
Ono što nam nedostaje na Vukajliji,vratite postere,ja planiram da posavljam neke jebačke postere.Hvala.
Šta te briga
Cigareta, poluispušena, koja zagašena stoji u pepeljari ili paklici i sa većim procentom nikotina spremno čeka da dotruje mušteriju. Zagašena, jer je klinac čuo glas svoga oca u blizini, škrtica podelila za pre i posle ručka, srednjoškolac nema vremena za celu jer je odmor pet minuta, a džeparac je podeljen za pljuge i tost sa podrigušom. Zagašena, jer mrcinu mrzi da digne guzicu i ode do kioska, a igrom slučaja, ova je poslednja.
Izaziva iskašljavanje mrtvih mačića zelene boje narednog jutra i gorušicu kakva se ne javlja čak ni posle pojedene glavice crnog luka za večeru. Ali i pored svega toga, ljubomorno se čuva i sa zadovoljstvom puši.
- Mare, daćeš jednu meni?
- Nemam, vidiš da mi je ostao ovaj polovnjak od malopre.
- Pa nemoj da si prase, daj da ga podelimo.
- Šupičkumaterinu bre!
Mnogo dobra fora koju sam čuo od drugara. Nije moj patent mada bi tako voleo da jeste!
Sto ljudi, sto ćudi! Sto žena, dvesta sisa!
Ne, nije. Da jeste, uradio bi umesto tebe. Kada ti neko traži pomoć, a suviše je sujetan da kaže hvala.
Baba: Deder, sine, izmeri dal' može ona komoda sa vikendice što je deda konfiskovao Nemcima posle rata da nam se uturi u kuhinju, ne vidim ja ništa na metru.
Unuk: Saću ja to očas posla da nacrtam u AutoCad-u.
Baba: Ih, mogla sam i ja tako!
Baba: Deder, sine, vidi ovde broj od Radmile Milojkove da je zovem da pitam za broj Žikicine Radojke da joj javim da pozove Živoradovu Milunku na slavu.
Unuk: Sad ću očas posla da pustim Milunkinoj Ivani preko fejsa da joj kaže.
Baba: Ih, mogla sam i ja tako!
Jedna od poslednjih rečenica koje čujete pre nego što vam neko napravi igranku na leđima tj. fasujete batine. Mnogo češće se izgovara u obliku neverice prema izgovorenom nego kao posledica slabijeg čula sluha. Donekle iritantna pojava jer ste sigurni da je sagovornik čuo izgovoreno, a na šta njemu ipak treba neki vid potvrde u obliku istog da opravda svoje životinjsko iživljavanje nad vašim telom.
- Puši kurac.
- Šta si rekao?
- To što si čuo.
ŠLJAS!
------------------------
- Čale bre ajde okreni na utakmicu. Jebale te vesti ne živimo u Ukrajini.
- Šta si rekao?
- Ma ništa, šta ću reći? De utakmicu okreni.
- Jel mene da jebe? E sad ću ti jebati majku balavu!
- Mama!
Natpis koji nikada nije stajao ni na jednom poznatom albumu u muzičkoj istoriji, ali je pripisivan Nirvani, Eminemu i mnogim drugim grupama čiji članovi nikad nisu čuli za Srbiju.
Proizvod iluzije svakog Srbina da ostatak sveta ima mišljenje o njemu.
A: Kako možeš to da slušaš, jesi čuo da je na njihovom prvom albumu pisalo "Zabranjeno za pse i Srbe"? Video ja!
B: Brate, to je istina koliko i sexality.
A: Brate, sexality keva, znaš kad Sheeva sa svih šest ruku izdrka Reptilu...
B: Ali album..
A: ... i on svrši kiselinu omg! Album, šta?
Najčešći pojam koji sam čuo kad pitam devojku "hoćemo kod mene ili kod tebe?"
Dečko: (posle bioskopa) I... hoćemo kod mene ili kod tebe?
Devojka: I jedno i drugo - ja kod mene, ti kod tebe
1. Kada svi zaspu ili odu nekuda, on je tu da mi da minus.
2. On nikada ne ostavlja komentare, jer ne želi da pokvarimo odnos.
3. On prati moj lik i delo, više nego bilo ko drugi.
4. Mnogo puta je pominjan u mojim definicijama, te je dobrim delom zaslužan za moju popularnost.
5. Dao mi je jednom jedan plus. (Hejter mekog srca)
6. Da nije njega, ne bi bilo ni ove definicije.
7. Zbog njega se i moderatori povremeno pozabave mojim profilom.
8. Ja se zbog njega uvek osećam posebnim autorom.
9. Moj hejter napreduje, više me ne hejtuje odjednom, već lagano, definiciju po definiciju - što znaci da ja pozitivno utičem na ljude.
