
Visokoturistički autobus u Srbiji je kulminacija svih svetskih dostignuća u izradi turističkih autobusa u poslednjih 30 godina. Ima delove od 5-6 komada na osnovi jednog, plus dobar broj ručno izrađenih od strane raznih firmi. Počeo život kao TAM u užičkoj Raketi, a onda se obreo u rukama vlasnika firme kao što bi mogla biti npr. Daradan Reisen, Buha Expres ili Matić Tours, u skroz drugom obliku, boji i sa up-to-date-ovanim enterijerom, i to pod parolom da niko nema pojma o autobusima i neće primetiti genetiku tog meleza.
Servis Klepobus, nedovršena kuća/garaža/hangar u selu Donja Pipirevka, negde u Srbiji...
Godina je 2011, servis vode tri brata - Mile, Rile i Gile. U njihovim rukama se obreo 30-godišnji Neoplan, 7 puta havarisan, uvoz iz Austrije preko Bugarske i Rumunije... Kupili ga za 1000 evra i gledaju da ga ukombinuju sa onih 10 na sličan način pazarenih autobusa koji leže u dvorištu.
Hmmmmmm, motor od TAM-a lepo paše sa Sanos-ovim menjačem, misli Gile i ubudžuje to za jednu laganu noć pijenja piva i komandovanja trojici klinaca šegrta... Sutradan Rile nabacuje prve fiberglasne blatobrane koje ima i puni ih gitom da se upasuju sa onim bočnim poklopcima uzetim sa Setre. sa drugog Neoplana uzimaju stakla, jbg, ova je druga modernija od prve, titanizirana su, primeti se.. Ma nema veze... Uzimaju prednji deo od Mercedesa, farove i tako to, naravno i znak, mecin znak svako ceni i što se kaže u unutrašnjosti, rešpekta ga... Potom od firme AutobusoKrp iz Pančeva naručuju fiberglasni poklopac motora i fensi branik, kopiju Irizarovog, npr. Ispostavlja se da taj branik ima okrugle rupe za farove za maglu, a oni takve nemaju... Žvakanje čačkalice ubrzava rad mozga, eureka... proseći će rupe za male kockaste obične farove sa tečinog Yuga i iste oblepiti žutom Oracal folijom... Paše savršeno... Dotežu galerije za prtljag unutra, ubacuju poluispravnu klimu, kućevni TV prerađen da radi na jednosmernu struju, kradena fensi sedišta švercovana iz Turske, stavljaju hromirane ratkapne, grozni drveni volan iz kineskog visoko-turističkog busa i najnoviju šalt tablu koju mogu da nađu. Na kraju ga obavezno nakite niklovanim elementima sa svih autobusa sa kojih su mogli da ih skinu, često problematično upasovanim i neprikladnih oblika.... Obavezno se dodaju ratkapne, peškir sa reprodukcijom Predićeve Kosovke devojke u nisko-kvalitetnom printu je mogće vidljiv, trpaju se zastavice, kurasi i nalepnice u fazonu zapadno-evropskih zemalja - zastavice EU, austrijski parking tiketi isl. Uz pomoć plave koverte, polaže se atest. Ukupno ulaganje oko 15 000 evra. Traže 60 000 za njega, Mitić Lajns ga ipak kupuje za 55 000 evra. Ulaže 20 000 za tri meseca da to čudo uopšte ide, a zatim ga prodaje za 40 000 Daradan Rajzenu, da smesti konkurentu. Ovaj ulaže još 10 000, ali da mu ne lipše krava, iliti firma, proda ga za 2 meseca Lalović Turs-u, koji ga opet, posle 12 000 evra ulaganja, uvaljuje Tijana Expresu, a gazda koji je dao ime firmi po svojoj ženi, misli kako će ga ova ubiti ako stavi njeno ime na takav krš. Ostavlja stare nalepnice i dodajesvoju, malu. Izaziva konfuziju kod putnika, ali ne zadugo. Autobusu se zapali motor, on izgubi pravo na obavljanje prevoza i da bi platio kazne proda ga Riletu, Giletu i Miletu. Tamo još čeka da postane kolekcija delova za drugi trodecenijski krš....
Kako prepoznati džibera? Poprilično lako! Evo nekih osobina.
Oblačenje.
U svim godišnjim dobima, u svim vremenskim uslovima, noću i danju, u svim prilikama, džiber nosi patike, najčešće Nike Air Max. Kad je reč o ovom famoznom modelu patika treba istaći da je za svakog džibera najvažnije da nosi poslednji model, da budu u beloj ili nekoj drečavoj boji i da su basnoslovno plaćene. Pored Air Max – a neizostavni deo odevne kombinacije savkog džiber koji drži do sebe je trenerka, šuškavac. U pojedinim trenutcima jedna ili obe nogavice na trenerci moraju biti zavrnute taman toliko da se vidi tetovaža na listu noge i bele čarape koje sežu do članka. Gore, ide majica, kratkih ili dugih rukava, od boja najčešće se sreće bela, crna, roze. Trenerka, a i majica moraju biti uske, da istaknu mišiće.
Fizički izgled.
Većina pripadnika ove vrste, polaže veliku pažnju na fizički izgled. Redovno posećuju teretanu, a ima i onih koji su redovne mušterija salona lepote (čitaj manikir, pedikir, solarijum). Najčešće su kratko ošišani, a za oblikovanje frizure koriste ulje i gel, tako da im je kosa uvek masna. Kaka je već predhodno rečeno, svaki džiber koji drži do sebe mora imati bar jednu tetovažu, a neki i više. Najčešće tetoviraju tribale, bodljikave žice, kineska slova, tj. tetovaže koje nemaju nikakvo značenje. I to na podlaktici, nadlaktici i potkolenici, da bi se to što bolje videlo.
Nakit.
Na vratu svakog džibera može se videti zlatan lanac, čija je debljina proporcionalna dubini džepa. Nekad su se nosili preko majice, danas je to ređi slučaj. Na ruci, sat, obično ogroman i zlatna narukvica. Neizostavni deo nakita čini i par minđuša. Većina džibera ima kolekciju minđuša kao prosečna devojka, jer moraju da se menjaju u zavisnosti od prilike.
Prevozno sredstvo.
Ne bih da izdvajam neke marke, mada većina džibera vozi dobra kola, ali ima tu i onih sa prosečnim, osrednjim autom. Treba istaći da auto mora da ima dobro ozvučenje, da bi se turbo folk ili tehno bolje čuo, pored ozvučenje neophodna su u zatamljena stakla. U vožnji vole da zametnu sedište, tako da izgleda kao da leže, a ne da sede u kolima. Jedna ruka je na volanu, a druga na menjaču, a postoji i varijanta kada se spusti staklo pa se lakat nasloni na vrata. Stil vožnje ima je krajnje bahat.
Gde izlaze, šta slušaju i kako se ponašaju?
Preko dana sede u fensi kafićima, iz kojih odjekuje turbo folk ili neki „pop“, koji sluašaju i kod kuće. Takva mesta su obično puna klinki koje se pale na takve momke. A uveče izlaze u diskoteke, za koje važi sve što je navedeno za kafiće. Ponašanje, blago rečeno, katastrofa. Rečenicu počinju i završavaju sa „brate“ ili „jebo te“. A fond reči kao kod deteta od četiri godine, često se služe poštapalicama tipa „ono“, „kao“, „u fazonu“, itd. 99% džibera kad sedne za sto u kafiću ili diskoteci izvede jedan, za njih karakterističan, ritual, baci na sto ključeve od auta, mobilni telefon (koji obično vredi od 500 do 1000 eura) i paklicu cigareta. Obično piju energetske napitke, viski (naručuje se cela flaša), šampanjac, itd. Sve se radi sa ciljom da se okoloni pošalje poruka „ja imam love“.
