Prijava
  1.    

    Ma, da vam ne pričam sada...

    Rečenica posle koje ćete čuti mnogo više nego što ste očekivali.

    - E, jel znate da je Mikac prodao sve što je imao i zapalio u Australiju?
    - Ne seeeri...a žena i deca?
    - Ma, zapalio solo. Tuga brate...
    - Šta mu bi? Pričaj...ti si mu najbolji ortak...
    - Ma, firma mu loše radila u poslednje vreme, nije dao platu radnicima mesecima, ma, da vam ne pričam sada...zadužio se kod nekih zelenaša, dugovao velike pare, Crnom duguje 20 soma jevreja, ovaj hteo da ga skrati za glavu, ma, da vam ne pričam sada...sa rođenim sinom nije govorio 5 godina jer mu je ovaj skratio ribu, a s' njom ima dete koje se razvaljuje od gudre, ma, da vam ne pričam sada...prva žena ga tužila sudu što je uopšte i živela sa njim, i traži odštetu od 100 hiljada, druga žena mu zabranila da viđa decu i vikendom, ma, da vam ne pričam sada...počeo da pije neke antidepresive pa se navuko na šarene pilule, pa lež'o u dilkarnici metar dana, ma da vam ne pričam sada... otvarali mu glavu i zamenili dihtung, zaljubi se k'o tetreb u sestru, pa kad ga je odjebala hteo da skače sa petog sprata, ma, da vam ne pričam sada...a u međuvremenu advokat mu proda gajbu i vikendicu u Slankamenu i ovaj zapali kod kengura.

  2.    

    1800 dinara

    Suma za koju pojedine firme smatraju da možeš podneti da budeš som i da te pljačkaju. A niti znaš zašto plaćaš niti šta dobijaš za te pare!!!

    450,00 Pretplata RTSu, da bih gledao Kvadraturu kruga (Emisiju koja se divi i izčuđava jadnim invalidima kako mogu da žive ko normalan svet) I da bih platio Oliveri Kovačević da stavi one glupe tri tačkice sa leve strane na svojoj emisiji.

    800,00 Kablovskom distributeru, koji mi prenosi najveći šljam od programa, počevši od TV Most, preko Palme plus, TVDuge i da ne nabrajam... I onda mi kaže kako imam čak 70 programa (Realno, gledam 2-3 i to je) Počeli smo da izmišljamo takmičenje, ko će pre u kući da izvrti (prešalta) sve kanale!

    230,00 Telekomu. Neka obavezna suma koju moraš da platiš za fiksni telefon, iako ne razgovaraš, naravno zato što imaš postpaid paket kod MTS-a (A u stvari to je sve jedna firma i ko zna šta sve muvaju)

    350,00 Naravno da ne zaboravim... 350,00 kinti vas globi predsednik kućnog saveta i njegovi "pomoćnici" za neke njihove "usluge". A to se plaća u onom InfoStanu (Informatici za NS). I ima ga na računu.

    I to bi sve i bilo podnošljivo da nisi student koji jedva sastavlja kraj sa krajem!

  3.    

    Zatvarač prozora u autobusu

    Specifična vrsta homo sapijensa koja obitava samo na balkanu i koji do izražaja dolazi samo u ljetnom periodu zahvaljujući prevoznim sredstvima koja ne posjeduju klimu. Ova vrsta homo sapiensa(u daljem tekstu Zatvarač) smatra da njegova egzistencija na ovom svijetu nema smisla ukoliko je prozor otvoren i da on kao zaštitnik svih putnika u maniru Supermena štiti ostale putnike od promahe, vjekovnog ubice njegovog naroda. Njega ne interesuje što se u autobusu nalazi 50-tak ili više ljudi, što je plus četrdeset unutar, njegova misija zatvaranje prozora mora biti sprovedena. Zatvarač ne želi da uvaži ostale putnike koji se kisele u znoju i koji putuju od početne do krajne stanice, a on tu provodi nekih 15-20 minuta.

    Vjerovatno je u prošlosti u vjekovnom nasljeđivanju fraze "promaha te ubija" stekao ovaj manir zatvaranja prozora. On nikad nije bio spreman da to provjeri da li je zaista tako, da provjeri da li je veća opasnost promaha ili toplina od 40 plus. Za njega naučnici sa univerziteta u Masačusetsu prave istraživanja i voljan je da prihvati sve što su mu rekli jer je čuo ono 'Naučnici'. Svoju vožnju u autobusu pravda da živi u zemlji u kojoj političari sve pokradoše i da jadnom narodu ništa ne ostvaljaju pa ne može da ima vlastito auto, a iako radi u državnoj firmi i na državnoj sisi je odkad je završio srednju bravarsku još dok su Titu sjekli nogu zbog šečera. On smatra da je u toj firmi neizostavna karika i da firma nikako ne bi mogla poslovati da nije njegovog uloženog truda ili zalaganja za kolektiv, a jedini razlog zašto ima to radno mjesto je taj što pomaže direktoru da potkrada firmu, a također nije ni njemu problem donjeti iz firme bezbojni lak da može ofarbati ulazna vrata, 20 litara goriva kumu za golfa, 3 bakarne cijevi jer to firmi više ne treba i da bi bila velika šteta da se to baci, a bakar na cijeni. On žali za vremenom kad su svi radili i kad je mogao kao gospodin da ode u kafanu i da časti cijelu i vrati kući dobar dio plate, a stvarna činjenica da je uvijek parazitiro na tim koji su častili cijelu kafanu, njegova največa tura u životu su bila tri piva.

    Nije voljan da prihvati tuđa mišljenja, stav koji zauzme jednom, skoro nikad ga ne mjenja, za njega su svi narkomani koji puše travu, i smatra da je ona ta koja uništava moždane ćelije i voljan je da tu konstataciju svima nametne, bez da je ikad provjerio da je to urbani mit koji je proizvela Reganova administracija(pogledaj dr.Heat / Tulane study prim. aut.). On ne prati fudbal zbog njegove ljepote već samo zbog toga što i drugi rade. Poznaje svega nekoliko igrača i smatra da je Barselona nešto najbolje što se dogodilo u fudbalu i da je Mesi najboljih igrač svih vremena. U zadnje vrijeme počinje i da gotivi Mančester Siti. On jednostavno nije navikao da gubi, da njegovi stavovi ili uvjerenja moraju biti uvijek tačna i 'rol model' za ostale. Zatvaranje prozora je samo njegovo ispunjavanje ega i stvar koja mu poboljšava njegovu unutrašnju satisfakciju.

  4.    

    Šta ćeš...

    Ne, dobro sam napisao, ovo nije pitanje, na kraju idu tri tačke. Ovo je kratka rečenica u koju stane celo tvoje sažaljenje na sagovornika koji ti priča o svim svojim problemima. Obično dolazi u kombinaciji sa "JBG" ili "...život je takav, čupav i dlakav."

