
Štrumfeta mala sisata plavuša, otjelotvorenje Pamele Anderson. I ona je okružena uglavnom muškom populacijom, ja mislim da je ona i jedina pička u selu. I uprkos svoj toj njenoj ljepoti, njenom koketiranju: ,, Ti dam, ti dam, ti dam!'' - niko nije u stanju da pojebe istu.
- Eee ajde starii dodji na džok, Sekirica nabavio nekoo dobro albansko sranje!
- Oćel' da bude dim u krug?
- Da!
- I opet ću ja da izvisim ko Štrumfeta a? Neka, fala.
_________________________________________________________________________
-De si Milice carice! (svaka sličnost je slučajna)
-A evo me sad sa žurajee.
- I kako si prošla? Jel bilo egzibicija?
- Žasu bre! Toliko ploditelja na jednom mjestu a niko da obrati pažnju na mene!
- Joj, taman ko Štrumfeta a?
- JEDI GOVNA!
Ovo je borba koja se vodi decenijama i nikad nece prestati.
Posto je svaki Srbin po sebi doktor on pravog doktora posecuje kao zadnju opciju ili tad kad je skoro sve kasno.
Mama: "Jaoj Slobodane dodji ovamo, Zoran pao i oljustio koleno"
Otac: Prilazi sinu, gleda ozledu. Sledi samar. "Jesam li ti rekao da pazis dok igras fudbal?" "Milanka dodaj mi onu flasu rakije iz spajza da mu ocistim ovo"
-------------------------------------------------------------------
Dodaj mi onu sodu-bikarbonu ... muci me nesto stomak
-------------------------------------------------------------------
A: "Milos se prehladio i bas nezgodno kaslje, dal da ga odvedemo doktoru?"
B: "Ma kakav doktor, koj kurac! Istopi mu malo secera u mleko i daj mu neku tabletu nek se preznoji, sutra ce biti kao nov"
Skok kojim samoubice na skupim americkim filmovima skoncavaju. Najcesce propracen vristanjem i leprsavom odecom. Prakticno nemoguc u malim rularnim selima ili manjim varosicama. Izraz se koristi za nekog dramaturga koji hoce svima da kaze kako je on/ona jedno emotivno bice suvise nezno za ovaj ruzni i tuzni svet. Obicno se popne na jednospratnu kucu, ambar ili na prikolicu i odrzi govor o teskoci zivota.
X: E si cuo da je mali Milojica skocio sa ambara. Kaze da mu dosadio zivot.
Y: I?
X: I nista. Malo se odrao.
...................................................................................................................................
X: E dodji brzo oce Milojica-samoubica opet sa skoci, al sa drugog sprata. Okurazio se malo.
Y: Pa koji put danas?
X:4-5 jebem li ga?
Y:E jebacu mu mamu ako ne skoci.
(nakon jos jednog neuspelog skoka Y je polomio Milojici obe noge uz burne ovacije iz publike)
Ako se radi o retkom, čudnom i nesvakidašnjem prezimenu, najčešće moraju da slušaju pitanja „e, a što tebe zovu (prezime)?“. Posle toga sledi odgovor „zato što se tako prezivam“, iščudjavanje osobe koja je postavila to pitanje, i svesnost koliko je glupa ispala. Sam sam postavio to pitanje barem četvorici, petorici likova, i svaki put se desilo isto. Ako vlasnici tih prezimena nemaju previše smisla za humor na svoj račun, može doći i do radikalnijih mera objašnjavanja.
-He, he, a što tebe zovu badža, a? Baš je gotivan i smešan nadimak!
-Zato što se tako prezivam. Smešno ti je moje prezime? Dodji der da ti ga opravdam, sunce ti balavo!
-Ma ne, ne, ne, nisam misl... DŠ! (roletna na levom oku)
Što se tiče čudnog imena, najbolji odjeb ikada novinarki uputio je Tarzan Milošević, političar iz Bijelog Polja.
-’Bar dan, gos’n Tarzane. Kažite nam, da li ste ikada imali problema zbog svog imena?
-Ne jadna, nijesam ja od tih Miloševića!
