
Koncept koji za cilj ima zadovoljenje trivijalnih potreba bitnih žena u životu, uz izbegavanje preplitanja ženskih sujeta. Kao što je poznato, taj dan je proglašen praznikom žena i dugogodišnji obrasci ponašanja zahtevaju poklon koji će svakoj ženi u tvom životu simbolično pokazati gde joj je mesto u srcu, razumu, a i novčaniku. Potencijalno veoma opasna situacija za čoveka koji ima značajan broj žena koje direktno i indirektno utiču na njegov život. Zadovoljenje tih hijena je esencijalno, naročito ukoliko se želi sačuvati korektan odnos sa svakom, ali veoma je važno za znati da ženske sujete deluju kao veoma odbijajuće sile, jer svaka želi biti na vrhu prioroteta. Ključne žene u životu svakog čoveka su supruga/devojka (de iure lepša polovina), ćerka, ljubavnica (švalerka) i na kraju, ali ne i po važnosti, majka.
Poklon za de jure lepšu polovinu pre svega treba aludirati na ljubavni žar koji, jelte, još uvek gori kao u prvim mesecima veze. Ne treba biti vulgaran, jer ipak s njom imaš više od samog koitusa. Uglavnom kod njih pali neko cveće, ali mora se izbeći standardizacija koja predstavlja generičke poklone koje gotovo svaki muškarac svojoj voljenoj udeli. Dakle, ruža sa salatom okolo odmah otpada. Ipak si s njom proveo bitne godine života i moraš joj i simbolikom pokazati da je njeno mesto na lestvici žena veoma visoko. Dakle, tu ide neki fensi cvet zajebanog imena, veoma redak i skup, tipa japanska orhideja s tibetskom lavandom. Vulgarni pokloni poput divljih parfema i providnog veša - otpadaju.
Ćerku takođe voliš, ali sigurno ne na isti način kao i kevu njenu. Dakle, poklon treba biti ispunjen nekom kosmičkom ljubavlju koja krasi odnos oca i ćerke. Ne treba pominjati da se ćerki ne kupuju parfemi i ostali eksplicitno i implicitno jebozovni artikli, koji neretko mogu naterati ćerku na ko zna kakva tumačenja. Dakle, kao poklon ide nešto što će je godinama podsećati na istinsku ljubav i naučene životne lekcije.
Koncept švalerke dobija na važnosti ovog dana. Ona zna da je večito druga, ali od ovog dana očekuje barem privremeno i prividno penjanje na vrh prioritetnih žena jednog muškarca. Nije ni njoj lako, stalno iskradanje, gerilski ljubavni život po motelima i iznajmljenim sobama, večito obitavanje u senci supruge, samo zarad povremenih zajedničkih momenata. Ipak je ona gotovo uvek tu - kad je ženi muka, kad joj "progledaju" kurje oči; i čeka svojih pet minuta slave. Ljubavnica predstavlja oazu hegemonije koja je kod zvanično voljene odavno presušila, ili poprimila drugi oblik. I švalerka ima osećanja, ali budimo realni, previše se osećanja potrošilo na istinski voljene, te švalerkin poklon pre svega ima za cilj dalje održanje trenutnog statusa, jer uvek moraš imati nekog kad je žena van stroja. U ovom slučaju, poklon treba da predstavlja sve ono što je nepoželjno za ženu i ćerku - jebozovni veš, neki wild & sexy parfem i slični artikli koji upotrebu imaju u samom švaler-švalerka odnosu.
Na kraju, ali ne i po značaju, kraljica majka. Gospodarka sujete i večiti vođa žena iz senke, koja uvek i po svaku cenu želi zadržati svoj oticaj na voljenog sina koji je ubeđen da je lista prioritetnih žena promenila redosled. Osoba kojoj je najveća satisfakcija da zna da je njen mezimac i dalje drži na samom vrhu piramide prioriteta. Svakoj majci bi najlepši poklon bio znanje da je poklon njoj namenjen od najveće simboličke vrednosti od svih osmomartovskih poklona. Ipak je ona najposesivnija žena od svih.
