tu smo i istih godina..
Oprostite, to je polisa naše kompanije, maksimalno ljubazni prema klijentima, Vi ste nama na prvom mestu xexe Gospodine, da li želite više tajt, prisajz ili fleksi u kukovima? Srednje, pliće ili duboke? Fleksibilne, sa ekstra strečem? Uski kroj ili kežual, sa dugmićima ili rajfešlusem, isprane, ili sa punom, zasićenom bojom?
U... Znaš šta, hvala ti, odoh ja ipak na pijacu, tamo sam kupivao kad sam bio studentarija. Radila je tamo jedna baba Selma, valjda nije umrla. Ona čim me vidi, nasmeje se, ošacuje odoka, odmah izvadi dvoje-troje. Ja probam, dve hiljade, hvala doviđenja. I molim te... taj osmeh... plaši me.
Seoski naziv za kokošinjac.
Komšija Mirso jutros se ponovo penjao na krov i prijetio da će se baciti. Živci mu popuštaju otkako se vratio iz Hrvatske. Ratni PTSP uzima maha, a pogotova ga muči što je bio na strani HVO-a. Majka mu je uplakana, moli ga da ne počini glupost. Suprugu izgleda to i ne brine, svakako je tu došla tek prije dvije godine, sa svojih 47, bez žive rodbine u svom kraju i prethodnim brakom koji je otišao u kurac, njoj i ovo paše. Bitno je da nije sama, da ima s nekim popiti kafu i tu i tamo se nasmijati.
Avlijom se prostire visok ženski glas. Strina ponovo galami na pijanog amidžu. Matori muku muči sa svojim sinovima koji su krenuli pogrešnim putem izazivajući svakonoćne tuče, umjesto da sa svojim ženama sjede kod kuće i gledaju onu svoju jadnu čeljad koja vape za bombonom i jednim redom čokolade.
Drugi komšija izlazi malo na zrak u dvorište. Poželio je friškog zraka. Dugo je, nekih 8 mjeseci, bio iza zidina KP doma Zenica. Švercovao neke Albance, pa popušio kaznu. Dva puta se ženio, a sa njim živi i kćer iz prvog braka koju tek ponekad pusti da ode kod svoje prave majke. Dosta je jadnici gledanja u maćehu. Nije ona kriva što je njena majka prevarila oca dok je radila u seoskoj kafani.
Previše nemilih scena gledam kroz pospane oči i odlučujem se da odspavam jednu popodnevsku. Prije nego što mi san dođe na oči, pomislih u sebi: "Jebote, u kakvom kocu ja živim..."
Svako jutro kad ustanem oko pola 7, ja odmah pomislim: hvala Gospodu što sam ustao živ! Pre odlaska na počinak Mu se vazda detaljno pomolim i on me, eto, svakog jutra, uvek miropaže tajnom života. Nakon što se čio i vedar dignem iz ležaja na kojem spavam (jer me Bog miropomaza), stanem pred ikonu Isusa Našeg Krstonosioca i stanem je celivati. Ne znam kako to drugi bogobojažljivi ljudi rade ali ja, na primer, dok celivam, ja praktikujem tihovanje jer to čine i monasi u Hilandaru a moj mi je duhovnik, otac Nikolaj, kazao da oni najbolje znaju šta je "bogougodno". Kad završim sa jutarnjom molitvom, otidnem da sa Božjim blagoslovom obavim i jutarnju higijenu. Imam peškir koji štiti od napuštanja blagodeti, četkicu iz manastira Ravanica a lavabo mi je, još prošle godine za Slavu, lično osveštao otac Zafir. On mi je poklonio i brojanice bez kojih ne idem nikuda. Spustim se dole u kujnu; majka moje dece je već odavno ustala, napojila stoku, sredila kuću, spremila doručak i čeka me smerno, ponizno, skrušeno, kako i dolikuje jednom grešnom biću iz Starog Zaveta. Odalamim je jednom preko usta da me ne bi napustila blagodet (savet oca Mihajla iz manastira Rukumija) i sedam za sto. Danas je post po julijanskom kalendaru te reči "Bog čuva jaganjce koji pasu travu sa livade odricanja" krase stolnjak iz manastira Grabovac nad kojim jedemo. Ja te reči i ne razumem baš najbolje ali me je otac Hinastera uverio da štite od prelesti.
