
Stečen "krvavim" radom vaših predaka, ovaj vid poštovanja od strane vršnjaka i patriotski nastrojene okoline se odlikuje širokim spektrom najčudnijih privilegija koje za realizaciju često ne biraju ni vreme ni mesto.
Neki od uslova sticanja nasleđene reputacije
...
Čukundeda, inače vlasnik jedine krčme u selu, podjebavao Turke sipajući im so u kahvu i mlevenu konjsku balegu u rahatlokum.
Pradeda odlikovani ratni heroj Solunskog fronta, obrijao više Bugara za vreme svoje karijere no čašica rakije u staračkim danima.
Deda u ratu bio poznata četničina sa najvećom kolekcijom petokrakih bedževa u
bataljonu... I dan danas ga se sećaju kao jednog od najboljih kondicionih trenera Partizana.
Otac najzajebaniji malinar u Južnoj Srbiji, a i šire... Petnaestak puta hapšen na pravdi Boga zbog poziva na bunu, ali svaki put izlazi sve jači i ubeđeniji u malinarsku revoluciju kao rešenje.
...
Ulaziš u bus, sve puno kad odjednom vidiš čiču od 80-ak godina kako se teturavo ustaje dozivajući te. Prepoznaješ starog čika Peru iz komšiluka i prilazeći mu sa "Dobar dan" na usnama bivaš grubo odgurnut na njegovu pređašnju lokaciju.
"Čika Pero, pobogu. Nije u redu da ja sedim a vi stojite. Čemu sve ovo, svaki put kad se sretnemo u busu..."
"Neka mali, u redu je... Znao sam tvog dedu, znaš. Zajedno smo ratovali, kakva je to ljudina bila. Samo ti sedi, na sledećoj stanici te vodi čika Pera na sladoled..."
..........................................................................................
"Ej eno ga Đokica..."
"Koji Đokica majke ti?"
"Znaš bre, onaj što mu pradedin spomenik u parku... Onaj ratni heroj, znaš sigurno."
"Aaaa taj Đokica, pa što ne kažeš odmah... Da ga zovemo na basket?"
"Što da ne... Ej Đokice aj sa nama na basket !"
"Šta?Ko?Štajebasket?Neznamjato,vidimose..."
"Stani bre, čuli smo da... da rasturaš dvokorak, celo naselje priča o tome... Aj sa nama da nam pokažeš... Posle možemo da posetimo spomenik tvog pradede, čisto bezveze, usput nam je..."
Nenadjebivo. Ostavlja takav utisak da ti ništa ne preostaje no da se oduševljavaš istim. Jednostavno, ističe se nad svim ostalim.
-Kakve su reakcije na Vuki?
-Pa prolaze dobro sa obzirom kakvih minuseronja ima.
-Ko je u njima najbolji?
-Pa ovako, dobri su Dovla, Komad, Lukac, Censo, Dejanče i Mlada, mada nisu loši ni Stevčo, Miki993 i Rać, ali Helsingove su jebeni suvi kvalitet. Čim izbaci reakciju sledi grčenje u stomaku i bol u vilici.
-Sereš?
-Brate peset njegovih mi ispatrikovano.
-Au...
----------------------------------------------------------------------------------------------
-Jesi li probala najnoviji vibrator? Dužinu i širinu nameštaš kako ti je mašti volja, još možeš vodu da ubaciš u njega pa ti on u nekom periodu izbaci to u vidu kamšota... Košta samo 98 evra!
-Ma ništa ne fali ovom mom koga je muž pronašao u spomen parku, kaže bilo par nekih špriceva, i prosut neki prah...
Čuvena policijska praksa da svakoj većoj akciji daju ime za koje oni smatraju da je jako maštovito. I dok pre par godina i nije bilo toliko strašno, u poslednjih par godina su počeli ozbiljno da lupaju gluposti.
Šef: Ok momci. Imamo već dovoljno dokaza da uhapsimo Đangovu bandu za višestruka krivična dela. Za udruživanje u kriminalnu grupu sa ciljem da otuđuju sekundarne sirovine, pa sve do pokvarenog ringišpila u njegovom luna parku. Naš je.
Inspektor Alimpijević: Al' šefe, njih možemo kada god hoćemo da pokupimo. Mislim da bi trebali da obratimo pažnju na malo opasnije grupe.
Šef: Jes' a ko će posle da ti daje platu? Ja? Dačić? Ove ćemo da 'apsimo. Javi samo ovima na B92 da apsimo neku mafiju, jebem li ga, neka bude Ringišpil-mafija. Onda će oni da puste onu njihovu paranoičnu muziku, Maša Mileusnić će da se izbeči i izgledaće kao ozbiljno hapšenje. Znaš da oni vole te mafije kada im serviramo.
Inspektor Blagojević: Dobro šefe, a kako da nazovemo akciju. Potrošili smo sve kul nazive "Pištolj", "Pevac", "Mreža", "Balkanski Ratnik". Kako ćemo?
Šef: Hmmmmm...nemam pojma. Mora da bude nekako, da ima veze sa Ringišpil-mafijom, znači sa ringišpilom, a opet oni su Romulanci i kradu bakar, šahtove i tako to....Hmmmmm......znam "Čokoladni Ventilator". Oni su crni. Ringišpil se vrti. Ventilator se vrti. To je to.
Inspektor Alimpijević: Ček' šefe, a sirovine?
Šef: Ma kud će bre veća sirovina od tebe Alimpijeviću. Idi ih apsi odma.
Dobar dan moje ime je Maša Mileusnić, a ovo su vesti televizije B92.
A sada vest dana.
U policijskoj akciji "Čokoladni Ventilator", uhapšen vođa "Ringišpil-Mafije" Đango i cela njegova grupa. Ova grupa se sumnjiči da je napravila milione kradući poklopce od šahtova zbog kojih je nekoliko ljudi upalo unutra, te im se stoga i na teret stavljaju višestruki pokušaji ubistva.
Grupa je preko mreže luna parkova svuda po srbiji prala novac, a zatim ga ulagala u nekretnine u raznim favelama širom Beograda. Više o ovome u specijalnoj emisiji "Insajder - Ciganin sam, al' mafija".
Izreka kojom nam žene daju na znanje da smo mi, muškarci, samo uljezi u tom mističnom svetu majke i deteta i da nemamo tu šta da tražimo kad to već ne razumemo. Samo ona, MAJKA, može da ima osećanja prema detetu, da ga istinski razume i da fizički oseća bol koju i dete oseća nalik na blizance koji to navodno mogu, samo ona zna šta je briga za malim stvorenjem, a ne muškarac koji, kako ona smatra, nema neki stav prema tim malim bićima koja trčkaraju po kući i ometaju nas da tražimo seks kad nam se prohte.
