Prejaka stvar. Da postoji neka kompanija za iznajmljivanje patuljaka, pa ga dovedeš kući umjesto mačke ili psa. Patuljak je brat, narediš mu da ti kuva, pere suđe, veš, rasprema krevet, svašta nešto, povedeš ga u šetnju, neki parkić i slično, ili ga napušiš i smiješ mu se. Ja bih ga iznajmio i nikad ga ne bih vratio, ne zauzima mnogo mjesta, može lagano pod krevetom da spava. Daš mu neko ime, npr. Patuljak, i ako ne sluša okačiš mu užinu neđe đe ne može da je do'vati, ili mu ne daš u WC. Svašta nešto možes sa njim da napraviš.
...da ti se uradi nešto protiv tvoje volje. Nešto glupo, nepojmljivo, tebi strano i daleko. No običaj se poštuje, stvaran je stoljećima, u njega je utkana sva mudrost skupljana generacijama.
Zato kad sledeći put pljuneš po običaju, kažeš da je zastario, da vrijeđa tvoju ličnost i zdrav razum odrasle jedinke, sjeti se da ga je neko poštovao i prije tebe. Neko ko je tuk'o ženu nogama ustomak, neko ko se nije radovao ženskom đetetu, neko ko nije brij'o pičku niti ju je davao prije braka.
Običaj je odgovor na sve, i zato što ga ne poštujemo tu smo đe jesmo.
Što se bolan kupaš samo nedljom?
Zato što običaj nalaže jebem ti ženo majku upičku.
Scila i haribda spakovana u ženoidno obličje, sa Pandorinom kutijom u ustima i Hidrom umesto jezika. Ako si se kad susreo, znaš o čemu pričam. Ona ne zaklapa, ona melje... noćima i danima, melje, i melje, i melje leptejeb'o, suče vatru spram koje je Etna dimčić nakon nedeljnog piknika mladih Gorana. Nakon susretanja sa ronduljom, pristustvo godišnjem simpozijumu skandinavskih feministkinja sa Turetovim sindromom dođe kao neuporedivo bolja opcija. Onaj koji je dovoljno lud da je oženi je ređi od Krajišnika koji zna đe ići na prelo, bedno skurcan negde na skali egzistencijalne unesrećenosti između sponzoruše na zadnjem sedištu protrulog žutog Stojadina i momčine sa Glamoča neznanom mukom naćeranog na prisustvo kontemporarnom baletskom performansu.
Ako ne veruješ u iskonsko zlo, nečiste sile i te stvari, još nisi upoznao rondulju...
Najviši stepen bitnosti nečega. U novoskupštinskom jeziku elativ prideva važan.
SM: Mir (pauza koja naglašava dramatičnost trenutka), nema alternativu.
-------------------------------------------------------------------------------------
BT: Evropa (pauza koja naglašava dramatičnost trenutka), nema alternativu.
-------------------------------------------------------------------------------------
-Baba, de je usisivač, soba mi je gora od Đekijeve kućice?
-Ne valja to sinko, to ti je đavolja rabota, samo podiže prašinu, uzmi ti metlu blago babi.
-Kakva metla baba, ubila te žaga dabogda nije, đe usisivač, nemam čitav dan?!
-Čedo babino, metla (pauza koja naglašava dramatičnost trenutka), nema alternativu.
Alfa i omega turskih serija. Ima tu još glumaca, ali nije to taj nivo.
Tamošnja verzija, čuvenog latinoameričkog glumca, Fernanda Kolunge. Od kojeg je preuzeo primat najvećeg zavodnika međ' srpskim domaćicama, naravno Bosiljka je oduv'o bez po muke. Đe ćeš porediti Ranjenog orla sa Suljadinom?
Starog zavodnika je učinio da bude passe, out, i žena koja i dalje gaji emocije prema njemu biva anatemisana od strane drugih i roku od odma'. Jer jednostavno nema tu više tema za normalan razgovor o dešavanjima na malom ekranu.
- Milena, aj mi kaži koju seriju mogu da počnem da gledam?