    - Odakle da počnem... Da odem na posao koji nemam, da me sačeka žena koju nemam, da zagrlim decu koje sam se odrekao? Jebem ti ja ovu državu, ceo život provedoh u školovanju, a sada više ni posao nemam! Radio sam od 9 do 9, a firma ode na tender! A onu kučku izdržavam od kako je znam, pa zar sa komšijom da me prevari? Svake jebene godine plaćam letovanje, solarijum, depilacije, kurac, palac... Pa joj onda dođe trip da mi bude žena! Jebem ti ja takvu ženu, 10 godina se hranim u jebenom Mc-u! Pa da uzmemo i čistačicu! I vozača! A ona našla svog jebača, jeb'o li je on, da je jeb'o! A onaj propalitet od sina još samo u dupe što se ne bode! I uz sve to me danas isprebijaju neki navijači! I rešim da se ubijem, skočim s mosta, ono neki jebeni plićak dole, ne može ni dete od kilo da se udavi! Da se obesim, pukne grana pravo iznad septičke jame i upadnem u govna. Kao da mi nije dosta govana u životu! (počinje da plače i govori kroz suze) Daj čoveče, reci mi nešto, uradi nešto, ubij me, ja više ovako ne mogu...

    - Šta ćeš... (jbg, život je takav, čupav i dlakav)

  5.    

    Iz trnja ne izrasta plemenito ružino drveće

    Starinski izraz koji označava da iz nečega sistematski lošeg ne može da iznikne nešto mnogo dobro.

    1943, zarobljenički logor u Nemačkoj
    Komandant: Slušajte pažljivo! Dužni ste da se budite u 7 ujutru. Postrojavanje je u 7:10. Doručak do 7:30. Svi kreću na posao u 7:45. Radi se do podne. Tada ide pauza za ručak. U 12:30 se nastavlja i radi se do 18. Tada ide pauza za večeru. Potom se radi do 21. Posle čišćenje hale. Do 22 da ste svi u svojim paviljonima. Ko ne bude ovo poštovao, biće streljan!

    2016, firma u Nemačkoj
    Direktor: Drage kolege, pravila su sledeća! Dužni ste da budete u kancelariji u 7 ujutru. Doći ću u kontrolu u 7:10. Možete nešto s nogu da pojedete do 7:30. Hoću da svi budu aktivni do 7:45. Radi se do podne, tada ide polučasovna pauza za ručak. Radno vreme se završava oko 18 časova, tada možete na pauzu za večeru. No, očekujemo od vas da radite prekovremeno do 21 čas, a da ne bismo angažovali dodatne resurse, treba i da očistite za sobom. Bilo bi dobro da oko 22 časa budete kod kuće, da biste, ukoliko zatreba, mogli da se uključite putem interneta. Kome ovo ne odgovara, nažalost, moraćemo da damo otkaz.

  6.    

    Kako sam proveo ljetnji raspust

    Da sam prije 5 godina imao ovakav ljetnji raspust vjerovatno bih rekao da je bio savršen. Sada, najveća ocjena koju mu mogu dati jeste tri... na skali od jedan do pedeset to jest.
    Zašto? Pa zato što u svega par pasusa mogu prepričati sve što mi se desilo u proteklih šezdesetak dana koliko je isti i trajao. Kad kažem "sve," mislim bukvalno sve.

    Elem, dan pred raspust zacrtao sam sebi da ću očistiti godinu u avgustu. Odavno nijesam toliko promašio ali o tom-potom.
    Naime, u avgustovskom roku ostavio sam tri ispita za polaganje a u Podgorici je to, jelte potonji ispitni rok. Nije da imam prostora da se žalim obzirom da nas ima samo tridesetak u mojoj, sada već bivšoj, generaciji ali opet bolje da krivim državu nego sebe za sopstveni neuspjeh. To svako radi, pa što ne bih i ja?

    Eh, već prvog dana u okršaju između mene i pedesetak kila hartije izvukao sam deblji kraj. Iz nekog samo njoj poznatog razloga knjiga nije htjela da dođe do mene. Nije da to obično radi ali treba imati poštovanja kad vidi da sam umoran čo'ek.
    Rezultat nakon 12 sati spavanja i još toliko sati gledanja u sunce - Pazl 0:1 masoni i ostala govna.

    Ni drugi dan situacija nije bila ništa bolja. Opet greške u komunikaciji sa saigračima. Državna bezbjednost, evropska unija, NATO pakt, ruski tajkuni i ostala fizička i pravna lica koja mi žele zlo a predvode ih masoni i počinjem da sumnjam i jevreji (neđe smo ih ja i jedan drug negativno pomenuli a oni sve čuju) podižu svoju prednost na dva pogotka.

    Premotaćemo film do otprilike desetog dana. Tad sam krenuo opet da treniram sa drugom na trim stazi tako da se raspodjela vremena značajno promjenila. Počeo sam da trošim 13 sati na spavanje, 9 na gledanje u sunce i 2 na trening... osim neđeljom. Tad bih se vraćao na "staro računanje vremena."

    Tu neđe oko petnaestog dana jedan drug mi reče da će da ide na more. Taj drug mi je ujedno kolega sa fakulteta. Mlatili smo malo preko Morače, pričali o mogućoj vojnoj intervenciji u Siriji, kratkom filmu, čak i o projekciji srčanih tonova... doduše tu je više on pričao nego ja al' ajde.

    Vraćamo se u dane opasnog treninga koji bez prekida traju neke dvije i po neđelje. Drugu sa treninga je bio rođendan.
    Slavio sa još jednim likom kojeg niti znam niti poznajem. Dobar momak. Mislim i jedan i drugi su dobri momci.
    Bile i neke đevojke i još jedan lik tamo. Rekao bih za tog tipa da je metalika. Ne volim metalike al' opet smo se fino ispričali o filosofiji, ženskim pravima i seksu.
    Otišao kući neđe oko 2 ujutro i ispurnjao 17 cigara za manje od 2 sata. Ne znam zašto.

    Nazad na dane treninga koji traju do deset dana prije ispita kada se pali crveno svjetlo!
    Počinjem ubjeđivati sebe da i nije tako loše izgubiti godinu, fazon duže živim na računu starih iako u zadnje vrijeme češće ja njima dajem pare nego oni meni. Dobro je to.

    Dolazi ispitna neđelja. Svoju filosofiju počinjem širiti po hodnicima mog fakulteta đe tješim ljude koji su nešto i naučili za vrijeme raspusta. Zapravo me boli kurac. Boli i njih kurac za mene. Doduše mene nešto manje boli kurac jer ja sam donekle altruista a ostali ljudi su mahom sebična govna.
    Poslije mi bi pomalo žao par ljudi. Dobra su đeca al' makar ću imati s kim da iskočim na kafu poslije vježbi ako me zovnu. Ja inače slabo idem na kafe al' kad me neko zovne ne odbijam.