Pu, sram nas bilo neosetljive!
- Ijao, šta li mu je ovo po nogicama?!
- Da vidim... Udarac. Biće modrica.
- Da nisu ujedi, neki gadni insekt ili tako nešto? Alergija, osip...
- Ma jok, viš' da je u ravni sa kožom.
- Kako možeš tako hladnokrvno da reaguješ. a može biti nešto strašno, đubre jedno!
- Pobogu, pa jutros je palo u parku! K'o da se ne sećaš, umalo nervni slom nisi doživela, a usput i meni priredila jedan! Jebote, k'o da niko od nas nije kao dete padao i nosio modrice.
- Sećam se, ti i tada mrtav 'ladan! Da nema mene, ko zna šta bi sa tim detetom bilo! Lepo pričala moja baba: kurcem pravi, kurcem žali! A ja budala mislila da si drugačiji! Snalazi se za doktora, ne zanima me što štrajkuju, ima da rodiš jednog, odma'!
- Ček', tvrdiš da me zabole za moje dete?
- Gubi mi se sa očiju dok si još živ, skotino!!!
- Idem da vidim dal' kući komšika Mira, ona je doktor, pa da je zamolim da dođe i pogleda modr... ovaj, šta je to.
(malo kasnije)
- I, komšika?
- Pa, ništa, modrica. Sačekajte da prođe samo. A možete i da namažete neku kremu, reda radi, šta već imate. Doviđenja.
- Doviđenja. :A ti, nemoj da misliš da si se provukao, ovaj put si pogodio, ali motrim ja na tebe, barabo neosetljiva!:
Za razliku od liberalnog, građanskog aktiviste koji se cima po gradu i traži propuste u organizaciji javnih preduzeća, mitinguje protiv nasilja nad životinjama, rasne i verske mržnje, deli pamflete protiv nošenja krzna i tako te stvari, ulični aktivista se bori protiv njemu omraženih organizacija za koje smatra da su zle i da su došle sa zapada, pa tako juri sektaše, pedere i slične grupe ljudi da ih istambura i na taj način vrati na pravi put, sa kog su u svom neznanju skrenuli.
- Au ljudi pa šta je to sa vama? Ko vam tako polupa farove i displeje? Ju na šta ličite.
- Ma ne pitaj. Išli smo na razbijanje gej parade i najebali.
- Kakve bre gej parade u sred jula?
- Ma čitali smo na netu da se pederi nalaze na keju dole, iza Blokova i da im je signal zveckanje ključevima. Sakriju se u žbunje i zveckaju ključevima onima na šetalištu. Ako neko odgovori zveckanjem znači da je željan kobasice, ako me razumeš.
- Pa šta su vas pederi prebili? Da vas nisu i naguzili usput?
- Ne seri bre, slušaj. I sakrili se mi u žbunje, počeo Đole da zvecka ključevima kad iz drugog žbunja odgovara neko zveckanjem. Mi opet. Kad ono opet odgovor. Sale onda pusti neki najfeminiziraniji glas koji je mogao da izvuče, kao poziva pedera da dođe kod nas, kad nam odjednom istrča iz tog žbunja jedno pet, šest likova sa palicama. Dok smo razjasnili da nismo pederi usraše nas od batina.
- Ahahahaha pa i oni su čitali to na netu sto posto. Au matori pa ovo ti je bila tako jaka ideja. Skoro kao ona kada si čuo da se u parku skupljaju sektaši na transcedentalnu meditaciju koja je uvod u sektu, pa si upao da ih biješ, a ono kjokušinkaj karatisti imali čas meditacije u prirodi.
Iskrena konstatacija dobro poznate činjenice, inspirisana nekim nemilim događajem.
Već nedeljama merkaš to drvo u parku. Imaš svega osam godina, ali znaš da moraš da ga osvojiš. Jednog dana, po povratku iz škole, rešio si da kreneš u pohod, ostavljaš ranac u podnožju stabla i krećeš da se uspinješ. "Hej, pa ovo uopšte nije tako teško" - misliš u sebi. Konačno, najviša grana je tvoja. Ponosan si na sebe i osećaš kao da je ceo svet tvoj. Međutim, treba i sići nekako. Jedna, druga, treća grana, sve je ok. Međutim, do tla ima još dosta. Nespretno odbacivanje i već osećaš kako se smandrljavaš do dna. "Gravitacija je kučka!" - izleti ti psovka, i uprkos bolu, instinktivno se osvrćeš oko sebe, tražeći mamin prekorni pogled zbog izgovorene psovke.
Mrtav si pijan. Iz nekog nepoznatog razloga, dobra riba te šmeka celo veče i konačno je krenula u akciju. U tami kreće da te 'vata i odvlači te u wc. Pokušava da dopre do tvoje "muškosti", a njemu došlo da izigrava kišnu glistu. "Gravitacija je jedna velika kučka" - vrištiš u sebi dok se trudiš da večeru zadržiš u stomaku.
Ušla si u trideset petu. Opterećena godinama i onim što one nose, posmatraš se u ogledalu... Tvoje grudi nisu više ono što su bile. Lopte su postale kruške, a kruške polako evoluiraju u sasušene šljive. Postaješ svesna da je gravitacija zaista, najveća među svim kučkama koje si ikada srela.
Za razliku od stavljanja i trošenja metka na nekoga, samo netrošenje bi trebalo da predstavlja veće gađenje. Onaj ko izgovara ovu rečenicu, smatra da je dovoljna kazna sam mizerni život predmeta gađenja.
- Nećeš mi verovati koju sam tuku sinoć upoznao!
- Svaka tvoja je tuka. Reci...
- Ustvari i nije tolika tuka...
- Nego?
- Ma, kao...Htela da idemo da gledamo kod nje filmove neke.
- Klinka?
- Da, ali je bogata u pičku materinu. Pristanem i odemo...Eeee, i ona pusti neko gej sranje, neki Haj mjuzikl.
- High School Musical?
- Ma, da. Ali šlag je bio gledanje dva dela onoga sa vampirima. Tvajlajt. Auu, brate, oči mi ispale od vampirskih gej govana!
- Jebiga. Čim si video da je "pop" klinka, trebao si da pretpostaviš da je malo debilna.
- U pravu si.
- Al' za Tvajlajt...Ni metak u čelo da potrošiš na budalu. Verovatno se loži na Sergeja Ćetkovića.
======
- Onaj moj rođak, naroman, opet pušten sa rehabilitacije.
- Pa?
- Pa, ništa. Retard k'o retard. Vratio se starim putevima.
- A i vi ste naivni što mislite da se promenio. Puštaju ga svaka 2 meseca.