Kad se srednja škola završi, a mi ljudi nostalgični pa želimo da se okupimo opet, svako sa svojim motivom, svako sa svojom pričom. Okrene se par brojeva, napravi pokoja grupa na Društvenoj-mreži-čije-se-ime-ne-spominje-na-Vuki, okrene par telefona, pozove razredni starešina (koji je nekim čudom još živ, a i kad je vaš deda išao u srednju školu, bio je zamenik direktora). Tipovi ljudi su koji dođu su:
Štreber-osvetnik: Lik koga su najviše zajebavali u školi, zbog istaknutih sekutića su ga zvali Zeko peko, ili još gore - ignorisali ga. Usled hronične nejebice, sprema faks rešavajući hiljade i hiljade pitanja za prijemni, potajno vežba u home-made teretani dok noćima bode vudu lutke sa likom školskih faca i popularnih cura. Upisuje medicinski faks, završava ga u roku sa 9,34 i dobija dobar posao. Za vreme studiranja je izvajao apolonsku figuru i stekao kompleks više vrednosti pojačan sublimiranim seksualnom nagonima, došao željan da jebe sve sem razrednog, da se osveti za dobro poznatu sliku njega sa usranom flekom na gaćama, fotografisanoj na maturskoj ekskurziji, od koje je dobio tikove za života, i kupuje od tada samo crne gaće, jer, pobogu, nikad se ne zna kad će ga neko fotografisati.
Siledžija: U srednjoj je bio najveći, najjači, najglasniji. Bio je član neke ultra zajebane navijačke grupe, i lokalnog četničkog pokreta. Dok su drugi išli na jezero na kampovanje uz akustičnu gitaru, on je na Ravnoj gori učio da puca iz đedovog krateža. Išao u teretanu svaki dan, tukao se na vašarima u Međedovom polju. Udarao krušku na vašaru, imao motor od 125 kubika. Posle srednje imao problema sa zakonom zbog navodne ukradene kosačice za travu iz dvorišta babe čiji sin radi u Kanadi, sada je u mešaonici stočne hrane, na profesiji "viši lopatar". Oženio Simonu, lokalnu profuknjaču. Podigao kredit da kupi sebi i ženi Ajfonove, kuća mu i dalje prokišnjava.
Mačkica: Njena je pička u srednjoj jednostavno bila na ceni, bila je fina, prefinjena. Nije jebala živu silu, družila se sa sopstvenim klonovima. Sve je uzimala sa dva prsta (priča se i kurac rezervnog beka Vojvodine), sve joj je bilo smooor, sa dugosilaznim "o". U izlascima je žarila i palila, uz pesme Tap 011 pila đus-votku. Odličan đak bila, guzovi kao da ih je Fidija u AutoCad-u crtao. Posle srednje se udaje za Krketa, vlasnika autootpada, koji zbog obljube romkinje maloletnice završava na dugogodišnoj robiji. Deblja se 10-ak kila, gleda Onura i Šeherezadu i drlja djanu zamišljajući nekadašnju sebe u kako bloudžobuje Onurov palamar.
Sportski zaluđenik: U srednjoj je znao imena baba sa majčine strane igračima vaterpolo kluba treće turkmenistanske lige. Uvek u trenerci, na fonu je proveravao rezultate utakmica, tiketi iz kladionice su mu bili i kontrolni i domaći. Pikao je voćkice na velikom odmoru, igrao na seoskim turnirima u malom fudbalu. Posle srednje se zapošljava kao konobar u fensi kafiću ili kladži.
Kuler: Njega je za sve boleo kurac, uvek je imao sluške u ušima, crtao nešto na stolu.. Sa svima je bio O.K. uvek su ga svi gotivili. Jedno vreme se zaluđivao da postane DJ, batalio, i oženio se lovarnom matorkom iz Amsterdama, koja ga i dan danas izdržava jer je lenj kao lemur.
Šmeker-ljigavac: Uvek je bio na nivou, sa neprikosnovenim osmehom. Uvek kasnio na čas, ali na neki kul-ljigavi način. Deda sa nemačkom penzijom ga finansirao. Uvek se trudio da ispadne faca na račun drugih, koji su i pored toga visili kraj njega, jer je četvrti aksiom svemira da se žene uvek lože na smradove, što je jelte dobro poznata stvar, pa su drugovi bili sa njim nebi li zaterfterili tetreba. Podjebavao je decu sa sela koja su busem dolazila u školu, pričalo se da je na maturskoj ekskurziji u rč jebao najčestitiju curu iz razreda. Posle srednje i dalje jedno vreme fura taj stil, nošen inercijom stare slave. Živi i dalje sa svojima. I dalje je ljiga koja bi najboljem prijatelju zabila nož u srce za malo pičke.
Vremena se menjaju, a ljudi ne.
Vozač bilo kog zastavinog vozila.
Ko je imao privilegiju da sedne u jugića,sto dvajes osmicu,keca ili fiću vrlo dobro zna o čemu govorim.
Postoje "uobičjeni" zvuci,na koje je apsolutni sluhista navikao,i na koje ne obraća pažnju.
Sem kad ih ne čuje.
Onda nešto ne valja!
Izašao si u neki fensi klub i smuvao sex bombu.Pristala je da sedne u tvog (10 godina) novog Yuga,da se odvezete do tvoje gajbe,možda padne sex(znam da zvuči kao SF roman,ali radi primera moramo malo da pustimo mašti na volju).
Ona seda na rasklimatano sedište,pokušava da upali radio kasetofon,vrti dugmence traži neku stanicu.Radio ćuti,kontakti su korodirali,odustaje.
Yugo veselo štekće,dok pokušavaš da je čuješ šta ti govori.Sliku primaš,ton slabije.
Ventili raštelovani,udaraju o venil deklu.Prete da je probiju.
Pakne cvile,ko gladni crkveni miševi,hauba landara,standardno.
Auspuh prdi,da ne pominjem.
Sve se o skupa pretvara u jedan "milozvučan" akord,na koji je tvoje uho naviklo.
Tvoja pratilja i dalje pokušava da ti nešto kaže,glasne žice su joj otekle,oči iskolačene.Osmeh joj je nestao s lica.Pitaš se koji joj je?Da joj nije pozlilo od pića?
Staješ na semaforu,crveno.
Kako se smanjio broj obrtaja motora,tako se smanjila i buka u Yugu.
Sex bomba se hvata za bravicu da otvori vrata,ali joj ostaje u ruci.Nisi vratio sve šrafove,kad si je menjao pred izlazak.
Nastavljaš sa vožnjom,prelaziš raskrsnicu,kad odjednom,više ne čuješ ventile,nivo buke se prepolovio,daješ desni migavac,parkiraš se sa strane.Otvaraš haubu i zaranjaš pod istu,da vidiš o čemu se radi.Čekićem kvrcaš po ventik dekli ništa.
Ti:-Aj,daj malo gasa!
Ona:tišina......
Ti:-Aj stisni desnu papučicu!
Ona:i dalje tišina......
Izvlačiš glavu ispod haube,na mestu one sex gombe sa početka priče je oblačić prašine.Nestala je brzinom svetlosti u nepoznatom pravcu.
Jebem ti ribu kad nema sluha i takta za ljutu mašinu.
Урођени рефлекс, генерацијама унапред предвиђен да буде записан у генетском материјалу одређене јединке, по којем ће се иста издвајати и бити препознатљива на километар.
Тачно одређеног, специфичног прашинарског мириса, облепљен балама и посут лажним звезданим сјајем, савршен је пример тежње за бољим статусом и положајем слободомалоумних припадника друштва, који се трипују да нико до њиховог доласка на свет није чуо за предности модерног начина живота у урбаним градским срединама, а камоли осетио „чари“ истог.
Поседују га готово неизоставно љанчестери и сви из тог соја, по којем је и добио име, а чијим је доласком у цивилизацију пренешен и на остале њене припаднике. Постоје такође и изузеци, код којих се рефлекс појави у тачно одређено време и из чиста мира, супротно свим очекивањима, а који овом соју не припадају.