- Pa imaš ovu najnoviju sa Fernando Kolungom, ja gledam, dobra je, znaš kakav zaplet ima, i uz to ima samo 300 epizoda.
- Strašno! Šta ti gledaš, da te Bog sačuva! Daj mi neku s' Onurom.
- S' kim?
- Sa Halitom Ergenčom. Nije valjda da nisi čula za njega?!
- A ne pratim ti ja to, španske su mi nekako bolje.
- Nisi gledala Sulju?! Završili smo razgovor.
Ljudina. Međed. Đe god dođe, svojom pojavom narušava postojeće stanje i raspored flore i faune. Štrči poput oblakodera u zimskom turističkom centru. Upadljivo je nezgrapan među običnim svijetom. Na grupnim fotografijama služi kao orjentir visine ostalih. Po principu Marko mu je do sise, dakle dečko normalnog rasta, Žarko mu je do pupka, dakle prcvoljak.
Nije preporučljiv za izlaske u gužvu. Eventualno, problem se rešava spajanjem stolova od kojih jedan bude samo za njega. U svrhu posjete masovnim manifestacijama tipa koncert, sportsko nadmetanje isl. lokalna samouprava mu izdaje privremenu građevinsku dozvolu za lociranje na državnom zemljištu. Prilikom izrade detaljnog urbanističkog plana, projektanti uzimaju u obzir činjenicu da postoji i on.
-Četvrti...Treba nam četvrti za roštilja. Aj zovi onog tvog glavatog brata.
-Jesi ti njega vidio u zadnjih 5 godina? U koja kola misliš da ga strpaš? Glava mu je najmanji problem mili, treba nam građevinska dozvola da ga lociramo pored rijeke.
Srećnik. Onaj koji je pristupom međunožju ovih bića dobio blagoslov u vidu najkuljih moći. Dobar otrs vile garantuje mu da može da leti, jebe, leti i jebe, tušira se vodom iz suve drenovine i da vitla ralo i volove.
Trsitelji vila su otišli u legendu. U skorije vrijeme, nije se pojavio nijedan. Sve navodi na zaključak da su vile otkrile vibrator.
- Đe si, Petre, jebem li ti Zvončicu!
- Đe si, Marko, jebem li ti Raviojlu! :bratski zagrljaj:
Usklik olakšanja prouzrokovan prevrtanjem želuca na morbidne, neželjene, ali istinite činjenice koje krase pojedine delove ovog putujućeg globusa.
- Tamo u Južnoj Americi se ljudi nerealno lože da ubijaju ljude i životinje, da ih seckaju na komade, još to snimaju i kače na internet... Za njih je deep-web dobar dan!
- :gulp: Živela Srbija!
____________________________________
- Komšija, sto godina! Kako je na baušteli? Je li dobro k'o što se priča?
- Ma šta bre, ne mo'š alkohol da okusiš kako valja, ljudi ne prave slavlja, čim napraviš omanju buku eto ti komunalne, svi nešto smrknuti kao da im se ne živi... Al' zbog para, mora se!
- Selo moje lepše od Pariza! Prokleta je Amerika! Ma živela Srbija!
- Jebeš ti to kada banka, izvršitelji i ostala banda bez milosti penetriraju u tebe, zar ne? A tebi preostaje samo da im se natrtiš, 'nako, s osmehom, jer im drugom valutom ne možeš platiti.
- I to što kažeš.
Cvikeri izuzetno velike dioptrije.
- Mmmmm, jezikom, takoc... Malo niže, dušo...
- Njam, mljac...
- Sada malo više, molim te....
- ....
- Malo lijevo i tu si...
- Khm, njam...
- Jebo me Bog đe te nađoh tako ćoravog! Vrati te teleskope na oči! Dako sa njima pogodiš đe treba!
Šupak, čmar.