- Ovaj put je debelo zajebao. Osim što je ono, standardno, presretao svet po parku i smarao ih, sad je govno nasrnulo na roditelje, krao i prodavao stvari iz kuće.
- Takva govna ne zaslužuju ni metak u čelo. Nek' ga pošalju u Crnu Reku, pa da ga malo promeni mesto "prebivališta".
Pojava koju mora da je primetio svako ko se zatekao u jednom takvom naselju ili takvom delu nekog naselja.
E sad, ne misli se ovde na one multi-tajkun-stajl bogataše koje i ne vidiš nikada, a koji verovatno imaju park u WC-u, igralište za decu u dnevnoj i bazen u kuhinji, već na one u principu pune kao brod, što žive u lepim kućama, voze dobre automobile, ali nisu toliko bogati da im treba obezbeđenje ili da mogu baš da se izdrkavaju sa parama, nego oni malo stariji direktori nekih preduzeća, vlasnici nekih manjih ali jakih firmi, pevaljke, bivši fudbaleri i tako taj tip.
Momenat kada im se ti nepoznat pojaviš u ulici, obučen normalno u neku trenerku ili farmerke, duks, patike omašio šišanje za dve nedelje, brijanje za tri, četri dana, je momenat kada se njima pali neki alarm i počinju da te posmatraju izbezumljenim pogledom, kao da si tu da ih opljačkaš, da im kidnapuješ dete, ili im snimaš kuću da bi je obio kada nisu tu i prate te pogledom dokle god si im u vidokrugu da bi možda ugledali nešto sumnjivo u tvom ponašanju. Dešava se čak i da te stariji stanovnici tog naselja pitaju i koga tražiš ili kod koga ideš.
Ne d'o Bog da si neka metalika slučajno, ima odmah da pozovu policiju, a zatim i popa da okadi ulicu.
- Milane jel vidiš onu dvojicu ispred naše kuće?
- Vidim Dragice, vidim, al' šta da radim?
- Pa reci im da idu. Što su seli tu baš?
- Samo tu ima klupa. Ma verovatno čekaju nekoga iz ulice.
- Nešto mi je ovaj levi sumnjiv. Mislim da sam ga viđala ovih dana u ulici.
- Misliš da nam šmeka kuću da je obije?
- Ili kuću ili auto. Nešto od ta dva.
- Ma neće u sred bela dana sigurno.
- Pa naravno, čekaju da odemo negde. Zovi sestru i reci joj da ne dolazimo na večeru. Moramo da čuvamo kuću.
- Hoću. Da zovem i policiju da ih proveri?
- Zovi Milane, zovi možda su i drogirani.
.
.
.
- Dobro veče momci.
- Dobro veče!
- Lične karte.
- Izvolite.
- Opa ti si iz Zemuna, a ti iz Blokova. Šta ćete vi ovde?
- Čekamo druga, živi u onoj kući preko puta.
- Druga čekate a? Dobro, dobro. Jel privođen neko od vas, osuđivan?
- Ne.
- Nemoj da vas proverim i svašta da mi izađe.
- Nismo privođeni. Evo nam ga drugar stiže.
- Ej ćao ljudi. Jel neki problem?
- Ne, samo proveravamo tvoje drugove. A ti, jesi privođen?
- Nisam.
- Nisi a? Dooobro. Evo vam lične karte i sklonite se odavde.
- Dobro.
.
.
.
- Brate više ne dolazim ovde da te čekam ispred kuće. Čim smo ušli u ulicu majke počele da zovu decu da im priđu. Svi me izbezumljeno gledaju, samo vidim zavese kako se u kućama pomeraju, a jedan deda mi prišao da me pita šta ću ja tu. Kada sam rekao da čekam tebe on onako stao sumnjičavo da me gleda. Došlo mi dandaru da mu zalepim.
- A jebiga, budale ljudi. Da vidiš prošli put kada me je Sale Čupavac čekao ispred kuće, napunili joj glavu svakakvim sranjima i vodili me na test za drogu.
- Koji debili. Ajmo na tekmu.
.
.
.
- Milane otišli su.
- Jel ih oterala policija?
- Jeste. Došla dva policajca i otreala ih. Čekali su Smiljkinog sina.
- Zorana malog. On mi čudno deluje. Kao da se drogira.
- Ja sam sigurna da se drogira. Jednom ga čekao neki ispred kuće, sav iscepan, duga kosa neka budibogsnama. Odmah sam Smiljki rekla da ga vodi na test. Taj mu sigurno prodaje drogu.
- Jel ga odvela?
- Jeste, ali ništa kao nema.
- Ma laže Smiljka, sigurno je sramota.
- Laže, laže, nego šta. A i policija ništa ne radi po tom pitanju. Samo ih oteraju, a oni se uvek vrate. Možda ih je doveo da vide kuda u kuću da nam uđu.
- Ne brini. Imam prijatelja u policiji. Idem odmah da ga zovem.
Osoba koja sve svoje nedostatke ispoljava hate-ovanjem svega i svacega,ponajvise religija i stvari u koje ne veruje,davni predak majmuna i komunisticke revolucije.
Prvi u redu za pljuvanje svega,paradoksalna zrtva deskriminacije i razlika,borac na forumima i internet raspravama,ne daje prostora za samokritiku i napada sa ciljem da iznervira svakog sagovornika i dokaze mu da nedostatak svojih argumenata moze da ispolji licnim frustracijama i osudjivanjem,cesto se i sam nadje pokosen u svojim izjavama,ali dobar pajtos za vikend opijanje i izlaske jer on zna kako da se provede.
Bleja u nekom parku ili ulici....nazalsot istinita prica,jer sa ovakvim ljudima se druzim :D
Hateista:"Matori gledaj ti ovog lika i one tamo,au ne verujem koji sabani"
Ja:"Ma lagano matori,sta te boli uvo za njih"
Hateista:"Ma ne brate smeta mi,gledaj im ribe mislim sta one tripuju,da su grand zvezde,mtv dive mislim pogledaj ti to"
Ja:"Ma briga me,pusti ih ni ne primecujem ih!Sta ima kod tebe?"
Hateista:"Ma gulim fax,treba uslov da dam....au ne verujem pogledaj ti ovog lika,koji je to idiot,na sta lici"
Ja:"Au brate"
Hateista:"Jel vide oni sebe na sta lice?"
Ja:"izvini brate,a sta mi radimo,sedimo na klupi,pijemo pivo i ona zena je sklanjala kuche jer je mislila da samo klosari iz parka?"
Hateista:"Ma pusti ti nju,seta onu vevericu koja lici na sve osim na kuche"
Ja:"Pa dobro nekom se to svidja"
Hateista:"Kako moze to nekom da se svidja?"