То су оне девојке које су у неком тренутку постале квази даме, ни из чега, почеле да се одевају у скупоцену гардаробу и набадају на штиклама, чија је климавост директно пропорционална степену њиховог самопоуздања, које су вешто прикриле и маскирале, а које на скали од 1 до 10 реално гледајући заузима тек негде други или трећи подиок. То су такође девојке, које се једно јутро пробуде са, однекуд у главу усађеним планом, да у наредном периоду испоштују 3 најновије дијете, одраде 5 тренинга у седмици, пређу на здраву исхрану која подразумева све могуће и немогуће енергетске напитке и семенке, оне које су до јуче месиле погачу за себе и још 15 таквих око себе, зубима тргале жилаво месо старо 5 дана и чија су косе и тела мирисала на запршку, а онда преко ноћи почеле да миришу на најновији француски парфем, спонзорисан.
То су они момци који заборављају да су до јуче крмељали и ходали у блатњавим цокулама, ишли с оцем на јутрењe и звиждали за сељанчицама које су пролазиле пред њима. Сада су припадају оном типу људи који пишу статусе о празницима на друштвеним мрежама, јер су празници за њих сада превише лејм. Самопрокламовани хипстери. Они исти који након што су били турбо рурални постају фенси урбани, феминизирани и програмирани да свако јутро устају у одређено време да одраде вежбице, истуширају се и намажу своја погурена телеса свим производима најновије „Nivea for men“ линије козметичких производа. Исти они који су се довикивали с брда на брдо, а сада шетају нове „Nike“ патике уз обавезне слушке у ушима, осим у ситуацијама када прораде стари гени и натерају их да постану слушачи музике на мобу без слушки. Они којима је сујета изузетно осетљива и који осећају потребу да се прикажу као олд скул јебачи, иако то нису. Јебени манекени мушке менопаузе, чије се самопоуздање пред мало већим изазовима понаша исто онако како се понаша лопта коју баците на нож.
То су прилично јадни људи, који живе у илузијама и којима нема помоћи, све док сами не реше да се извуку.
Ima ih u svakom javnom prevoznom sredstvu,samo sto ih je najlakse uociti oko 6 ujutru,kada sav ostali svet kunta do konacnog odredista.Tada u grobnoj tisini odjekuje samo njihov glas, i ako vas i ne zanima o cemu pricaju, ne mozete da se oduprete.
6h ujutru,svi pospani i smoreni zbog ponedeljka. Ulaze dve ribe, nacifrane kao da su posle na izbor za miss.
riba A:Kako je bilo dobro u petak,nemas pojma sta si propustila.
riba B:Sto,desilo se nesto zanimljivo"?
riba A:Dosla Maja u petak oko sedam kod mene,pocele da se spremamo, ja obukla onu moju pink haljinu do pola dupeta, isfenirala se,ispeglala siske, obula nove cizme, opasno sam izgledala. Odemo do one male kafanice na uglu da se ucirkamo za male pare, pa u Stefan Braun,makla sam caletu pare iz novcanika. A tamo ludnica, svi poznati, svi skupo obuceni i nacifrani,guzva katastrofa.Dolazi neki lik,pita da sednomo kod njih u separe.A on, u odelu,celav,kajla,markirane cipele, Rolex na ruci.Plati nam kofu koktela,trzi moj broj i dogovorimo se da se nadjemo sutra uvece.Zove on sutra, dogovorimo se da dodje po mene,a ja obucem onu moju plavu haljinu, uvijem kosu, nasminkam se u sivo,obujem cizme 12-ica stikla,ludilo... Dolazi on po mene u BMW-u, zatamnjena stakla, sportak, sivo odelo,stavio neki parfem ludilo... Odemo do nekog extra fensi lokala na veceru,pili sampanjac, jeli ostrige, racun 20000, on plati bez problema... Vozi on mene kuci, stavio mi ruku na koleno, smeska mi se
U tom trnutku neki lik koji sedi pored mene:KAZI BRE VISE DA LI SI MU DALA, DVE STANICE PROPUSTI ZBOG TEBE!?!
Eliminaciona faza za budući život svakog ljubavnog para. Korak koji nameće pokušaj sinhronizacije ukusa i ideja dve persone. To je ona faza veze kada se obe strane trude da svim silama demonstriraju svoju maštu, praktičnost i posvećenost kreiranju svog budućeg ljubavnog prostora.
On: E, dođi da ti pokažem kako sam modelovao naš stan. (otvara neki urnebesni projekat na kompu) Vidiš, evo ga. A, šta misliš?
Ona: U čemu si to radio?
On: Pa u ovom mom programu. Evo, ovo su 2-3 slike, sad se renderuje još jedna, bolje su boje u njoj... (jedan zid je ljubičast, drugi vuče na roze-žuto)
Ona: Pa dobro je, nije loše, samo mi se čini da su boje mnogo jarke... Ja bih neke malo normalnije boje.
On: Šta kažeš na neke peščane boje?
Ona(zbun): Peščane boje?
On: Da, ono kao žuto, sivo, taj fazon?
Ona: Ma ne znam, meni se ipak više dopada ovako nešto obično, bež recimo... Mogli bismo onaj ormar da ofarbamo?
On: Znaš šta možemo?! Možemo da uradimo ogledala!
Ona: Možemo i to... Samo ne znam kako bismo to?
On: Uzmeš ovako, evo, prvo uzmeš bolje točkiće...
Ona: Ova vrata mi odavde izgledaju malo klimava inače...
On: Pa da, zato uzmemo bolje točkiće, bolje sve, uzmemo jedan ovako, dovde, ovako (pokazuje na pola ormara) staklo jedno, ovde (na vrhu) uzmemo jedan plastičan deo crni, kao što smo videli tamo, i onda bude prekriveno staklom...
Ona: Ne, ne, ne, bolje ovako, bolje da uzmemo staklo na sredini, a ovde gore jednu liniju i ovde dole jednu liniju.
On: Pa dobro, može i tako, svejedno, mada je bolje da "razbijemo" malo staklo s nečim da ne izgleda baš tako jednostavno, da bude malo fensi.
Svekar (koji sve vreme ćutke prati razgovor): Ja ne znam, meni Rada kaže, napravi ormar. Ja, da sam znao da ćete vi tako da ga menjate, 'leba mi, ne bi' ga ni pravio...
Na prvi pogled ostvarenje snova, al' te kasnije sačeka i ubije, onako epski uz vatromet i paljevinsku muziku u pozadini. Kao kad si srećan što si dobio mač, a on počne da ti visi nad glavom i odjednom ti padne. Pocepa ti i lobanju i sivu masu k'o svinja mrsan džak. Kao nestašni klinac kad je srećan, jer dobio grip i neće u školu, a ispostavi se da grip ima životinjski prefiks (svinjski, ptičji) i umre, onako svečano kao prva žrtva moderne influence u Srbiji.
- Hah, završio sam mić i ostala mi 100 dinara, haha, brate, da l' da kupim sok il' čokoladu. Ma ne, brate, odigraću loto, kakve sam sreće danas možda me nešto usere. Jao, brate, kad bi ubo sedmicu, ostavio bi gudru PERMANENTNO. Otvorio bi 10 trafika i bolele bi me brige. Kupio bi' i diplomu na megatrendu. Jaooo, brate, što ne dobijem?!
...
Došao je utorak, mić je odavno izdjankan, niotkuda keša za novi. Prati se izvlačenje. Šest brojeva je pogedjeno čeka se zadnji za overu iii: 26 je broj, puši kurac moj! OVERA! NEVERA!
...
Porez je plaćen i ostalo 254 soma evra. Traži se šema za koks. Nalazi se. Traži se šema za oranž bad, uvaljuju ti prskani skank, al' nema veze, fino radi u kombinaciji sa belim. Pije se viski, ide se svud. Kupio si kajena matori. Karao si komšinicu Maju Plastiku koja ti se ne javlja od srednje, nego okreće glavu kad te vidi. Maksimalno se arčiš svakog, jebenog, dana. Već metar dana nisi pipnuo žuću. Počinješ da veruješ da si se skinuo. Živiš, jebeni, san. I odjednom prekid filma!
Budiš se u svom krevetu, shvataš da ti je ostalo još samo 7 hiljada. Umoran od noći, slomljen od života odlaziš kod gremlina po staru šemu. On ti uvaljuje mišomor, Jebe mu se za tebe, hoće i on parče torte...