    Elem po završetku ispitne neđelje rezultat je oko 60:0 u korist masona i ostalih tajnih društava koja preko chem-trailsa djeluju na moj nervni sistem i tako izazivaju lijenost.

    Poslije toga sam još jednom iskočio sa onim kolegom da malo prozujimo preko Morače. To mi je bio drugi dan nakon rođendana. Za rođendan sam izio neki roštilj. Bili neki punjeni ćevapi i ražnjići sa slaninom. To dvoje obožavam (mada sam cijelo ljeto jeo odlično obzirom da je stara bila na odmoru).

    Ove godine ću pobjediti masone.
    Obećavam!

    Definicija je napisana za takmičenje "Pačija škola".

  7.    

    Prosecan dan jednog metalca

    Naime rec je o 'Tr00' metalcima(ne 'Fancy' nego pravim) izmedju 12-18 godina(u po prilicno razrujanoj porodici)...
    06:30 - Budi ga keva, doruckuje... slusa Dying Fetus - "One Shot, One Kill"...
    06:40 - Keva izlazi iz kuce, ljubi ga... on ni ne pomislja sta keva tamo radi, samo pokunjen ulazi u sobu i uvezbava "Milk" od S.O.D.-a na gitari...
    6:45 - Nervozni cale se vraca iz nocne smene, lema ga zato sto mu nije prijavio da je video kevu sinoc ispred javne kuce, zatim cale leze da spava i preti mu da ako bude pravio buku, da ce mu kicmu polomiti...
    7:00 - Brise krv u kupatilu, slusa Mindly Rotten - "Theatre of Torture" i smislja kako da rokne caleta na spavanju, krece u izvrsenje, ali se sav pokunjen vraca jer je cale zakljucao vrata, lomi stvari po kuci uz muzicku pratnju Sodom - "Bloody Corpse", Death Angel - "Lord of Hate" i Mayhem - "Great Work Of Ages", u medju vremenu leze, u naizgled dubok san...
    13:00 - Huligani iz obliznjeg doma mu saraju auto sprejevima, on onako polugo nazuva marte i izlece napolje, klinci beze...
    od 13:12 do 15:00 - Cisti i glanca caletovog 'jugica', zatim se usunja u kucu, uzima kljuceve od auta i garaze sa stola i preparkira 'jugica' u garazu, jer je njegov dragi otac zaboravio... ostavlja poruku na frizideru caletu da je preparkirao kola i leze...
    17:00 - Ustaje i vidi poslatu poruku u 16:52 od ortaka da se nadju na centru, on brze bolje uskace u svoju 'uniformu', i juri napolje trazeci okom zrtvu koja po njegovoj proceni ima kredita, usput slusa Viking Skull - "Rape, Pillage And Burn", Deep Purple - "Fireball", Sirenia - "Seven Keys And Nine Doors" i Cavalera Cospiracy - "Ultra-Violent"...(otac jos nije ustao, keva mu se jos nije vratila sa posla)
    17:13 - Nasao je zrtvu, klinca od 6 i po' godina... uzima mu 'N95' i salje poruku ortaku u kojoj mu saopstava da nije video njegovu poruku - da odmah stize. Kao i svaki dobar 'bata' vratio je klincu telefon, sada slusa Black Sabbath - "War Pigs"...
    17:20 - Stigao je do centra, ide sa ortakom do treceg ortaka... usput slusaju Exciter - "Rain of Terror"
    17:24:56 - Menjaju pesmu, sada slusaju Artillery - "Beneath the Clay (R.I.P.)"
    17:31 - Stigli su kod ortaka, pokupili ga - idu na pivo, slusaju Jimi Hendrix - "Stone Free"
    18:00 - Zove ih neki lik, kazu da se uselio novi emo u kraju...
    18:20 - Jure emosa... usput slusaju Yngwie J. Malmsteen - "Like An Angel"
    18:22 - Bog da mu dusu prosti(emosu ne Malmsteenu - pu, pu, pu pomeri se s' mesta)
    19:23 - Idu ulicom i deru se Dark Angel - "Darkness Descends"
    19:30 - Sedaju na klupicu i pricaju, dok je jedan otisao po pivo i pljeske... kada se vratio jedu, piju, pricaju i slusaju EvilDead - "Holy Trials", Toxik - "Machine Dream", Xentrix - "False Ideals", Heathen - "Morbid Curiosity", Defiance - "Void Terra Firma", onda im dolaze jos ekipe(njih 5-oro) i sada prave sutku uz Kreator - "Destroy What Destroys You", zatim jos jednu uz Irate - "Vendetta" i pred polazak jednu uz Hatebreed - "I Will Be Heard"...
    20:25 - Videli su ribe, krece u akciju... usput slusaju Vio-Lance - "Eternal Nightmare"
    20:30 - Pada prva riba, slusa se Wehrmacht - "United Shoebrothers"
    20:35 - Pada druga, slusa se Benediction - "Killing Music"
    20:45 - Sve su pale, idu ka jednom obliznjem motelu, slusaju usput Annihilator - "Alison Hell", Sepultura - "Refuse - Resist", In Flames - "Condemned", Cannibal Corpse - "Sentenced To Burn", Misfits - "Scream" i Abaddon Incarnate - "Forced Osculum Infame"...
    21:00 - Svi su u svojim sobama - cuje se samo iz jedne sobe Evile - "Enter The Grave", ali i to brzo prestaje...
    od 21:00 do 3:00 - Tisina, on polako pada u san...
    5:00 - Budi se, shvata da je ostao suva kurca i da ribe nema, pali Testament - "D.N.R. (Do Not Resuscitate)" i udara se po glavi...
    5:20 - Izlazi ona iz kupatila, on sav srecan skace na nju...
    5:45 - Umocio je, sada navlaci 'uniformu' i sav srecan se rastaje sa ekipom - ide kuci... usput slusa Bonded By Blood - "Taste The Destruction" i umire mu baterija...
    6:07 - Stavlja Mp4(koji je sebi od svog tromesecnog dzeparca kupio za 11-i rodjendan) na punjenje, rasprema se i leze, taman da zaspi kad...
    6:30 - Budi ga keva, doruckuje... slusa Symphorce - "Blackened Skies"...

  8.    

    Uvođenje kablovske televizije u manjim gradovima Srbije

    Još jedan primer "ofrlje" sistema.
    U Srbiji možda 70% ljudi nemaju kablovsku, a možda 40% nikad nije ni gledalo bilo koji program kablovske televizije. O modernom dobu interneta koji će zameniti u nekim stvarima kablovsku ni govora.
    Kablovska televizija se uvodi ovako:
    Predsednik opštine, predsednik skupštine opštine, načelnik SUPa i lokalni mafijaš imaju kablovsku u sto posto slučajeva. Iz prostog razloga jer kablovska prolazi odmah, bez čekanja samo u delove grada gde oni žive. A i u rodna sela navedenih, i u delove grada gde dotični imaju svoje kafiće i pumpe.
    Ostali mogu da se slikaju i da se nadaju da će neka zajednička komšijska inicijativa uroditi plodom. Ili se pak odlučuju za neke satelit operatere i stavljanje tepsije na krov da uvate signal.