Ja:"A kako nekom moze da se svidja da se opija ko dupe svaki dan dok mu matorci placaju sve to i oblace ga,pada ispite i mrzi sve sto vidi oko sebe"
Hateista:"Ajde sta ti je,boli me uvo,popi pivo pa da uzmemo jos"
Časopisi moje adolescencije koji su sada završili u podrumu,
a ja još ne mogu da poverujem na koji način je moja generacija traćila svoje slobodno vreme i na šta smo bacali pare...
Stalne rubrike:
1. Ličnost nedelje: Zac Efron, san mnogih tinejdžerki širom sveta…
2. Interwiev: Miley Cyrus aka Hannah Montana
odgovara na vaša pitanja bez dlake na jeziku i priča o svom najnovijem projektu!
3. Blamovi
Jedan dečko mi se već duže vreme sviđa. Idemo u istu školu. Na velikom odmoru mi je slučajno ispala viršla iz zemičke i on i njegovo društvo su
mi se smejali, a ja sam uplakana otrčala u WC i odlučila da se najkasnije do kraja nedelje premestim u drugu školu.
Sexy blondie, 14
Jednom smo ja i moja najbolja drugarica šetale parkom i slučajno srele moju simpatiju i njegovog brata. Sele smo na klupicu da pojedemo sladoled,a kada su oni prišli ustala
sam da se pozdravimo i tek onda shvatila da je klupa bila sveže ofarbana. Na mojim novim trendy farmerkama pojavile su se 3 zelene linije od farbe, a oni su se na sav glas smejali. Čoveče, koji blam!! Mislim da ću se ofarbati, promeniti broj mobilnog i preseliti u drugi grad!
Goticharka,16
4. Adrese poznatih, pišite im obavezno:
Beyonce Knowles
P.O. Box 710450, Houston TX 77210-0450,USA
Jessica Alba-c/o, 10/210-555 Brooksbank Ave
North Vancouver BC V7J 355, Canada
5. Posteri: Katy Perry, Jonas brothers, Lady Gaga, Dulce Maria RBD + exkluzivni dodatak za naše slatke čitateljke, poster ( u delovima) Justin Timberlake u prirodnoj veličini, u ovom broju 4/15.
6. Tekst pesme koju ste vi tražili : Taylor Swift – Love story
Romeo save me I’ve been feeling so alone
I keep waiting for you but you never come
Is this in my head, I don’t know what to think
He fells to the ground and pulled out a ring
And said
Marry me Juliet you’ll never have to be alone
I love you and that’s all the reason for
I talk to your dad go pick out a white dress
It’s a love story baby just say YES
Oh, oh, oh
Oh, oh, oh, oh
7. IN/OUT ovoga meseca:
IN: maskara u boji, voćni jogurt, sjaj za usne sa šljokicama, kafenisanje sa drugaricama, plitke farmerke sa cirkonima, japanke sa štiklicom, SMSovanje, kurs trbušnog plesa i časovi joge, feng shui, čipkaste gaćice, shiny look...
OUT: muvanje likova preko drugarice, bezanje sa časova, konjski rep, dijete, nezdrava ishrana, tračarenje, teške minđuse koje vuku uši…
8. Let's talk about sex!
P: Da li mogu da se otrujem ako progutam spermu?
Tina-woji-Billa, 16
O: Ne, to je potpuno netačno... pozz
P:Da li je test iz apoteke 100% pouzdan? Molim vas, odgovoriteeeeeee!
Emo girl, 14
O: Ne, test često greši... možda bi bilo dobro da popričaš sa ginekologom o tome….
ćaos!
P: Smuvala sam se sa sestrinim bivšim dečkom, jer nisam znala da joj se još sviđa.
Sada mi preti da će mi zagorčati život, šta da radim? PLEASE HELP ME!!!
Swatka Tea, 15.
O: Draga Tea, najbolje bi bilo da popričaš sa sestrom u 4 oka... Nadam se da ćete se pomiriti... kissić
I još neka pitanja:
Da li mogu da pomerim dejt?
Hoće sa mnom da spava - da li da pristanem?
Mislim da mu se ne sviđam, okreće se za svakom devojkom na ulici!
Koliko duboko treba da ubacim tampon?
9. Strip
Urbana devojka na selu, 5. deo
Kaća posle 2 nedelje na selu upoznaje preslatkog mladog farmera Životu i započinju strasnu vezu... sve dok im njegova baba Koviljka ne stane na put!
10. Nagradna igra:
15x fancy lančić za nogu
10x trendy ruksak
3x cool parfem
2x pink iPod sa “Swarovski” kristalima
Glavna nagrada: Vaučer od 30.000 din za kupovinu u “Zari” i “Mangu”
11. Još uvek tražimo dvojnicu Britney Spears!
Drage čitateljke, šaljite svoje fotografije na 5566, i mozda ste baš vi Britneyina dvojnica.
Ko pobedi dobija potpuno novi styling, totalno otkačenu frizuru, profesionalni make-up, fancy krpice iz “Terranove” i “Ooops-a”, “Dve šmizle” nakit i najbitnije: piercing na pupku, koji vi izaberete!!
Zato, ne gubite vreme! Do sada su u užem krugu:Silvana Prčivragović iz Lebana, Nina Čačija iz Beograda, Elvira Ćufta iz Donjeg Brijanja, Svetlana Ceca Milinković iz Kokinog broda i Jorgovanka Guzina iz Puste reke.
U sledećem broju: Mala škola ljubljenja
Muškarci: ON KAŽE / ON MISLI
Poster u delovima, Justin Timberlake 5/15
Velika SEX anketa, 6000 muskaraca nam se poverilo
Urbana devojka na selu, 6. deo
mnogo poklona, postera, modnih saveta i raznih iznenađenja!
See you in June!!!
Bio je suton i okrepljujuci prolecni vetar sarao je ulicama grada.Kretao se uzurbano zaboravljenim i opustelim stazama periferije gde mu je sitna prasina bojila patike a lavez pseta ga opminjao na oprez
Evo vec je treca godina kako ide na razne kockarske manifestacije
sa ciljem da se iznova vadi iz zivog blata.Tek mu je 23,a u njegovoj glavi je dosta toga pretureno, provuceno i jasno definisano sta je ono
sto ga "dize" i za cim zudi.Sa rukama u dzepovima i taktikom u glavi on hita ka svome zadimljenom memljivom elektronskom domu.To je jedino mesto
na kome se on oseca dobro,spokojno,osecaj pripadnosti je toliko jak da je to prva misao koja ga obuzme cim se probudi.Tu postoje ljudi,ljudi
koje on licno ne poznaje al' ih zna ooo i te kako ih zna,svaki mig svaki pogled u tom krugu ljudi je poznat,oni se prepoznaju. Bilo da se
sretnu u pekari,stanici na raskrsnici,bolnici,sahrani oni se znaju.Pokreti i pogled odaju kocakara,to crvenilo u uglu oka,nervozni pokreti pri
paljenu cigarete sve su to reflexne poruke koje salju.Kocka ne gleda poreklo niti rasu nju ne zanima status niti godine ona prihvata sve u svoje krilo
pocasti te,okrepi podari ti osmeh i o tebe samo trazi da budes uz nju.Kocka je kurva da , da lepo su to rekli,svojim znojavim purpurnim telom oskudno odevenim i tako privlacnim sa haljinom malih brojeva i velicina,ona te dovodi do ludila do ekstaze do toga da ti se svaki jebeni misic na telu zategne do maximuma,da se zgrcis i skrgutas zubima i prizivas srecan kraj.