OVERA
SAHRANA
Neko ti je na grobu zaboravio bonbonjeru. Ganfer koji krade cveće ugleda fensi upakovanu bonbonjeru i oseti se k'o djanka sa sedmicom. Pridje i nadje Diplomat... Opaaa, al' nije debeo kao tebi što je ušao.
Od kako je Sveta i Veka savet koje važi prilikom kontakta sa ženskim polom. Vanvremenski. Univerzalni.
Nije sve u izgledu, ali to ne znači da možeš zarozan i traljav da priđeš devojci, ne radi se o lepoti, već o doteranosti: odeća, obuća, frizura, higijena. A pored toga moraš i da znaš sa jezikom, da se tako duhovito izrazim, ne mislim da znaš da pričaš, ali ne smeš biti mutav, već da govoriš razgovetno, bez zamuckivanja, pljuvanja, nepravlinog akcentovanja reči, sa dubokim glasom. Besedi se ne odnosi samo na bukvalno govorenje, već i na znanje, moć držanja razgovora, biti zanimljiv, inteligentan i duhovit. Inače nećeš jebati.
Budi retoričar ravan Fedexu i šmeker kao Sajmon Le Bon iz mlađanih dana, i ne zaboravi lakovane cipele i tvrd kurac nikada ne izlaze iz mode.
Srbija, 1509. godina.
Mlađani kmet, Miliomir, želi da celiva prelepu Jelenu koja mesi hleb u lokalnoj SUR (srednjovekovna uslužna radnja) "Bem ti ražani 'leb". Neodlučan je, zastajkuje, društvo oko njega zbori:
- O kreni više, seme da ti je prokleto!
- Bojim se, ne znam šta da kažem, pička sam.
- Čoveče, tj. kmete, pošto u našem veku kmet nije baš čovek, elem, da ne palamudim o tome sad, samo oštro gledaj i oštro besedi! 'Će da bude tvoja!
- Ne smem, vitez Šodar je šmeka...
- E vala jesi pička, pa izazovi ga na duel! Bori se!
- Ne mogu, ne smem...
- Odmah!
- Ok, prilazim.
Ulazi u pekaru.
- Ćććaaao Jelena.
- Zdravo Milomire, kmete vredni što se uvlačiš vazalima ove naše zemlje i što brišeš podatke iz zemljišnjih knjiga, da se ne vide primedbe na tvoj rad.
- Da, nego, ovaj... Ja sam mislio da ti i ja...
Neki turčini iz pozadine: Nema više mini baklava!
- Da, ti i ja... Bekni, šta?
- Ma daćeš mi jedan plee....
Izlazeći vidi viteza Šodara kako ulazi, diveći se njegovom nakićenom odelu, sluša razgovor sa vrata.
- Zdravo Jeleno.
- Oho, otkud vi gospodine?
- Navratih da te pazarim neke gibanice, a i da vidim tebe prelepa Jeleno. Mada to je oksimoron, ime ti vodi poreklo od Jelene Trojanske, najlepše žene svih vremena, nema potrebe za ovim prelepo.
- Pa nemojte tako, crvenim... Još to odelo, pa to znanje istorije, te reči što koristite, ljubiću Vas i u skut i u ruku.
- Ah, pa vičan sam sa istorijom, a i sa jezikom.
- Hihihi, je l' jeste hihih?
- Oui! Evo, to je da na francuskom prelepa Jeleno. Oh, opet taj oksimoron.
- Hihi, a kako se ta fensi reč kaže na francuskom?
- L'oxymorron.
- Uzmi me!
Koncept koji za cilj ima zadovoljenje trivijalnih potreba bitnih žena u životu, uz izbegavanje preplitanja ženskih sujeta. Kao što je poznato, taj dan je proglašen praznikom žena i dugogodišnji obrasci ponašanja zahtevaju poklon koji će svakoj ženi u tvom životu simbolično pokazati gde joj je mesto u srcu, razumu, a i novčaniku. Potencijalno veoma opasna situacija za čoveka koji ima značajan broj žena koje direktno i indirektno utiču na njegov život. Zadovoljenje tih hijena je esencijalno, naročito ukoliko se želi sačuvati korektan odnos sa svakom, ali veoma je važno za znati da ženske sujete deluju kao veoma odbijajuće sile, jer svaka želi biti na vrhu prioroteta. Ključne žene u životu svakog čoveka su supruga/devojka (de iure lepša polovina), ćerka, ljubavnica (švalerka) i na kraju, ali ne i po važnosti, majka.
Poklon za de jure lepšu polovinu pre svega treba aludirati na ljubavni žar koji, jelte, još uvek gori kao u prvim mesecima veze. Ne treba biti vulgaran, jer ipak s njom imaš više od samog koitusa. Uglavnom kod njih pali neko cveće, ali mora se izbeći standardizacija koja predstavlja generičke poklone koje gotovo svaki muškarac svojoj voljenoj udeli. Dakle, ruža sa salatom okolo odmah otpada. Ipak si s njom proveo bitne godine života i moraš joj i simbolikom pokazati da je njeno mesto na lestvici žena veoma visoko. Dakle, tu ide neki fensi cvet zajebanog imena, veoma redak i skup, tipa japanska orhideja s tibetskom lavandom. Vulgarni pokloni poput divljih parfema i providnog veša - otpadaju.
Ćerku takođe voliš, ali sigurno ne na isti način kao i kevu njenu. Dakle, poklon treba biti ispunjen nekom kosmičkom ljubavlju koja krasi odnos oca i ćerke. Ne treba pominjati da se ćerki ne kupuju parfemi i ostali eksplicitno i implicitno jebozovni artikli, koji neretko mogu naterati ćerku na ko zna kakva tumačenja. Dakle, kao poklon ide nešto što će je godinama podsećati na istinsku ljubav i naučene životne lekcije.
Koncept švalerke dobija na važnosti ovog dana. Ona zna da je večito druga, ali od ovog dana očekuje barem privremeno i prividno penjanje na vrh prioritetnih žena jednog muškarca. Nije ni njoj lako, stalno iskradanje, gerilski ljubavni život po motelima i iznajmljenim sobama, večito obitavanje u senci supruge, samo zarad povremenih zajedničkih momenata. Ipak je ona gotovo uvek tu - kad je ženi muka, kad joj "progledaju" kurje oči; i čeka svojih pet minuta slave. Ljubavnica predstavlja oazu hegemonije koja je kod zvanično voljene odavno presušila, ili poprimila drugi oblik. I švalerka ima osećanja, ali budimo realni, previše se osećanja potrošilo na istinski voljene, te švalerkin poklon pre svega ima za cilj dalje održanje trenutnog statusa, jer uvek moraš imati nekog kad je žena van stroja. U ovom slučaju, poklon treba da predstavlja sve ono što je nepoželjno za ženu i ćerku - jebozovni veš, neki wild & sexy parfem i slični artikli koji upotrebu imaju u samom švaler-švalerka odnosu.
Na kraju, ali ne i po značaju, kraljica majka. Gospodarka sujete i večiti vođa žena iz senke, koja uvek i po svaku cenu želi zadržati svoj oticaj na voljenog sina koji je ubeđen da je lista prioritetnih žena promenila redosled. Osoba kojoj je najveća satisfakcija da zna da je njen mezimac i dalje drži na samom vrhu piramide prioriteta. Svakoj majci bi najlepši poklon bio znanje da je poklon njoj namenjen od najveće simboličke vrednosti od svih osmomartovskih poklona. Ipak je ona najposesivnija žena od svih.
Jebeš mi sve ako Osmi mart ne treba zakonom zabraniti!
Ponekad se čini da pripadnice lepšeg pola održavaju takmičenje u određenim disciplinama pogotovu kada same idu ulicom. Takmičenje postoji vekovima unazad a izgleda da će se i nastaviti u budućnosti.
Discipline:
Gledanje pravo
Bez obzira da li pada kiša, bombe sa neba ili sekire, da li je ulica popločana ili razrovana pripadnica ženskog pola kada hoda mora da gleda pravo, svako skretanje pogleda u stranu bilo bi ravno katastrofi i padu na lestvici "Koliko sam dobra riba jebo te!".