Jebeš mi sve ako Osmi mart ne treba zakonom zabraniti!
Najgori i pritom i najstariji huligani na svetu(prosek godina 45).Igrace a posebno sudiju od linca deli samo svapska WWII ograda.Klinci bacaju tariguz,penzioneri upozoravaju trenera da ne uvodi sedmicu jer je juce balirao seno a nezaposleni matorci su dosli samo da opsuju kevu i spuste jedno 'ladno niz grlo.Sudija je uglavnom neki balavac kog' su poslali da sudi jer je najbrzi i sposoban da zbrise od navijackih grupa tipa:"Legija Centa" i "Poljoprivredni Pirati Kovacica"
Karta se naplacuje samo gostujucim navijacima pa nafilovani blagajnik vampirskim ocima procenjuje jel' te vidj'o po selu.Vecina utakmica zavrski tako sto se sudija popne na delegasku kucicu
Naslovi iz novina:Ekonomac-Drina 0:0(prekinuto zbog mraka)
Udarnik-zadrugar 8:0(prekinuto nakon sto je trener napao golmana korner zastavicom)
Omladinac-Nova Buducnost-nije odigrano jer ekonom nije otkljucao stadion
Proleter-Pionirska Nada 2:2(incident u drugom poluvremenu kada je otac oterao glavnog sudiju kuci zbog setve) izvor Srbijasupersport
Navijanje:
Pijanac 1:Gigin mamu ti nepovezanu dodaj cakiju da probije po boku vidis da je njihova polovina prazna hik.
Gigin:Cale ne seri poluvreme je idi umij se opet ces spavati u letnjoj kuhinji ako mati primeti da si pio
Pijanac1:Ja pio hik!ZOLJOOO(trener)ovog mog odma' na klupu je**m mu mamicu filozofsku
Žamor žaba u sezoni parenja.
- Baš je lepo veče, zvezdano nebo, hladan dašak vetra, svežina majske večeri sa primesama mirisa bagrema i sena. Seoska idila. To je život.
- Žabor ubija u pojam. Hoću kući!
- De de nemoj tako, vidiš kako nam je lepo. Večeras si lepša no ikada.
- Nemoj!
:kvrc: :kvrc: :šuš:
- E tako, vidiš, nisam hteo da ti zalepim usta selotejpom. Al' mnogo pričaš. Ometaš mi žabor. Gde sam ono stao? Nemoj sad da plačeš, il' te vraćam u podrum. A da, rukica 'lazi 'lazi...
- MMMmnmmmnnnm...
Onaj trenutak kad ti prekipi,kad te neko istera iz takta,kad neko svojom glupom izjavom izazove u tebi erupciju besa.
Drugar br. 1 : Znas meni je ovaj Golf 7 bas extra auto
Ja : Jeste, extra je, ali mi je Honda Civic dosta lepsa
Drugar br. 2 : Meni je nova Lada mnogo lepa
Svi prisutni u prostoriji : Ajde mrs,napolje KAPIJA....
Ili
Lokacija : Burekdzinica Sarajevo
Prodavac : Dobar dan , izvol'te
Beogradjanin : Moze jedan burek , sa sirom.
Prodavac : Decko, KAPIJA !
Mnogo si se nasr'o, ne možemo više da dišemo od tvog tako urbanog intelektualnog serendanja. Promeni ploču, odlepršaj, pusti vodu, stavi pampur i ostavi nas da nastavimo da dangubimo ispred bivšeg ''PKB-a'', bez mp4.
-Eto u kakvoj zemlji se traći moj talenat. Niko ne ceni moj rad, kao dizajnera enterijera samo me unajmljuju neukusni gastarbajteri.
