rezultati pretrage definicija za "do-kolena"

Uzivanje

Ephram Brown 2010-08-06 03:09:41 +0000

Varijabilno osecanje koje se manifestuje na mnogobrojne razlicite nacine u zavisnosti od konkretne situacije i sklonosti pojedinca.Neki njegovi pojavni oblici su univerzalno prihvaceni,dok su neki svima znani,ali je malo onih koji ce to priznati.Naravno,postoje i oni koji kod vecine izazivaju osecaj gadjenja,a malobrojnima pricinjavaju izuzetno zadovoljstvo.

-Kada je ljeti izuzetno toplo cesto najvece uzivanje predstavlja flasa hladnog piva.Sjaj u ocima coveka dok posmatra to ledeno savrsenstvo i njegovo gustiranje predstavlja savrsenu harmoniju.Dok se taj bozanski nektar sliva niz grlo utazujuci zedj i gaseci unutrasnji pozar coveka prozimaju najlepsi osecaji.Tad covek nakratko zaboravlja sve prepustajuci se ovom svetom trenutku,a uzivanje dostize vrhunac.
-Cesto ljudi preteraju bas sa pivom sto dovodi do punjenja besike,nadimanja pa i bolova pa postoji potreba za izbacivanjem suvisnog tereta jer ljudi tada nervozno cupkaju pri tome izgledajuci kao bosonogi na zaru.U tim situacijama pisanje iliti mokrenje predstavlja veliki izvor uzivanja.U trenucima dok topli mlazni talas mokrace zapljuskuje obale wc solje i odlazi u nepovrat ili daruje uzarenu zemlju preko potrebnom zlatnom kisom(sve u zavisnosti od mesta i situacije u kojoj se covek nalazi) covek dozivljava olaksanje epskih razmera i oseca se kao gospodar univerzuma,a uzivanje dostize vrhunac.
-Postoje ljudi kojima izuzetno uzivanje predstavlja da trpe bol i ponizavanje i da njima neko dominira.Takvi ljudi vole da osete udarac gumenog bicem po ledjima ciji reski dodir u njima budi bujicu emocija i duboko skrivena osecanja.Dok ih sibaju kao konje za vucu,a njihova domina ih pritisce 15 centimetara dugackom stiklom ostavljajuci trag koji ce se preneti i na sledeca tri kolena i psuje ih kao kocijas oni osecaju potpunu slobodu i kao da stoje pred vratima raja,a uzivanje dostize potpuni vrhunac.

0
23 : 9

Sexality 2

rockangel 2011-12-16 14:26:22 +0000

Nakon spontanog prvog sexality-a (sexality) u svakoj ženi javlja se potreba da iste ili slične poteze ponavlja i vežba pred ogledalom ne bi li se usavršila. Pritom usavršava i one nove spontane poteze i time obogaćuje svoju tehniku sexality-a. Nešto kao kate u borilačkim sportovima. Svaka tehnika odgovara određenom ambijentu i situaciji.

Sad sam skoro usavršila kafanski sexality i prva praktična primena bila je pun pogodak. Nadmašila sam sopstvena očekivanja.

Punoletstvo moje drugarice u kafani prošle nedelje obeležio je moj sexality.

Obukla sam se extra od glave do pete (videti sliku) i krenula u pohod.
Motiv da izvedem sexality bio je da se osvetim bivšem dečku koji je takođe bio na rođendanu.

Ušla sam sigurnim sexy korakom u kafanu, uzdignutih grudi i glave. Prošetala sam sexy pored njegovog stola i sela sa svojim muškim društvom koji su odmah istog trenutka zaboravili na prijateljstvo i bacili se u akciju. Stukla sam odmah dupli vinjak da se sexy opustim i prepustila sam se divljem sexy plesu uz zvuke narodne muzike. Sexy sam njihala zadnjicom i kukovima, sexy se uvijala kako sam znala, umela i vežbala, igrala sam sve moguće sexy plesove, a šotu sam sexy razbijala. Penjala sam se po stolicama i stolovima i vukla sam muške za kragne, kravate dok su oni omamljeni išli za mnom i igrali prljavi sexy ples. Igrala sam sexy trojku sa dvojcom nazgodnijih frajera u kraju, sexy se uvijala se oko njih dok nisu pali na kolena. Bivsi me je sve vreme gledao, čas ljubomorno, čas topeći se po stolu dok sam mu ja slala srca i poljupce. Kada više nije mogao da izdrži moj sexy nastup odjednom se napio i sljuštio je litar i po rakije za pola sata i otišao iz osvete da igra sa drugom, ali na sreću to nije ubilo moj sexality. Iz sexy protesta, popela sam se na njegov sto, poobarala sve sa stola i prazbijala i počela da sexy igram. Sav muški svet se sjatio oko mene, a bivšem je samo ostalo da me zabezeknuto gleda i da drhti. On je seo i nastavio da pije, pije i pije.
Kada sam otišla iz kafane svi su odjednom utihnuli. Više nije bilo isto bez mene.
Ujutro posle svega, mog bivšeg je bolela glava od tolikog alkohola, a i ljudi u mom mestu su počeli da pričaju da sam mu mozak popila. Posle te noći on nije isti čovek.

Za više slika pogledati moj fejsbuk profil.

75
116 : 67

Davanje nadimaka političarima i sličnoj bagri

kamenofil 2023-02-28 13:18:47 +0000

Jedan od najbednijih primera sirotinjske spike i valjda pokušaj da pokažete muda, štajaznam. Česta pojava kod ljudi koji inače gledaju u patike kada treba podići glas za nešto bitno. Pojava je, sem ispred dragstora, vidljiva na portalima i sličnim mestima gde ste skriveni iza lažnih imena, što vam omogućuje da pustite mudašca maksimalno.

- Tebra zove me ona kučketina iz HR-a u ured, valjda hoće konačno da joj ga surduknem. Dugo se i opirala mome šarmu.

- Naravno, Kolunga, danas je tvoj dan. Samo napred.

(kuckuc)

- Zvali ste, gospođice Lemur-Popowsky?

- Uđite i raskomotite se, kolega.

- Malo preizravno za moj ukus, ali što da ne.

- U ured, moronu.

- (pu) O čemu je reč?

- Posedujete li tviter nalog, kolega?

- Ni slučajno, to je za vegane i vajsove novinare.

- Zanimljivo, jer ste juče sa svoga naloga (khm) Bole22cm tvitali, citiram, "Ako onaj klaun Zelenko nastavi da ije govanah, mogao bi mu Putko pokazati kako Musa dere jarca, ko Hićo u najboljim danima". Sve to sa službenog laptopa.

- Hakovan sam, oba mi oca, ne bi nikad ja to.

- Kamera vam je tačno iznad glave bila, kolega. Znate li da je Ukrajina najveći svetski izvoznik softvera koji je neophodan našoj firmi? Ovo je za momentalni otkaz i tužbu, osim...

- Osim...?

- Osim ako mi ga ne surdukneš odmasadaodma na ovome stolu. Skidaj se bre životinjo, vadi ga, izludeću, želim to od prvog dana. BRŽE!!!!!!

(kaiš otkopčan, gaće oko kolena, palamar gleda u nebo, sve u roku tri sekunde)

- Odlično. HALO, OBEZBEĐENJE!!!!!!!! UPOMOOOOOĆ!!!!!!! FAŠISTA OĆE DA ME SILUJE!!!!!!!! AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!! Evo ti sad, mamicu ti malenu, iritiraš me od prvog dana. I nisi ni blizu 22 cm.

3
18 : 2

Svaki Vas razgovor se snima

zlocesta pufnica 2010-10-14 08:43:03 +0000

Razlog zbog koga i kada zelimo da polupamo slusalicu od besa ipak ostajemo suzdrzani, fini i kulturni, ljubi nas mama.

