
Undertaker u svetu notornih alkoholičara. Dok je Bora Čorba stigao do osmog, a Petar Kralj do devetog levela kvantitativnog ispijanja žestokih pića, ovaj ne samo da je bio na desetom nego je otključao i jedanaesti, za koji se nije ni znalo da postoji.
Istrajno provodi dane na obližnjem ćošku, ugazio je u četvrtu deceniju uništavanja organizma četrdesetoprocentnim alkoholom, a u dilemi da li da ga boli jetra od cuganja ili duša od necuganja, izabrao je ovo prvo..
- Sećaš se Gojla,kad je popio 34 fraklića i završio na ispiranju? Kakav kapacitet..
- Da, a zajebo ga Djuka i uzeo mu pare, popio 35 i otišo kući. Biciklom.
- Au jebote sećam se..Taj je bacao čep od rakije kad otvori flašu.
Znati neki jezik tek toliko dovoljno da razumete "gospođa Smit ima mladu ćerku", a da kažete "ja biti ubiti". Ali, kao što je čovek sa jednim okom kralj među slepima, tako i ovi što natucaju često vole da se prave pametni među ljudima koji ne znaju ni to malo, nabijajući tako u njihovim očima svoju cenu po lestvici "koliko jezika znaš - toliko vrediš".
Rečenica iz serije "Kraj dinastije Obrenović" koju izgovara pronicljivi oficir shvativši da sobno ogledalo krije ulaz u tajnu prostoriju gde se skrivaju kralj i kraljica, koje će potom on i dvojica kolega izmasakrirati. Potraga je prethodno dospela u ćorsokak, jer čak ni ucenjivanje glave ađutanta dvora, Laze Petrovića, nije dalo rezultata.
Sasvim primenljiva na provaljivanje raznih štekova sa rakijom i drugim đakonijama koje nam se inače ne daju.
Pera: Hajde, rođo, kazuj gde si sakrio šljivu i kajsiju, svi znaju da je tvoja brlja najbolja u selu!
Mika: Nemam pojma o čemu govoriš! Prošle godine mi sve grad uništio voćnjak, ja rakiju neću peći sigurno 2-3 godine.
Laza: Rođo, pričaj ti to nekim strancima, ne znamo mi rimskog papu... Hajde u podrum...
Mika: Pa, rođaci, kao što vidite, ovde je samo prazna burad...
Laza: Perice, deder, evo ti čekić, kucni malo po zidovima i pokaži šta je apsolutni sluh...
Mika: Šta to pokušavate?
:tak::tak::tak::tak::tak::TUP!
Pera: Opa! Ovde ima nečeg! Tajni štek! Daj sekirče!
Mika: Nee! Rođaci! Imajte milosti, to mi je za pijac! Nemam čime da prehranim porodicu, deca mi jedu buđav lebac!
:DUM:
Laza: Pa, rođače, ovde imaš barem 30 litara, možeš da daš barem dve flaše rodu najrođenijem...
Kralj medu čvarcima.
On predstavlja najslađi komad među svim tim malenim, iseckanim parčićima skvrčene masti, a nastaje zahvaljujući petoj-šestoj čašici rakije, kada mesara zaboli dupe za malo mesa koje je ostavio na slanini namenjenoj za topljenje.
Dosta je tamniji od svojih belih, masnih rođaka tako da iz ćase uvek prvo pokupimo te tamne... Mesnatog vole cak i oni koji ne mogu da smisle čvarke u svom jelovniku...
- "Jel' gotova mast...? Ajde, dajte cediljku da vadimo čvarke... Snajka ajde da probaš čvarke, blago svekru..."
- "Jaaaao tata, vi znate da ja to ne jedem... jedino ako ima neki od onih mesnatih..."
- "Ima ima, snajke... ajde probaj da moje unuče vidi kako deda pravi čvarke..."
Isprava koja je pregovaračima omogućavala slobodan prolaz kroz neprijateljsku teritoriju. Ovu ispravu je davao kralj, i on je garantovao za njeno izvršenje, pa pregovarača niko nije smeo da uznemirava.
Danas je to određena privilegija...mito, varijanta naš ti ko je moj ćale i taj rad.