Dok dopamin kola tvojim venama kao topao letnji val,ona se smeska ubedljivo, tako nevino kao lepotice u Balasevicevim pesmama tera te da se zapitas gde je ona bila sve ovo vreme i zasto je ranije nisi upoznao.Uz nju sve zaboravljas i ona je jedina u tvome zivotu,nju nikada neces prevariti jer bi tako prevario sebe.
Ona ima razumevanja i za lose dane i za bol u guzici i za nagomilane probleme,nista njoj to nije stranu pa nisi ti ni prvi ni poslednji kome je ona
dopustila da sedne ispred nje i da svojim prstima raspiruje njenu mastu.Ona poseduje najvecu kolekciju otisaka,lako joj je pronaci te ako si barem jednom
dolazio kod nje.Postoje sile,sile one definisane i one nedefisane na kojima ona funkcionise centrifugalne centripetalne ,za ljude teze su one nedefinisane one sile koje te teraju da se ponasas kao totalnu ludak,numerlog, dispecar na stanici kao skitnica u parku ili ker u vodi.Te sile koje ti otkrivaju tebe,
to su njene sile i ti si u njenom svetu i ona je tvoja Valkira.
Dok je prolazi kroz mracni haustor zacuo je korake i disanje iza njega, na drugom kraju haustora pojavi se prikaza u crnoj koznoj jakni,silueta je prikazivala dobro poznati stav. I ako nije mogao da vidi njeno lice mogao je u glavi da razazna tamne guste obrve,tmurne oci ,ostru bradu i oziljak ispod desnog oka.
Lakim pokretom pluca je izduvao dim cigarete i lagano je bacio pod djonove air max patika i iskoracio na slabasnu treptecu svetlost koju je stvarala stara ulicna svetiljka klateci se na vetru,zavarteo je glavom i pljucnuo "mali...danas je 15-ti u mesecu!?Imas li overenu zdrvastvenu knjizicu"?
Odustati iscrpljen mnogobrojnim pokusajima.
Prvih mesec dana mu je dozvolila da je drzi za rucicu, ali samo u parku, kad niko ne gleda.
Do pola godine zabavljanja tri puta je poljubio u obraz, i to iskljucivo kada joj je sa Lastine stanice teglio torbe, i jednom cak u usta, kad je ceo dan bio vredan i okrecio joj stan o svom trosku, kao poklon za 8mart.
Posle godinu dana bilo je tu i jedno opijanje sa njegove strane kad je ufatio za sisu, al je ipak fasovao samar.
Izvinjavao se pola godine, dok mu nije oprostila.
Na kraju druge godine mu je dozvolila da vidi kako joj stoji najnoviji kupaci koji je kupila za sledece leto.
Tu joj je prisao i tela bi im se spojila da nju nije nazuljalo nesto ispod njegovog slica, kada ga je odgurnula.
Celu trecu godinu se preznojavao, uspevsi jednom pijanu i da je pofata, ali posle otreznjenja je izrazila sumnju u njegovu ljubav, jer je pokusao pijanu da je iskoristi.
Na kraju trece godine cvrsto je resio da prelomi.
U zgodnom trenutku dok su bili sami kod nje, a ona u bade mantilu posle kupanja, raskolacio je oci na nju i muski autoritativno progovorio:
(pogled mu se ipak transformisao u pogled kokerspanijela na samrti, a glas u glasic svileniji od svilene bubice)
-Srecice, hoces li ti vec jednom da dignes noge tvome medenom kolacicu ili da zagoreli kolacic digne ruke od najdraze njegove bujibaji puslice?
*Odgovor izmastati po zelji.
Prijatelj, Drug, brat, haver koji za vas pali cigaru, pošto vi niste u mogućnosti zbog radi više sile…I tako vas on truje, misleći da vam čini uslugu…
Ljeto, sunčan dan, tri posleratna havera Miloje, Stanoje I Vukoje, skontaše da moraju uraditi nešto u svome životu, ono nešto čime će se hvaliti unucima, kreću na more! Aždaja zvana golf dvica, čudo od tehnologije, takođe poznat kao treće svjetsko čudo, je kresnula iz prve.. Kao sav naš narod I graničari su oduševljeni ljepotom ovog auta, tako da su ovu trojku zadržali malo duže od predviđenog. Vidno iznerviran trojac kreće dalje I dolazimo do ključnog momenta u priči:
Miloje (vozač): Ebem mu dijete nerođeno, on će meni da kaje da ne ličim na sebe na ličnoj…I on je klempav pa ša?! Ja mu nisam reko` da mu je moja đžukela možda neđe satrala maaamu. E E E E E E
Stanoje(suvozač): De de Miloje, jebo ti on mater, koji si se kurac brijo` kad si vadio ličnu! (Dramska pauza) A i on seljober ko da šume nikad nije viđeo…. Trebo sam mu se ja skinuti, pa da ima noćne more, jebem li mu…C C C C C
Vukoje(zadnja klupa): E jebači na krivom ste putu, kaka jebena brada, nije ga čoek prepozno jer tad nije vadio čačkalicu iz usta, a sada kako se na kutlaču navadio, jadi, jebo te onaj ko ti je dade….
Miloje(vozač): Šmrc….Šmrc…Da je moja mama odi, ona bi njemu rekla da sam ja najljepše dijete u selu.. Jebem li mu.. Nego daj vamo te cigare, da se smirim…
Posto aždaja ima klimu prozori su otvoreni, pa zbog promaje kresanje (cigara) spade na zadnju klupu…
Stanoje(suvozač): Ae Vukoje kresni nam te cigare, pa da popušimo ko ljudi….