Utom stižu i deca. Sva su krštena, Bogu hvala, a u školi su odlični đaci iz veronauke. Dva nastarija sina već pomažu jermonahu Danilu u obližnjoj crkvi a mlađa ćerka peva u crkvenom horu, u slavu Svevišnjeg. Jedino se brinem za ovu najstariju a i otac Nikolaj me je savetovao da je što pre pošaljem u jedan dobar ženski manastir da ne učini veridbu sa đavolom, s čime bih se i ja bacio u uninije a to bi bila teška prelest. Doduše, u mobilnom telefonu (blagoslov oca Makarija iz Valjeva) imam u automatskom biranju (blagoslov ali u upozorenje oca Zafira) čak trojicu sveštenika koji su spremni da, u hitnom slučaju, odmah dođu i spreče eventualni odlazak blagodeti, ižejesinanebesi. Nakon što svršimo sa doručkom, svaki ide na svoju stranu - deca u školu, ja na posao a majka moje dece na ispovest. Odalamim je još jednom, ovoga puta za njeno dobro. Zna da je zgrešila pa dobrodeteljno ćuti. Ako.
Dok se kolima vozim u firmu, slušam radio-stanicu "Slovo Ljubve" i uživam u dobrim, starim himnama, troparima i psalmima. Često između uhvatim i neku poučnu emisiju a među omiljenima su mi definitivno "Veronautika", "Saputnici na putu za Damask" i "Crkvena kuhinja". Nikad ne vozim 66km/h i kad čekam na semaforu uvek mrsomudim brojanicu. Ponekad mi se desi da me zaustavi milicija i ja im tada pružim staru vozačku i saobraćajnu dozvolu, jer ove nove nose žig Đavola i isisavaju blagodet iz čoveka...što je opet prelest po crkvenim knjigama. Jako se uplašim kad vidim neku saobraćajnu nesreću jer mi je otac Atanasije iz Paraćina jednom rekao da je Antihrist onda obavezno negde u blizini i da vreba nas miropomazane bogosvedoke. Tada gledam u ikonu Svetog Luke na retrovizoru i hrabrim se molitvom Bogomladencu.
Na poslu imam dobre odnose sa svim kolegama, mnogima od njih sam i krstio decu...a sutra ću, ako Bog da, možda i tvoju. Neki od njih su bili i na Hilandaru pa su mi odatle donosili krstove, ikone, sveće...na čemu sam im ja veoma bogozahvalan. Iako bih jako voleo i da ga lično posetim i u njemu zakonačim, znam da je moja poseta Hilandaru nemoguća dokle god su u funkciji ovi novi pasoši koji nose žig Zveri tj. pečat Sotone. A i fotografisanje je pogubno za zadržavanje blagodeti (otac Zafir). Kad završim sa poslom odlazim kod oca Nikolaja na ispovest. On je obično zadovoljan mojom čvrstinom Vere i volim kad mu poljubim ruku pred rastanak. Kada dođem kući i završim sa ručkom, uzmem da čitam neku od knjiga iz crkvene biblioteke a trenutno listam "Pečat Istiniti" Arhimandrita Emilijana. 66-tu stranu uvek preskačem. Večeramo opet svi zajedno, izuzev majke moje dece koja se već povukla u naš ležaj i čeka me da je izbičujem 12 puta, koliko ima i Svetih Apostola Princopratilaca. Ja to činim nerado ali se ne usuđujem da preispitujem savete mog duhovnika, oca Nikolaja.
Konačno, ležem i ja u blagosloveni krevet, vedar, čio i neokrnjene blagodeti. Jer - uskoro ću sanjati Tvorca a to je dobro protiv prelesti...
Subotom opštim sa ćerkom, nedeljom glasam za našeg Acu.
Onaj što se sanka uzbrdo. Onaj što namerno protera biciklu kroz bulevar bez ruku i nadrndava trudnice sa kolicima. 'I onda se nakezi kao neki ivl mastermajnd iz kojekak'ih američkih filmova. Ma zlo svih zala. De svi Turci, tu i Mujo - al' ne i Mile. E da, i obično ima kratak fitilj, ma trajnost tolerancije mož' da se poredi sa trajnošću jedne šibice.
Da sročim, najzajebaniji soj ljudi, koji je u stanju da Vam nađe pičji živac samo nekoliko sekundi nakon što Vas je upoznao, a Boga mi, i ubode isti.
Mama (dovikuje iz ku'inje): Mile, sine, 'ajde da usisaš stan!
Mile (sedi za kompjuterom, igra Dotu): Ne mogu sad, mama, malo kasnije ću!
Mama (već kreće sa taktikom "dizanja glasa": Pa ne može kasnije, mora sad! To kasnije okači mačku o rep, znaš!
Mile ('ladan k'o špricer): Ma jok more, što mora sad? Opušteno, mama, kažem ti da ću kasnije usisati.
Mama (pritisak skače, zajapurena u licu): SLUŠAJ 'VAMO MLADIĆU! IMAŠ 10 SEKUNDI DA UGASIŠ TAJ SEPET I UPALIŠ USISIVAČ! STAN HOĆU DA VIDIM USISAN!