10. Glavni razlog - on je neiscrpni izvor inspiracije.
Hvala ti, dragi moj hejteru!
Odavno je poznato koliko Crnogorci jedni drugima lupaju ramena prilikom susreta u Beogradu, napećeno je to, ajd nemoš reć da su monasi, al svakako zov divljine uvijek u njima budi dozu raznježenosti pa čak i suza, kada nakon usisavanja stana na jutjubeu čuju pjesmu đe ih stara majka čeka da joj dođu iz daleka. Jebi ga, puno su oni koraka načinjeli da bi uglavili dupe u beogradsku administaciju, nije to lako al razumijem ih, treba mnogo snage i volje za čitav evolutivni proces kroz koji prolaze do cilja. Još dok je bila kolonizacija Vojvodine oni su zaprepašćeno gledali u velelepne švapske kuće koje su još tada imale kupatila, naravno oni su bili pametniji od švaba pa bi u kupatilu polomili elemente i od toga pravili kozar ili kokošar, a sijalicu bi gasili mokrom krpom. I tu nema priče, oni su u pravu i moš ti crć objašnjavajući al đe klica rod zametne rastresito tlo se pravi.
Neđe u beogradu, 2016 godina. Otac je stigao vozom kod sina i snahe u posjetu, donio kantu sira paket jabuka i veliki zavežljaj savjeta za oboje. Sin i snaha su na poslu, on revoltiran činjenicom da nemaju klozet i normalne uslove za život vraća se rodnoj grudi bez pozdrava.
Sin: Halo,halo!! Tajo, znam da jesi samo kaži gde si?!
Otac: Sine Stevo, vazna lijevo...
Kaže se osobi koja koristi fazone ili pronalazi stvari iz praistorije, uglavnom one za koje niko nikada nije čuo.
Neizbežna rečenica svakog kvazi-metalca u pokušaju da se pričepi prvom današnjem bendu koji je čuo, da li su dobri ili da li mu se svidjaju je opcionalno, njemu je dovoljno da bude nekome u bulji u nadi da će time biti više kul.
Publika mrtva, odlaze ljudi, razočarano, ostala najbliža rodbina i tri - četiri pokušaja metalaca koji su se juče utripovali da je kul biti hardkor sektalika i pitali mamu i tatu da im kupe rokericu, trešerke i neku majicu sa bendom cije dve ipo pesme znaju, pomislivši da su ljudi na bini, koji su spremni da zaplaču jer su shvatili koliko su loši, njihovi najveći idoli i da bi mogli da steknu rejting u slučaju čepljenja mučenicima.
Gitarista: Koje sranje, nisi mogao ritam da ubodeš ni u jednoj pesmi, jadniče!
Bubnjar: Alo ti mašiš svaki drugi rif, pa onda meni sereš!
Basista: Bar nas nisu gadjali!
Kvazi Metalac: Svaka čast momci vi ste najbolji bend koji sam ikad čuo!!!!
Jedno od najznačajnijih sjećanja na dobra stara vremena svih Jugo-nostalgičara čije prepričavanje služi kako bi se mlađim generacijama stavilo do znanja kako je nekada vladao red i mir za razliku od današnje anarhije.
Da je jedan prosječan omladinac svaki put kada je čuo tu priču poslao CV i dokumenta za neko radno mjesto, do sad bi našao posao.
A: Jesi čuo kako onog malog izbodoše ona trojica u parku. Dva'es godina momak ima a eno mu se bore za život. Pa jebo te, ja sam '81 spavao na klupi u Zagrebu i niko me takao nije a danas u svom gradu ne mogu ni da prošetaš parkom a da ne pomislim kako će mi neko glavu skinuti. Čovječe, kakva su vremena došla. Pih!
B: Strašno stvarno, stari... Nego jesi jebao šta tamo?
Kada ti ortak kaže :"Je l' si čuo što je u Finskoj neki klinac upao u školu sa kalašom?"
a ti ga pitaš: "I, koliko je imao fragova?".
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.