
Pojava karakteristična za narodna veselja poput svadbe, ali se sve češće može primetiti na televizijama čiji broj gledalaca ne premašuje broj dana kada Dinkić nije nešto maznuo. Kreativnost i inteligencija potrebna za ove trenutke lucidnosti je na nivou četvorogodišnjeg Žike Obretkovića koji je imao potres mozga. Interpretatori naime smatraju da nije dovoljno mučenje slušati orginale gluposti, već ih je potrebno dodatno začiniti.
Da si moja devojčica... živela bi bez gaćica...
---------------------------------------------
Erupcija oduševljenja žgadije....
Danas si cvet.. sutra žena bez muža.
-----------------------------------------
Joj vidi Djeljana kako je kurturan !
Narodna mudrost koja opisuje samoubistvo.
Smatra se da je čovek seo, razmislio, suočio razloge za i protiv i odlučio. SPC se Boga mi ljuti kada sam sebi da sudiš, odnosno ne podržava tvoj obredni odlazak i ako si ti sam obavio pola posla.
Ovaj izraz takođe meće međaš između samosuda i dobitnka Darvinove nagrade kojima je presudila evolucija.
I da navedem jos mudriju verziju narodne izreke ko umije njemu dvije, a to je ko umije nek se ubije.
Narodna mudrost koja ima praktičnu primenu na slavama. Dobijena pića uredno redjamo u špaiz , dok ne zatrebaju za nečiju slavu, s tim da pamtimo koje smo piće od koga dobili, kako se ne bi desilo da nekome vratimo istu flašu pića za njegovu slavu, već neku drugu koju smo dobili . Koliku tradiciju ova razmena pića ima , dovoljno nam govore markice SFRJ I SR Jugoslavije koje su etiketirane na pojedinim flašama koje dobijemo...
Ide Peri slava. Daj da mu spakujemo ovaj "Vranac" i kupimo kafu!
Čekaj, da nije on nama to doneo?
Ne on je doneo ovaj "Pelinkovac2.Njega će mo proslediti kumu Žiki...
Najčešće, narodna potvrdna rečca koja menja rečcu "da". Pretežno je koriste starije osobe, dok osobama koje nisu u potpunosti upoznate ovom rečcom može se dogoditi da sagovornika ne razumeju tj. da ne razumeju razliku između potvrdne rečce "ja" i lične zamenice "ja".
Nešto ređe, ukoliko se rečca "ja" koristi uz određene druge reči (jesam, hoću, mogu...) tada dobija oblik odrične rečce "ne", ili oblik nekih rečca za isticanje ličnog stava poput "nipošto".
1. Potvrdno "ja"
-Marinko, jesi li ti položio kravama? Trebali bi leći. Vidiš da je 8 sati, i dnevnik je prošao.
-Ja, ja sam, ko drugi?! Neće sigurno komšija Dobrivoje da mi položi kravama.
2. Odrično "ja"
-Radojka, sestro, jesi ispasirala šipurak? Meni su ruke otrnule....
-Ja jesam, ne pada mi napamet. Lane sam to radila i kazala nikad više. Ako im se jede nešto neka uzmu slatko od šljiva, ako neće nek' gledaju.
3. Za isticanje ličnog stava "ja"
-Kume, 'oćeš da mi daš tanjiraču samo malo da ubijem buse, onu njivu u potesu, nema ni četeres ara?
-Ja 'oću kume! Onomad si mi 2 tanjira iskrivijo, i vratio tako. Rek'o sam tad, nikad više.
Autolaz je kada osoba toliko puno laze da na kraju pocne i da veruje u te lazi.U psihijatriji ovo je poznato kao mitomanija.
To je npr.Ana Stanic koja veruje da je urbana riba,Ceca da je umetnica......
odgovor svakog pjevaca na svadbi ili slavi, kad domaćin u vec polupijanom stanju zatrazi neku pjesmu
A:Sviraj ________ ( bilo koja narodna/kafanska pjesma)
B: Pa kud bas najskuplju
A: (vadeci pun novcanik na sto) Sviiiraaaaaaaaj !