Pogađate! Vukoje uzima dve cigare, kres kres..i nastala tragedija I katastrofa…
(N.B. Priča ne sadrži opscenosti. Unapred se izvinjavamo na tome. Autor )
15. april 1912 god., negde na Pacifiku
Poslednji ostaci svetlosti dana već su odavno iščezli u tamnoj daljini horizonta kada je gospodin Charles Herbert Lightoller, prvi oficir u kraljevskoj mornarici Njenog Visočanstva, izašao na terasu pramčane palube i udahnuo sveži večernji vazduh. Naginjući se blago preko bezbedonosne ograde, sa zadovoljstvom je posmatrao penušavi trag koji su za brodom ostavljala dva moćna Harland&Wolff parna motora od 16,000 konjskih snaga. '' Miriše na maglu.'' - pomislio je. Još neko vreme je uživao u ovom prizoru a onda se uspravi, namesti oficirsku šapku i izvuče iz unutrašnjeg džepa svoje rajsko-bele uniforme srebrnu tabakeru koju je dobio od svoje verenice, gospođice Emily Huntingtonsohn, na poklon pred isplovljavanje. '' Đavolski dobra cura! '' – skoro naglas reče Charles. I jeste bila. Od onog prvog prohladnog jesenjeg dana kada ju je video u gradskom parku u East Herefordu, znao je da je ona TA. ''...Ili je to samo bila ona modro-plava haljina od jorkširskog tvida koju je imala na sebi!'' - kako se, tobože, pravdao svojim kolegama. Nasmejao se i uzeo cigaretu.
- ''Prelepa noć za plovidbu, gospodine Lightoller, zar ne? Vatre...?'' -
Gospodin Lightoller se trgao. Pored njega je stajao Harold Godfrey Lowe, šesti oficir u kraljevskoj mornarici Njenog Visočanstva, i držao u ruci upaljač marke Ronson. Na licu mu se ocrtavao šeretski osmeh koji je nasledio od oca, rovokopača u rudarskom basenu Pembrokshire-a, dok je upaljač, pak, nasledio od pokojnog dede.
- ''Nisam znao, gospodine Lowe, da ste toliki džentlmen...'' – procedi Charles paleći cigaretu i pružajući otvorenu tabakeru. – ''Mislio sam da sinovi engleskih rudara-protestanata nemaju baš izražen smisao za romantiku...'' -
- ''A ja, Charles, da gospoda sa livada u Hampshire-u ne traže pomorsku karijeru ali izgleda da smo se obojica prevarili.'' –
Nasmejali su se. Ovo im je bila prva zajednička plovidba još od obuke u kraljevskoj pomorskoj školi u Sauthampton-u i stari drugari iz školske klupe su potajno bili jako srećni zbog toga.
- ''Kako je kapetan Smith, Charles?'' – prvi se uozbilji Harold – ''Nadam se da ti nije previše inkonvinientno da govorimo o tome...''-
- ''Ne, ni najmanje. Pa, obzirom na količinu alkohola koju je kapetan Smith sinoć uneo u svoj telesni sistem, mislim da ću morati još neko vreme da ga zamenjujem na dužnosti. Ipak, njegov lični ađutant mi je u poverenju rekao da je dobri kapetan jutros konačno prestao da povraća. Pravo čudo, rekao bih, posle sinoćne konzumacije...''-
- ''Prosto ne mogu da verujem da je kraljevska mornarica dozvolila da jedan takav čovek upravlja najvećim i najmoćnijim brodom na svetu. To je katastrofa koja čeka da se dogodi, stari moj...! ''-
- ''Nažalost, bojim se da je alkoholizam kapetana Smith-a samo vrh velikog ledenog brega - ako me razumeš...'' – uzdahnu Charles zagledan negde u morsku pučinu. – ''Mislim da si i sam primetio koliko je siromašan izbor jela u glavnom restoranu. San Pjer šuren u kozjem mleku i Chateau Lafitte iz 1789-te ?! Mora da se prokleto šale! Pa, ni mrtav ne bih stavio tu prostotu u usta, uopšte da ne pominjem jeftini, pozlaćeni escajg! A tek muzika...Kriminal najviše čistote! Prvi kvartet Berlinske Filharmonije ni u kom slučaju ne može da odgovori visokim zahtevima prefinjene engleske publike. Na sve to, juče sam skandalozno dugo čekao da se oslobodi jedan od samo dva terena za tenis a, među nama govoreći, zaista ne želim da komentarišem broj Iraca i Škota u posadi. Mislio sam da te gamadi u engleskoj mornarici više nema...'' -
- ''Izvini što te prekidam, Charles, ali učinilo mi se da sam nešto video u daljini...Sedam-zarez-tri kilometara u pravcu severo-zapada...'' – I jedan i drugi uputiše značajne poglede u tom pravcu. Neki par je stajao zagrljen na samom pramcu broda. Ljubili su se.
- ''Hmm...Ma, učinilo ti se, Harolde. To su samo galebovi.'' - reče konačno prvi oficir. – ''Hajdemo unutra. U posedu sam izvrsnih cigara iz okruga Kent...'' -
I tako je nastao izraz iz naslova.
N.B U tekstu su korišćene informacije sa internet sajta Wikipedia. Nijedna životinja nije povređena tokom produkcije ovog teksta. Hvala
Devojka sa sela. Devojka koja je antonim savremenih devojaka, kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu.
Potiče, kao što sam već rekao, iz nekog planinskog sela, situiranog Bogu iza nogu, u kom i nema mnogo ljudi. U grad je počela silaziti nakon navršenog četvrtog razreda osnovne škole kako bi nastavila dalje sa školovanjem.
Rođena u porodici u kojoj vlada patrijahalno vaspitanje, moral, vera, i stroga disciplina pri čemu svako zna svoje obaveze. Majka je sitna žena, mršava, izmorena svakodnevnim obavezama oko kuće, ručka i velikog broja gladne dece. Otac, kupan čovek, pravi seljanin, radi po ceo dan što na njivi, što u šumi, što u bašti pokušavajući da zaradi koji dinar da prehrani porodicu.
Devojka je fizički povukla na oca. Ima visinu između 170 i 180 cm, široka leđa, jaka ramena, krupna pleća sa čvrstim, ovećim grudima. Ruke su, takođe krupne, mišićave, sa žuljevitim šakama veličine omanje lopate. Nokti su, neretko, plavi, jer ih je prebila obavljajući neki težak fizički posao. Kosa je suva, slamasta i lomljiva, ali zato je lice uvek rumeno i sveže, što ukazuje na njeno dobro zdravlje i snagu.