    Klasične priče mučenika kojima je dosadilo da gledaju Sve za Ljubav, Nindža ratnike, Jelen Super Ligu, lokalni TV dnevnik i želje, čestitke i pozdrave na lokalnoj privatnoj televiziji:
    1) E, reko mi burazer, njegova ujna od ženinog strica, on radi u Kopernikusu, i reko mi da je ta firma kupila ovaj naš jebeni Tele Drus i da dolazi kablovska u kraj.
    2) Odem da pitam kad će kablovska ovamo, i zamisli kažu mi da nemaju planova da šire tržište. Pa sve im nepismeno jebem, jebo ih Petrić što ih tu zaposli nenormalne.
    3) Uveo sam neki DIGNI KURAC TV, moja baba u Spečostarćevcu ima taj, ali brate, znaš koliko rumunskih kanala sam dobio. Gledam rumunski skvoš sve u šesnaest. Vidiš šta sam kupio dres od Lazareskua.
    4) Ajmo brate, do Mozzarta da gledamo Čelzi - WBA, ali da krenemo u deset ujutru da bi zauzeli mesto za stolom. Biće stalna ekipa.
    5) Znaš li ti da je onaj šugavi Gerasim odbio da učestvuje u akciji za kablovsku. Kaže, koj će mu kurac, Grand ostao na Pinku. A da je samo on, nego ih ima ko Dunav osiguranje kišobrana ovde. Boli njih što Tele Drus traži da najmanje pola ulice bude "za".
    -----------------------
    I onda nije ni čudo što ljudi gledaju Farmu. Dok dođe kablovska do njih oni već oblikuju svoj ukus, pa im kablovska i ne treba.

  9.    

    Telefonska lutrija

    Poziv korisničkom servisu (najčešće Telekoma) i verovatnoća da vam se javi ljudsko biće. Rešenje problema pada u drugi plan, a ionako je velika šansa da dotle i zaboravite zašto ste zvali.

    - Dobro, gotova selidba. Da vidimo dal' mi uključili ovde telefon i ADSL. Telefon radi, da povežem modem... Ne radi, nema konekcije. (Provera svih kablova, direktno uklučivanje u modem uz preskakanje splitera, proba sa drugim modemom...) OK, zovi lokalni Telekom. Kažu, sve radi, zovi na 0800 ako imaš problem i dalje.

    (Javlja se automat)
    - Dobili ste korisnički servis Telekoma Srbije, centar za internet podršku. Vaši razgovori sa operaterom se snimaju. Svi operateri su trenutno zauzeti, molimo pozovite kasnije.

    (Posle tri sata i ko zna koji put odslušane poruke)
    - Jebemu mater, pa Bin Ladena bih onako mrtvog i na dnu mora pre dobio na vezi nego vas! Dal' vam taj internet tol'ko sranje da ste zatrpani sa pozivima! Dal' neko u ovom Telekomu nešto radi ili samo sedite, ispijate kafu i dobijate debele plate za to? I...
    - Dobar dan, ovde operater, izvolite.
    - Pa... ovaj... dobar... dan... znate... ja... mislim... kako da vam kažem... ovaj... uh...
    - Gospodine, mi smo ozbiljna firma, radimo, nemamo vremena za ovakve pozive. Doviđenja i pozovite ponovo kad smislite šta ste hteli da pitate (klik i onaj tu-tuuu ton).
    - NEEEEE!!!

  10.    

    Refleksna perverzija

    Kada te u komunikaciji sa nekom osobom neka reč ili pak cela rečenica automatski asociraju na nešto perverzno na šta ta osoba najverovatnije i nije mislila.

    Beri Grils u njegovoj daj-proteinsko-govno-da-hasam emisiji vadi neki ogroman morski krastavac iz vode, koji je pritom crne boje i izgovara:
    - Kako je samo veliki i crn, nije baš ceo jestiv ali bela tečnost koja izlazi iz njega puna je proteina.
    -----------------------------------------------------------------------------------------------------
    - Koleginice, da li biste bili ljubazni da mi date vašu knjigu iz informatike da je iskopiram?
    - Naravno kolega, samo bih je vama i dala, u ove ostale i nemam baš poverenja.
    -----------------------------------------------------------------------------------------------------
    Na razgovoru za posao:
    - Recite mi vaše ime, prezime i odakle ste.
    - Vitosava Klendić, Brus
    - Polako gospodjice Vito, prvo da se upoznamo, a kasnije ćemo i da dodjemo do dela sa brusom, ništa ne brinite.
    - Oh moj Bože, pa kakva je ovo firma i kakav ste vi direktor? Pa ja živim u Brusu, šta vam pada na pamet? Ja sam samo došla da tražim posao sekretarice ovde kod vas u Beogradu jer u Brusu ne mogu da se zaposlim u struci.
    - Izvinite gospodjice, pomešao sam malo i veliko slovo u vašem izgovoru, ali ukoliko želite da se zaposlite kod nas i brus sa malim slovom će vam biti od značaja, a nadam se da ćete i opis struke malo proširiti.

  11.    

    Neću više da igram, nerešeno!

    Manevar koji koriste deca, sa ciljem da ne priznaju očigledan poraz. Neki nastave to da rade i kasnije, kroz čitav život.

    Basket, dva klinca od 10 godina, jedan na jedan, igra se do 21...
    -To! 19:3!
    -E, ja neću više, mrzi me, idem...
    -Pa daj bre da završimo!
    -Ma jok, igraćemo novu drugi put.
    -Dobro, znači sad je 2:2 u partijama.
    -Ne, nije, ova se ne računa, nismo igrali do kraja.
    -Ma daj, 19:3?! Uostalom, predao si.
    -Nisam predao, nego nismo završili... nerešeno... aj vidimo se...
    -Marš, mamu ti jebem...

    Petak uveče, deset godina kasnije...
    -E, idem ja da startujem onu malu tamo.
    -Pa ajde...
    ...i on prilazi...
    -Ćao!
    -Aha...
    -Šta ima?
    -Ništa.
    -Ja sam Ljubiša.
    -Ok.
    -A ti?
    -Marija...
    -Hoćeš da popiješ nešto?
    -Imam, hvala.
    -Hmmm... A odakle si?
    -Iz Beograda.
    -I ja sam isto!
    -Ok.
    -A šta studiraš?
    ...ona prevrće očima i sprema se da uzme piće sa šanka i pobegne... ipak, on to primećuje na vreme i brže-bolje izgovara...
    -Moram da idem, čeka me ortak...