Kada zavladaju glad, bolest, tiranin, siromaštvo i razne druge nedaće koje nas kroz istoriju nisu zaobilazile, potlačenom Srbinu je ostajalo uvek jedno oružje za bitku - sposobnost da se samom sebi smeje onda kada mu je najteže. Na tom polju, pored inata, možemo sa punim pravom da tvrdimo kako ne postoji niti jedna nacija i kultura koja je u stanju da ismeva bilo koga i bilo šta na tako sarkastičan i kreativan način, pa na posletku i sebe i sopstvenu sudbinu i situaciju koja nas je zadesila.
Zajebi i Pajtonovce, čuveni engleski cinizam, grčku komediju, Molijera, Sašu Baron - Koena...Humor ovog podneblja ne samo da pogadja najbolnije tačke i veličine prikazuje u groteskno - nipodaštavajućem svetlu, već niti ikoga poštuje, niko mu nije svet, ne štedi ni ličnosti ni institucije, ni same narode. Ne jebe ni papu ni vatikan, ni predsednike, magnate, javne ličnosti, ne preza da ismeje crkvu, narode, nacionalne manjine religije..Što u suštini i ne bi bilo tako strašno da u svemu tome postoji granica pred kojom vredi stati, a to je sarkazam na sopstveni račun.
Svi znaju da je Tomislav Karadžić kriminalac, da su Šutanovac, Nikolić, Vučić, Velimir ilić i ostala kompanija neobrazovane i nekulturne lopuže, da su sudstvo i zdravstvo korumpirani do tačke očaja i bola. Svakoga pa i malo dete Ivica Dačić asocira na ugojeno prase, Isidora Bjelica na nosoroga, pokojni Batić na Gargamela. Ali lakše je tako. Pronadje se ventil, izbaci bes, a ljudi koji u manjoj ili većoj meri utiču na tvoj život i njegovo funkcionisanje, umanjeni uz pomoć karikature i satire, deluju ti nešto bezopasnije pa ih nešto lakše i podnosiš.
Miloš Obrenović, pokojni vladar imao je svoje uhode na svakom koraku, koje su ga redovno obaveštavale kakvo zadovoljstvo vlada u narodu : nije ga zabrinjavalo kada se ljudi žale i negoduju, još manje kada ismevaju, ogovaraju i vredjaju aktuelne čelnike vlasti. Plašilo ga je jedino kada narod ćuti.
U Francuskoj, Grčkoj, Portugalu, Irskoj..Jednom rečju masi zemalja koje su po stupnju obrazovanja, kulture i intelekta 1500 godina uglavnom kaskali za nama, svaka odluka, donesen zakon i pokušaj pritiska na budžet ili uslove života gradjana biva ispraćen paljenjem automobila, rušenjem zgrada, demonstracijama, smenama, ostavkama, paralisanjem saobraćaja i normalnog života, dok stvari u manjoj ili većoj meri ne dodju na svoje mesto. Sravne pola infrastrukture sa zemljom ali ko ga jebe, izgradjena je njihovim novcem i trudom, prema tome pripada njima, ne vlastima i institucijama. U Srbiji, ljudi se izlaju ispred dragstora, u kafani, školi, poslu, ulici, narugaju se političarima, ismeju poskupljenja, mortalitete, zagadjenost, besposlenost...Otvore ventil, izduvaju se i teraj dalje.
- Što sam video juče poster, stavili onog sveštenika i piše Ko ne umre od dopa, umre od popa, tako nešto, bilo i u kuriru.
- Do jaja! Budala ubila klinca, malo je onim roditeljima bilo što im je dete na heroinu, nego je sad i pod zemljom. I misliš da će nešto biti od toga? Za dve godine će ga namestiti u neko selo da uzima 200 eura po sahrani i krštenju. Stoka.
- Daj bre što crniš toliko, dobra fora.
- Ma odjebi.
Odatle verovatno potiče pojam Stameni.
Znao je on pošteno da igra, ali je ipak bio školski primer one stare ''Lopta možda i prodje, ali igrač ne''. Životinja od 2 metra i nekih 100+ kila mišića, ko bi mu se zamerio na terenu, prolazio bi kao hipster koji se izležava u centru moš pita pred Raining blood. Kažu da je Čak Noris jedno od njegovih muda, drugo je možda Bata Živojinović. Da je životinja, bio bi.. Ček', on i jeste životinja.