Jindriška: Pa Jane budalo ne idi sam u vučju jazbinu, ubiće te Jane, šta ću ja onda bez tebe?
Jan Hus: Ajde ženo iskuliraj, viš da mi je Sigismund dao ovaj salvus konduktus, ne sme niko da me dira.
Jindriška: Jao Jane budalo, pa jer onaj jadnik Sloba isto to reko pa viš kako su završili oni jadnici njegovi.
Jan:Ajde ženo ne baksuziraj, odo, treba crkvu reformisati...pravi reformista se ne plaši ničega, ako treba i da umrem...ko Zoran Đinđić, ako ćemo već o primerima iz srpske istorije...
Sigismund: Pa sunce vam divlje jebem šta uradište idioti što zarobište čoveka?
Sudija: Caru dragi, rekao je da papa siluje male dečake.
Sigismund: Pa, istinu je reko hehehe.
Sudija: I reko je da ste vi smrdljiva mađarčina koja nikad neće vladati Češkom.
Sigismund: SPALJUJ MAJKU MU JERETIČKU.
Jan Hus: Ja bih da se pozovem na svoj salvus k...
Sigismund: JEBO TE SALVUS, SPALJUJ.
-----------------------
-E jesi spremio ispit.
-Ma kaki, ja imam salvus konduktus, ne brinem.
-Kolega indeks.
:iz indeksa ispada 100 evra:
-Opa, salvus konduktus kolega, pa ajte onda, pričajte ono što ste naučili.
Kamen spoticanja svakog vokalno-patriotskog peformansa na jugu,severu ili mitingu SRS,DSS,NS.
Zahvaljujući koeficijentu inteligencije većine aktera ovakvih dešavanja koji je negde na nivou prosečne kalemegdanske veverice,druga strofa bilo kakve kompleksnije pesme u izvodjenju izgleda otprilike ovako *mrljjjaauu SRSPKI KRALJ gnjauuufrr USTAŠKA GAMAD gnjiiii*
To važi i za pesme poput Marša na Drinu i *Od Topole* kojima se svaki autentični srpski junak kune.
To nažalost važi i za državnu himnu mada se tu i sa prvom strofom kida značajan deo populacije.
Zvezda-Inter Zaprešić
Zvezda daje treći,kreće frenetično *Od Topole*,prva strofa sever huči,Kalabić se takodje ispoštuje...
Već Djurišiću rispekt odaje 13% tribine a nesrećnog Račića od Reda glorifikujemo grlom i dlanom ja,ortak i još približno 14 ljudi od kojih 12 datira pre Barija na tribini...
Jedan od vođa iz Prvog srpskog ustanka, čiji se delovi tela pamte isto koliko i kurac Petra Dobrnjca, drugog vojvode.
Naime, njegovo ime se koristi kao augmentativ i pežorativ nekog dela ljudskog tela.
Može i Vojvoda Momčilo i Kralj Vukašin, ali ti junaci su ipak sinonim za ono što je sinonim i Petar Dobrnjac.
Btw, ja pojma nemam kako je ovaj izgledao, al valjda zbog imena i prezimena postoje ovakve konotacije...
Brate, kolke nokte na nogama imaš, ko Stanoje Glavaš!
Bitno, nemam glavu i nosurdetinu ko on!
Osoba sa ogromnom govornom manom.
Lakše ćete se sporazumeti sa lokalnom ravom dok oralno zadovoljava trojicu crnaca odjednom nego sa njim. Strah i trepet za sve kasirke u okolini, jer nakon njega na red dođe namnaest nadrkanih penzionera koji odmah počnu sa žalbama na njihov rad iako su one najmanje krive. Jedino logično rešenje za komunikaciju sa ovakvim ljudima je pisanim putem.
A: Jes' kralj onaj Cipi!
B: Ma lik, baš sam se onako zamislio dok sam ga slušao...
A: Š'a sereš? Čovek izlupetao neku pesmu, ništa dubokoumno...
B: Care, mutav je, ništa ga razumeo nisam.