Njen dan počinje u pola 5, pre prvih petlova, kada odlazi u štalu da nahrani, napoji i pomuze krave. Potom, oko 5 odlazi na izvor, gde se umiva hladnom, izvorskom vodom. Odatle nosi lonac pun vode majci za razne potrebe. Doručkuje obilno šta god se nađe tog jutra na trpezi i uopšte nije izbirljiva i ne gadi se čak ni na pihtije sa belim lukom. Doručak pored toga što je obilan, veoma je i zdrav. Hrana je domaćeg porekla, ono što su sami uzgajili i napravili. Uglavnom je tu domaći sir, domaća slanina, pršuta, ajvar, kajmak sveže povrće i tek ispečena lepena koju su umesile bakine vešte ruke. Sa dedom popije čašicu domaće rakije radi dezinfekcije, pa ide da se presvuče i spakuje knjige za školu u lovački ruksak. U pola sedam sa ostalom decom seda u kombi koji im je obezbedila opština da mogu da idu u školu.
U 15 do 8, nakon duge vožnje seoskom, vijugavom kaldrmom, stiže ispred škole. Ne skidajući ranac ni jaknu, zauzima miran vojnički položaj ispred kabineta. Njeno mesto u kabinetu je prva klupa, ako nije zauzeta, odakle svojim leđima zaklanja veliki deo table, a ako je zauzeta, povlači se na sami kraj učionice. Na času čuti kao zaklana i pažljivo sluša sve što nastavnik priča. Njen duboki, jaki glas se može čuti samo ako je nastavnik nešto pita. A i tada, rečenice su kratke i jasne,a reči bez većine samoglasnika koji se mogu izostaviti. Omiljeni predmet joj je biologija, jer mnogo voli i razume se u životinje, lekovito bilje, korov, i prirodu uopšte. Kad poraste, volela bi da bude šumar. Iako ne uči mnogo, već samo kada se ukaže prilika za to, kada nema puno posla (a to je žimi, kad se smrači, kad je crveno slovo i sl.), ima dobre ocene i pokazuje odličan uspeh. Na velikom odmoru, dok druga deca jedu, ona sedi i čita, ili uči jer je ona jela dok su njeni drugari spavali. Iako je deca gledaju kao običnog seljaka, niko se ne usuđuje da je začikava, jer svojim fizičkim izgledom odaje utisak da bi ubila čoveka jednim šamarom. Ali ni u tom slučaju, nikad ne bi udarila, jer je to toplo i emotivno biće.
Po povratku kući, ručava sa ostatkom porodice. Nakon ručka odmah izlazi napolje da namiri ostale poslove po imanju. Desna je ruka svog oca, a uvek će majci i baki da pritrči u pomoć. Nijedan posao joj nije stran. Sa 8 godina naučila je da vozi traktor. Dok čuva ovce držeći slamku osušene trave u ustima, čita knjige i radi domaće zadatke. Kopa kao da je navijena, a kad uzme sekiru barata njome kao kašikom kad jede supu. Da sat vremena iscepa metar drva za kuću.
Njen dan, završava se kad zbog zalaska sunca nije moguće obavljati poslove po imanju. Izmorena napornim danom, nakon gledanja večernjeg dnevnika i večere, leže oko pola 9.
Njen život, kao i njenjih ukućana, nije nimalo lak, ali ona svakim danom ustaje sa novom dozom entuzijazma i snagom za nove radne pobede. Mala zadovoljstva svakodnevnog čoveka ne poznaje, a nisu joj ni potrebne, jer ona ima sve dok je sa svojom porodicom u toplom, seljačkom domu. Čokoladu jede samo kada je neko ponudi, ili kad neko od gostiju, koji su uvek dobrodošli u njen dom, donese. Njeni slatliši su darovi prirode, sveži ili prerađeni onako kako to samo baka ume - osušeni, u slatkom, marmeladi ili zapečeni. Zato, opet treba naglasiti njeno zdravlje i rumeno, jedro lice. Gotovo nikad nije bolovala, a i tada trajalo je svega dan, ili dva. Pravi je dar Boga svojoj porodici koju mnogo voli i spremna je dati život za njih.
To vam je svaki parkić i svako mesto za bleju gde su se u dugim noćima pričale priče o odlasku iz Srbije i nekom boljem životu koji je tamo negde čekao svakog od nas.
Akteri ove naizgled obične priče su naizgled obični mladići Novak i Stefan.
Srbija 15.07.2011. godine
Jedan naime običan parkić u ovoj naime običnoj zemlji...
Novak: Brate da li mi uopste imamo neku budućnost u ovoj državi? Da li ova država misli na omladinu?
Stefan: Ma šta misli... Misle samo kako da strpaju što više para u svoje džepove.
Novak: Samo da ukinu ovi vize i palim odavde, nadjem neki poslić kolko da se živi, navatam neku bogatiju ribu i uživam...
Stefan: Ma koja će bre bogatija riba tebe da pogleda? Umesto da završiš taj faks pa da nađeš gospodski posao i Bog da te vidi.
Novak: E videćeš ti mene kad se vratim ovde, samo da zaradim koji dinar... Audi A8, neka Šveđanka i biću glavni ovde.
Ta ista Srbija 24.08.2020. godine
Naši naizgled obični mladići se ponovo okupljaju u naizgled običnom parku.
Novak koji je maštao kako se uvalio kod bogate ribe, na kraju se uvalio kod njegovih sa nekom ribom koju je napumpao na nekoj žurci i vozi ćaletov jugo.
A Stefan prizemniji od Novaka, ubacio se (a kako drugo nego preko veze) i sad radi kao bankarski službenik.
Stefan: I je li Nole kako je prošla turneja po Evropi?
Novak: Ma idi bre... ne znam gde mi je glava, moji me jure da nadjem posao, ova treba da se poradja.... Da sam lepo zapalio "preko" sve bi danas bilo drugačije
Stefan: Ma da sigurno....
Znači: Naljutiću se! Jebaću ti mater!
(Dečko i devojka sede na klupi u parku)
Devojka: Daj, šta ti je? Nikad nisi bio takav! Ako ti nešto smeta kod mene, slobodno mi kaži, stvarno neću da se ljutim...
Dečko: Mogu bilo šta da ti kažem?
Devojka: Bilo šta...
Dečko: E, ti si OK ovako, ali ponekad umeš da budeš takav kreten i takva glupača, da mi je stvarno nepojmljivo zašto sam uopše s tobom!
(Sledi šamarčina od koje leva strana mozga počinje da upravlja levom, a desna desnom)
Devojka (počinje histerično da urla): E znala sam da si debil, ali toliki debil. Raskidam s tobom. (odlazi)
Dečko: E, stvarno je kreten, ali što ima jaku ruku...
(Dva najbolja druga, na času sede i skuplaju utiske sa jednog izlaska...)
Drug 1. : E kako je bilo? Ja se te večeri uopše i ne sećam...
Drug 2. : Jao brate, šta si sve radiooo!
Drug 1. : Šta?
Drug 2. : Ma ne smem da ti pričam, naljutićes se!