-Ma, ajde, molim te, ti ne bi znao šta je rad ni da te pogodi u glavu. Imaš mekše ruke od mene, a ja bi trebalo da sam nežnija polovina ovde. Da si autobot, ni običnog androida ne bi mogao da odvedeš na piknik. Promeni pelenu, čoveče, napunio si je svojim serendanjem, ređaj im te gipsane boksere i daj mi malo tog pantenola, izem ti kiselinu i ko je izmisli za titracije bez zaštitnih rukavica.
Mali Mrav i Ziljava Njorka konačno su uredili svoju zemunicu. Na jednom kraju, iza ognjišta, a tik ispod veprove lobanje probijen je kružni otvor, kroz koji pogled puca ka dolini.
- Ovo staviti ili ovo? – pita Njorka i pokazuje u jednoj ruci okrugli komad od pletenog pruća, a u drugoj kožmuru sabljastog tigra.
- Šta bre?
- Ovo ili ovo na prozor?
- Daj od pruća.
- Lepša ova koža.
- Pa onda kožu.
- Pruće boljše.
- Pu jebem ti Ledeno doba 3 i 4 i kad sam te mlatnuo močugom i dovukao ovde sa Velikog Pojila!
Jezus-Marija-Sveti-mudraci-sionski&co! Ima li veće opsesije žena od zavesa? Dobro, posle cipela, dijeta i praška od 12 kila sa anplagdom Sergeja Ćetkovića.
Sabrana dela Karla Junga, Tehnologija materijala I i II i Ogledi o optici nisu dovoljni za razumevanje tog porubljenog komada tekstila, zvanog - zavese.
Ono što ti, momče, smatraš parčetom krpe protiv ulaska džinovskih leptirica i neželjenih pogleda komšija u odskačuće spolovilo, dok goluždrav tancuješ uz solažu Zorana Starčevića Starog, one tretiraju kao pitanje nacionalnog značaja, specijalan paravan života, lepršavu simboličnu haljinu višeg bića u kojoj… Uglavnom, mnogo im je važno to.
Sa karnerima, obrubljene rokoko, duge, kratke, gusto nabrane, vezuju se ili padaju, uf ove se teško peglaju, ali što čuče na prozorčee.
A kačenje? Akrobatišeš na kljakavom tronošcu, pružaš krake preko TA peći i police s knjigama, nabildovo si triceps ko Dane malterdžija. Džaba procenjuješ razmake među štipaljkama, moraćeš da ih preslažeš onako sekvencijalno bar jednom, to je taj zaveski Marfi i bog. Evo ga! Ko šećer. Ali zamalo.
- Evo sad skini ovu i zakači onu drugu.
- Čekaj malo, pa malopre sam stavio ovu?
- Ne pada mi nekako svetlo kako treba...
- Oćeš da uključim plafonjeru?
- Ma ne, ne razumeš.
- Naravno da ne.
Jos jedna prljava igra lidera ove drzave,i mazanje ociju javnosti, ne bi li se realni i svuda prisutni problemi potisnuli i utihnuli. Slazem se da je to monstruozni cin, ali se ne slazem da mora biti na dnevnicima, vestima, i svim ostalim emisijama, da se dize toliko prasine oko svega, a da ustvari niko ni ne razmisli o stvarnoj nameri nasih divnih politicara, koji se dodvoravaju tamo nekom evropskom i svetskom trendu, a do skoro su gadjali pse lutalice po Beogradu i sire. Zar je nama sve u drzavi sjajno, zar su nam nam sva deca sita i imaju dom, svi nesposobni primaju socijalno, svi osakaceni imaju proteze??? Kako neke nije sramota da pricaju o tome da ce jedan pas ugraditi proteze a toliki ljudi koji su po Kosovu ostavljali udove za ovu kretensku drzavu, i vec deset godina chame u mraku nepokretni i bolesni??? Kako imaju smelosti da apeluju na gradjane, od kojih je pola ostalo bez posla a ova druga polovina jedva sastavlja kraj sa krajem, da ucestvuju u toj humnoj akciji, skupljanja novca za jednog psa koji bi i sam najvise voleo da bude uspavan, nakon jednog takvog iskustva. Ali ne, kladim se da ce Tadic i ostatak bande i psihijatra da unajme za Milu, da se oporavi od shokova prezivljenih u tragicnom zivotu jednog psa.