Brzo hodanje
Brzina hodanja ženskih jedinki obrnuto je proporcionalna broju istih. Ukoliko ih ima par dozvoljen je lagani tempo uz nezaobilazno kikotanje i širenje po principu fantastične četvorke iz svima im omiljene serije „Seks i grad“, međutim ukoliko samo jedna gospođica ide ulicom hod se ubrzava do neverovatnih razmera uz ravnomeran topot štiklica i rad nogu na kojem bi im Usain Bolt pozavideo.
Supersonično razgledanje izloga
Sposobnost u rangu sa čudesnim sposobnostima superheroja iz Marvelovih stripova. Naime, pripadnica ženskog pola prolazeći pored izloga u roku od par sekundi sposobna je da zapazi sve cipele, tašne, jakne itd. i sve detalje vezane za iste u okviru jednog izloga. Uz to u glavi već ima kombinacije šta bi uz šta mogla da uklopi i za koju prilku. Jedina mana ove nadrealne sposobnosti što gotovo nikada ne zapaze cenu pomenutih artikala.
Takmičenje u ćutanju
Što je devojka nafuranija to će manje reči izustiti na ulici. One super moderne izbegavaju flajere uz prezriv pogled, prosjake i ulične svirače i ne vide, TV ankete eskiviraju takođe bez reči, ako sretnu nekog momka jedva izuste „Ćao“ i poklone mu pogled u trajanju od jedne nanosekunde a slično se ponašaju i prema ne toliko fensi članicama njihove vrste. Postoji legenda da će se smak sveta desiti kada nafurana riba izgovori prosto proširenu rečenicu u razgovoru sa nepoznatom osobom na ulici. Sudeći prema tome, sigurni smo bar još stotinak idućih godina.
FAZA1: Imaš 3 godine, tata te prvi put izvodi u park, izvaljujete da je ljuljaška polomljena, krater ispod klackalice ko od kašikare, pa te tata pušta da se igraš čupanja trave dok on sa klupe posmatra tete koje doje svoje mališane.
FAZA2: Ovaj put te izvodi baka, imaš novi bicikl, fensi korpicu napred i original mačje oko na točku. Postao si glavni šmeker među "ekipom". Svi će da ti traže "krug", koji će da traje od 15min do sat i po, a ako nekom odbiješ da daš da se provoza, plačući će da te tuži mami, i pride će to da zapamti za ceo život!
FAZA3: Ideš u prvi razred, učiteljica te je smorila sa uspravnim i kosim crtama, pa ti taj izlet koji je toliko dugo najvaljivala i hvalila, a Bogme i uzela novac od roditelja, dođe kao savršen odmor. Raspoloženje pada pri saznanju da se izlet svodi na izlazak u park, i igranje "Između 2 vatre", gde uporno gađaš jednu malu u belim helankama, a da nisi svestan zašto.
FAZA4: Sada već samostalno izlaziš u park sa drugarima, dok čekaš da se pomoćni teren oslobodi, oko bacaš na glavni teren, i sanjaš da češ jednog dana biti popularan kao lokalni klošari koji su stavili po 100 dinara uloga na svoju pobedu. Ako si poneo loptu, u to u trenutku kada je jedina u parku, dobijaš privremenu titulu "cara parka", i dozvoljeno ti je, ma koliko da su ti obe noge leve a dioptrija jeziva, da biraš ko igra, ko sedi, ko je odbrana, ko je golman. U tom trenutku osećaš moć vlasti u rukama. Pri povratku kući vidiš sedog penzionera kako hrani golubove, šutaš loptu pravo među njih, smejući se, dok deda maše štapom i nerazgovetno gunđa.
FAZA5: Imaš 12 godina, krišom si pozajmio parfem od starijeg brata i našpricao se, a Bogme ni na gelu nisi štedeo. Uveče izlaziš sa par hrabrih vršnjaka na pomfrit, a onda u park na klupicu, gde čekate da prođu nešto starije jedinke vaginalnog usmerenja, po mogućstvu bez muške pratnje, koje ćete kao komarci, iz zaleta, i na blic, da "dovatite" rukom za guzu. Tu ćete se naravno razbežati, a na kraju večeri sublimirati "recke" - ko je više, ko je bolju, a pobednik je, naravno, onaj ko izusti da je napipao "nešto mokro".
FAZA6: Imaš 15 godina, pitaš klinku iz sedmog dva da "pođete", ni sam ne znajući šta to znači i podrazumeva. Šetate parkom, nemaš pojma o čemu da pričaš, šta da je pitaš... samo ćutite, šetate, onda sednete na klupu gde ti padne na pamet da joj uvališ jezik, a i po savetu starijeg brata uvatiš za sisu, što činiš, ali suviše grubo i neiskusno, tako da posle njenog vriska dobijaš svoj prvi šamar. Park ti se smuči na neko vreme, a i devojčice.
FAZA7: Imaš 18 godina, čuo si da društvo, po sistemu "no age limit" iz kraja igra lozinke u parku, pa si odlučio da im se pridružiš. U gustom šipražju na brzaka gubiš nevinost sa par godina starijom ribom. Osećaš se orgazmično.
FAZA8: Novu devojku izvodiš u park, sedate poprečno na klupu, mazite se, vatate, žvalavite, dok dokone penzionerke ljubomorno dobacuju "fuj", "šta im ono znači", "ja sam u njenim godinama hleb mesila, a ona samo što se na naše oči ne..." Jedan plavi klinac dotrčava do vas, i pokazujući prstom se dere "a ta je ono, ta oni vade mama", na šta će teta pritrčati brzinom furije, prekriti mu oči, i reći "Ne to, to je kaka!"
FAZA9: Sa 35 godina, izvodiš svog klinca da se igra, al izvaljuješ da je ljuljaška polomljena, krater ispod klackalice ko od kašikare, pa ga puštaš da se igra čupanja trave dok ti sa klupe, onako šmekerski, odmeravaš rasne tete koje doje svoje mališane, sa sisama čvršćim nego kod tvoje žene.
FAZA10: Imaš 65 godina, budiš se u pola 4 ujutru, pola sata tražiš štap, još pola nazuvaš cipele, već u 7 stižeš u park. Hraniš golubove, oni su ti malobrojni prijatelji, već si im i imena dao, al neki klinja šuta loptu u tvom pravcu, i rasteruje ih. Pretiš mu štapom, iako znaš da ne vredi. Jedinu radost ti predstavlja popodnevna šahovska partija sa Milunom, ali te njegova čitulja u novinama kupljenim na lokalnom kiosku lišava tog zadovoljstva.
I dalje voliš park.
Kompleksna, polivalentna aktivnost sa mogućim dalekosežnim posledicama.
Izveštačena pi-arka nekog predrkanog vikend kursa za otimanje para govori u sponzorisanom bloku programa na fensi stanici sa glupim voditeljima o tom njihovom kursu na kojem se polaznici uče kako da "upravljaju svojim karijerama".
- Naši polaznici se ovde uče nečemu o čemu tokom redovnih studija nisu imali prilike da slušaju, a to je kako da planiraju svoje slobodno vreme, i kako da odrede prioritete u svom životu, a takođe ih učimo da o toku svoje karijere treba mnogo ranije da odlučuju, a ne da čekaju da diplomiraju, nego da se već od početka studija UMREŽAVAJU na ovakve kurseve putem kojih će mnogo bolje moći da, jelte, upravljaju svojim karijerama. Uspeh naših kurseva je, znate, fascinantan, svaki vikend imamo sve više polaznika koji su sve zadovoljniji!
***************
Kostadin zvoni na vrata gajbe gde ga je pozvao novopečeni ortak iz kafića, Milutin. Treba da igraju karte. Iznutra se čuje nekakva lepršava muzika. Otvaraju mu vrata, i Kostadin u polumraku i dimu vidi gola maljava dupeta, kurčevi sevaju na sve strane, uvaljuje ga ko kome stigne. Milutin sa pripasanom keceljom i nabudženom močugom prilazi, maše koketno varjačom:
- Ćao, macane, baš lepo što si došao!