Jok. Nije to ona po učiniocama s dve pripadajuće stolice, negde pokidana, negde ne, izlepljena žvakaćim gumama i stolnim tetovažama tipa Sara mwah, Žjole kralj i slično.
Školska klupa je ona klupa u dvorištu škole, uopšte nije nužno da ima oblik klupe. Mogu biti dve letve naslonjene jednom stranom položenih na neubetoniranu gomilicu gvožđa i cementa a drugom stranom naslonjenih na koznašta, moguće i samu travu ili ono što je od nje ostalo ugaženo godinama što tvojih što tuđih tabana.
Na toj klupici si gledao druge mangupe čekajući svojih pet minuta slave. Sedeli su tu, dodajući jedan drugom čašćenje matere, prvu cigaretu, prvi džok, fore zajebanih, dodavao im flajku vode, šta god treba, išao si. Nekad oko mrakače tu bi padao mrak, padale bi žvake.
Došao si i ti jednom na klupicu. Kralj si. Prosipaš fore, gledaju te junoše.
Kratko bilo trajanje.
Al uvek ćeš se nasmejati kad kraj nje prođeš. I nećeš dati da je ruše makar da grade najveći tržni u blizini. Jebe ti se i za posao koji gubiš i ostale male sitne a logične nepravde. Ne daje se školska klupa, ostalo nek' ide u pičku materinu.
Rečenica upućivana lol osobama, tačnije kraljevima, koji su toliko glupi i retardirani, da to nije više tužno već urnebesno smešno. Time jasno dajete do znanja tom liku da se takvi kao on rađaju jednom u par milenijuma, kad se, ono, u fazonu, planete poređaju i kad pola planete jede sarmu u isto vreme.
Ovakve nespresušne izvore epik fejlova uvek treba imati blizu sebe jer oraspolože u sekundi. Čak i idioti kao oni imaju svrhu..
-Maćoreeee, kako je do jaja ovaj vinjak kad se u njega sipaju origano i biber!!!
-E, moj Šomi, da sam tražio, boljeg ne bih našao..
Poznati srpski pisac epske fantastike, čije ogromno književno delo „Srbija“ spada u sam vrh svetskog spisateljstva, rame uz rame sa Tolkinovim „Gospodarom Prstenova“ ili Martinovom „Igrom prestola“. Dobitnik je prestižne Noblicine nagrade za književnost, a jedinstven je po tome da je to uspeo da ostvari napisavši samo jednu jedinu knjigu.
Šaljiv po prirodi, a opet pun mašte, Boris je uspeo u knjigu da ubaci oba elementa, pa se čitalac ponekad od srca nasmeje dogodovštinama njegovih junaka, a ponekad samo zastane sa čitanjem, potpuno zabezeknut maštovitim događajima iz knjige ili maštovitim predelima i prelepim životom ljudi divne zemlje o kojoj upravo čita.
Plejada heroja i anti-heroja koje je stvorio u svom delu, preti da pomrači slavu čak i jednog Hari Potera, Džedaja ili Tolkinovih junaka, a najpoznatiji među njima su Žumance, upravnik izmišljenog grada Beograda, General vojske Srbije Šuntanovac, Komadant Kraljeve Garde Slobica (oko koga se vrti najviše onih komičnih događaja), upravnik trezora poznat po imenu Region, dok se vrhunskim spisateljskim potezom smatra ubacivanje Deda Mraza u priču i to na funkciju Visokog Sveštenika srpskog Velikog Veća.
Knjiga je postala čuvena i po tome što je Boris prvi pisac koji je ubacio sebe u knjigu, tačnije lik baziran na samom sebi, a to je Kralj Licko, najlepši čovek u Kraljevini koji jaše zmaja po imenu Čeda.
Zaplet se dešava u izmišljenoj zemlji Srbiji deceniju nakon pobede nad Onim Čije Se Ime Ne Spominje, u kojoj narod živi divnim i bogatim životom zahvaljujući vladavini Kralja Licka i njegovih prijatelja, ali sile mraka predvođene divljim poglavicom Gladnim Tomom i njegovim zlim ratnicima Neobaveštenim Različkom, Pičkoustim i samoproklamovanim poglavicom plemena Čačak zvanim Udaren s Leđa u Lice, pokušavaju da svrgnu Licka s vlasti i zemlju uvedu u vekove haosa, bezumlja, siromaštva i smrti.