Totalni mit.
Sudeći po tome koliki je broj ljudi koji danas u 2011. godini govore o tome kako su u to vreme JEDINO oni smeli da idu u crkvu i da goste popove, čovek bi pomislio kako su bre nekom zabranjivali praktikovanje, kad kako vreme prolazi sve je više i više onih koji tvrde da su tad išli u crkvu, i to jedino oni i to još krišom.
Svaki drugi lik danas: - Ej, bre, ja sam se u ono vreme družio sa paraćinskim mitropolitom i jedini smeo da odem crkvu...
Implicirajuća scena:
1965. godina, polovina pravoslavaca se druži sa paraćinskim mitropolitom i igra domine s njim, a crkva puna. Prolaze dva organa reda:
- Druže Trsiću, jel ono meščini puna crkva, a ono tamo tim od 11 paraćinskih mitropolita igra fudbal protiv onih drugova ili nije?
- Ma nije, druže Prciću, to se oni tajno sakupljaju, učinilo ti se.
Veoma siromašna avijacija, bilo da se radi o srpskoj, hrvatskoj ili nekoj drugoj aerofloti. Više služi za izvaljivanje fora, ponekad za obuku novih pilota na matorim mlaznjacima a najčešće za potresanje već izfrustrirane psihe naših ljudi posle bombardovanja.
(Nadletanje 2 MIG-a iznad grada, celog dana. Pola ljudi na ulici ušine vrat gledajući u nebo, dok druga polovina psuje dosadno i naporno brujanje aviona na izdisaju.)
- Jao kako su dosadni ovi naši, určimo se sa oba aviona.
- Ma ili sam ja porastao ili avioni lete sve niže.
- E a i ovi Hrvati nisu loši. Čuo sam sudarila im se dva aviona, prepolovljena im avijacija.
Filmovi sa prepoznatljivim scenariom. Glavni glumac je ili Jean Claude Van Damme ili neki opaki Kinez koji se prijavljuju na turnir ne zbog 1.000.000 USD nego zbog osecaja pravednosti. Pre svake borbe meditira pola sata ne bi li potpuno smireno usao u mec ali mu je um pomracen zeljom za osvetom i ucinice sve da premlati debelog Mongola koji mu je ubio brata. Na turniru upoznaje simpaticnog Peruanca koji je izucio tajne vestine Inka pa se sad bori k'o majmun i plese ko leopard. Zreb je uvek dirigovan pa se prvi nosilac(debeli Mongol) ne moze sresti sa nasim glavnim likom koji je u donjem delu zreba. Posto je Peruanac treci nosilac on ide na Mongola u polufinalu koji mu nemilosrdno lomi kicmu i baca ga u publiku. Tada glavni baja totalno popizdi i ode da place u svalcionicu. Druga polovina filma je rezervisana za finale. Fight traje 15-ak minuta (ne racunajuci reklame u trenutku kad Van Damme pada na zemlju(prvi put)). Karakteristicna je ona scena kad on pokusava da ustane a debeli Mongol seta oko njega siguran u svoju pobedu. U tom trenutku Jean Claude ustaje i zadaje strahovite udarce od kojih protivnik pada. Tada utrcava njegova devojka i ljubi ga iako je on krvav i znojav ko prase.
Najava ovakvih filmova otprilike izgleda ovako:
Dan LaFontaine:"Jean Claude Van Damme in the same crap you've seen over and over again!"
Konverzacija koja matira sagovornike.
-Eno našeg komšije, čisti sneg sa kola svojoj ženi, greje motor.... Ona sidje kao gospodja, on joj je čak i torbu nosio, doda joj, ona udje u auto, da žmigavac i krene. Eaaa...a ja...