Kostadin se izbečio:
- Šta, bre, lepo, mamicu vam peškirsku, ja doš'o da igram pokera, koji je bre ovo kurac?!?!?
- Nemoj da si takav, ja sam mislio da si ti otvorenog uma, umreži se slobodno, mi smo gotivan svet, videćeš kad nas bolje upoznaš...
- Ma saću ti umrežim zube s pesnicom! (KRLJ! KRK! DRUS! ŠLJIS!)
To ti je casopis za muskarce kao i svaki drugi, u kome ti objasnjavaju da sve sto si pre radio to vise ne vazi....
Da bi postao pravi shmektroseksualac (lik sa naslovne) tvoj "uobicajni dan" mora sada da izgleda ovako:
-Budis se, odlazis do kupatila. Normalo umivas se, peres zube , stavljas novi gilletov gel za brijanje (S gelom za brijanje brijac će lagano kliziti po koži i izbeći ćete iritacije) , posle toga stavljas aftershave losion (kazu alkohol za dezinfekciju je proslost)koji hrani i cuva tvoju kozu, pa ne moras vise da umaces glavu u akvarijum da bi smanjio peckanje od alkohola...Stavljas novu kremu za ruke garnier od javora za suvu i ispucalu kozu (to je ona reklama gde ona riba trlja lakat od stenu pa kao ipucala joj koza... boze cudi me pa nije svukla kozu do kosti.)sad su tvoje ruke meke...prskas novi D&G parfen (to su ona dva pedera dominiko dolce i stefano gaban muz i muz, ko je gore a ko dole jos nije utvrdjeno...)i konacno si zavrsio holivudsku scenu u kupatilu, doruckujes nesto lagano(povrce, voce)i mozes da krenes u teretanu. Ulazis unutra svi se okrecu padaju u nesvet (jer lep si bre, ko zena si lep).. uradis 463 skleka cisto ono da se zagrejes, nije ti dan pa ono da odradis benc dignes 120kg 10 serija po 9 puta tako nagruvan vratis se kuci na tusiranje i sve ono od jutros (sem brijanja).. rucas po mogucnosti konjsko meso sa prelivom od vevericijeg mleka (ono ima dosta proteina)...Zvoni ti telefon javlja ti se manekenka sa kojom si zakazao sastanak preko fb-a, Brzo navlacis svoje firmirane svetlucave fensi krpice i nalazis se s'njom u nekom zajebanom lokalu, jer si cuo da tu izlaze celavi nabildovani kesom likovi..(mafijasi)konacno sedate zajedno ti si naravno naoruzan zvakom(iz poslednjeg broja kako prici njoj)pricate o kolekcijama prolece, leto, zima, o novim chanel parfemima... sekinim novim spotom (al' se ugojila mislim strasno)....dovodis je kuci trsis je na 73 nacina (citao si specijalni dodatak uvedite gimnastiku u sex..)posle sexa ona odlazi srecna da se hvali drugaricama kakvom je decku dala.... a tebe ceka jos jedan jebeni dan
zakljucak:
Pa da bi sve ovo postigao morao bi da budem presednik dve drzve samo da bi platio struju sijalice u kupatilu, koja gorela za vreme mog sminkanja.......
Zlo, Sodoma i Gomora koje izmisliše korporacije i vlade kako bi od omladinaca stvorili bezvoljne, zatupljene i ženskaste potrošačke mase koje ne žele da se bune, nemaju muda da se bune ili se bune na pogrešan način zbog pogrešnih stvari. I kupuju precenjena sranja koja im ne trebaju. Kao da su žene. Dobro, što žene to rade, pa ženama je to prirodno u genima i treba to rade, al' muško si bre majke mu ga steram, mi kupujemo samo ono što nam treba. One razlikuju i znaju poimence 32-bitnu paletu boja, mi znamo da parkiramo. Genetika i preživljavanje najsposobnijeg jebote.
Ti omekšivači, to su proizvodi masmedijalne industrije za zatupljivanje koji za cilj imaju da u omladincu pobude pogrešne vrednosti, da samo treba biti lep i sladak, da je bitno koliko imaš, a ne kakav si čovek i da je svako ko nekome razbije glavu da odbrani sebe i svoje samo jedna obična sirovina. Uče te da treba da se pirlitaš, nosiš majčice i košuljice na prugice, pa još "rozle sa cinober dangice do ispod pupak i na struk" i kockast kačketić sa šljokicama malo na stranu, pa još na vr' glave, a ne kako bi trebalo i kako je predviđeno da se nosi. Da slučajno ne smeš da uprljaš ruke tovatnom mašću. I da nije poremećaj već potpuno normalna stvar da zaista voliš svog drugara. Da kada te neko jebe dobro je da tražiš jače i dublje, ne da mu otkineš jaja ako samo pokuša.
Pa treba i pomadicom da se mažeš i briješ guzu da ti koža bude lepa i nežna. A za lepu i nežnu kožu lica imaju specijalni gel za brijanje i brijač sa šurnjaj's oštrica i nežna talasasta guma da ti lepo zategne kožu, da se slučajno ne posečeš zlato mamino, mogla bi creva da ti iscure. Pička ti bre materina, tvoj Đed im'o 'ladan potok i bajonet i ništa mu nije falilo. Još je Švabu dvaput nagario nazad do Berlina i kao zahvalnicu doživeo da za unuka ima tebe debila.
Sve ti to serviraju koristeći stare dobre hormone. Devojčice ubede da su mali slatkiši "jao što bi ga gricnula, cmok" i zato ti dečaćić kome se iz čista mira diže dvaj's puta u toku velikog odmora 'oćeš budeš sladak i fensi. Ko oni Vandajrekšni, Bekstritbojsi, Skrileksi, Džastis Biveri, Smouki d Berovi i ostale korporativne maskote. Prelazak na Milana Stankovića je pitanje dana kada te puste na splav da mećeš čašu na čelo uz retardirane tekstove o muskulatornoj paralizi i suzama koje prkose 1. Njutnovom zakonu. Ne znaš ko je bio Njutn? Ugasi jebeni ajpod što ti je mama kupila i slušaj na časovima, pa ćeš znati.
I plači, pičko razmažena. Lepo je da plačeš, a ne da budeš jak. Ti mišići iz teretane su za pozu, kada stvarno zagusti ako je veći od tebe plači i beži. Budi osećajan i neinformisan, gutaj šta ti se servira, utopi se u mediokritet. Oni narkomani rokeri, metalike, reperi i pankeri, a i ona stoka seljačka što ne ide u "kafaning" i na splavove već u pravu kafanu su prljavi i smrde. I glupi su. I hoće da se biju, sirovine jedne. I ne koriste pomadu. Pitaću te za pomadu kada u pedestoj shvatiš da si život straćio radeći kao konj da bi onaj čije proizvode kupuješ kao blesav i protiv koga se nisi bunio karao ono zbog čega si i počeo da nosiš kačket na vr' glave.
A ona stoka smrdljiva će izaći na crtu kada svima bude trebalo. Izaći će na crtu kome god bude trebalo. Da se bori i za tebe dok ti sediš kući i mamička ti kuva griz i toplu čokoladu. Onda ne očekuj prava i da te gledaju kao da si jednak sa onima koju su glavu poturali, prava nisu predviđena po rođenju, za njih se boriš u životu, to ti ne kažu Biberče i Kenjac Vest, to lupetaju onaj rahmetli 2Pac i prolupali Dejv Mastejn. Vreme da se bori će doći, na Balkanu živiš dečko. Ona stoka smrdljiva što se brijala bajonetom čije gene nezasluženo nosiš ti je svedok.
Nije baš poza, to je više stil kretanja kroz tržni centar dok žena bez trunke savesti na tebe kači kesice, kese i kesurdače. Jebiga, nije dala da ostaneš kod kola da ih čuvaš od zloglasnog pauka, a zna se da se žene slušaju bez pogovora, jeb'o ih ćaćin ćaća.