Jedna od najjezgrovitijih i najonomatopejičnijih reči u slovenskim jezicima. Reč zbog koje je autor ove definicije zažalio kada se crnogorski jezik "otcijepio" jer više ne može slobodno, kao pripadnik drugog govornog područja, da se koristi takvim jezičkim blagom. Ona ZUJI, ZVEČI, ZVONI, ZVUČI, ŠUMI, GRMI, TUTNJI, HUČI - što bi rekao časni starina Preradović. Reč koja neumoljivo asocira na ono što stvarno znači i koja svojim fonetskim sklopom sama sebe opisuje. Pazite:
P - eksplozivno-bezvučni suglasnik kao priprema pred nastupajuće akustično pražnjenje
R - blagi rafal koji predstavlja neposredni uvod u buru koja će uslediti
KN - suglasnička grupa koja istovremeno opisuje i napregnutost pred eksploziju kao i sam veliki prasak
O - kao olakšanje kad uskovitlana vazdušna struja napokon napusti vaše telo kroz taj mali otvor na donjem delu leđa.
A još kada tu reč svojim kotrljajućim grlenim "r" izgovori Milo - doživljaj je potpun!
Zgrada vlade Crne Gore...
Milo: Filipe, pa đe mi je kiśela uz kavu, jebem ti oca u prrrkno!
Život u velikom gradu nije lak. Komplikovano normirana hiperaktivna košnica. Ali, što matica zna da ga zakomplikuje, to je strašno, umjesto da pusti pčele da same sebi uređuju život kako znaju i umiju. Napred, nazad, gore, dolje, obrni, okreni, baza se pita!
Nazivi ulica. Pusti ih godinu dana bez naziva, narod će već odrediti najlogičnije. Vlast bi ionako i trebala biti samo produžena ruka narodne volje.
- Moramo do Instituta danas. Znaš li gdje je?
- Pojma nemam, nisam nikada bio. Ti ne znaš?
- Ako znam, zna me jad. 'Ajd viđi na taj tvoj internet, proguglaj, što bi vi mladi rekli?
- Evo adresa, Kopenhagenska 23/B. Đe li je to?
- Pojma nemam, valjda će taksista znati.
**************
- Dokle?
- Do Instituta. Kopenhagenska 23/B.
- A đe ti je to?
- Pojma nemam, mislio sam da vi taksisti znate sve ulice.
- Ma znam moj kurac, otkada su promijenili pola naziva ošašaviše me. Alo, centrala, đe je Kopenhagenska 23/B?
- To ti je nova ulica, ranije je bila Madagaskarska 71/F.
- Sve si mi reka'. Đe je to, more, po narodski?
- Na pogrebno, more.
- Tako reci, hvala!
Uz pucnje iz vatrenog oružja.
- Prde li to, kumara?
- Ja to zbog tebe, šenluk je strogo zabranjen, a znam da si navikao da te kao serdara dočekuju, pa reko' da ti učinim merak.
- E fala ti na časti, đe čuo i đe ne čuo. A ovo sam čuo.
Glavni razlog neslaganja supružnika, kad je muž alkos, a žena ''fina''!
- Đe si pajdo, nešto si mi neraspoložen danas?
- Ma posvađ'o sam se ženom, jebem joj majku u pičku...
- Šta je bilo, đe zapelo?
- Ma oće ona da bude glavna... ne da mi da idem kod kotla sa ljudima da sjednem malo...
- Jest nezgodno!
- Ma šta nezgodno, ko je jebe, nisam ja uljez, ima da idem đe ja oću i kad mi se ćefne...
- Ajmo onda na po jednu ispred prodavnice...
Sve uredu no ono... ludo.
Došo dedo u Bosnu i uze unuče:
-Đe si debilče đedovo?
-Đe debilče crni Huso?!
-Ču'š ovo debiče đedovo? Š'o veliš?
-Njiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
Definicija pisana za takmičenje definicija sa hendikepom.
Onaj koji preferira toplinu doma u odnosu na (opasne i indecentne) čari spoljašnjeg svijeta, zbog odgoja zasnovanog na tradicionalnim vrijednostima ili socijalne anksioznosti i sličnih kvazibolesti modernog doba... ili jer je jednostavno operisan od života.