-Milijana, to mu je druga žena. Duplo je mlađa od prve. Duplo je tanja. Duplo je lepša. Eeeee...a ja...
-Milivoje, rekoše li da će danas kiša da pada? Imamo li neki kišobran u gepeku?
-Imamo jedan. Ja ću da kisnem.
-Baš si srce.
Devojka koju kada vidis zastane ti dah.
Savrsene obline pravilno istaknute,sredjena kosa i uredna sminka.
Ali zato kad krenete da razgovarate i shvatis da ne zna ni gde joj je glava dodje ti zao sto si joj uopste prilazio.
...ukoliko uopste nadjete temu za razgovor.
A:Matori,gledaj onaj komad za sankom...
B:Mmmm,savrseno,po mom ukusu,odoh da je obradim.
A:Ne zuri se ,noc je duga.
( Posle 10 minuta.)
A:Kad si brze stigao da obavis sve?
B:Ma sta da obavljam,ono je strasno bre...
A:Kako strasno jesi normalan,gledaj je kakva je ,lepa da lepsa ne moze biti.
B:Ma kakvi lepa,lepa al dok usta ne otvori...
U dečjim svađama ovaj povik odnosi pobedu i predstavlja likovanje. U svađi se obavezno koristi i tata, najubitačnije dečje oružje, koje se poteže kad sve ostalo zataji.
Boka: „Neću više da se igram s tobom, baš si neka, ne daš mi lutku. Moja lutka je ionako lepša od tvoje.“
Jeka: „Nije!“
Boka: „Jeste!“
Jeka: „E, sad ću da ti zovem mog tatu, pa ćeš da vidiš!“
Boka: „Ha! A ja ću tvom tati da zovem mog tatu!“
Jeka: „A moj tata bolji, lepši i jači od tvog, pa-pa-pa-pa!“
Poljoprivredni alat veoma zgodan za lomljenje, sečenje i krčenje trske, bambusa i drugog šiblja. Postoji osam zanimljivih oblika o kojima ja ovom prilikom neću pisati. Možemo ga uz nun čake, vile, ašov i sikiru ubaciti u skup golorukog oružja kuka i motika.
I pored velike medijske eksplatacie ove alatljike kao oružja strave, prosečna mačeta, u masovnoj kineskoj izradi može slobodno da se kupiti za cirka 250 dinara u neograničenim količinama. Malo skuplje mačete vuku brendove iz poznatih proizvođača sportske opreme, magnum i bereta. Možete da ih ponesete kući za nekih do 10k dinara u zavisnosti da li su napravljene od kaljenog čelika ili od grafitne legure, bromiranog, kaljenog, opet čelika. A možete izigravati indijanca i da kuvati svojim rukama mačetu od lista kolskog gibnja.
Postoji verovanje da oštrica mačete treba da bude oštra. Ovo verovanje je pogrešno, bilo da se ista koristi kao poljoprivredna alatka ili kao kuka i motika. Mačeta zapravo zatupom oštricom u prvom udarcu slomi prepreku, a u drugom zamahu otkine polomljeno. Oštra mačeta može samo da povredi rukovaoca.
Mali navijač Vojvodine trči sa naoštrenom mačetom u ruci. Sapliće se na rodnu bankinu i pada na sopstvenu mačetu. Ista ga preseca na dva dela. Prilazi mu zabrinuta gospođa.
"Kuku sine, šta uradi? Kako ti je ime?"
Gornja polovina u koju spada čelava glava i desna ruka koja je držala mačetu, pokazuje donju polovinu na kojoj je ostao kurčić.
"Gospođo, insistiram da prvo upoznate moju pametniju polovinu."
Dok većina prosvetara sezonski štrajkuje i kuka za povećanje crkavice, ova kategorija zapravo nema problema sa tim. Naime, to su obično profani koji predaju neki težak predmet (matematiku u najvećem broju slučajeva) i uopšte se ne trude da ga đacima temeljno objašnjavaju na času.