7.58 pm u Vankuveru. Jos samo dva prokleta minuta. Razmisljajuci samo o drazesnom "TING" lifta uzimam slusalicu u ruku i okrecem poslednji broj za veceras. Ni ne gledam ime, jer ne ocekujem da se jave. Negde posle 5og zvona neko ipak dize slusalicu i, iznenadivsi se, pocinjem da zongliram njome, pokusavajuci da je uhvatim i podignem do visine uha, da bih cula dragu mi potencijalnu musteriju. U tom kovitlanju moj voljeni Hese je izgubio "tlo pod nogama" i zavrsio na podu.
Bacam pogled na ime sa papira i procitam Simic. Dok skoro automatizovano izgovaram hiljadu puta ponovljen lajn pokusavam desnom nogom da dohvatim mog ljubljenog Nemca, ali ne da se, odleteo je previse daleko. Smirujem se, skoncentrisem na osluskivanje musterije koja posle mog ljubaznog predstavljanja i pitanja mogu li dobiti gdina tog i tog cuti zlosutne 32 sekunde. Da, brojala sam. Zar imam sta pametnije da radim?
Oko 29e sekunde cujem sa druge strane slusalice nesto sto zvuci kao pocetak dubokog udisaja i krecem da pisem naznaku kraj imena da je klijent nezainteresovan. U otprilike istom trenutku kada uzasnuta ugledam kraj njegovog imena NS koje oznacava eriju u Kanadi sa + 4 sata razlike, pocinje i gospodinovo masovno orgijanje, nasilno vaginalno, analno, oralno i bez sumnje animalno obljubljivanje svih mojih predaka do 6og kolena uzduz i popreko, sa britkim opisima poza koje je, verujem, usvojio iz Kama Sutre. U usima mi zatim odzvanjaju reci poput KRVAVU, SRPSKU, pse, cetnike, Sloba, onda se gospodin velikodusno dohvati i moje dece, unucadi, brata i sestre, pocastivsi ih sa slascu.
Tada cujem kako hvata dah, i u tih par sekundi bozanske tisine bacam pogled na florescentno crveni natpis na telefonu "SVAKI VAS RAZGOVOR SE SNIMA", prisetim se da ce uskoro prvi i da treba platiti kiriju i procvrkucem
"Hvala Vam najlepse, gospodine, laku noc".

2
113 : 72

Faze razvoja medicinskog radnika

Ahi 2013-08-24 00:50:31 +0000

PRVA FAZA:

Tek si završio fakultet. Onako na guranje. Bilo je tu i svetlih trenutaka... Ono kad si očistio drugu godinu sa prenetim ispitom iz prve a tvoji se kurčili po komšiluku kako imaju sina genijalca koji satire ispite ko Marko Kraljević što je satirao Turke kad su mu gazili oranje. Bilo je i kriznih perioda. Ono kad si vukao internu 3 godine pa razmišljao da odustaneš, oteraš celu katedru u tri lepe pičke materine i pređeš na jednogodišnje kurseve informacionih tehnologija ali se na kraju opet vratio fakultetu, jer, žali Bože toliko izgubljenog vremena i truda... Ko da baci sav taj toliki novac niz vodu? Studirao još 4, u vrh gujice, 5 godina i na kraju si diplomirao... I sad si onako emotivno sjeban. Psihički istrošen, sa tridesetak i još gratis pet godina iznad toga u buljari...

DRUGA FAZA:

Svršeni diplomac. Medicinar... Dika, prilika i ponos celog komšiluka. Tvoji ti više ne seru kako ne učiš. Ćale ti više ne ulazi u sobu i ne drži predavanja o tome kako ti život prolazi pred očima a ti ne radiš ništa da uhvatiš poslednji voz i uradiš nešto od tvog bezvrednog života. Ne slušaš više priče o tome kako ćeš ako tako nastaviš kad-tad postaviti grbaču i rintati od jutra do mraka kako bi hranio svoju porodicu.

TREĆA FAZA:

Jurcao tamo-vamo za posao. Jebeš ga... Duboko zagazio u četrdesete a ti i dalje iskaš od ćaleta da ti da 500 kinti da izvedeš devojku na piće. Mislim, nije red da se obrukaš pred njom. Ovi sa zavoda, jebu li jebu. Te, nema posla još uvek, te, biće za mesec pa biće za dva... Pa, u oktobru biće u novembru. Pa, u novembru, biće u decembru... A tebi vreme prolazi li, prolazi...

ČETVRTA FAZA:

Konačno si se zaposlio... Malo po babu, malo po stričevima a malo i po pravdi Boga istinoga. Ulećeo u odbor vodeće opštinske stranke jer nije red da se učlaniš u omladinu iste sa 35 u dupetu. A morao da uletiš Bogami i 200 evrića, da osiguraš, koliko-toliko, da ti ne izvisi i onako viseće mesto koje bi lako mogao da zauzme neki nesvršeni medicinar kojem je babo, takođe nesvršen, upao na mesto nekog opštinskog funkcionera.

PETA FAZA:

Podfaza 1.

Mlad i neiskusan doktor opšte prakse. Dolaze ti raznorazne bake i deke sa raznoraznim tonzilitisima, tonzilofaringitisima, frakturama, hipertenzijama, dijabetesima, hiperlipidemijama i trigliceridemijama... Jebeš ga! A ti cepaš po antibioticima i to uglavnom po cefalosporinima treće i četvrte generacije, kao najsveobuhvatnijim ali isto tako cepaš po uputima kardiolozima, otorinolaringolozima, gastroenterolozima, nefrolozima i internistima... Jer ipak, mlad si lekar, iako imaš sad već skoro 36 dina, i dalje si lekar opšte prakse pa ti se ne da i ne sme da lečiš slučajeve namenjene specijalistima.

Podfaza 2.

Jebeš ga, opet! Dok se ti satireš od posla, malo, malo, pa ti neko zakuje mater, sestru a neretko i sve redom po spisku, do trećeg kolena, jer čeka u redu skoro 2 sata, mumlajući o tem kako ti unutra ispijaš kafu i vaćariš zgodnu sestru dok on u hodniku umire od iščašenja domalog prsta leve ruke.

Podfaza 3.

Jebeš ga, po treći put! Stižeš kući, premoren od posla. Kolega je uzeo bolovanje pa si ti kao još uvek "mlad" i neiskusan lekar morao odrađivati i njegove pacijente. Jer, jebi ga, moraš se dokazivati...

Podfaza 4.

Baciš se onako umoran na fotelju ispred televizora. Šaltaš programe... Zadržiš se dvadesetak sekundi na dr Hausa, onoliko koliko dispoštuješ svog nekadašnjeg idola a ostatak noći provedeš uz TV Happy i njihov 18+ posleponoćni program. Mislim, ono, daj šta daš, jer, u svakom slučaju, nećeš jebati...

0
11 : 8

Dosije X

Johnny Kurajber 2011-02-21 22:26:45 +0000

Nešto što se sigurno svima par puta u životu desilo. Sediš kući i nešto vrtiš po rukama, to ti ispadne i više nikada ne nađeš. Kao u zemlju da je propalo.

Sediš u skoro potpuno mračnoj sobi ispred kompa. Jedino svetlost monitora ti pomalo osvetljava sobu. Lagano stavljaš cigaru u usta dok pišeš neku podužu definiciju na Vukajliji. Pokušavaš rukom da napipaš upaljač, očiju zalepljenih za monitor i posle par sekundi uspevaš. Podižeš upaljač da upališ pljugu i u tom momentu ti ispada iz ruke, udara u nogu i odleće negde.
Lenjo ustaješ sa stolice iznerviran ali apsolutno siguran da znaš gde je upaljač, jer ti to možeš lagano da oceniš po zvuku. Dolaziš do mesta gde misliš da je upaljač i škiljš u mraku da ga ugledaš ali njega nema. Podižeš tepih da nije malo ispod njega ušao ali ništa. Ma mora da je ispod stola. Brzo se bacaš na kolena i krećeš da rovariš po kablovima ispod kompa ali ni tamo ga nema.
Počinje malo da te hvata panika, jer nemaš rezervni upaljač, a ko će svakih 15 minuta da ustaje da pali na ringlu. Lift ne radi i stvarno će biti gadno ako budeš morao da silaziš i posle se pentarš do šestog sprata jer ne radi lift.
Ej nema panike. Pališ svetlo jer tako ćeš ga sigurno ugledati, posebno ako je na tepihu jer je upaljač slične boje kao tepih pa možda zato ga ne vidiš.. Nema ga na vidiku.
Sigurno je malo uleteo ispod ormara. Uzimaš hemijsku olovku i provlačiš je ispod ormara od početka do kraja u nadi da ćeš čuti obećavajući zvuk udarca hemijske u nešto plastično ali ništa. Izvukao si samo drugu hemijsku. Posežeš za težom artiljerijom i uzimaš varjaču, guraš je ponovo ispod ali nailaziš samo na prašinu, kliker koji je tu ko zna od kada i flop koji je već požuteo.
Počinješ da se ozbiljno nerviraš. Pa nemaš ti sobu od 100 kvadrata, sa tonom nameštaja, pa da ne možeš da nađeš upaljač u njoj. Praviš krug oko stolice zavirujući kod svakog točkića ali ga nema. Gledaš u svaki ćošak i počinješ da tražiš čak i na mestima gde nije imalo šanse da odleti. Sve ćoškove, dižeš ceo tepih, gledaš na krevetu, pod krevetom koji je iza stolice za komp, ma svud po sobi. Nema ga.
Tada odjedom shvataš da moraš po upaljač do trafike.
Gde je upaljač?
Istina je tamo negde........