    Deset godina nakon toga, firma u Srbiji, opet dva ista lika su u pitanju...
    -Zvao si me, šta je u pitanju?
    -Sedi. Vidi... teško mi je što sam morao baš ja ovo da ti saopštim... Kao što znaš, ova kriza je pogodila i našu firmu, tako da su nam uštede neophodne. A odeljenje na kom ti radiš je najneefikasnije od svih... Jako mi je žao, ali...
    -Čekaj! Imam pre toga ja nešto tebi da kažem - dajem otkaz!

  12.    

    Raid

    Kako nas reklame sa malih ekrana TV prijemnika uče, nenadjebivo sredstvo protiv bilo koje dosade i/ili štetočine. Jer nema te nemani koju ne tamani: komarce (obične, a isto tako i tigraste), moljce, mušice, bubašvabe, miševe, pacove, nosoroge, slonove, drekavce, vanzemaljce... Šve što vas gnjavi i pravi vam štetu od toga mora da rikne, spasa mu nema.

    - Auuu, tebra, šta ovo bi?! Opet izabraše Mićka za direktora! Taj čovek je neuništiv! Kako, bilo sve dogovoreno da litne? Koliko je firmi ojadio, koliko se samo nakrao, afere sa maloletnicama...
    - Šta se desilo? Desili se crveni!
    - Uh, sunce ti! Jebote, protiv njih ni Raid ne pomaže!
    - Valabaš! Dogovorili se, kao, crveni da se i taj gad smeni, tapšali našeg kandidata i uveravali ga, kao, sve rešeno. A onda, verovatno, otišli na večericu sa Mićkom.
    - Hehehe, mora da je pao neki plemenski kanibalizam!
    - Jeste, dva praseta zbrisali. Onda se ponapivali i domunđavali i ujutru, onako mamurni, 'ladno digli ruke kad čuli Mićkovo ime i ostavili našeg zaprepašćenog da k'o neki štreberčić sam digne ruku kad pomenuše našeg kandidata!
    - Šteta, lepa vam beše firma, al' sad kad vam doš'o Mićko, čuveni likvidator firmi i kolekcionar automobila, stanova, lokala i maloletnica, loše vam se piše.
    - Džabe, brate. Dva parazita protiv kojih ni Raid ne pomaže na jednom mestu i u sinhronizaciji... Da l' da se ponudim Mićku da mu popušim il' da probam drugi pos'o da nađem?
    - Vidi, pos'o se danas teško nalazi, pa, ovaj, vidi šta ćeš...

  13.    

    otresti ko seljak šljivu

    Posle duže seksualne apstinencije,do'vatiti ženu,pa je "otresti" s' apetitom!

    Mesec dana me izbegavala,te je boli glava,pa ja radio drugu.Dođem kasno,ona spava,onda ona radila drugu.Umorim se preko dana,na poslu.Uveče me deca izmore,pa zaspem ko zaklan,pre njih i ne dočekam je da dođe.
    Pa bila njena mati u gostima 5 dana,donela neko meso i jaja sa sela.Neće radi nje,a napravio sam izolaciju na kući,vrata dihtuju,ništa se ne čuje.Može vriskati kolko oće,baba svakako misli da se samo jebemo ko zečevi.Deca spavala sa babom u sobi,uželela se.Al je kao sramota(koga lažeš,bre),pa neće.A kad smo se uzeli,nisam silazio sa nje ko dete s trešnje.Kresnuli smo se u seniku,kod njenih.Tada još nije znala za sramotu,bilo naivno,žensko čeljade sa sela.
    Ode baba,ja navalio,daj!Kad oćeš kurac!Crveno,došla tetka iz Crvenke,7 dana bila,mater joj jebem.
    6 dan mene firma poslala na teren,ko da me neko zajebava.Fali im bravar,i meni fali pičke pa ne zajebavam narod.
    Vratio se sa terena,telefonom se najavio da spremi mikaču,da se zapere.Zagorio sam bio ko četnički kazan.Reko uspavaj decu ranije,spremi nešto za večeru i čekaj.
    E,brale moj,kad sam je konačno dovatio,otreso sam je ko seljak šljivu.U meni se skorilo,a ona skoro pa zarasla.Oštemo sam je prvo brzinski.
    Pa udario popravni,ko zna kad ću opet.

  14.    

    Promeniti koncept

    Raskrstiti sa starim načinom rada i preći na nov i pomalo rizičan sistem koji može doneti veću dobit ali i odneti sve. Okrenuti ćurak, oterati sve u kurac i početi ponovo sve iz početka. Samo se najhrabriji usuđuju na ovo.

    - Šefe, radnici tri meseca nisu primili platu. Prete štrajkom ako ne promenimo naš koncept poslovanja.
    - I?
    - Pa obustaviće rad... Ako ne promenimo nešto idemo u stečaj.
    - Alo, rođače, nije ti ovo privatna firma, pa da smo u obavezi da imamo neki doprinos. Ovde smo dok se ne promeni vlast, imamo sigurne plate i to je to. Ko smo mi da menjamo tradiciju?
    ▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬
    Tema "Povećanje aktivnosti sajta" na forumu

    Jesse Pinkman: Na sajtu je sve manje i manje sadržaja (nekad bude više, nekad manje). U svakom slučaju puno manje nego što je prije bilo. Prije godinu dana, dvije, tri, četiri. Bla bla truć truć...
    Dr Quake: Podrška.
    Jocko: I umodujte Čegija.
    Džonimir: Stvrno, bre... Dajte Čegiju moda!
    Kaizen: Da, da... Evo sve bijem nogama u dupe. Samo mi još fali neko ko će redovno da bira kvalitetan sadržaj i da mi razjebe ceo koncept. Aj palite...
    Kashof: E gazda ae odaberi karanje pls ljubi te bratić

  15.    

    Indijanac - fenser na malom fudbalu

    Svako ko je ikad odigrao nekoliko termina na malom fudbalu, sigurno je primetio jedan ovakav egzemplar ljudskog roda. U mojoj varijati profil indijanca izgleda otprilike ovako:

    GENERALIJE

    Starosti između 22 i 42 godine. Zaposlen u nekom uspešnijem privatnom preduzeću čisto da ne bi lelemudio čitav dan. Firma je tatina, naravno, a tata ne voli lenčuge. Neoženjen. Nije u stalnoj vezi. Jebe naveliko i "nema te koja nije pala, br'te". Obožava fudbal, zna sve o njemu a i šire, redovni je posetilac kladionica, a svojevremeno je bio "najperspektivniji kadet Partizana, ali ga trener nije baš gotivio i jebiga br'te, šta ćeš...". U zavisnosti od uzrasta nadimak mu je Peca Buručaga, Goksi Maradona ili Đole Ronaldo. Nadimak normalno, nije sam sebi nadenuo, već su ga tako prozvali drugari dok je bio "najperspektivniji kadet Partizana, ali ga trener nije baš gotivio i jebiga br'te, šta ćeš..."