Naravno Licko i prijatelji uspevaju da spasu narod posle obilja smešnih i opasnih zgoda i nezgoda, epskih bitaka i velikih ličnih iskušenja, ali uspevaju i da sačuvaju međusobno prijateljstvo kojim žele da narod svoje zemlje uvedu u novu eru blagostanja, većeg i od onog u kom se sada nalazi.
Ali zlo ne spava…
- Johnny Kurajber: Buksno, ajde uzmi koji vops, pa da se zabodemo kod mene i gledamo TV duel Tadića i NIkolića.
- Buksnetina: Ajde, evo me za petnajs minuta.
.
.
.
- Boris Tadić Mi danas živimo u zemlji koja je u svetu sinonim za demokratiju i poštenje. Ulažemo veliki novac u sve bitne sfere društva. Školstvo, zdravstvo, socijalna pomoć, velike strane investicije. Sve smo to mi doneli. Zato je danas Srbija zemlja koja se smatra liderom regiona i zemlja koja je okarakterisana kao zemlja najubrzanijeg razvoja u jugoistočnoj Evropi.
- Tomislav Nikolić: To možete da pričate nekom drugom. Nekome ko ne živi u ovoj zemlji. Građani jasno vide kuda nas vodi vaša politika. Mi ćemo sve da pohapsimo, uložimo osamstopedeset miliona u poljoprivredu, milijardu u industriju i razvoj malih i srednjih preduzeća, a naša zemlja se neće klanjati nikome u svetu.
- Boris Tadić E pa mi ćemo da uložimo duplo više, sada kada smo kandidat za prijem u Evropsku Uniju, a usput ne damo Kosovo, pripojićemo Republiku Srpsku Srbiji i nastavićemo trend povratka mladih ljudi koji su otišli devedesetih iz naše zemlje nazad, pošto smo već vratili oko četrdesetpet posto, a inače da naglasim, postali smo i svetski lider u borbi protiv organizovanog kriminala. Naravno podigli smo i MOST za osam godina.
- Tomislav Nikolić: Vi vratili ljude? Pa Srbija je danas zemlja sa najstarijim stanovništvom, dva miliona nezaposlenih, koje ćemo mi onim malim i srednjim preduzećima zaposliti, kao i dovođenjem Ruskog kapitala u zemlju jer naša stranka ima isključivu tapiju na saradnju sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom. A što se tiče Kosova, mi ćemo da insistiramo na rezoluciji 1244, koju ste skroz zaboravili i vratićemo našu vojsku i policiju dole, naravno uz saglasnost Evropske Unije kojoj svi težimo i koja bi nas raširenih ruku dočekala kada bi mi došli na vlast.
.
.
.
- Buksnetina: Au brate. Gde ova dvojica žive? Voleo bih u toj zemlji i ja da živim, majke mi.
- Johnny Kurajber: Ma idi bre, kada ih slušaš Švica je kurac za nas. Nego da menjam ja kanal?
- Buksnetina: Ma da bre. Ne mogu da ih slušam više kako seru. I crtać je realniji. Nego sve mi je privlačnija ona tvoja ideja da osnujemo stranku. Ako ovi budu na vlasti i ovi sa njima u talu u opoziciji još deset godina živećemo u šatorima.
- Johnny Kurajber: Može. Vreme je za promene. Prvo i osnovno, kako ćemo je nazvati?
- Buksnetina: Nemam pojma. Ajde da otvorimo temu na forumu pa izaberemo najbolji predlog.
- Johnny Kurajber: Odlična ideja.
Oldskul herojčina, pravo mudo, moralna gromada od čoveka. Kralj Leonidas jebeni.
Ne jebe živu silu ni statistiku, bitno mu je da se izbori za ono za šta smatra da je pravedno.
Fabrike koje prave ovaj kalibar ljudi su na ivici izumiranja, tako da se ova fraza, nažalost, retko kada još čuje u ovim današnjim pederbol okruženjima, gde vladaju plašljivci, a ćorci zavode red u njihovo ime.