-Dragi, 'ajd svrati ovde. Vidiš da je veliko letnje sniženje, a taman mi treba par sitnica za odmor.
-Nemoj me zajebavati? A ja baš pomislio da nisi videla... ooo, moje naivnosti...
-Znaš da ja imam oko za te stvari... hihihihi...
-Čudna jada od Mostara gradaaaa...
-Molila sam te da ne pevaš ta sranja dok si sa mnom u kolima... Daj mi one dve kartice.
-Ne! Te kartice ne smeju da se koriste. Kamata na njih je katastrofalna, pored rate za auto, samo mi to fali. Ni za živu glavu. Ne dam i tačka.
-Nećeš da daš tvojoj ženici? Ja sam mislila da ti mene voliš...
-Da, da. Veruj, mnogo je lepše da te ne volim, nego da gledaš kako ti oni iz banke kerebeče muža... na tvoje oči...
-Samo par stvarčica...
-Drži. Volim ja njihovu književnost... najdraža mi je Kamatasutra. Ja moram da ostanem kod kola, ovde je zona, a ne dam im ni dinara. Onog malog što piše kazne samo da vidim na kilometar... tri mi pisao prošle nedelje.
-Ma, nećeee.. 'oću i tebi nešto da kupim...
-He, od mojih para meni da kupiš... 'ajde. Ovi će da me jebu za moje pare, tako da to dođe na isto. Čekaj, šta meni treba? Ja imam sve.
-U Fila papučama i kupaćim gaćama na kojima piše „Sarajevo '84“ sa mnom nećeš ići... tačno da mi se drugarice smeju.
-He, neće im biti smešno kad uporede šta se nalazi u mojim „Sarajevo '84“, a šta u onim fensi gaćama kod njihovih mužića, mislim, ako me razumeš...
-Meni se ne hvali... ja znam šta se nalazi i to jeste za smejanje...
-Aaa, takooo?
...............
-Dragi, još samo ovde japanke da uzmem i idemo... malo smo se zadržali, ali izviniiiii...
-Idvadi mi ovo id uta...
-Ne razumem te ništa, čekaj da ti izvadim tu kesicu iz usta...
-M'rš u kola, jebem li ti seme! Tegljim ovde k'o magarac tri sata i još nisi sve uzela. Nema na odmor. Idemo kod mojih na selo da skupljaš šljive, tu ti japanke i krema faktor dva'es'četir' ne trebaju! Polaz' ispred mene!
Centar sveta jednog prigradskog mesta. Pošto ovakvih lokala ima malo po prigradskim naseljima oni su stecište starosnog doba naselja u zavisnosti od vremena koje provode u njima. Raj su preko dana ali su pakao kada padne noć.
09:00 - 12:00
Otvoranje kafića već isčekuje par fensi klinkica iz osnovne škole koje su pobegle sa časa ne bi li popili koji sok i protračarile o drugim drugaricama. Ubrzo im se pridružuju i propaliteti iz škole ali naručuju pivo. Svira neki opušteni haus.
12:00 - 16:00
Dolazi nova tura srednjoškolki i srednjošokolaca koje loču pivo i kafu i bleje pod suncobranima da bi se pokazali ostaloj bratiji da su sada kul pošto sede svaku dan u jednom i jedinom kafiću. I dalje svira haus
16:00 - 20:00
Poslepodne najčešće koriste porodice sa mladjom decom takodje dolaze ovde. Najčešće ovakvi kafići imaju frižider sa sladoledom ili palačinke. Sada svira dobri stari ex yu rock sa novim popom.
20:00 - 22:00
Kao i uvek ispostavi se da gazda jednog takvog lokala uvek muti neke poslove. Kao na tacni okupljaju se lokalni narko dileri gde se zalivaju pivom i viskijem i nude mušterijama svoju robu. Već se kolaju tračevi ko je koga izbo, ko je pao i tako te stvari. I dalje svira pop ali ovoga puta pomešan sa Hausom ili psihodelijom.
22:00 - 01:00 , 02:00 i ponekad do 03:00
Gazda je već iznajmio jednom klincu (koji je mlađi brat od jednom narko dilera) kafić kao prostor za žurku. Žurka već počinje i većina klinaca se napije posle dva piva. Devojke počinju nekontrolisano da se deru i urlaju najgore narodnjačke hitove od Cece, Seke, JK, Mine.... Dok im muškarci teraju kontru sa Šabanom, Sinanom, Kebom i Džejem. Pijana mlađarija više bleji i dere se napolju nego unutra što rezultira dobrom nesanicom ako vam je kafić preko puta. Negde između 01:00 i 03:00 se uvek desi tuča. Razlog je taj što se Goxy (Goran) žvalavio sa devojkom od slavljenika i kreće tuča u to staje muzika i gazda izbacuje družinu napolje koja nastavlja da se bije koristeći inventar iz letnje bašte kafića. Na kraju situaciju spašava ekipa koja bleji od 16:00 do 20:00 ( zvali policiju još ranije deca im se bude i plaču) i na kraju stiže murija i tera pijanu bagru kući dok gazda podmiti pandure da mu ne prijavljuju lokal.
Mada se čini da ova dva tipa turneja nemaju mnogo dodirnih tačaka, ispostavlja se da je jedino što ih razlikuje ciljna grupa. Zahvaljujući fanovima, svetski čuvena rok-grupa ima uspešne koncerte po celom svetu. Zahvaljujući dijaspori, srpska folk zvezda takođe ima uspešne koncerte po celom svetu.
ROK GRUPA
-Koncert u Los Anđelesu, otvaranje turneje. Slede slični u San Francisku, Čikagu, Filadelfiji, Bostonu, Njujorku, Torontu,...
-Evropski deo turneje: koncerti i festivali u Londonu, Parizu, Berlinu, Beču, Stokholmu, Moskvi,...
-Azijski deo turneje: koncerti u Tokiju, Hong Kongu, Tajvanu, Singapuru, Filipinima,...
-Okeanijski deo turneje: koncerti u Sidneju, Melburnu, Pertu i Velingtonu
-PAUZA od turneje, zarad snimanja fensi spota na Antarktiku
-Latinoamerički deo turneje: koncerti u Rio de Žaneiru, Buenos Airesu i Santijagu
-Zatvaranje turneje negde u SAD
SRPSKA FOLK ZVEZDA
-Otvaranje turneje u Areni u Beogradu
-Koncerti u Skoplju, Podgorici, Banja Luci, Prijedoru, Sarajevu (uprkos pretnji bombama), Zagrebu (uprkos pretnji svim i svačim), Ljubljani
-Koncerti u Beču (u Domu Kulture), Minhenu (u kafani "Kod gazda Miće"), Štutgartu (u etno-klubu "Opanak"), u okolini Berna (na imanju nekog bogatog gastosa), Stokholmu (u nekoj manjoj sali)
-Tokom presedanja na aerodromu u Londonu, dolazi do spontanog koncerta za neke Japance koji su prepoznali ovu zvezdu sa "You Tube"-a. Pre samog poletanja, harmonikaš zapisuje jednom od njih akorde neke pesme, da se ne bi više mučio da skida po sluhu.
-Koncert u domu srpske kulture u Torontu (krcata sala), u dosta velikoj i krcatoj sali u Ontariju, zatim u još većoj sali u Čikagu, pa u nekom amfiteatru u Njujorku i konačno u restoranu "Srpsko veselje" kod nekog gastosa u Los Anđelesu
-Neplanirani koncert u Havani. Ljubljenje tri puta sa Fidelom Kastrom
-Koncerti po kafanama, klubovima i restoranima u Pertu, Sidneju, Melburnu i Velingtonu. Odbijanje svadbenih ponuda pijanih gostiju. Snimanje spota za Youtube sa kengurima i koalama.
-Nastup u Kejptaunu u kafani "I ovde je kročila srpska noga"
-Koncert u Dubaiju u palati bogatog šejka, koji je oženjen rođenom sestrom folk-zvezde i diskretno je finansirao ovo svetsko putešestvije.