14
62 : 7

Transformers mali ker

Deku 2013-11-05 21:31:07 +0000

Teorija strune, vanzemaljci, Alah, Maje, Makedonci, pičke materine - sve vam je to dragi moji jedna velika prevara, ja da vam reknem. Mogu to da vam kažem jer sam ja spoznao istinu i toliko dobro je znam da sam je spakovao u dildo i nabio je Molderu u dupe. Ok, jeste on posle snimio još pet sezona pitajući se gde je, ali ko ga jebe kad ignoriše moj mejl.
Kad sam bio mali obožavao sam da slušam strašne priče koje mi je baba pričala ali znao sam da je to sve laž i da ne treba da se plašim. Ali nakon što je deda postao gromovnik (o tome više u sledećem kolu) i nakon što mi je veštica salivala stravu, znate sigurno šta je to, ono kad nešto baje pa vrelo olovo baci u vodu pa u olovu zarobi strah bla bla bla, posle mi nisu pričali priče. Mislim, ukenjali su se bezveze, koje još dete sme da izađe pre prvih petlova u poljski wc? Realno. Međutim kada je deda posle par godina došao sebi ispričao mi je priču, ustvari ne priču već upustvo za veru. On mi je rekao da ako noću hodim od zla mogu da se zaštitim ako se prekrstim. Naravno na to ne dajem ni pet para. Kako se Aboridžin neuki štiti od zla? Mislim stvarno. Bilo kako bilo veoma poštujem par drugih saveta koje mi je dao, npr:
- Čuvaj se besa tihog čoveka.
- Čuvaj se noći bez meseca.
- Čovečija sreća je kao senka i ona nam štiti leđa. Ako se pokolebaš, uplašiš i naglo okreneš ona može da pobegne.
E ovo poslednje sam iskusio na svojoj koži.
Bila mi je četrnaseta godina i bio sam na letnjem raspustu, u selu. To veče sam ostao u tetkinom sokaku do mraka igrao se sa decom, koje nije bilo u sokaku preko jaruge, dedinom. Ta dva paralelna sokaka je razdvajala duboka vododerina, kao potok ali suvo, obraslo velikom šumom. Tetka me je nagovarala da spavam kod nje ali deca bi mi pomerila bulju sutra ako bi saznali da ne smem da pređem jarugu sam. Prelazio sam je hiljadu puta, čak sam utabao i svoju stazu, ali danju. Bio sam veliki momak, morao sam da je pređem noću. Ćale mi je pričao da u njegovo vreme si mogao da okočiš mačku o rep i prvu sisu pastirke koju pipneš dok čuvaš goveda i prvi vlažan prst i prvi duvan koji saviješ, čovek postaješ kad noću pređeš jarugu sam. Ohrabren idejom da ću zakoračivši u mračnu šumu zakoračiti u novu epohu života.
Krenuo sam, pevao sam ili zviždukao neku pesmu, kao bezbrižno, kao... Posle par desetina koraka začu sam šuškanje lišća iza mene. Naravno da nisam hteo da se okrenem, nisam hteo da me sreća (čiaj hrabrost) napusti. Ali kako sam se spuštao u jarugu i sve mračniju šumu nije mi bilo svejedno. Okrenuo sam se. Iza mene je bila seoska džumara, mali ker, onaj isti koji ste videli hiljadu puta, isti onaj koji ljudi viđaju svuda, na svim meridijanima. Čučnuo sam i pozvao ga. Ali on je stao. Sve je stalo sa njim. Više zvezde nisu treptale, senke igrale i lišće šuškalo. Nastao je tajac. Osetio sam kako mi jeza prolazi niz kičmu. Kao da mi je neko odlepio selotejp sa kože osetio sam kako me sreća napušta.
Polako sam se okrenuo i nastavio stazom. Polako. Opet je počelo da šuška lišće iza mene. Kretao sam se sve brže i brže i brže. Onda sam se okrenuo. Iza mene je stajalo crno jare. E tad sam se prvi put upišao a da sam znao koji je glavni grad Srbije. Moje upišane noge su mi se odsekle. Pa sam poče da trčim. Kada sam preskočio dno jaruge nkrenuo sam se i iza mene je bila crna mačka sa najsjajnijim očima ikada. Trčao sam uzbrdo. Padao, ustajao, udarao o drveće i kasapio kolena o korenje.
U jednom trenutku mi je postalo svejedno i okrenuo sam se da se suočim sa "tim". Na pet metara od mene stajalo je crno čovekoliko biće sa rogovima, kozjim nogama, psećom vilicom i mačijim očima, sada znam, sada mogu da ga nazovem satir. Biće, zla. Biće pakla. Biće koje mi se kezilo u facu. Prilazilo je. Prekrstio sam se i raspršilo se u maglu, ništa crnju. Snaga me je izdala i pao sam.
Ujutru me deda našao i odneo kući. Mislili su da sam pao i onesvestio se.
Sada znam, zlo je iza nas. Postoji, vreba, uhvatiće vas, hraniće se vašim strahom spoznaćete ga kad tad.
Spoznaćete istinu i za na vjek vjekova ta spoznaja će vas upozoravati da nikada niste sigurni. Nikada...

Definicija je napisana za takmičenje Lovačke priče iako to nije.

9
34 : 11

ZINAT

bata gugi 2014-08-17 22:26:06 +0000

Ma gotovo bre! ĆAO!
Glavom kroz zid pa makar crk'o... ili ti, nebitno. Pa neka bude šta bude.
Odustajanja nema.

Moja baba: Al' kome crni sine teraš inat, kome? Mom tati? Ne valja ti ta rabota.

... branje šljivi ranki u dvorištu iza kuće... ograđeno žicom na struju...

Milena: Opojni su zumbuli ali nisu kao ti jer me nisu nikadaaa opili, mmm mwa...
Dragan: Kakav glasić hehe...
Milena: ... opasan je pč, e, đavolku jedan, prepade me.
Dragan: Zašto? Nije valjda da si se uplašila od mene? :podignuta obrva, osmeh:
Milena: Nisam te očekivala, zaista. Mislim, pet dana te ne viđam po avlije pa sam pomislila da se nisi možda oženio.
Dragan: U što ti tikvice lepo porasle... Svašta tebi pada na pamet. Nisam bio u zemlji.
Milena: Boli ga kurac, nisi bio!?
Dragan: Slušaj, ovo što ću ti sada reći, reći ću samo jednom.
Milena: MA možeš i petsto puta ne želim da te slušam. ZAŠTO NISI MAKAR POZVAO, KONJU JEDAN?
Dragan: Ma ček...
Milena: PA PIZDA TI MATERINA :siktanje, plakanje, rovanje: JESAM LI JA ZASLUŽILA TO?A?
Dragan: Ma nisam bio u zemlj... :preskakanje ograde u nindža stilu, doček na kolena: E, sad me saslušaj! :svojom mišićavom rukom joj je prekrio tople i crvene usne, drugom rukom joj miluje sveže opranu kosu: Došao sam jer te volim! Otkako sam tebe upoznao osećam se življim i boljim čovekom. Ti meni pobuđuješ sva čula... Tvoj sladak osmeh koji je najtopliji na svetu...
Milena: Kako dobro laže..., aa, barica, barica...
Dragan: Samo sačekaj još malo, molim te. Strpi se...
Milena: Ma ti da imaš muda, ti da si muško, zaprosio bi ti mene odavno!
Dragan: Ko bre nema muda? JA?
Milena: Ti! Pičko muška!
Dragan: Ja pička?
Milena: TI, TI!!!
Dragan: Ej bre, kako...
Milena: ODJEBI U SKOKOVIMA, PEDERU!
Dragan: JA PEDER? :čupa stablo, baca na ogradu i lomi je:
Milena: Nemoj tu da mi besniš i da izvodiš besne gliste. Jednostavno nisi čovek od reči i ćao. Ne verujem šiptarima.
Dragan: JA ŠIPTAR???
Milena: Ti. I ajde pali iz dvorišta, smaraš decxko!
Dragan: El tako???
Milena: TAKO I MARŠ IZ DVORIŠTA!AE!
Dragan: Oš da ti se zakunem da hoću, samo sačekaj još malo ljubavi, MOLIM TE.
Milena: Raspaliću te ovim kocem za paradajz, evo majke mi. Serem ti se i u ljubav i u kevin prsten!!!
Dragan: E SAD ĆEŠ DA VIDIŠ! ČEKAJ ME TU! :razjaren i besan čovek je nestao u roku od odma' u vidu lastinog repa:
Milena: Konačno, hihihi....