Bilo bi lepo videti ovu gromadu da i danas igra, u punoj formi, bilo bi mnogo zanimljivo.
- Jape!
- Recite, selektore!
- Moramo da čuvamo ovu prednost, ne smeju nam Italijani dati gol, upadaš!
- Opa! Kome držim čas?
- Imaš onog malog što se kurči, onaj čokoladni u špicu što je zab'o 2 komada Švabama!
- Odlično! Sredjeno.
.........
- Alo bre grmalju, šta, ti ćeš kao da me čuvaš?
- Auuu. Dodji, sine. Poništiću te k'o Zamorana i Bredlija.
Uglavnom nalakćena na šank, jede cigaretu za cigaretom, a od povremene nervoze, ili nedostataka koje ljute gasi ih na pola. Razmazana jeftina šminka koja se probija kroz dim i polusliva s umornog naduvenog lica gde su godine ostavile maha i blajhana kosa sa tri prsta izrastkom su njen trejdmark. Pokušava da izvuče iz sebe još po koji trzaj šmekerskog pogleda koji je posedovala pre cirka dvadeset godina i privuče po kog kamiondžiju, ili pripitog putnika - namernika kako bi se ogrebala za koju radžu, a dala brzu snošku za uzvrat. Klati se dok ide od jednog kraja šanka do drugog, dok je kafedžija tera ona lomi štiklu i u hodu kidajući i drugu psuje. Izlazi napolje, hladno je, a plastična ofucana jaknica sa okovratnikom od nejebane kamile, inače jedino nevino na njoj je ne štiti od vetra. Pije joj se, spora i duga noć je pred njom. Umornim pogledom i poluprisutna gleda u pravcu pridolazećih i nada se da su ovi farovi upravo njoj bljesnuli.
:umorni i šifonjerskih dimenzija masni kamiondžija se približava kafani:
- Srce, hoćeš da se malo družimo?
- Daj, bre Žaklina, mani me, vozim tri dana, ne vidim na oči, a gladan sam ka' pas...
- Samo jedan brzi šećeru, a, da te ova mačkica odradi?
:namiguje polutrepćući i klateći se:
- Nit' sam ja šećer, nit' si ti mačkica, nego dodji da se ugreješ i da trgnemo po koju ljutu, a jebada ne mora, promaja je dole, svi znamo da kroz barsku stolicu propadaš, zato i stojiš nalakćena na šank.
Opaska na priču druga koji često voli da baš preteruje sa izmišljanjem i preuveličavanjem kojekakvih situacija koje su mu se desile.
-Brate, znaš, na ekskurzji mi idemo kroz Grčku, ono autoputem, ovaj šofer nigde ne staje, a meni se kenja na oči ne vidim. I staje ovaj na neku pumpu, ja brate izlećem iz busa, trk u WC, kad ono zauzeto. Cupkam ja tu ispred WC-a, trpim nekako, samo što ne krene, kad napokon izlazi neki baja iz kabine, ono neki šmekerica, kajla, brkovi, cvidže, vidi se da neki pun para. Ulećem ja brže-bolje, sedam na šolju da kenjam, ispraznim se ko čovek, sve mi lepo. Kad pogledam ja dole, a ono na podu 200 evra i 100 dolara. Haha, zamisli ovom baji ispalo dok kenjao. Ha, dupla sreća za mene...
-E i ja tako imao jednu svinju i tovim je za pasrtmu. I zakoljem je ja, sredim sve, istopim mast, kad ono 100 kila svinja, a 200 kila mast. Haha, zamisli samo to!
Brzo, na jugu Srbije. Izgovara se mnogo brže nego bilo gde drugde, a kao brzalica može lepo da posluži i kao opis južnjačke topline i temperamenta.
-Nema gi moji, dodji brgo pod plevnju!
-Eve, s'g ću, s'm da se zaperem dole.
...
-Skidjaj se brgo, brgo, brgo, brgo...nemoj se vrnev, kuj gi znaje!
-Tugo, tugo, tugo, tugo..., nagazi u nešto!
-More obrći se brgo, jebeš ga...