Gradivo predaju na preskok tolikom brzinom da samo oni najveštiji učenici mogu da ga zapišu u svoje sveske pre nego što bude obrisano sa table, dok na poslednjem času pred pismenu vežbu takođe predaju novo gradivo i zadaju domaće zadatke koje će pregledati prvi čas nakon pismene vežbe. Zadatke za pismenu vežbu daju po mogućstvu što složenije da bi samo oni najspremniji učenici stigli da ih na vreme urade i naravno rezultati budu sasvim očigledni - bar polovina odeljenja dobije jedinice i dvojke, a samo oni najbolji prođu sa visokim ocenama zato što su imali nekoga da im objasni kako se rade ti zadaci.
Nakon što veliki broj učenika prođe sa opomenama na tromesečju ili na polugodištu, organizuje se roditeljski sastanak, na kom njihovi očajni roditelji prilaze prosvetnim mafijašima da ih upitaju kako da im dete ima bolju ocenu i naravno, ovi im preporučuju svog kolegu i prijatelja (drugog prosvetnog mafijaša) za privatne časove. Pošto je takvih učenika mnogo, zarada na njima je takođe sasvim solidna i potpuno je apsurdno kada neki od tih profana, na sve to počne da kuka kako mu je mala plata i kako hoće da štrajkuje.
Okolnosti koje ti obično idu na ruku i iskoristiš ih narednom prilikom.
-Nađem ti ja juče novčanik...
-Prazan! Očekivao si kintu i zajebao se.
-Ne prekidaj. Nije sve u lovi nego...
-Izvučeš dokumenta i vidiš da je baba 1951.godište i smoriš se...
-Ma jok, mala je taman. Rešim da joj odnesem novčanik i tom prilikom vidim da je lepša nego u ličnoj karti...
-Nije ti valjda to bilo dovoljno tom prilikom.
-Bilo je dovoljno za početak.
Simpatičan naziv za pristojne sise, ili pristojan naziv za simpatične sise. Mogu biti veće, nikako male, simpatične, jelte, ali uglavnom, pa... pristojne, zapreminski gledano.
- I šta si rekao, kako je bilo sa onom iz Frajli?
- Čuj, da je malo lepša bila bi odvratna, ali ima cicke, nemoš kasti.
--------------------------------------------------
- Gospodine. Gospodine...
- A? Šta? Molim?
- Da li vi to mene gledate u...?!?
- Jao, izvinite, samo sam pokušavao da shvatim jesu li ovo oči sove? Svakako jako zanimljiv print na majici.
- Jeste, sova je u pitanju, ali zar u prepunom autobusu da me gledate u cicke?
- A pomoglo bi kada bi bio prazan, pošto ide još jedan iza?
Dosta nalik onome "Nešto sam razmišljala..." samo daleko gore. Nezamisliva katastrofa po muški rod! Jer, razmišljanje je prevaziđena stvar, zašto se time mlatiti kad imate gugl da to obavi umesti vas? 'Beš logiku i te gluposti, neko je već oko toga lupao glavu. I to ne jedna osoba. E, tu je problem!
Koliko god zaguljeno bilo, zna se da jedan um može svakakve idiotarije da smisli. A ovde imate na stotine takvih, prave trustove uvrnutih mozgova koji slobodno pišu po toj džungli bez ikakve kontrole šta god požele, svakavu devijantnu ideju koju (ne)možete da zamislite.
Priča se da, ukoliko vam nežnija polovina to izgovori tri dana za redom, ne možete u pakao iz dva razloga:
a) u tom slučaju ste upravo okajali sve svoje ovozemaljske grehe (retroaktivno i avansno) koliko god gadni bili;
b) čak ni rogati sadista u svom domenu za celu večnost ne može smisliti perverznije načine da vas muči i zlostavlja, te nema tamo mesta za vas jer biste se osećali kao na prvomajskom uranku kod njega. Jebiga, loše mu za reputaciju, pa te jednostavno izbaci.