11
61 : 9

Topče

torazulu 2012-12-16 19:16:46 +0000

Varijanta sankanja u dvoje, gde jedan pametniji nagovori drugog glupljeg da legne na stomak glavom ka napred, a on ga uzjaši sa sve sankama.

-Sneg do kolena, kafić u centru grada-

-E, jel danas sreda?
-Mhm...
-A kad Mrki ide u nabavku, jel beše sredom?
-Ma pusti bre, njega su da sad pojeli vuci, čovek koga žena nagovori da proda stan u centru i kupi kuću na Pičkovom brdu i ne zaslužuje bolje... Oooo Mrkela, evo mi baš o tebi... Ej sanke ostaju napolju!
-Ostaju kurac, tu su mi zalihe za nedelju dana a ulice su pune gladnih!
-Dobro ajd znamo se, al otresi sneg. Pa kakva je situacija na, kako se beše zove ono gde ti stanuješ, beše Miletinačuka? Ahahahahaha...
-E nije samo sam te čekao da kažeš tu sranje od fore, jutros baš dok sam prokopavao put da izadjem mislim o tome, zvao sam dedu iz Niša, pazi sad , Kod držmikurovaćki potok, gde se zapalila Miletinasiba, gde...
-I ja sam jutros čistio sneg. Skuvao sam kafu, otvorio prozor na terasi, prdnuo, i oduvao sve sa prozora. Bila je i jedna mala ledenica, ali sam je ostavio, mislim da ne pretstavlja opasnost po pešake...
-Ako i treba da me jebete. Jebao me i prostor, i veliko dvorište i Labrador Retriver u njemu, i žena i kad sam je poslušao. Auto neću moći do Marta da isteram, jel znate da sam izračunao da ću idući samo na posao svaki dan, napraviti nadmorsku visinu kao da sam triput popeo Everest?
-Ma boli te, dobićeš sportsku penziju...
-Imam ja rešenje za tebe, pošto imaš te sanke. Sednete ti i žena na topče, ti odozgo i pravo pod šleper... U zadnjem momentu se baciš, to se sve vodi kao nesreć...
-Ako jebi magare dok su mu noge u blatu.
-Misliš u snegu? Ajde Rudolfe, popi nesto pa polako... Kao da čujem tvoju ženu kako ti jodluje da podješ kući...

2
23 : 4

Muzički stereotipi ljudi

Chavez 2011-06-13 14:40:15 +0000

Ne postoji čovek koji se priklanja svakoj vrsti muzike, svako uglavnom izabere nešto što će da voršipuje, a drugo da pljuje. Da vidimo kako ko na koga reaguje i šta ko misli.

Turbo-folker: Prenabildovana seljačina sa roze majcom, belim farkama, kajlom od 14 kg oko vrata, cvikama i intelektom zebre. Uglavnom bogat, svako veče disko-ovo-ono, ima neke fuksare oko sebe što pokušavaju da se prodaju kao ribe, kune se u Kosovo je Srbija parolu i seče vene na novokomponovani škart.

Panker: Večno pijan, nadrogiran raznim spidovima, horsevima i kurčevima raznim, uvek u stanju da popije još i da se potuče ako mu neko opsuje Sida Višsa. Nosi što čudniju odeću što može da nadje, tako da nije čudo ako u sred leta vidite lika sa fluorescentnom kosom, kreonom na očima, roze jaknici i blavim čizmama do kolena.

Metalac: Kosa, masna i do dupeta, kupa se eventualno, na svaku podršku nečemu odgovara kezom i djavolskim rogovima, na majci mu pentagram i Slejer. Obavezno mora da svira gitaru i da uleće u šutke na svakoj pesmi gde ima duple pedale.

Roker: Slično kao i metalac, samo što nema kosu do dupeta uglavnom. Dušu prodaje za motor i prvi album AC/DC, bije na pomen Zeppelina u lošem svetlu. Vuče se po parkovima sa metalcima, gde cevče razne alkohole i opojna sredstva.

Rastaman, hipik: Obavezni dredovi, na stopalima vekne 'leba umesto obuće, majca rastegnuta kao da je Švarceneger u najboljim danima nosio, pantalone više kao sa smetlišta da su došle, gandža u levom džepu. I u desnom, i u svakom gde može da se stavi. Bob Marli i Legalizujmo marihuanu su sve što ih zanima, neamju drugih problema u životu. A i da imaju, ne zanima ih.

Mutanti: Najgori od svih. Propali pokušaji mešanja muzičkih kultura. Čovek koji hoće da svira Sinana na električnoj, da peva pesme mira dok nosi pentagram na majci i diže znak djavola dok se nada da će Seka Aleksić uraditi duet sa Ramonsima.

0
26 : 6

Pakao

MrTestis 2012-05-16 21:42:40 +0000

Grozno mesto gde se ljudima rade grozne stvari. Tradicionalno gledano, religijski, mesto pod zemljom gde idu duše na večno pečenje u vatri i drugi sadistički provod. Međutim, uporedo sa sazrevanjem svesti, spoznaje se da svako mučenje može da se obije o glavu mučitelju jer ako predugo traje, žrtva se navikava i otupi, postane imuna.
Prema novijim shvatanjima, zato, pakao dobija psihološku dimenziju jer je dovoljno žrtvu izložiti besomučnom ponavljanju jednog te istog u krug. Čak i ako je nešto što žrtva voli, posle nekog vremena će sigurno doći do zasićenja i pretvoriće se u praznu ljušturu čoveka, automat bez duše i sa greškom u programatoru. Neće trpeti nikakve fizičke muke i bolove, a ipak će biti tamo.

Ustao je par minuta pre nego li se budilnik oglasio. Koji li je danas dan? Kao da je bitno. Spremio se i otišao do kuhinje gde ga je već čekao doručak. Ćutke je jeo iako nije osećao glad dok je žena radila po kuhinji. Za trenutak je podigao obrvu. I ona bi ranije osetila da nešto nije u redu i pokušala bi da nešto izvuče o tome. Sada nije ni ona zainteresovana za to. A nije ni bitno. Ionako je tačno znao reči koje bi upotrebila i njihov redosled, bolje i da ne progovara. Kreće na posao, razmena kratkih bezličnih poljubaca, opomena da dođe na ručak. Jaka stvar, zna i šta je za ručak danas na programu i tačno u koje vreme.
Odlazak u isti bus kojim ide već godinama na posao. Isti vozač, isti putnici, isti razgovori. Ulazak u istu kancelariju. Sve unapred zna. Ne počinje nikakav razgovor, ali ostali ga, kao ustručavajući se, zapitkuju o tom događaju. Dele mu savete iako mu realno nisu ni do kolena. Jedva da čuje šta mu uopšte pričaju. I ono nadmeno govno što je neko postavio u fotelju u onoj izdvojenoj kancelariji i stavio mu titulu mu se obraća, sa visine. Kako takav gaf da ti se desi, nisi početnik, isti posao radiš već godinama, trebalo bi u prste da ga poznaješ. Digao je pogled i samo se blago nasmešio. Dokle više? Ne sekirajte se za mene više tako, a ni ikako drugačije. Već počinje da mu se čini da ludaci iz američkih filmova i serija i nisu toliko ludi kada naprave masakr. Pitaju ga šta mu to treba, da li je svestan posledica, da će proći kroz pakao dok se to ne završi.
Da će proći kroz to? Čemu taj futur? Čuvajte ga za sebe. Videćete i vi za neku godinu, mudraci vajni!

8
19 : 7

Autostoperke

Pen 2012-09-09 09:37:21 +0000

Šatro dame na autoputu. Još jedna klasa poznatih radnica. U nju spadaju žene svih dobi, a razlog lokacije mesta rada, jeste tajnovitost.
Pokušavaju da prikriju od porodice ono čime se bave i bore se da niko od njih ne sazna ili da ih niko njima poznat, ne vidi. Zato često nose kitnjastu odeći i na lice stavljaju talog šminke.