Alfred Matthew "Weird Al" Yankovic, kralj parodije popularne muzike jos od '80ih. Iako se najvise bavi parodijom na muziku najvecih zvezda, snimio je i film "UHF" u kome ismeva televizijske korporacije i hit filmove tog vremena kao sto su "Rampo", "Conan The Librarian", "Ghandi 2" itd. Najvise problema je imao na parodiju Coolio-ve pesme "Gangsta's Paradise" - "Amish Paradise", za koju je Al tvrdio da je dobio saglasnost dok je Coolio konstantno negirao. Uprkos svemu, pesma je postala veliki hit.
Neke od znacajnijih parodija
"Eat it" na Michael Jackson-ovu "Beat it"
"Fat" isto na Michael Jackson-ovu "Bad"
"Like a surgeon" na Madononu "Like a virgin"
"Smells like Nirvana" na Nirvaninu "Smells like teen spirit"*
"Amish Paradise" na Coolio-vu "Gangsta's Paradise"
"White and nerdy" na Chamillionaire-evu "Ridin' dirty"
i mnoge, mnoge druge...
* Hvala DLZ sto si me podsetila. :)
Kad se izgubiš u nekom liku, u principu je to sasvim okej, dok te neko ne snimi. Kada se to desi, onda, bar tako ide u filmovima, pokušavaš da izgledaš manje lud jer se preslišavaš za predstavu. Dramska sekcija, bre! Ko zna, možda budeš izgledao mnogo kulji, sve zavisi od dijaloga, zapravo.
-Ne, moja gospo! To nije u redu, mi ne smemo... Jao, kako da vam kažem...
-Šta to pričaš? Pola sata buncaš u ogledalo?
-Iju! Ma, ništa, ništa, ovaj... Imamo predstavu, ja sam Ser Lanselot.
-Nisam čuo da glumiš. Nego... Mnogo te viđam sa mojom devojkom, da nisam ja kralj Artur u toj predstavi?
-Ne! NE! Ne, naravno da ne.
-Dobro, da ti ne odglumim ja jednu kafansku tabačinu.
____________________________________________________________________
-Sa velikim žaljenjem vas obaveštavam da je naš kralj tragično preminuo. Naravno, intenzivno se traga za počiniocima. Pošto sam ja najbliži rođak, moram preuzeti to teško breme preuzimanja prestola. ŽIVEO NOVI KRALJ!
:ŽIVEO NOVI KRALJ!:
-Ajmo još jednom!
:ŽIVEO NOVI KRALJ!:
-Neeeee čujem vaaaaas!
:ŽIVEO NOVI KRALJ!:
-Ajmo sada samo dame na kraju tron-sobe!
-Živeo novi kralj, a dragi rođače?
-O, Vaša Visosti, nisam vas čuo da ste ušli! Ma, ne, ja to samo spremam predstavu... Da, u Vašu čast, hteo sam da se okušam kao glumac.
-Da, u kadi, dok vrtite zadnjicom u stilu Rikija Martina. Samo da znate, uhvaćene su neke plaćene ubice, upravo ih ispitujemo, ukoliko ste ih planirali u predstavi, moraćete da ih izuzmete. Prijatno.
Lik koji je nahranjen hamburgerima i nadojen koka-kolom. Urbanost mu izbija iz svakog pokreta, svake reči, svakog pogleda. Znoj mu je urban. Mokraća mu je urbana, izmet mu je urban. On je urbanost na dve noge. On je urbaniji od urbanosti.
Šmeker, baja, car, kralj, prvak u skoku u dalj. Šta god on bio u nekom filmu ili seriji, on je urban. Uvek isti, sa uvek istim forama, gestikulacijama, frazama. On je mister urbanost.
Ako je u pitanju komedija - on je tu da pokaže da može prosipati fazone i fore bolje i nadasve urbanije nego u "Američkoj piti".
Ako je u pitanju serija posvećena žiteljima sela, on je glavni baja koji je ispred vremena, prostora i svoje njive - on je urban. (Ovo sa njivama nije podjebavanje zemljoradnika i nema nikakve veze sa njima).