Mile (da, u pravu ste, i dalje je 'ladan k'o špricer, gleda u kevu k'o da sa njom igra pokera): Nije problem, reći ću ja opet - U-SI-SA-ĆU KA-SNI-JE.
Mama (više ne priča, sad histeriše, raskopava kablove iza monitora, podrmava Miletovu tastaturu, klika šta stigne, klimata monitor, lupa šakom o sto): MARŠ U PIČKU MATERINU! SAD ĆU SVE DA TI POLUPAM!
Mile (sada vidno uzdrman, jebi ga, keva mu pojebala partiju Dote, ali i dalje u sasvim smirenom maniru): E sad tek neću da usisam.
Mama: E, da vidim šta ćeš sad.
Mile (gleda u ugašen monitor).
Mama: Uzmi usisavaj.
Mile (ma kak'i, ne mož' ovog ništa podrmati, EEE, Mile je to!): Neću. (Uzima mobilni i pali "Fruit Ninja" igricu).
Mama (oduzima mu telefon i kezi se sebi u bradu). MUHAHAHA
Mile (uzima mp3 plejer i pušta muziku).
Mama: (I to mu oduzima).
Mile (baca se preko kreveta, na leđa, ruke pod glavu, i gleda u plafon, totalno smiren).
Mama (sad već na nivou narko-lemura koji nije dobio svoju dozu jedno 7 dana): JAOOOOOOOJ BOŽE, ŠTA SAM JA RODILA! MA KOJE, TREBALA SAM JA TEBE BACITI KRAVAMA! PIČKA LI TI MATERINA, NIŠTA NEĆEŠ DA RADIŠ! JAOOOJ... (odlazi polako u kuhinju)
Mile (da, da, i dalje TOTALNO smiren, i dalje kulira na krevetu, i kezi se u stilu Dirka Kujta sa čuvene slike).
Razlog je nekada manje, nekada više opravdan, ali poziv na tako nešto se ne odbija.
Kada te domaćin pozove na čast, jer je kupljena neka prinova ili je povod neka druga radost u kući, moraš se odazvati, jer nedolazak se može svakojako tumačiti. Bolje da dođeš, pa šta god da je u pitanju.
Posle ispane da nisi hteo.
Nekima je sasvim uobičajena stvar kupiti novu veš mašinu i tome se ne pridaje poseban značaj, ali postoje i ljudi koji je nikada pre nisu imali ili je tek sada menjaju novom, posle 20 godina mučenja sa starom Obodinkom.
Izvinite molim vas, ali pre 20 godina je za takvo nešto trebalo izdvojiti popriličnu sumu maraka i nije svako mogao priuštiti svojoj ženi takvo zadovoljstvo.
Slavlje u tu čast, može trajati i po nekoliko dana.
Dan kada stiže novo čudo tehnike u ovom slučaju je crveno slovo u kalendaru, a priredba se organizuje u kupatilu.
Posle nivelisanja, povezivanja i detaljnog čitanja (naglas) instrukcija iz uputstva za upotrebu, pristupa se premijeri stavljanja u pogon mašine.
5 kg starih stvari je ubačeno, jer: "Jebo ja njoj mater, prvo nek ona opere ovo što se može i baciti... zajebi ti to, što je ona nova!" Nisi valjda lud da prvo ubaciš košulje za svadbe ili jedini sako 1. Maj Pirot.
Stočič, stolice i zdravica su već instalirani, ali zbog tesnog prostora neko mora i stojeći iz hodnika da prati fabulu.
Gorenje WA 60085 je spremna, a domaćin u to ime diže čašicu i red je da se nazdravi.
# E, pa komšija neka je sa srećom i da te služi i duže nego ova stara! Do duše ja preferiram Končar mašine, ali i Gorenje je dobra, ima delova...
Hvala komšija, Dragice stisni PLEJ!
...3 minuta potpune tišine...svi zadivljeno gledaju u bubanj kako se okreće..
@ Auu, radi, a jedva da se čuje. Ma ja, nova stvar je nova. Dragice, vidi dal nisi slučajno stavila na 90c, ovde piše da prvo pranje ne sme preko 60c, nemoj da je sjebeš odma!
= Nisam, es'lud, vidiš da sam stavila program na "šareno".
...
# Komšo, Ja bih morao da krenem, evo već je proslo pola sata i stvarno lepo radi, ajd prijatno...
* De' ćeš sad čoveče, evo sad će centrifuga! Draganče, ajde do pijace da kupiš onu zaštitnu navlaku za ovaj model.
Zovni i majstora Velju, kad već ideš tamo i obavezno mu naglasi da smo kupili novu, da ne bi čovek slučajno poneo i alat, jer smo ga zvali samo kad se ova stara kvarila.
Reci lepo,... čika Veljo, izvolte doći na čast.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.