Predveče, drug i ja se vozimo 23. magistralom. Na zapadu, sunce polako nestaje iza purpurnih oblaka. Ispred i iza nas, kolona automobila. Ortak je za volanom i smeje se.
Skoro je položio i kupio auto. Kada uđete i osetite bilo koji njegov deo, uvidite i sami da je nov.Vraćamo se od njegovog burazera, koji pohađa faks.
Kada, pored puta, uz samu ivicu, nazire se silueta žene srednjih godina.
Drži palac, sa oštrim lakiranim noktom, visoko. Nosi tesne farmerke i kožne čizme do kolena. Leđa i ruke joj prekriva karirana jakna, dok njene obimne grudi izbijaju iz crne majice. U desnoj šaci drži malenu tašnicu i njom maše u krug. Lice joj je prekriveno rumenilom, dok crne obojene trepuške joj padaju preko plavih očiju.
- U jebote, pa to je Đokina keva!
- Ne seri?
- Da, ne mogu da verujem čoveče, da se pamprči po putevima.
- Šteta, Đoka dobar dečko.
- Jebeš njega, vidi kakva mu je keva milfara! Hoćeš da je ošacuješ?
- Ma ne, da li si lud?
- Što?
- Pa, kao prvo: to je keva mog druga..., kao drugo: nemam kondom, hoćeš da navučem neku boleštinu?, kao treće: da radim to u kolima, pa da mi se kita skvrči kao pikavac? Nema šanse!
- E, jesi papan tebra, kao da će on znati? Hajde, odluči se dok je nismo prošli!
- Znam to, ali ne volim autostoperke. Da li znaš, da su one najgore kurve?
- Evo prošli smo je! Kakav si ti kreten tebra! Vidi kakva je riba!
- Neću, već sam ti rekao zašto. Što je ti ne rokneš?
- Pa znaš, ja sam sa Slađom, ne mogu. A, ti si slobodan.
- Za keve svojih drugova? Zamisli da tvoju mamu jednom opali neki tvoj ortak, zar se nebi osećao bedno?
- Bih, ali moja keva nije fuksa kao Đokina.
- Bez obzira, makar ispoštuj njega....
- Dobro, ali je riba....

2
26 : 9

Univerzum jednog spermatozoida

Cepam atome 2011-09-08 01:22:16 +0000

Samo jedan od mnoštva paralelnih univerzuma. Nazivaju se paralelnim samo zato što postoji puka pretpostavka da imaju neki zajednički imenitelj, a to je vreme, odnosno jednovremenost egzistencije, da se tako pederski izrazim. Elem, paralelni univerzumi bi trebali da budu potpuno nezavisni. Događaj u univerzumu A ne bi trebao da ima nikakvog uticaja na događaje u unevrzumu B, čak i snajperisanje događaja u drugom univerzumu je nemoguće. Međutim, ako su univerzumi na neki način bajpasovani može se očekivati međusobni uticaj događaja.

Na primer, ćale zavaljen u fotelju sa pivom u jednoj, daljinskim u drugoj ruci i dlakavim mudima propalim kroz rupu na šorcu, je jedan potpuno nezavisan, stabilan i u dobroj meri izolovan univerzum. Sa druge strane, spermatozoid u ćalovom mudu je u sasvim drugom univerzumu koji naizgled nema nikakve veze sa nekim ko gleda utakmicu makar i u njegovom mudu bio. Ova dva univerzuma su paralelna i odvojena ali sa velikom šansom da budu bajpasovani na sasvim čudan i buran način. Bajpas će trajati veoma kratko, ali će posledice biti dugoročne.

Spermatozoid je u svom univerzumu prilično srećan, naročito dok je mlad, naivan i takoreći glup. Vreme provodi uglavnom tumarajući lavirintom kanala, uzimajući koktele vitamina, proteina i najfinijih i najčistijih šećera bogatijih i od same ambrozije. Dosta vreremena provodi u teretani, školi gladijatora i na kondicionim treninzima. Svakim danom se oseća sve bolje i bolje, jače i zrelije. Jednom rečju puca od snage i odlučnosti. U školi žongliranja je naučio da jednim udarcem biča ugasi cigaretu. Jednom, spremajući se za maraton, zalutao je do zabačenih kanalića užeglog sadržaja gde su neki stariji skoro nepokretni, poluraspali burazeri počeli da ga podjebavaju kako mu je sav trud i trening uzaludan, kako pičke nikada neće videti i kako će garant završiti negde na nekom govnjivom mestu ili kako će postati sasušena glavata mumija na zavesi ... ukratko, kako će sigurno završiti na pogrešnom mestu. Pala je klađa na to.

Od kako se vratio iz mračnih i ustajalih predgrađa pička mu iz glave nije izbijala. Svojoj mlađanoj sabraći je pustio buvu da se jednom grupom kanalića lako i sigurno stiže do pičke. Reakcija je bila neverovatna i burna. Izazvao je takav stampedo da su se milioni zaglavili u uskim kanalima pa nisu mogli ni napred ni nazad. Nenamerno, napravio je pomor i genocid biblijskih razmera, ali je i napravio bajpas sa drugim univerzumom...

... ćalu se naglo smračilo i do besa prijebalo. Ženu je, kad ju je pronašao, nagnao u položaju u kojem ju je i zatekao dok je četkom ribala WC šolju. Onda se vratio Mančesteru sa čudnom nevericom i pitanjem šta mu bi da mu se u sred utakmice toliko prijebe. Slegao je nemoćno ramenima, malo je pošešoljio jajca, premestio kurac sa desne na levu stranu i nastavio da gleda tekmu i cevči pivo.

Žena je nastavila da riba WC šolju sa čudnom nevericom i pitanjem šta mu bi da mu se u sred utakmice toliko prijebe. Malo je stisla kolena jer je osetila da joj se sperma sliva niz butine. Opraće se čim završi sa ovom jebenom WC šoljom.

Jasno mu je bilo da se teleportovao u drugi univerzum ali nije znao kakav. Ovaj univerzum je izgledao takođe pristojno kao i pređašnji i nije bilo govora da se radi o nekom strašnom govnjivom mestu kako su mu predviđala ona raspala braća. Skoro da je sve bilo u redu osim ... pa bilo je kiselo u pičku materinu ... Mnogo kasnije postalo mu je jasno zašto se kaže kiselo u pičku materinu.

I tako, svašta se pokrene kada se univerzumi bajpasuju ... masovne migracije, glad, iscrpljenost, nepoznata bića koja te jašu, parazitiraju na vratu, smrt ... mnogo, mnogo smrti svoje sabraće je video. Jednostavno nisu izdržali. Taman je i on bio na kraju snage, omamljen od umora i skoro spreman da se u nemoći preda i uzaludno umre naišao je na nešto što mu je ličilo na žensku varijantu Jabbe the Hutta. Mirisala je čarobno, malo je kružio oko nje, dotako je i zalepio se za nju. Dalje se stvar odvijala manje-više sama od sebe, bio je previše umoran, predao se i jedino što je osećao je to da negde tone.

Tek kada se naspavao i probudio odlučio je da krene dalje, ali kurac, rep mu je otpao, zapravo sav se raspadao. Nije se uplašio, osetio je mir i spokoj jer je znao da se ponovo bajpasovao u jedan novi univerzum gde mu rep i sve ono što je imao više neće trebati. Novi univerzum u kome će i on biti neko sasvim drugi.

16
98 : 8

Najk imperija

dzoni auditore 2011-06-12 20:28:44 +0000

Primer modernog robovlasništva. Vi mislite da je lako sportistima kojima oni postanu sponzori, jeste da ti sportisti uzmu ogromnu kintu ali najk uzme 50 puta više, a oni postanu robovi najka.