-Brgo, brgo, brgo, idev...te gi...čujem gi...uf...pojako...te ga...le, le, polude, polude!
-Brgo s'g nazad, ako ne nadjev, će ni utepav!
Dokaz da Ajnštajn i nije baš dobro ukapirao ono što mu je tast rekao u šetnji Marićevom baštom, a rekao mu je: „Sve je relativno moj Alberte.“ I još ga potapšao po ramenu.
- Milevice dodji reši mi ovu jednačinu sa jednom nepoznatom, nešto mi ne ide, a i pojačalo mi se Braunovo kretanje u čajniku, iskipeće....
- .... evo Alebertice, nije bilo teško. Rešenje je C odnosno 300.000 km/s. Ali vidi ovo, C je toliko samo pod uslovom da je generisanje relativno malih vrednosti relativno konačne neverovatnoće beskonačno relativno i to u uslovima relativno smanjene entalpije i relativno hipertrofisane entropije kvark-gluon plazme. Jednostavno je, kapiraš?
- ...... .... .... khm, želiš li mleka u čaju Mila? Zapravo, sviđa mi se ovo C, a i ova reč relativno je tako ... nekako ... žuto-zajebana ... želiš li mleka u čaju Mila?
- Ma batali čaj Albertice moja, Braunovo kretanje molekula mog korseta i donjeg rublja doseže kritične vrednosti koja uopšte nije relativna. Dovoljno si zapamtio za danas - C i relativno, ovo ostalo ionako neće biti važno u narednih sto godina. Ajde sad da jebeš.
Ples koji se, po prici moje keve, izvodio na zurkama (tada se to zvalo igranke) u sali za fizicko, ponekad i u mesnoj zajednici. Momak i devojka bi se priljubili jedno uz drugo i tako igrali. Za sramezljive, patrijarhalno vaspitane devojke tog doba, ovakav ples cesto je bio veoma neprijatan, zbog straha da ih neko ne vidi sa momkom dok se grle, a pogotovu dok se ljube! Vecini njih se na tim igrankama desilo i prvo ljubavno iskustvo, prvi poljubac, pa ove igranke cesto ostaju u prelepom secanju. Zbog toga me, svaki put kad krenem na rodjendan/ u grad/ kod devojke, keva pita: " Je l' tamo igrate stiskavac? "
Ja: - E mama, da nisi videla onu moju crnu majicu mozda?
Mama: - Nisam, sine, sto? A gde ides?
Ja: - Ma idem kod Marka, pravi neku zurku, dosla mu sestra iz Nisa, pa pozvao drustvo da je upoznamo.
Mama: - Super! A jel igrate tamo stiskavac???
Ja: - Ma daj bre, nema vise tog tvog stiskavca, to je bilo u tvoje vreme. Aj' pusti me da se spremam, zakasnicu. I kako se igra uopste taj stiskavac???
Mama: - Dodji da ti pokazem. Uhvatis dev...
Ja: - E, nemoj sad, neki drugi put... Evo nasao sam majicu!
I tako ja i dan-danas znam "stiskavac" u teoriji, ali ne i u praksi.
Ono što kažete jebeno dosadnim osobama i krpeljskim smaračima kada vas neprestano zapitkuju kuda idete i šta nameravate da radite. Takođe je veoma korisno pri odjebavanju dosadnih komšinica koje više navaljuju na vas nego Tadić na narod za vrijeme izbora.
- Lemi brate , 'de si krenuo?
- Ma imam nekih obaveza...
- A gde?
- Ma na jedno mesto...
- Reci bratu brate.
- Pa imam neki posao da završim.
- Kakav posao? Gde ideš?
- Idem da se prčim u Prčnju, i da se grčim u Grčkoj! Odjebi bre čoveče, skini mi se s kurca više ! Smaraču raspali!
________________________________________________________________________
- O Milunka, draga moja, gde ti je bio Dragiša sinoć? Videla sam ga, kasno se vratio kući.
- A imao nekih obaveza, pa kasno završio...
- Obaveze, obaveze, pa jes'... I kažeš kasno završio?
- Kasno, kasno...
- A šta li je radio da mi je znat'?
- Ma neke sitnice završavao...
- Pa jes', svršavao neke obaveze... Bračne sigurno...