Drug 1. : Ma daj bre kaži, znaš da neću, ipak si ti moj brat.
Drug 2.(kroz smeh): To veče si se ubio ko majka, brateee. Znači upišali smo se od smeha. A kad si onda...
Drug 1. (ustaje iznerviram): E, ajde jedi govna ti malo, znaš. Ti si kao nešto video, bio si gori od mene, morončino jedna. I ti si mi kao najbolji drug... Jebi se bre! (odlazi)
Naravoučenije:
Nikad ne vredjaj devojku koja je kreten i nikad ne idi na pijanke sa drugom koji će da ih zaboravi....
Ova fraza može da se protumači dvosmisleno.
Pre svega, sugeriše kompliment upućen od strane muškog ka nežnijem polu. Manifestuje u ovom slučaju zanos i divljenje.
Dok može biti uokviren u obliku prezira i ljubomore između žena.
Zato što je jedna persona zavistna zbog pažnje i kredibiliteta koji uživa njena suparnica.
Scena: Dva druga sede na klupi u parku i razgovaraju. Odjednom prestaje konverzacija, jer im u susret hrli lepa, mlada devojka.
Drugar1: U brate, kakva pička. To dupe, sise, al' bi je rokno, a?
( On ne trepće i raskolačenih očiju bulji u nju).
Drugar2: Ah, vidi je kako hoda, zemlju ne dodiruje!
Drugar1: Ma kakva zemlja, koji kurac, kakvi bakrači? Vidi to dupe, ne bi je vario?
Drugar2: Daj bre, koji ti je rac'? Stalno tako pričaš o devojkama!
Drugar1: Ma jedi govna! Mani me tvojih osećajnih sranja i pičkećanja.
Drugar1: Ih, stoko!
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Scena: Troje ljudi sede na terasi i uživaju u svežem jutru. Piju kafu i puše cigare. Za stolom sede dve žene i jedan podebeo muškarac u beloj, atlet majici. Bacaju pogled na trotoar i gledaju lepo obučenu ženu.
Žena: Vidi, vidi ovu kurajberku, jebao je pas. Gle' kako je nakinđurena! Izbacila sise do zemlje, a kući ima 2 sina i muža. Kurvetina, jebao je otac!
Komšinica: Ne jebe nju otac, već šef. Zato ima para za te skupe prnje i zbog toga lepo živi, a njen glupavi muž ništa ne naslućuje. Kao da sekretarica može da zarađuje toliko? Kako hoda, zemlju ne dodiruje!
( Žena udara muža u golo rame, koje je naslonjeno na ogradu balkona i sa požudom gleda u lepu damu).
Žena: Šta ti to bleneš? Jebala te ona, kurvetina, vidi kakva je kao korokondžula!
Muž: Dobro ,dobro, izvini.
( A, u sebi misli kako bi voleo da ga jebe).
Situacija u kojoj se nesto veoma cudno desava.
- Halo?
- E, Mare, brate, ne verujem, sad sa posla idem, i znas sta vidim, na terenu Riki i Cane sa ekipom, eej, nisu u kladionici a jutros izasla nova lista, cak je sa njima i Papke, gledam, oci me peku, pa on ne igra vov, brate, a na krivini u parku sedi Lela sa Natom, sve okruzene nekom decurlijom igraju se sa njima, katastrofa, ladno nisu otisle na Obilica da sevaju helankama pred petlicima partizana..
- A to ti je.. - CEKAJ!
- Znas onu tresnju sto smo brstili kao klinci, covece, puna klinaca, vidi, bacaju devojcicama grane da se one ne penju, covecee, kao nekad...
- Ma bre to je.. - EJ!
- Skupila se deca na livadi pored mene, igraju fudbal, vidi koliko ih je, nisam ni znao, uglavnom su zabodeni u komp! Evo je debela Maja, VOZI ROLERE, ajoj, ja mislio da je umrla uz fejs! Vidi i moji sede ispred kuce piju kafu, sta je ovo majko moja, pa oni igraju karte napolju, 20 godina ih nisam video da bleje zajedno ispred kuce.. Cao kevo, zdravo cale, e stizem i ja na jednu odoh da soram.. Maree, kakvo ludilo covece, kakav umor ma sve me proslo ajmo negde, bilo gde!
- Ma covece, to ti je.. - Sacekaj! Ej cale, crkla sijalica u kupatilu, cujes!? Sta? Nema struje?
- E, to htedoh da ti kazem...
- Au, sine, pomislio sam na trenutak da je narod ponovo normalan.. Pi, jebem ti zivot.
Inspirisan necim neobicnim,
stvoris flash u glavi,
pa se onda usudis i stvarno odradish taj flash.
I tada, kao grom iz vedra neba,
popijes flash na flash.
Inspirisan definicijom Insomnije o dodolama,
gde smorena od sparine izlece u Tasmajdanski park
da priziva kisu,
stvorio sam flash vizualizaciju iz njene perspektive, uz napomenu da se skoncetrisete na to da zaista ovo odradi i realizuje flash:
Izlece besna iz kuce.
Unezvereno gleda oko sebe, i baca pod nogu polupopusenu pljugu.
Snimi 2babe u parku kako setaju.
Startuje ih u fazonu:
Paznju molim gospodje.
Dobro vece.
Ja sam Insomnija. Sparno mi je i besna sam, i hocu da dodoliram malo da probam da namolim kishu da grune.
Vas je taman 2 i ja treca,
pa molim vas za asistenciju.
Eto, da se uhvatimo u krug za ruke kao kod Ringe Raja, pa da zapevamo DO-DO-DO-LE-LE i da se nadamo kisi.
E sad dolazi flash na flash:
Dobro vece Insomnia, ja sam Oldfuckingkiller, a ovo je moja najbolja drugarica Fuckingoldkiller, kakva koincidencija,
mi upravo trazimo trecu da napravimo krug da zadodolujemo!
Ko kec na 11 si uletela.
Moze ko za Ringe Raja, samo ruke gore i pogledi u nebo, i krecemo se u smeru kontra kazaljke na satu:
Hajmo cure: DO-DO-DO-LE-LE
Brze, brze, ruke dole DO-DO-LE-LE-LE
Menjaj smer ... ...
Opet brze ... ...
Razdvoj ruke, OOOJJDOOLEELEE!
... ...
I shta?
Eto efekat, pocela da gruva kisha, kao nagrada za slobodan duh i usud koji je dokazala hrabrom realizacijom svog prvog flasha o dodolama...
Reality flash na flash...
Naravouchenije:
Kad ti je duh slobodan, i kad imas hrabrosti, tj. kad zapocnes akciju uprkos strahu i neizvesnosti,
e onda i nemoguce biva moguce i bivas nagradjen!!!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.