Sastanak top menadžmenta najka.
-Da čujemo, kakva je situacija, krećemo sa fudbalom
-U fudbalu je standardno dobro, zajebao nas Adidas, maznuo nam Mesija, ali boli nas kurac, ostatak Barselone je ceo naš, a i tu je CR7, prodaja razbija...
-Ej, zamisli koji je kreten bio onaj Raul, nije živ hteo Ronaldu da da broj 7, morasmo da ubedimo Pereza da ga proda
-Moramo sad da odradimo novu reklamu
-Obavezno, jel se sećate kad smo radili onu reklamu sa brodom kad smo ih sve pokupili i naterali da igraju 3 na 3, a poražene smo bacali u okean
-Hahahaha, gde se toga seti, publika mislila da je montaža, a još kad bi znali zbog čega je Kantona nosio štap
-A kad smo Ronaldinja terali da 4 puta pogodi prečku i da mu se svaki put lopta vrati
-Ostao je ceo dan na onom terenu, on tvrdi da mu posle toga noga više nikad nije bila ista, mislim da smo preterali
-Pa dobro, sranja se dešavaju, uzeo je on tad lepe pare, a bogami i mi
-Ej, dosta je zajebancije, prelazimo na košarku
-I tu je manje-više dobro, mali Džejms konačno ušo u finale, i tu prodaja raste
-I red je bio, lično sam intervenisao kod Šterna
-Ma kakav Štern, da ja ne “ubedih“ onog Rouza da popusti ispade on i ove godine
-Ma Džordan bre bio zakon za saradnju, sve radio sam, a ne kao ovaj
-Pa jeste, ali i on se pobunio jedne godine
-Zato je te godine igrao bejzbol
-Dobro, dobro, mene više brine tenis
-I nas, ovaj Đoković ubi i Nadala i Federera, sad se svi lože na njega, prodaja u padu, treba da ga navatamo što pre, dok još možemo
-Ne znam bre, ne bih ja sa tim Srbima sarađivao, to sve ludo, jel se sećate kako se umalo ne zajebasmo sa onom malom Ivanovićkom, tako je i ona krenula, pa posle ništa, ali ona je bar lepa pa je Adidas ubacio u sve moguće časopise, a i skoro je taj Đoković potpisao ugovor sa Serđom Takinijem
- Ma koji kurčevi Takini, da ga navataš ti odmah, koga mi u Srbiji imamo od naših?
-Mišković, Delta sport
-To beše onaj mali dosadni sa naočarima?
-Upravo taj
-Pa dobro, mogo bi on to nama da završi, nego da li će Novak hteti
-Oće, oće, ni Rafa nije hteo da se odrekne majica bez rukava i šorceva tri četvrt, morali smo da ga mučimo
-Joj jeste, onaj ludi Majk mu umalo kolena ne slomi, ja ne znam kako on još sme da igra tenis
-Pa i ne sme, doktor mu rekao da se povuče
-Jel’ taj doktor penzionisan?
-Odavno šefe

11
60 : 9

Predremno stanje

nonsense_mutacija 2012-01-25 00:53:30 +0000

Trenutak pre nego što utoneš u san, svakojake misli ti se motaju po glavi. Različito se manifestuje kod muškaraca i žena.

Žena (misli u sebi): Najzad malo da odmorim.. zaslužila sam posle ovakvog dana.. posao, kuća, posao, kuća.. nije ni čudo što sam se opet ugojila.. a jela sam samo povrća i voća, a dobro i koje parče torte al' šta mu to dođe na sto kila zeleniša i C vitamina.. od sutra, ima da počnem da vežbam.. a bolje od ponedeljka, čitala sam da sve treba početi od početka sedmice jer će duže trajati.. aj da im verujem.. mada svašta pišu po tim časopisima, kako da otkriješ savršenog preko krvne grupe, da li je dobar u krevetu po tome kako češe međunožje, kako da otkriješ da li je sklon prevari prema tome koliko ima ušne masti, da li može da oboli od srca prema tome kako mu se uvijaju stidne dlake..ko će sve to popamtiti.. ne znam samo odakle im sve te informacije.. čudna su ljudi stvorenja.. jooj ima sutra da kupim one kožne cipele, jes' da mi ode pola plate na njih ali su ultra visoke i ima da mi podignu zadnjicu, noge i prikriju nedostatke, prosto ih moram imati.. kao i onog Miću, baš je sladak, ima da mu trepućem okicama dok mi ne padne na kolena, čini se kao fin momak, završio je dobar fakultet, ne nosi naočari, lepo se oblači, valjda nije gej.. a šta da obučem u petak za žurku.. eto ako kupim cipele njih ću i moram iskombinovati još nešto seksi a da bude i kežual a ne kao da sam se ceo dan montirala uz naravno natural šminku, neću da misle da sam napadna, ju Bože.. (posle pola sata).....hrrRrrRr

Muškarac (misli u sebi): Krevet, najzad! Nema veze što se nisam tuširao, nisam ni menjao posteljinu, ko ga j..e, večeras sanjam..hm.. četvorku! HrrRrrrRRr rrrK

0
9 : 2

Gaborska jednačina

GilbertoDePiento 2010-05-07 13:09:24 +0000

Matematička formula kojom se precizno izračunava (ne)kvalitet groba kojeg bi dohvatili, u direktnoj proporciji sa kvantitetom piva.

Vaš broj godina/2 = maximum piva koje možete da popijete (0.33 l za one bez treninga) Takodje je to stanje kada bi ste (nesvesno) dohvatili debelu ciganku od 60 godina.
Matematicki, to izgleda ovako: x/2=y

Dalje, koren iz Y je minimalni broj piva sa kojima igra počinje. Takodje, to je stanje mozga gde i dalje gledate dobre ribe, a ignorišete skrnelje (što će se posle pokazati kao krucijalna greška)

Matematički predstavljeno: √y

Sve izmedju ta dva broja su promenljive granice koje sami sebi postavljate, u zavisnosti od velikog broja faktora.

2 Piva - Snimam ekstra plavušu, jednu od onih što odradjuje Ignore po defaultu na sve u klubu. Sisići izleteli, dal su plastika ili natura, sasvim je nebitno. Šorcić se urezuje dok hoda, celulita nigde, guza kao voćkica preko leta, osvežava dok je gledaš, a kad je zagrizeš osetiš kako se sreća širi celim tvojim telom. Oči neke boje, bitno da nisu klasično braon. Miriše. Noge duge, al ne previše, da ne baca komplexe bogatim a kratkim likovima. Prolazi pored mene, zakači me sisom. Ona ne primeti. Dovoljno materijala za nedelju dana.

5 Piva - Fino udaren. Mozak polako gubi funkciju. Zanimam se za polu-grobove i seljančure. Prišao bi jednoj, nosi naočare, one velike sa debelim okvirom. Sisu nema (al ajde, moja pivska će da posluži. Ako je dovatim večeras, sebe ću da mesim) Pigment onako garav, ne od solarijuma ili plaže, već od kopanja krompira na njivi. Dupe ravno, nebitno. Dobije 3 pogleda godišnje, od gospode sa skele. Uvijeno u babsku suknju, poslednja moda, malo ispod kolena (kao Amiši što nose). Ne miriše, al ni ne smrdi. Da je moguće, bila bi providna.

8 Piva - Vodim konverzaciju sa izmetom Sotone lično. Ja se nadam da će da padne bar Flavio Blajvatore, a ortaci plaču od smeha. Smorio sam se što ima težak život u ciganskom getu, što je deda siluje posle doručka i verujem joj ona u stvari iz Indije, a ne iz ciganmale. Majka indijka, otac japanac. To objašnjava malo razroke oči. Sisurdača bez brusa, preterano velika, gleda me, gledam ja nju. Čarape iscepane, od dlaka na nogama. Zubi kao stari metalofon, par komada fali, a oni što stoje uglavnom izgrebani. Modrice po nogama. Svrbi je nešto pazuh pa se stalno češe i onda miriše ruku. Prsti na nogama, (više od 10 sigurno) krivi, sa kurijim očima veličine pivskog čepa. Jedan je trepnuo pa sam povratio malo sebi u usta. Ortaci me snimaju telefonima. Sreća pa me odvlače što dalje od horora. Krećem kući, uzimam deveto pivo za usput, objašnjavam svima kako nisam pijan dok mi se oči cakle kao xenon farovi!

5
36 : 5

RTS

zzzzzzzzzzzzzz 2013-09-19 03:00:26 +0000

Naše pravo da ne vidimo ništa, osim da jebe lud zbunjenog.