A: A đe ga je onaj mali nijesam ga vidio otkad sam otišo u Njemačku... a da, da, neđelja danas, mora da se otrijezni malo momčina he he.
B: Ma jok, Mladen ne voli to. Baš je onako kućevan. Eo ga taman ustao, đe si Mladene, javi se ujaku.
C: Žnjiiiiiiiiiiiiiiii.
Pobjeg`o noćni prevoz a ti bez kinte. Javljaš se na fixni sa "Đe si kurvo stara" jer si rekao Peri da ne troši mob., kad ono-razredna. Na kafi posle sto godina s bivšom u momentu dok se cijepate od smijeha prolazi tvoja sadašnja. Pišeš "bezazlen" status-vic na fejsu o Romima i shvatiš da ih imaš u frendovima bar dvoje troje. Voziš najribetinu u lamborginiju,pretičeš Šumahera jer žuriš na plažu-i budi te odvratni alarm sa Nokie jer uveliko kasniš na katastrofalno plaćen posao i to moraš GSP-om. Pljuješ šefa preko sms-a i umjesto kolegi,mahinalno pošalješ šefu sms. Smisliš genijalnu nadogradnju defke koja je postavlja 1000% kao def. dana, i shvataš da je već prošlo 24h.
svaka slučajnost sa stvarnim likovima i događajima ...
Ogromne slušalice koje današnja omladina nosi na ušima prikopčane na ajfone, ajpode, i ostale zajebancije, a koje nalikuju onima koje na glavi nose Haški optuženici prilikom suđenja.
- Đe si, Vojislave?
- Nisam ja Vojislav!
- Pa skini onda to sa glave, mamicu ti malenu, eto te k'o Šešelj.
Poslednji dobronamerni pokušaj plaćanja računa koji premašuje finansijske mogućnosti i kreditnu sposobnost.
- Dakle, da vidimo, vaš račun je sto šezdeset osam hiljada petsto osamdeset dinara. Bez bakšiša.
- Kako bre srbine, tol`ko?
- Pa, ne znam kako da vam kažem, ali pre nego što ste pali pod sto, naručili ste i treću turu viskija za celu kafanu.
- Uh, majku mu. Ček da vidim, kol`ko imam... mmmmm, da, mislim da imamo problem. Primate li možda bubrege?
- Naravno, sad ću da pozovem hirurga. Kizo, imamo jednog duhovitog, vodi ga pozаdi da mu izbiješ burege. Uzmi i par zuba za bakšiš.
*
- Dakle, ovaj model sa punom opremom i ful kaskom bi vas sa akcijskim popustom koštao 36.800 evra. Može i na rate ili preko web kredita.
- Eh, malo sam kratak, a kredit već plaćam za stan, nego, primate li bubreg?
- Mi ne, ali ako odete u naše predstavništvo u Prištini, mogu da vam završe.
Konstatacija osobe koja postepeno gubi vid, a novine čita metodom odaljiću-ih-rukom-dok-ne-vidim-slova.
- Baba što činiš to? Što guraš monitor nogama?
- Ne vidi baba sine, zaboravila đe sam spuštila naočare. Uzeo mi onaj tvoj đed vragolan i sakrio, nije htio da ih vrati dok mu ne popušim.
- Au!
- I jebogaotac i njega i Alchajmera, zaboravili obojica đe su ih stavili.
Pobjednička replika iznerviranog mučenika koji ima tu nesreću da dijeli životni prostor sa nekim ko je upravo izgubio neki predmet, pa se iznerviran uključio u potragu i prvi ostvario proboj na tom polju. Ključevi, cvikeri, novčanik, i sve one ostale nijeme sitnice bez kojih se mrdnut' ne može a imaju osobinu da misteriozno nestaju pred očima.
- Ma đe su mi cvikeri, ne mogu bez njih, bijele kobile ne vidim! Ma đe su, gomna!
- Jesi li gledao u torbi?
- Jesam, nema ih.
- A po džepovima?
- Ništa.
- Ma eto ti ih na glavi. Ne umiju da zovu, ćoro ćoravi.
- E nabijem ih...
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.