- 'Ajde bre šta tebe interesuje gde je on bio? Bio u Prčanj da se prči i u Grčku da se grči! Eto! Jebale te obaveze...
Glavna odlika naših mladih, a i starijih gastarbajtera, tatinih sinova i uopšte imućnijih ljudi koji su skloni seljačenju, a idu po kafićima. Dolaze sa prijateljem ili devojkom, sedaju i naravno, moraju da se raskomote u vidu bacanja ključeva od kola na sto, zajedno sa novčanikom, koji je narastao kao testo jer je, razumljivo, pun evra i deviza. Svim prisutnim sponzorušama dotični zapada za oko, jer svakako da nije bitno što je glup, ružan ili žešći seljak, on ima keš i auto. Uglavnom su toliko pametni da su od pića zapamtili samo Kafu, pivo i poneku vrstu soka. Sede u stavu raširene ruke i desna noga preko leve sa izbačenom kajlom, u fazonu, da se to vidi da ja imam. Svakog drugog minuta obavezna je i upotreba najnovijeg tačskrin telefona koji se vadi iz kožne futrole.
Dečko: Alo dečko, dodji 'vamo.
Konobar: Dobar dan, izvolite?
Dečko: Mala, šta ćeš?
Devojka: Ja ću produženi sa mlekom.
Dečko: Daćeš nam dva.
_________________________________________________________________________
Konobar: Dobar dan gospodo, izvolite?
Lik1: Daćeš nam dva točena.
LI2: E, brate, a devojke?
Lik1: E,da. Onim dvema tamo kod šanka, daj šta piju, kaži da mi častimo.
Devojke: (Nakon što im je stiglo piće, okreću se, gledaju u ,,šmekere" i doživljavaju blagi svršaj u vidu kučkastog smeha) Hihihihihihi.
Seljoberski kafic, s ne tako retko seljoberskom muzikom.
(pocelo je od http://www.youtube.com/watch?v=01gUp9vwjQM)
Cak tri primera po ceni jednog:
Idem s burazerom da vidim sve tri diskoteke u Batocini.
Ulazimo u prvu i nema nikog, cak je i konobar zapalio, pevusi Karleusa.
U drugoj neki razbacani pajseri merkaju svakog kog udje da ga malo maltretiraju, valja se to tako kad si mnogo jak.
U trecoj, pobednickoj na vratima nas je docekala pesma: "Dodji mi doveche ne budi goveche, duc duc duc..." i sve nam je bilo jasno kako ce da se zavrsi vece: gajba piva i bleja ispred prodavnice.
Logičan tok dogadjaja bi bio: 1. zgotiviš neki klub
2. kupiš njihov dres
Ali ne, ovde evolucija ide unazad, ovi ljudi od čoveka postaju pavijani, odnosno još više razgolite pavijana u sebi.
Oni prvo dobiju dres pa ubede druge i sebe da su fanovi tog tima. Ljudi čiji obraz košta manje od pola gajbe meraka. Ljudi čiji politički ideali vrede koliko dve olovke i kalendar sa logom stranke. Bića koja konstanto siluju svoj mozak ubedjujući sebe u kvazi ideje koje nipodaštavaju njihovu promašenost.
-Opaa, Miki, došla tetka iz Belg'je, donela dresić.
-Brate, znaš i sam koliki sam fan Vanderbrukea i uopšte flandrijskog fudbala.
-Koga, bre, lažeš prošle nedelje si psovao decu Zulte Varegemu, kad' su te prodali za 2 soma, a sad si im fan?!
-Hah, kaže mi čovek u dresu Pakoš Fereire zbog koje je ostao bez overe semestra?
-U pravi si, brate, dodji da te zagrlim. Eee živote, jebem te usta, kad nemamo rodbinu u Dortmundu kao normalan svet.
Malo morgen!
Govorni supstituent za Čkaljin uslovni refleks poput takozvanog ''mrk'' ili ''eve vam ga na''.
Južna Srbija uz ovaj izraz ponosno pokazuje prazne džepove, šlajpike, komšijama dobacuje preko tarabe, pomera međe, pokazuje srednji prst, zakatanjuje kapije i podrume iz straha da neko ne pokupi par cepanica iz avlije ili odnese ustajali kupus od prošle zime. Upotrebljava se, dakle, u nizu sličnih situacija s ciljem stavljanja do znanja da nema, al' da i kad ima neće dati.