Tijanić: Znači, jebote, hoćete vi i dalje da zarađujete po 35000 ili biste da vam skrešem platu na uštrb Lige Šampiona utorkom?
Rada Đurić: Direktore, ja bih samo da pitam nešto, jer krenula sam danas iz Lazarevca, pa mi je usput nešto palo na pam...
Tijanić: Rado, ne kenjaj.
Aca Stojanović: Zanimljivo je da nam 90% gledalaca koji nemaju Arenu jebe majku baš utorkom u 15 do 9.
Peđa Strajnić: Bolje da otkupimo prava prenosa na Partizan. Ne treba nam ni Liga Šampiona sredom. Ipak se ja nešto pitam ovde, ja sam novinar godine.
Petar Denda: Jeba nas onaj Fernando San Emetrio ... još ne mogu da se oporavim.
Tijanić: Denda, ne smaraj. Znači, lepo vas pitam. Može i ovako, da umesto da delimo nagrada u Slagalici sav novac ide za prenos Lige Šampiona utorkom.
Voditeljka Slagalice: Hmmm, a šta kaže plavi takmičar?
Aca Stojanović: Zanimljivo je da u 100% slučajeva plavi takmičar pobedi ili izgubi u Slagalici. O, Bože šta mi je...
Tijanić: Ko je ovu budalu doveo ovde?
Nedeljko Kovinjalo: Direktore, nogomet je, ovaj fudbal, mnogo bitan za naše gledaoce.
Rada Đurić: I kažem ja taksisti, pogledaj ovu omladinu, kuda to mi idemo i taman kad sam se spremala da uđem u redakciju...
Aca Stojanović: Goooooooooooooooooooooooooolllllll
Predrag Strajnić: Aco, šta Vam je? To je snimak meča Vels - Srbija, danas ne radimo prenose. Vučićevoj mački uginuo bivši dečko, dan je žalosti. Moramo da ispoštujemo zamenika predsednika vlade.
Žika Seljak: Možemo umesto prenosa Lige Šampiona utorkom da organizujemo takmičenje u pevanju, npr. u Donjoj Sugubini. Ko se najbolje pokaže, preporučimo ga selektoru.
Tijanić: Pa, vi stvarno niste normalni, tačno mi dođe da....
Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr (Milojko Pantić): Samo da vam kažem, da sam ja neki faktor na RTS-u, na kolena bih klekao i molio da ukinemo Ligu Šampiona jer Zvezda neće da se plasira u LŠ dok sam ja živ... hik.

3
15 : 3

Darkvud

nesss 2014-04-23 23:53:55 +0000

Crna šuma. Ime joj samo kaže, crna, gusta, topla, močvarna, pomalo mistična i još uvek neistražena. Neki bi rekli i jeziva. Tu samo najhrabriji ulaze.

-Moram ti pričati nešto. Ako ovo ne podelim snekim, mislim da ću da puknem.
-Pričaj jebote, bar vremena imamo...
-Sinoć ja raskinem sa Jacom, mislim, ona raskine sa mnom, al nema veze sad to, nego, odem ja besan napolje odlučan da se kvalitetno oblokam. Iz nekog besa i revolta rešim i da nešto privedem.
-Neku ciljanu, ili?
-Bilo šta, samo da se Jaci osvetim. I tako ti se ja lepo masakriram i startujem nekog šodera.
-Jel bar ličila čemu?
-Brate, telo zmaja lice samuraja. Više liči na baba seru nego na kuravu, al telesina dobra u pičku materinu. Ja pijan, sa kriterijumom nižim od nivoa papuča, odem snjom gajbi i sa vrata navalim na nju.
-Uf, zboravio sam kakav si nakaradan kad se napiješ.
-I ja. I krenem ja da je skidam, a ona se samo kliberi ko debil i pušta me da radim šta mi volja. Skinem joj majcu i brus, a sise povelike i tvrde ko kamen. Rekoh sebi dobro je, ščepam je za guzicu, a i tu sve u fulu.
-Pa dobro si ti i prošao...
-To sam i ja pomislio, al ne lezi vraže. Skinem joj suknjicu, a ona nosi neke padobranke. Ma reko jebeš ga, jes da su skoro ko tarzanke, al ionako ih skidam.
-I to što kažeš. I?
-E, kad sam joj svuko to čudo, ugledam nešto zbog čega sam i sad pod stresom.
-Šta jebote?
-Brate, šuma!
-Kakva šuma?
-Crna! Ogromna, od šupka do pupka pa skoro do kolena. Čoveče, tu nema dilindare, to su sve dilindare.
-Auuu!
-Tako nešto nisam ni verovao da postoji, keve mi Nevenke. Čoveče to je bio Darkvud jebeni.
-Ajd sad, pretera ga i ti. I što si još pod stresom? Zbog dlakave pičke?
-Pazi, jesam ja bio mortus, pio sam i neke veselice posle svađe, al čoveče, smem da se zakunem da sam unutra čuo Zagorov krik.

9
26 : 5

Prava ljubav

MrTestis 2013-10-18 11:01:11 +0000

Otkako pamti za sebe, život mu je zadavao udarce. Od zla oca alkoholičara i još gore majke nije mogao da živi niti je znao kako je to imati porodicu. Doduše, rano je bez oboje i ostao. Ali nije dozvoljavao da ga to slomi niti obori na dno. Naprotiv. Uvek se borio da se uzdigne. Ponekad bi pokleknuo, ali nikada pao. Završio je škole, nekako našao i posao i krenuo sa pokušajima da živi. Bilo mu je teško, ali na težak život je i navikao.
Onda je upoznao nju i sve je nekako bilo lepše. Venčali su se, krenuli da se polako kuće. Polako jer nije bilo posla za nju, a teško je sa jednom platom. Posao državni, nema šanse da napreduje, ali redovna plata, malo iznad proseka pa se gura. Nekako, ipak, ide. Nije dozvoljavao da ona pomisli kako je on ne primećuje ili, ne daj Bože, ne voli. Bila je centar njegovog sveta, porodica za kojom je celog života patio. Umalo se i on razboleo kada je čuo da je bolesna i da joj je hitno potrebna operacija. Doktor je tražio poveću sumu kako bi „ubrzao“ datum operacije. Naravno da razmišljanja nije bilo oko toga da li da iskešira lovu iako je znao da će krvavo to vratiti. I prođe sve dobro, bitno samo da je ona OK.
Tada su živeli još teže zbog tih pustih para. Nije ga bilo briga, navikao je da teško živi. Odrekao se skoro svega kako bi ona imala. Nije tako loša ni ona jakna koju je pre neke tri godine sebi kupio kod Kineza, nije toliko odrpana, njoj će nešto kupiti umesto sebi. Jebeš i obuću, sve su to krpe koje mu ništa ne znače. Batali i kuću i stvari u njoj, to su samo zidovi.
Polako, ona se nekako udaljavala od njega. Po dolasku sa posla bi ga dočekala drekom i uvredama umesto „Dobar dan“ i poljupca kao ranije. Žali se da je ne razume, da imaju različita interesovanja, ne može da shvati kako on može sebi da dopusti da ide u narod tako očajno obučen, da samo kuka kako nema para... I onda je rešila da su previše različiti i da mora da ode. Upitao ju je zašto, da li je prema njoj loš i ima li to slučajno veze sa njenim maratonskim četovima na fejsbuku koje gasi kad on uđe u sobu. Odgovorila mu je kako je on paranoik, drekom i galamom, uvredama. A mogla je prosto da kaže „da“. Seća se on i kada je otišao do nje da proba da je poslednji put urazumi kako ga je panično dočekala galamom i psovkama pokušavajući da ga otera kao psa. Tada je došla u sobu njena sestra da je smiri, stala između njih i njoj okrenuta rekla „Da li je u redu tako da gaziš čoveka zbog nove odeće, obuće, nakita? Vredi li?“. A seća se i skupocenog auta koji je stao ispred kuće pre nego li je on sam stigao da zamakne za ugao. Posle toliko godina, ekspresno se razvela i, naravno, alimentaciju je uzela.
Ovog puta, život mu je zadao težak udarac zbog koga je pao na oba kolena i dugo bauljao.
Vratio se samotnjačkom životu. Iznajmio je neku udžericu jer za bolje nije imao. Trpeo je kao pas, ali to je samo bio povratak na staro. Povremeno bi svratio na pivce pred prodavnicu i zezao se sa Ratkom alkosom i drugom ekipom, imao je i vremena za pecanje. Boravak pored vode ga smiruje. Kod kuće mu se i ne sedi, nije nikada bio preterano uredan. I tako su prošle dve godine. A malo se i sam izmenio; mršaviji je, sa kojom sedom u kosi više i sa većom tugom u očima.
Žena nije bilo u njegovom životu. Nije da nije imao prilike. Znao je sve te fore i cake, kako da ih uvuče u razgovor, šta kad da kaže... Ali nešto bi ga uvek sprečilo da to i izgovori i puštao bi ih da odu. Klinci u kraju su ga obožavali jer ih je učio prvim koracima u ljubavi, rešavao im rasprave sa devojkama... Ali ostao je sam. Sa njom nije imao nikakav kontakt, nisu razmenili ni reč u bilo kom obliku. Nisu ni prijatelji na fejsbuku, mada joj povremeno klikne na profil, ne znajući ni sam zašto jer po prirodi nije mazohista. Viđao bi je tu u novoj lepoj odeći, skupocenim cipelicama, nakitom... Njega jedva da je primećivao, nije mu se dopadao izraz lica i pogled tog lika. Ali ipak mu je bilo drago što na njenim usnama ponovo vidi onaj divni osmeh koji ga je svojevremeno očarao. Ipak nisu težili istim vrednostima u životu, a šta će, na silu ne možeš nikoga da zadržiš.
Vremenom je primetio da joj taj osmeh nestaje. Zamenile su ga slike nadrndane žene, pa slike nje sa pojačanom šminkom i širokim tamnim naočarama čak i u zatvorenoj prostoriji što sebi ona nikad nije dozvoljavala. Setio se reči jednog svog prijatelja koji mu je tada tešeći ga rekao: "Neka im. Najgora kazna koju možeš njima takvima da prirediš je da ih prepustiš jedno drugome". A pre izvesnog vremena je primetio i da je status veze promenila u "razvedena". Slegao je samo ramenima i uzeo pribor da ode do reke. Dani teku, kao što je i navikao.