    PREVOZNO SREDSTVO

    Ultra nabudžen, besprekorno čist i uglancan automobil isključivo nemačke proizvodnje starosti najviše 5 godina. Uvezen direktno iz Minhena preko "onog lika, znaš bre, što je igrao za KFC Uerdingen, pa kako ne znaš!?..." Zastavica omiljenog mu kluba visi o retrovizoru. Na radiju trešti SportFM, jer se čeka 3+ na tekmu Ankaraguču-Genčerbirligi.

    TERMIN I NEOPHODNI REKVIZITI

    Termin je "njegov", tj. ili ga on plaća ili arči firmine termine zakupljene za godinu dana. I lopta je njegova, tj. on je nosi i odnosi. Obavezno je reč o nekom vrhunskom modelu poput npr. Nike Total90 Omni, koju mu je poklonio ekonom Mančester Junajteda lično kad je "bio sa ćaletom nešto u Engleskoj poslovno, br'te i malo skoknuo do Ljančestera da snimim trening, ono, br'te..."

    POJAVA I OUTFIT

    Kilo gela u kosi sa sve tračicom koja je drži iznad čela. Tračica stalno spada posle "spektakularnih" udaraca glavom, pa je valja nameštati ODMAH bez obzira što akcija još uvek traje. Upareni dres i šorts - uvek egzotičan klub ili reprezentacija - "nema ga niko br'te". Broj 10 na leđima uz nadimak i fudbalski nadimak (vidi pod 'generalije'). Najnoviji model patika izuzetno jarkih boja, specijalno pravljenih za baš tu podlogu na kojoj se trenutno igra. Čarape naizgled nehajno zarozane, ali pažljivim posmatranjem se može utvrditi da je leva malo više zarozana od desne, kako bi se jasno video kraj škorpionovog repa iznad levog članka.

    IGRA I PONAŠANJE NA TERENU

    Intro je ritualno istezanje svih mogućih mišića na telu uz ometanje ekipa dok prethodni termin još uvek traje. Pre nego što igra počne, smetaju mu bušne mreže, grbe na terenu, izbledele aut linije, "a i ovaj jebeni vetar opet nama duva u lice, do kurca br'te... menjamo strane". 47 sekundi nakon toga vetar je opet promenio smer. Kad igra počne, svaki kontakt sa loptom propraćen je komentarima upućenim igraču protivničke ekipe poput "vidi sad, vidi sad ovo, 'ajde, dođi, dođi na ringišpil..." ili "oooooooo, radiiii, radi volove..." i slično. Kada ga neko nakon takvih komentara "slučajno" pokrlja, valja se po terenu i kuka u glas, iako mu nije ništa. Posle 14 sekundi obavezno skače kao oparen i želi da se razračuna sa krljatorom. Tada ga svi drže uz podsmešljive komentare "nemoj Goksi/Peco/Đole, ima ženu i decu..." 99% svih akcija na terenu kada je lopta u indijančevom posedu završavaju se bez ikakvog rezultata, tj. nema opasnosti za gol protivnika. Položaj ruku i tela pri prijemu lopte na grudi je jednostavno neopisiv. Skoro da je za špice sportskih emisija, sve dok lopta ne dođe u kontakt sa njegovim grudima i odbije se u aut, praćena demonstrativnim gestikuliranjem u pravu neba i obraćanjem Bogu na pogrdan način. U svakoj spornoj situaciji postavlja se kao vrhovni i jedini arbitar, u korist ekipe za koju igra - ili će u suprotnom da odnese loptu "pa se vi jebite, br'te".

    TUŠIRANJE

    Prvi ulazi (utrčava) u svlačionicu. Nastoji da potroši svu raspoloživu toplu vodu. Bira koji će od 3 parfema i 4 dezodoransa da aplicira nakon tuširanja. Izlazi iz svačionice nalickan, namontirane frizure, obavijen oblakom pare i parfema uz standardan komentar: "E sad br'te idem na neko karanje, a vi pederi uzmite 2 ture 'rogatog' meni na crtu!"

    AFTERPARTY

    Indijanac odlazi u noć, a mi pederi već nazvali 4 ture 'rogatog' njemu na crtu.

  16.    

    Antine godine

    Dve godine blagostanja u Srbiji , 89. i 90. Godine reformi Anta Markovića , gde dinar postaje konvertibilna valuta (7 din jednako 1 dm). Rafovi puni svega i svačega, plate zapadne , cene istočne, čekovi se pišu, krediti rokaju, keš se šteka. poslednji ropac pred sunovrat jedne države.

    odlomak iz dvevnika prosečne srpske porodice tih godina

    ponedeljak, 9. april 1989.
    danas smo bili u Beograd, prošetali smo malo gradom , videli smo prelep regal za dečiju sobu, sreća pa sam ponela čekove. dok stignu iz Beograda taman neću ući u minus, a do tad ću dobiti novih 10kom. Deca će se jako obradovati

    utorak 15. maj 1989.
    danas smo kupili moto-kultivator sa prikolicom, i uzgred 2000komada cigli, blok giter5, konačno da počnemo onu vikendicu. čekovi su super stvar.

    petak 18.maj 1989.
    ostala su mi još tri čeka pa sam kupila danas novu gorenje veš mašinu, ona stara je počela da kida dugmiće. jao kako sam srećan zbog toga.

    1.jul 1989.
    Danas se pakujemo, idemo na more, preko "putnika" smo rezervisali 4 puna pansiona u Bečićima, sve je u 4 mesečne rate, baš povoljno, svi su smo srećni zbog toga.

    1.avgust 1989.
    Danas nam stiže novi jugić...imali smo sreće pri izvlačenju lutrije pa smo bili trći na spisku, ipak mi je malo krivo što nismo bili drugi, jer bismo sa njim isli na more, ali nema veze, možda odemo još na nedelju dana u septembru ionako je jeftinije a i stići će čekovi.

    15.avgust 1989.
    DanAs sam kupila sav đački pribor za Marka i Mariju, i za to sam pustila samo jedan ček, baš jE fino ovo sa čekovima.
    Malo sam se iznervirala što na pijaci ne primaju čekove, a uskoro ćemo morati zimnicu da spremamo, baš su bezobrazni ovi seljaci

    15. septembAr 1989.
    Onaj trosed u dnevnom me toliko nervirao , Miodrag je rešio da kupimo novi, ubedila sam ga da je nAjbolje uzeti kožnu ugaonu u Simpu, on se složio jer mu je firma dozvolila kredit.

    18.oktobar.1989.
    kako bi bilo lepo da ovo dugo potraje, baš smo se fino sredili a i nekako smo se zbližili Marko i Marija mnogo bolje uče ove godine, a i Milorad je nekako pitomiji i nežniji.