- Ej, komšika, će daš malo od taj rasad, moja žena nabadala ali nije takav!
- Ću ti dam, ako pretekne.
- A pa gledaj da pretekne, jer ne valja sve u jedan red da ide. A i, (oblizuje brk) slatko čujem dobro imaš, pa ovih dana ću da svartim na kafu.
- Ma kakvo slatko! Malo ti sadnice pa još i preko 'leba picu išteš! Dam ti šipci vareni!
Izlaziš iz kuće rano ujutro, naravno neuredan ko se još jutri doterava, i nalećeš na ribu. Praviš se kao da je ne vidiš al riba je to, ne možeš da joj umakneš. I tu kreće smaranje.
Riba : pa gde si ti, šta se praviš da me ne vidis?
Ja : (ćutim, gledam izgubljeno)
Riba : Šta ti je bre, jel ti maca pojela jezik?
Ja : Ma, jok, nego mi stao dah kad sam te video.
Riba : Srce moje dodji da ti cokim..
posle par sekundi
Riba : A u stoko jedna opet nisi oprao zube, ko da si kontejner progutao.
Ja : Pa zato mi i stao dah
Specifičan način govora - skakanje sa teme na temu, sa asocijacije na asocijaciju. Naziv je dobio po internet fenomenu koji podrazumeva otvaranje jednog linka na nekom sajtu, pa onda sledećeg linka na tom drugom sajtu, i tako redom, sve dok korisnik interneta ne dođe do toga da zaboravi odakle je krenuo. Ovakav način govora karakterističan je za osobe obolele od šizofrenije, ali takođe i za veoma pijane ili naduvane ljude.
-I, jel si rešio to sa ribom, jel idemo na more?
-Ma reko sam joj bre... neće ona meni da određuje dal ću ja da idem na more sa ortacima, kad ona već ne može da ide! Šta, da i ja ne idem zbog toga?! Zabole me! Ima da idem, nije mi ni bitno gde, jebe mi se... U Crnu Goru, Tursku, Bugarsku, Grčku... A u Grčkoj što su neredi, jel si video!? Sunce im jebem ludo! Polupaše celu Atinu, svi štrajkuju, ne radi ništa! I taksisti štrajkuju, blokiraju grad, haos prave... A taksista, to je dojaja posao, dobra kinta, a sediš ceo dan, voziš se, boli te kurac. Jedino se ugojiš ko kreten sigurno... A jel si vido mala Maja iz moje zgrade što se ugojila... Ne liči ni na šta... Nego, šta si ti mene pitao...
-Jebem li ga, za taksi nešto...
Rec koja se pojavi kada daunloudujete nesto sto je stiglo do 99%.
13:oo-Decak skida sa interneta neki snimak.
Majka:Sine dodji na rucak.
Sin:evo za sekundu samo da nesto skinem.
17:00-Sin gleda u ekran 22% skinuto
Sestra:Sta radis?
Decak: Ma skidam nesto.
21:00-Decak idalje bulji u ekran 50% ucitano.
Majka:Sine ajde na veceru.
Decak:Samo Trenutak!
00:00-Decak neprestaje da gleda u ekran 68% ucitano.
Otac:Dal si lego sine.
Decak:Jesam tata.
07:00-99% ucitano...ERROR
Decak:MAMU TI TVOJU.......
Gurnuti nakratko prst ili ud u nešto. Izraz koristi uglavnom mlađa populacija.
-Mama, mogu li malo da brcnem prst u fil za tortu?
-Možeš sine.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
-Dodji kure dedino, brcni malo prst u čašicu pa da probaš.
-Mmmm, šta je ovo deda?
-To ti je rakija, dedino. Baš žeže, a?
--------------------------------------------------------------------------------------------------
-Mala, daj mi samo malo, molim te?
-Ne može, moji su u drugoj sobi, čuće nas.
-Samo malo da ga brcnem, molim te. Da me želja mine. Niko nas neće čuti.
-Dobro, ajd' kad si navalio.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.