Taj dan nije bio loš. Legla jubilarna nagrada, skoknuo do pijace da kupi malo duvana i počastio se kojim pivcem. Došao je kući i pristavio kaficu dok smota koju. Onda kafica i cigarica, da ždrakne na net ako ima nečega da se nasmeje, pa do reke, naravno. 'Ajde da vidi i svoj profil na fejsu. Poruka. Koji li od mojih klinaca sada ima problem sa ženskom? Ae da vidim. Klik.... Odmaknuo se od monitora u iznenađenju. Poruka je od nje. Jednostavno "Šta radiš?"
- A šta može budala da radi osim da pojede još jedno govno?- promrmlja sebi u bradu.

12
22 : 6

Trauma od krštenog imena

Adams86 2013-04-15 03:45:44 +0000

Kada sam imao godinu dana, u moju čast je priredjena jedna sasvim obična ceremonija, ceremonija krštenja.
Kao i svako drugo krštenje na ovim prostorima, i moje je išlo po propisima. Prvo pijenje, pa dogovor sa kumovima. Onda opet pijenje, pa dogovor sa popom. Zatim opet pijenje, pa krštenje. A onda i jedenje i pijenje i lumpovanje.
Tom prilikom nekom čudnom logikom, prvi čovek-prvi sin, kum reče nek se zove Adam... I bi Adam... A onda nakon svih tih ceremonija, muka i kumovog mozganja da bi ja dobio ime, to ime potpuno isčezava i više ga niko ne pominje...

Dok nisam krenuo u školu, svoje ime nisam znao. Do prve prozivke ispred škole, ja sam se kao kuče odazivao na sva moguća imena. Roditelji i rodbina su me svakako dozivali, samo ne Adame.
Bio sam relativno mirno dete, te su me uvek dozivali sa kuco, mico, maco, milice, pilice, Acko, Aco, brko... Bilo je i onih nemaštovitih rodjaka, koji nisu znali kako da me prekrste, nego bi jednostavno lupili dlanovima o kolena, a ja bih došao. Svega je bilo, ali Adam se nije pominjao...

Tog Adama je prvi put prozvala pokojna učiteljica Vera, tog sada već davnog 1.9.1993 godine. Te otuda i ne čudi moja reakcija, što sam nemo ćutao, dok je ona 15 minuta dozivala nekog tamo Adama. Da nisam ostao poslednji neprozvan i neodazvan, verovatno bi u dnevnik bio upisan kao N.N. učenik... Sva sreća pa je misterija nepoznatog učenika, vrlo brzo rešena.... Ali ni to nije dugo trajalo, Adam je opet nestao bez traga, učiteljica je pronašla novi nadimak od milošte, tako da sam vremenom ponovo zaboravio svoje ime....

E onda sam počeo da budem nestašan, a moj život je strefio niz dogadjaja, koji su to ime, tu traumu, zauvek urezali u moje sećanje....

Prvo su usledile prve majčine batine...

Beše neka jaka zima, ja pomislih da bi bilo zabavno, da majku zaledim, na isti način kao moj tadašnji heroj Duško Dugouško, polivajući je kofom vode. Kad gle čuda, na moje zaprepašćenje i iznenadjenje, majka se ne zaledi, nego porumene i postade besna kao ris. Tada sam od nje prvi put čuo da izgovara moje ime. Vitlala je nekim prutom oko moje zadnjice i besno izgovarala moje ime uz razne druge prideve, Adame konju, Adame mazgo, Adame magarčino. Ja sam ćutke plakao i pitao se u sebi zašto bije mene, ako je besna na tog bizgova Adama? Gledao sam je tužno i uplakano, pokušavajući da dobijem odgovor, zašto bije mene, svog brku, zbog tog Adama.

Zatim je usledio drugi dogadjaj, koji je malo poljuljao moj indeditet... Još zabavnje od zaledjivanja mame, učinila mi se ideja, da u tatu uperim njegov službeni pištolj... Tata nije bio agresivan i besan kao mama. Čak me nije ni dozivao sa Adame. Ne naprotiv, tata je bio mnogo tolerantniji od mame. Stajao je mirno, pun razumevanja i tepao mi na sve moguće načine... Acko sine, daj tati pištolj. Acika, pile tatino, spusti pištolj na zemlju. Kučence moje, ajde daj tati pištolj, pa idemo na sladoled... E onda sam mu ja, naivno dete, dao pištolj, jer ponudi sladoleda nisam mogao odoleti, a i tata me je baš lepo zamolio... Suvišno je reći da sladoled nisam dobio, a i svi ti nadimci su nestali bez traga... Ostatak dogadjaja ne bih prepričavao ovako javno, jer ja mog tatu danas mnogo volim, a danas se po evropskim standardima, takvi dogadjaji kažnjavaju i krivično gone.

Sve u svemu, nakon tog dogadjaja, ja sam i definitivno shvatio da je to Adam, u stvari moje ime, ali mi i dalje nije bilo jasno zašto svi toliko mrze moje ime. Pitao sam se godinama nakon toga, zašto su mi koj kurac davali to ime, kada me biju, kada god se zovem tako?

Odgovora nije bilo, ali su godine prolazile, a sa godinama su traume od krštenog imena sve više rasle.... Nakon trauma od roditelja, usledila je prva devojka, nazvala me Adame i raskinula.
Zatim Direktor srednje škole, nazvao me Adame, pa me izbacio iz iste. Onda me je legitimisao policajac prvi put, nazvao me i imenom i prezimenom, istreso me iz gaća i priveo.
Onda sam se zaposlio, pa je bilo Adame ovo Adame ono, Adame idi tamo, Adame dodji vamo....
I na kraju sam počeo da živim sa devojkom, a intezitet trauma je rastao iz dana u dan. Sve bude fino, kuco, maco, ljubavi... Ali barem jednom u toku dana, se mora pomenuti taj bizgov Adam. Adame operi noge, Adame podigni dasku kad pišaš, Adame ne budi svinja, Adame ne ulazi obuven sa blatnjavim patikama, Adame jel su ovo tvoji časopisi, Adame nije ti to igračka, Adame pogrešnu rupu gadjaš....

Dugo sam se plašio roditeljskog izgovaranja mog imena, ali dok nisam počeo sa ženama, nisam istinski shvatio, koliko kršteno ime ume da zaboli. Čak su i otac i majka neki put izgovarali to ime, a da nisam imao posledica, ali žena? A ne, ona tvoje ime ne izgovara, ako ne planira da te istraumira.

Zato se pitam i dan danas, čemu nama služe imenovanja? Tolike ceremonije i slavlja, da bi ti nadenuli ime, koje ćeš čuti samo kada ti se crno piše?
Pa po meni se to ne isplati uopšte. To su za mene bačene pare.
Ja ne želim da me zovu Adame. Ja se svog imena bojim. A onog kuma kada budem video ponovo, moraćemo on i ja ozbiljno da popričamo... Da ga pitam samo na šta je on mislio, kada mi je davao ime...?
Kako će me zvati ubuduće meni nije bitno, samo nemoj da me zovu Adame. Ja znam da ne volim Adama, Adam je djubre i konjina. Adama svi hoće da biju, Adama izbacuju sa posla, Adam nervira žene, Adam po neki put ne zaslužuje da živi....

ADAME JEBO TE ONAJ KO TE NAPRAVI!

24
30 : 8

Rekli o sajtu

Did you mean Vukajlija?

Google · 17. April 2015.