  17.    

    Ljudi koji ti seru za tvoje dobro

    Ljudi iz najbliže okoline, redje prijatelji, nešto češće baba i deda, a gotovo uvek roditelji. Pod utiskom da će te kritikom najbolje vaspitati, jer si sad već mator konj pa ne mogu da te istuku kad procene da je neophodno, daju sebi za pravo da ti sednu za vrat i kljucaju u glavu dok neko od vas ne popizdi i taktički se povuče.

    Nikada neće priznati da je inicijator svega njihovo nezadovoljstvo i raspoloženje koje su im drugi narušili (za šta oni ne mogu biti odgovorni), i kada nisu u pravu ostaće na tome da su makar prećutno u pravu, a pošto si najmladji i najzeleniji, ne smeš puno da protivrečiš kako ne bi iskazao nepoštovanje..More!

    Polovina avgusta, kritičan period u životu jednog studenta, jer sledi uglavnom presudni ispitni rok, stres zbog ispita, moranja upada na budžet, kirije, kurca i palca..
    Dodješ kući na dva dana, sednete da ručate svi zajedno, i u jedno m trenutku hvataš sebe kako se braniš i opravdavaš od svega i svačega, i da ti ručak preseda i počinješ da se kaješ što si uopšte dolazio:

    Ćale: Da si ranije..Ništa od tvoje škole vidim ja, džaba sam ti i davao pare da se ti tamo zajebavaš, celo leto si na onom štrandu garant visio..A ja rmbačim na ovom poslu, džigericu su mi pojeli, da bih tei kirije plaćao, a tebi i budžet visi..

    Keva: Saša tata je u pravu. Ako ne završiš školu, bićeš da prostiš, go kurac! I taj turizam, misliš da će se od te škole stan kupiti? E moj sine..Lepo ti ja govorila upiši mašinstvo, mašinski inženjeri se uvek traže..

    Baba:..I što si Jovanu Miminu ostavio, zlatno dete, svi joj pošteni bili..Nikada se nećeš ti ni ženiti, vidim ja. Iskvario te grad! Mene je moj deda..Školu ne učiš, kako ne možeš to da sedneš, pa to ti obaveza jedina...

    - Sa Jovane na školu, preko sedenja na golom betonu, pa koliko koštaš, pa opet škola, pa šta ti je sa Jovanom falilo, šta bi ti gospodine..Ne znaš ništa o životu..

    ALOOOOOOOO! A da se terate vi malo u tri pičke materine? Šta je? Zinuli? Skrnavim nedeljni ručak? Šta bre serete, vi ste ovako svi bili za primer? Šta hoćeš ti od mene Miroslave? Ja sam ti kriv što ti je firma pod stečajem i što si zanat završio? I ti Zoice, vaš brak je ovako bio idealan, džapate se čitav život oko nečega! Jebala vas jovana, glupača najobičnija, ne mogu da verujem sa kakvim razmaženim skotom sam bio dve godine! I ti baba, četiri razreda osnovne si završila, šta mi ti bre kenjaš o školi? Udala si se za dedu i gledala da budeš domaćica..Zato što ste tako obrazovani zato i jesmo tu gde smo! Imali ste svi onakvu državu, boleo vas kurac da se brinete da li ćete imati posla. A što se štranda tiče, niste me na more poslali od osnovne škole, živim u jebenoj garsonjeri gde ne mogu da spavam koliko bude vrućina i jedem svoja muda šzo ću posle fakulteta trčati od praga do praga da navijam nešto da radim, jer za života nikakve veze niste stekli! Ja loše dete? A da vam kažem kakvih roditelja ima koji su mogli..I da se gonite u pičku materinu i vi i vaše pametovanje! Vraćam se za Novi Sad, a ako nećete više da me izdržavate ne morate - neću umreti bez vas! Zdravo i hvala na ručku, opet si ga kevo presolila!

    - Nepoštovanje, neprikladno obraćanje..Ali uglavnom se završi tako što se posle par dana svi ohlade, a tvoji ubuduće razmisle pre nego što ti nešto prebace.

  18.    

    Prevod

    Prevod sa srpskog na srpski u određenim situacijama gde se valja biti fin. Google translate ne može da razazna.

    Auto je u odličnom stanju, milina ga voziti. Jednom malo zakačio bankinu branikom. Nisam materijalista,pa je zato malo jeftiniji. Troši k'o upaljač,
    (Veće sranje u životu nisam vozio, toliko sam ga puta peglao i farbao da sam mogao 3 nova auta da kupim. Autobus manje trošio od tog sranja).
    _______________________________________________________________________

    Vaš sin je odličan igrač, jako je vredan, ima precizan šut, igra za tim. Košarka je definitivno sport za njega.
    (Majko moja, k'o mi poslao ovu budalu, ne bi bazen pogodio sa 2 metra, a i majci ne bi dodao loptu. Neka ide da baca kamena s'ramena).
    _______________________________________________________________________

    Ma boli me bre kurac za nju. Ja se malo zezao sa njom, ima žena kolk'ko voliš.
    (Jebem joj majku, glupa kurvetina. Hteo sam vene da sečem, pijem ko sunđer, samo što dizel nisam probao).
    _______________________________________________________________________

    Da, da, kako da ne, vaše ocene su odlične. Vi ste najbolja kandidatkinja za posao. Nije ovo firma za one što se utegnu, a veze nemaju sa poslom.
    (Svaka tebi čast na ocenama, al šta ću sa tobom, niti sisa, nit dupeta. U šta da gledam ceo dan).
    _______________________________________________________________________

    Hhahahahahaahahahahahahahahhahahaa... Kako je dobra fora, umro sam od smeha.
    (Odakle je ovaj ispao, ovog bi i kursadzije izbacile iz ekipe).
    _______________________________________________________________________

    Baš ti je slatka ona sestra od tetke, šteta što se vratila kući. Da sam znao, napadao bih je.
    (Sunce ti jebem žarko, jel ono bio hobit)?

  19.    