Ako je u pitanju horor - on je i dalje urban, čak i kada ga kolju, on krvari urbano.
Da, njegovo ime je Sergej Trifunović - čovek koji će nas spasiti neurbanosti.
Emisija o...jebemliga čemu na Studiu B koju vodi kulji brat Majkla iz Nikite, a koji se odaziva na ime Aleksandar Gajšek. Gosti se vrte po cikličnom algoritmu: Vladeta Jerotić, pop predsednik RRA, neki car što jebe kevu kako poznaje astronomiju i Petar Kralj. Uglavnom, ko god da je gost u emisiji, pričaće tako da vam trebaju titlovi. Eventualno, kad je Pera gost, onda je malo opuštenija atmosfera jer on često pomene kako se prošlog vikenda opio kao bulja u Tri šešira.
Gajšek: Gospodine Jerotiću, kako biste opisali vašu najnoviju knjigu?
Jerotić: To je jedna sublimacija pastoralne psihologije, larpurlartizma, ostataka super-nove i oralne hirurgije iz vizije Isusa Hrista, ako razumete šta hoću da kažem.
Gajšek: Naravno!
Najosnovniji vid poštovanja prema domaćinu. Po starom običaju i tradicionalnom gostoprimstvu svako je dobrodošao u dom i biće uslužen i počašćen kao kralj pa makar i bedni bili, mora se pa makar kafa popiti. Ali red bi bio i za onoga što dolazi da nešto donese pa makar 100 grama kafe, one najgore. To je najjeftinije jbg.
Domaćin će zažmuriti prvi put, drugi takođe, treći... al nema smisla brate mili sto puta da dolaziš a ništa da ne doneseš.
- Je'l ti dolazio Miša Bandera skoro?
- Au pusti ga bre... Mnogo loš čovek, da valja ne bi ga zvali Bandera.
- Što brate?
- Čoveče, dolazi mi sto puta, svaki put kad uđe ne izuva se a.. Milka tek usisala, i odma se čovek hvata za flašu i ne zna da ode ceo dan. Ja ne znam ni gde mu je kuća uopšte. Nije se setio ni sto grama kafe da mi donese do sad.
Svojevrsna provera smisla za humor ljudi iz svakojakih društvenih okruženja. Bilo da su kolege sa posla, društvo sa fudbala, komšija ili seksi sekretarica, ako počnu da se kidaju na neku foru ovakvog tipa, znaš da ti sa njima nikad neće biti dosadno.
Za ekipicu sa ovog sajta to retko kad važi. Svi sve shvataju previše ozbiljno i često hejtuju umesto da se kidaju i dele tvoj kakav sam ja sebi kralj trenutak.
On je šarmantan poput Hemfrija Bogarta, zajebaniji od Brusa Lija i Čaka Norisa zajedno, gradjen kao Švarci, a obdaren poput Džoni Vada i jednako promiskuitetan, poželjan je u svim krugovima i vidjen na svakom većem online dogadjaju, apsolutni nekrunisani kralj interneta.
U stvarnosti je gradjen kao osmogodišnji dečak zaostao u razvoju, hrabar poput poljskog zeca koji potajno zavidi azijatima na veličini pišice, poslednji i jedini izlazak u životu mu je bila matura i vrhunac njegovog šarma je kada napravi trol facu.
internet progonitelj: " Ćao šta radiš? Hajde svrati kod mene na kafu? ;) "
žrtva: " Svratiću sa dečkom, voleo bi da te upozna."
internet progonitelj: " Jel?:) Šta pije da znam da se spremim? :))"
žrtva: " Tvoju krv."
Ovo se koristi kada neko u društvu ispadne pametan ili tako nešto. Ne misli se na težinu škole već na veličinu školske zgrade.
Primer pokazuje kako neko ko je išao u školu na tri sprata piše uvod za pismene zadatke,
U dalekom kraljevstvu živeo je jedan kralj i imao je tri ćerke, ali pošto kralj i njegove tri ćerke nemaju nikakve veze sa zadatom temom njih ćemo odmah preskoćiti.
Ovaj uvod prolazi za bilo koju temu!
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.