-Koncert u Istanbulu na festivalu balkansko-azijskog melosa
-Koncert na Krfu u kafani "Tamo daleko"
-Koncert u Sofiji na stadionu
-Zatvaranje turneje u Kragujevcu na stadionu
Otrcane, ali poučne izjave koje se izjavljuju posle epskih neuspeha od strane naših velikih stručnjaka kao što su Bata Đora, (Al)Kosan, Ješa, Šestko, Živa... Obično, nakon poražavajućih rezultata protiv fudbalskih velesila kao što su Jermenija, Kazakhstan, Azerbejdžan ili Estonija, kao i kraha naših klubova u evropskim takmičenjima, slede ove rečenice koje će svakom pravom navijaču i ljubitelju fudbala dati utehu kakvu je zaslužio i opravdanje za poraz.
„Dali smo sve od sebe.“ - jedan od klasika. Ono što se kod drugih podrazumeva, kod nas se mora posebno naglasiti. Jer kod nas Srba ako ovo ne napomenete, tačnije ne stavite narodu do znanja da ste se maksimlano potrudili, odmah kreću glasine da se zabušavalo.
„Lopta je okrugla.“ - kod ove ne znam ni gde da počnem, potpuno je fascinantna. Ljudi koji se bave fudbalom više od 25 godina su pomoću neverovatne moći dedukcije došli do zaključka da je lopta okrugla!? Ma nije moguće? A ja se već godinama pitam kako se onako kotrlja po terenu...
„Danas svi igraju fudbal.“ - još jedan evergrin. Obično u upotrebi pred utakmice sa gorepomunetim velesilama. Znate, oni su do juče igrale kriket i boćanje, a danas igraju fudbal, tako da je sasvim u redu dati im neki bod, kao podsticaj za dalji napredak. I posle kažu da nismo plemeniti i darežljivi...
„Svako svakog moze da pobedi.“ - koristi se pred mečeve sa strašnim ekipama, čiji igrači zbog svog raskošnog talenta stižu u slobodno vreme da budu i bankari, advokati, električari, ribari... Dok naši treniraju svaki dan, njima je dosta i 2 puta nedeljno. Vrlo često skidaju mrak, odnosno beleže prve pobede na internacionalnoj sceni upravo protiv ekipa (iz) naše zemlje.
„Sudija nas je oštetio/pokrao.“ - jedna od retkih koja ume da bude istnita. Ali, našu žalost, obično nije. Ipak, bio sudija kriv ili ne, prosečan navijač će tokom utakmice više puta najaviti da će mu opštiti sa celom užom i daljom familijom u bliskoj budućnosti.
„Sreća nam nije bila naklonjena.“ - fensi treneri koriste i izraz fortuna umesto sreće, da bi pokazali da su načitani. Nažalost, ono što ne shvataju je da sreća ponekad mora i da se zasluži.
„Teško vreme.“ - univerzalna, pa samim tim i vrlo korisna. Može se primeniti na sva 4 godišnja doba, dakle tokom cele godine. To što su oba tima igrala u istim uslovima je za nas manje bitno.
„Vreme će biti naš sudionik.“ - upotrebljena samo jednom, pa samim tim možda i nije fraza, ali, po meni, definitivno zaslužuje svoje mesto ovde. Tapiju na nju ima Ilija Šestković, pardon Petković, nakon briljantnih partija na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj gde smo završili kao poslednji na takmičenju uz gol razliku 2:10.
Poltroni u svom ultimativnom izdanju. Osobe kojima se život svodi na ljubljenje tuđih dupeta jer su nesposobni da sami nešto urade i uvek će stajati iza nekoga jačeg, bilo mentalno il' fizički. Beskičmenjaci bez trunke morala i svojega ja. Neretko su pakosni i nezadovoljni sa svojim životom ili sa samima sobom pa žele da se i drugi tako osećaju. Osobe koje će reći bilo šta i to tako slatkorečivo da ćeš pomisliti da su ti najbolji prijatelji i da im možeš kazati sve, makar to bila tvoja najveća tajna. Lako se zeznuti, jer će posle toga odmah otići kod druge žrtve da joj to sve ispričaju i skuvaju poparu samo da bi mogli da gledaju sa strane i uživaju u tuđim mukama.
Čmaroljub:"Hajde, draga, samo na jedno veče da budemo zajedno".
Devojka:"Ne znam, znaš da sam sa dečkom već dugo u vezi i to sve".
Čmaroljub:"Znam, al' znaš šta mi je rek'o"?
Devojka:"Šta"?
Čmaroljub:"Rek'o da već duže vreme 'oće da te ostavi jer ga smaraš".
Devojka:"Gamad obična. Ko ga jebe, dođ' ti 'vamo".
Čmaroljub:"E, pa 'de si ti, nisam te video sto godina. Kako si? Šta ima novo"?
Dečko:"Ma ništa, prekin'o sa devojkom pa sam malo sjeban".
Čmaroljub:"Pa šta se desilo? Pričaj mi sve".
Dečko:"Ma prevarila me. Brate, posle pet meseci. A čuvao sam ju k'o malo vode na dlanu i bilo nam je tako super. Ma, neću o tome".
Čmaroljub:"A baš mi te je žao. Sad sam i ja skenjan. Ma, biće bolje. Imaš ti mene, biću ja uvek tu da ti pomognem. To bre gadura, čuo sam da je pričala drugaricama kako si ju tukao i maltretirao".
Dečko:"Smrad, kako je mogla?! Nego, dobar si ti drug, hvala ti. Hajd' odoh ja, vidimo se".
Čmaroljub:"E, ljubavi, znaš šta mi je ovaj tvoj bivši napričao za tebe. Baš je govno, nije ni čudo što si mene izabrala".
Devojka:"Šta? Šta je pričao?"
Čmaroljub:"Ma ništa, nije bitno. Bitno da sam ja tu, ko njega jebe".
Devojka:"Reci mi, hoću da znam".
Čmaroljub:"Ma rek'o kako si odvratna osoba, kako žali vreme provedeno sa tobom. Da si najgora devojka koja sa kojom je bio i tako to".
Devojka:"Govno jedno, kako može tako pričati. A kad pomislim da mi je bilo žao što smo prekinuli. Neka, imam ja tebe, srce".
Čmaroljub:"Da, i uvek ćeš me imati".
Čmaroljub:"E, treba da mi uradiš nešto".
Prijatelj1:"Šta"?
Čmaroljub:"Treba malo poplašiti jednog lika, smara bivšu koja je sad sa mnom".
Prijatelj1:"A neću njega, kul je on lik".
Čmaroljub:"Brate, reći ću ti ovo zato što smo si jako dobri. Ono, baš te gotivim, ekstra si. Nego, lik je pričao po gradu kako si ga zajebao za neke pare i da si ološ".
Prijatelj1:"Ne seri, jebo te. Kakav šupak, e. Neka, rešiću ja to".
Čmaroljub:"Hajd'. I nemoj da kažeš da sam ja rek'o išta, neću da meni neko sere kako sam govno".
Prijatelj1:"Neka, ne brini se ti ništa".
Prijatelj2:"Šta s' vas dvojica svađate"?
Prijatelj1:"Ma ovaj srao po gradu o meni"
Dečko:"Ma nisam, keve mi".
Prijatelj2:"ma 'de srao, koji ti je. Znate se od vrtića. Nego, pričao sam sa tvojom bivšom danas, kaže da joj je onaj njen novi pričao kako si ti govorio da je ona gadura i tako neka sranja".
Dečko:"Ma nisam, znaš da sam 'teo da se mirimo i da ću joj oprostiti što me prevarila".
Prijatelj1:"Ček', ček', pa meni je taj rekao ovo da je on srao po gradu o meni".
Dečko:"Men' je jedan drug pričao kako je ona govorila kako sam ju maltretirao i tuk'o".
Prijatelj1:"Da nije plav, nizak, onako baš fensi i nosi arafatku i onaj gej šal stalno"?
Dečko:"Taj, da."
Prijatelj2:"Pa to ti bre čmaroljub kakvog svet nije vid'o. Nema kome se ne ulizuje. Taj uživa u tome sjebavanju svega. Hajd' da ga mi posetimo malo posle škole".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.