Počinju i urbane legende da na vratima pakla stoji znak da je zabranjen ulaz onima koji su "Nešto sam izguglala" iskusili. Naravno, to se još uvek vodi kao nepotvrđeno, ali vrlo verovatno.
- Nešto sam izguglala... Kaže ovde da je apstinencija zaista dobra za međusobni odnos među partnerima jer vrši aktivaciju transcedentalnih procesa uma kao i sublimaciju svih viših kognitivnih procesa na višoj ravni realnosti...
- Nešto sam izguglala... Ove ultraanatomske čizmice od kože tasmanijskog đavola sa detaljima od keramičkih ploča sa spejs-šatla i perija kazuara sa đonovima od memopene i ljuske nojevog jajeta su zaista povoljne po zdravlje, te bi mogao da mi ih naručiš. OK, jesu malkice skuplje, ali trebalo bi da su mi onda jajnici malo bolje zaštićeni. Mislim, nećeš valjda praviti problem oko mog zdravlja? :trep, trep:
- Nešto sam izguglala... Po ovim simptomima, ja imam rak zanoktice, a to je, uzgred budi rečeno, rak broj 358 koji sam od jutros do sad kod sebe prepoznala! Odma' da radim analize, al' da me vodiš privatno, neću u državnoj da čekam redove, a i tamo ništa ne znaju! Evo, odmah ispod je i adresa privatne laboratorije koja to sve radi! Polazi!
- Nešto sam izguglala... Za koren kose je od-lič-na stvar eterično ulje argentinske pustinjske artičoke, ali divlje, ne pitome, pa bi ti mogao da malo prošetaš gradom i nađeš mi to, m?
...........................................
- Nešto sam izguglala...
- Je l' ono kako je sperma dobra za kožu lica? Super, i ja sam...
- STOKO PERVERZNA, SAMO TI JE TO NA UMU, A? ŠTO NE IZGUGLA NEŠTO PAMETNO I KORISNO, ZA TO LI GUGL KORISTIŠ, NAPALJENIČE NENORMALNI?! MURŠ U KUĆICU ZA PSE, TAMO TI I MESTO, A NE U KUĆI! Ah, da, i pre nego li izađeš, ostavi pare za ovaj divni preparat...
nekada je to bio glavni lik. odlucivao je o ljudskim sudbinama ugovarajuci brakove po selima. mladence uglavnom niko nista nije ni pitao, tako da je neki skrndelj obicno zapadao kod najboljeg frajera, i obrnuto.
provodadzija: devojka je lepa, lepsa od nje nema, a tek sto je radna, svaki posao u kuci i van kuce zna da uradi, i, ne staje da se odmori. da je uzmete, pa kuca ce da vam propeva(inace, ta devojka je uglavnom neki ultra lenji skrndelj kog cale samo gleda da uvali negde i da ga otera iz kuce)
mladozenjin otac: pa, sad...
provodadzija: njen otac uz nju daje i 'ekter sume, 60 ari livade, dve krave i tri praseta.
mladozenjin otac: 'el tako? e, onda je uzimamo!!!
:)
Često upotrebljena fraza kada se ugađa najmlađima, da ne kažem materinim mazama.
Da svima bude jednako seci redom!
"Danice sunce ti tvoje poljubim seci redom tu šunku šta praviš tu mozaik?"
-Mani, Lazica voli da nema ni trunke masti u šunki.-
"Aman ženo pola šunke baciš kerovima, pola Lazica izmuljavi tu. Da ne vole mast ta, taj ne bi jeo ni paštete. Samo ti njemu naseci kao što i mi sečemo da vidi da je slanina od šunke lepša no od obične slanine."
Lazica:"Babo aj mi daj novaca da idem do Kafemata...."
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.