    Vreme ti je

    Sin prvenac, napunio 30 godina. Završio srednju školu i već 10 godina radi za crkavicu jer u struci nema posla ako nemaš debelu vezu ili 5 'iljade jevreja za pol-poziciju. Roditelji zašli u godine, majku bole zglobovi, otac se žali na krsta. Nit' ima devojku, niti razmišlja o ženidbi. Familija ga gurka i zapitkuje, on svima priča: "Biće, ne brinite." U tom dolazi deda sa sela na par dana, da obiđe rodbinu

    - Odi derane blago dedino, da te ja nešto priupitam.
    - Kaži deda, samo brzo, moram do kladže da uplatim fiks na Siti, dobra kvota.
    - Dobro je deda, najeo sam se nekog kačamaka i mleka od sinoć.
    - ...
    - Nego, kaži ti lepo dedi, ima li neke curice, da otpečati deda onu dušmanku što sam je zakopao kad si se ti rodio?
    - Ma kakva cura deda, sve one traže nekog sa parama i dobrim kolima, da imaju svoj biznis i ušteđevinu.
    - Ih, more nisi ti lepo tražio, nemoj dedu da sekiraš. Star sam ja, a i roditelji ti više nisu sasvim mlađani. Evo, ja čuo da je Danica Steve Arapa došla na mesec dana iz Austrije, mlada, fina, mirišljava, iz bogate kuće, završila fakultet u Austrije. Da kažem koju lepu reč za tebe, a? Još mi njen deda duguje što sam ga onomad vadio iz skeptičke jame kad se umalo udavio, sve će deda da sredi. Vreme ti je da se ženiš.
    - Neka deda, sam ću ja, ima vremena. Ništa se ti ne brini. Čuj, žurim da se ne zatvori Mozzart, pričaćemo kad se vratim.

    -----------------

    Prošlo je 6 godina, deda umro pre 4, otac i majka u penziji, prvenac ostao bez posla jer je firma propala, nijedna ga neće bez plate. Mala Danica se udala za unuka Žike Ciganina i rodila mu trojke, Siti je puk'o u zaostavnom vremenu, a rakija još stoji zakopana u podrumu.

  20.    

    PIK. Ba

    Internet sajt namjenjen trgovini. Katalog u elektronskoj formi. Svijet kupoprodaje kako se samoproklamovao. Meka naših gastarbajtera koji marljivo skupljaju polovnu robu po stranjskim zemljama pa navlače ovamo i to prodaju, od kantica u kojima je bila boja do veš mašina, plazma televizora i ostalog. Na njemu možete naći sve i svašta samo ako imate para, počev od trotineta do Neđe Kostića privezanog za radijator u kožnim gaćama u vunenim čarapama kako pjeva „gazdarice moja na kaficu svrati...“ Ipak šanse da nešto pazarite ovim putem i nisu velike, jer je kvantitet išao na uštrb kvaliteta pa morate dobro da kopate da bi našli nešto po volji.

    Osvanuo je divan, sunčan dan, pa je državna firma morala da trpi. Javio sam kumu gdje ćemo na kavu, on već danima traži auto da kupi, pa da vidim je l' našao štogod interesantno...Kum je došao k'o otkuvan nakon teške noći provedene, što za šankom, što za kompjuterom...

    -Kume naš'o sam ga na PIK-u , BMW 2500 hiljade kubika, 194 konja, sređen, skockan, k'o balerina, to gužva asfalt kad ga poćeraš. 7000 maraka.
    -Da nije malo puno kume, koliko to troši, kakav je za održavanje i to...
    -Ma daj mi sad dok sam mlad, ima da dijelim brojeve kokama da ih plodim, i to redne brojeve. Zovi ekipu da idemo u Zencu, odlučio sam, kupujem.

    Dok dlanoom o dlan, ekipa spremna na ekskurziju ispijala je kavu za puta, ponijeli smo i navigaciju da se kojim slučajem ne izgubimo.Plan o napadanju i spuštanju cijene je već odavno usvojen.
    Krenuli smo, Jajce je veoma blizu, i to smo iskoristili za pauzu, idemo da uživamo, kakva je kriza, ove godine necemo moći na more i onaj jedan dan. Međutim, skontali samo da ima još dosta da se ide do Zence, a i navigacija nam je otkazala, izgleda da nas satelit snima samo kad treba bombardovati majku im jebem okupatorsku.

    Put će biti dug, Pop dodaje gas, stari vuk na autostradi...Gradovi su počeli da se nižu jedan za drugim i mi smo se osjećali kao da idemo na ekskurziju u Divčibare. Na cd-u pjesma „Stari vuk“ , vanvremenski hit Bore Drljače, a mi upravo prolazimo kroz Travnik i najveću pažnju mi odvlači ogromni bilbord „Bodljevina bikova, spektakl, RONALDO vs BRIZONJA! Samo za vas, bez nje se ne može- ĆANA!“
    Nakon dva i po sata, najzad, tabla- Zenca! Poveli smo i jednog druga koji je bio par puta u Zenci da se ne bi izgubili. Nazovemo lika, dogovorimo sastanak kod neke pumpe.

    -Sve u redu , kolega zna gdje se nalazi, brzo ćemo tamo...

    Kurac, kolega nije imao veze gdje se nalazi, ni on ni pumpa , uspio je čak da promaši i autoput i da nas odvede u grad, kružili nekoliko krugova i stali kraj neke bolnice. Javili se čovjeku i on je dotjerao mašinu.
    Bolje da nije dogonio. Ono je katastrofa. Da ne kudim čovjeka jer se vidi da je dobričina neka, ali i Saša Matić bi vidio da ono ne valja. Jasno je bilo da od kupovine nema ništa, pa je čovjek bio ljubazan da nas provede i da nas upozna sa gradom na Bosni. Rijeci. Kao i obično , kad se izađe iz svoje rupe,prvo ti na pamet padne : „A koliko pičaka ima u ovom gradu, sunce te jebalo“. Al' još jedna stvar mi je zapala za oko, ono kad umotaj žene u one feredže, e, to je pravo, to ću i ja svojoj uvesti, a ne da mi se narod ibrati kolike sise ima, kakvu guzicu, da zidari sa obližnje skele ne padaju kad se popne da očisti prozorče, umotati i zdravo. K'o beduina. Sjeli smo da popijemo po jednu. Naglasak im je čudan, i nama smiješan pa smo nekoliko puta konobara zamolili da nam ponovi cijenu nekoliko sarajevskih piva samo zato što on viče „Ćetrnaest“, ali dobro, obišli smo i dom BH Zmajeva, Dijamanta i ostalih fudbalskih čarobnjaka koji ponosno oru po Bilinom polju. Uspjeli smo u Konzumu i da izgubimo jednog člana posade, koji se pravdao da je k'o krme u Tehranu. Ljudi su normalni, izgleda da su im samo političari iz Gornje Maoče.Valjalo je nazad, zahvalili smo se na gostomrimstvu i razgulili kući.

    Odlučili smo se za povratak preko Doboja, malo je dalje. Ispalo je da nam je bliže Subotica od Doboja, koliko smo išli, pa onda lijevo odvajanje prema Tesliću, i lagano kući, od kafane do kafane, malo na pumpe pa su pomislili da ih oćemo pljačkamo. Odmorili u kafani , iznenađeni ljepotom konobarice, i najzad nakon dvanaes sati putešestvija stigli u našu Vukojebinu.Ova trojica nayad su se zalijepili jedan za drugog, jebali su majku i PIKU i Zenci i Doboju kud smo i krenuli.Popili i tu po jednu predzadnju, sredili utiske. Konstatovali da smo obišli pola države. I zapjevali „Zenca bluz“.