Narodna poslovica koju je osmislio neki naš pijani predak, a koja baš lepo opisuje ljude koji kasno kažu ono što misle; ili učine/kažu nešto pogrešno, pa se vade da su u stvari mislili jedno, a uradili/rekli drugo. Ali kurac. Naš predak je osmislio ovu kovanicu da ih spusti.
Jebo im je kevu.
Postoji i oblik ove izreke: „misliti, srati i cveće brati nisu isto,“ oba oblika su veoma zastupljena (prvi u seoskim sredinama, drugi u urbanim, gradskim)
GODINA 1965.
„Radovane, ajmo kući, brzo!“
„Šta ti je sad,ženo, još nisi nabrala cveća da staviš u vazu na heklani stonjak što je na televizoru!?“
„Da, ali ide mi se u ve-ce! Velika nužda!“
„Sad mi kažeš, kad smo skoro stigli! Što nisi išla pre nego što smo pošli u livade?“
„A mislila sam ići, ali nisam, otkud znam! Mislila da ću izdržati!“
„E, jedno je misliti, drugo srati, a treće cveće brati! Seri sad ovde!“ (gucne rakije iz čokančića) „U, baš mi se sviđa ova izreka. Zapamtiću je. Možda se ustali.“
„To nije izreka. Naberi mi komuše od kukuruza da obrišem dupe.“
„Što nisi uzela ranije, ženska glavo, znaš ti gde je kukuruz odavde posejan?“
„A mislila sam uzeti, ali nisam.“
„E, jedno je misliti, drugo srati, a treće cveće brati! (mlati srednjim prstom) Ooopaaaa! Opet sam ti uter’o!“
„Valjda bi sad bilo logičnije ’a treće komuše brati’ , ne cveće?“
„Mrš u pičku materinu!“
GODINA 1970.
Otac porodice ulazi besno u kuću, ( čovek kalupa Paje Vujisića, znači pravi muškarac, a ne kao ove metro pičke), skida sako i košulju i ostaje u potkošulji.
„A nek se nosi i šef, i firma i Miroljub ušljivi u pi-čku le-pu materinu!“ seda za sto, flaša rakije i čašica ga već čeka, naginje dve na eks. Žena polako postavlja tanjir i sve za jelo, sin hipik sedi za stolom sav mlitav. „Jebem im ja seme i pleme, meni tako da...Zgaziću ih!“
„Ćale...Nemoj tako. Mir. Neka vlada mir.“
„Šta sereš ti, pička ti materina?! Ženo, šta sere ovaj?!“
„Umesto što psuješ i pretiš treba da voliš...Ne da gaziš ljude, već da sadiš cveće!“
„Šta da radim?“
„Da sadiš cveće.“
„Kakvo cveće, šta sereš?“
„Ne serem, ja tako mislim.“
„Jok, sereš.“
„Jer sve se svodi na isto: mir, ljubav, tolerancija. Sve je to isto.“
„E, misliti i srati i cveće brati nije isto. Neću dočekati da odeš u vojsku. Jebem ti mater, kakvog te skrnavog rodila. Šta si rodila ovo govno!?!“
Narodna, uprošćena izvedenica nastala od drevnog srpskog izraza bukarenje.
Španska mušica za svinje. Veprove. Misteriozna supstanca koja momentalno podstiče seksualni nagon kod stoke, odnosno ''tera ih na teranje'', pa veprovima curi pena niz usta kao da imaju epilepsiju, a u stvari im se toliko plodi da bi kresnuli i banderu na ulici ili čičicu kojih ih vodi.
Izraz može da znači i određeni stepen prenapaljenosti kod osoba, jer da se ne lažemo, jebeš majmune, svinjski mozak je najsličniji ipak čovečijem.
- Nešo, koji ti kurac sad pa tebi čoveče? Na ivici si da dobiješ drugi žuti, a već smo ostali i bez Ravanelija i Lombarda! Ti sipala možda ova marva iz Donjeg Vioca bukarin u to pivo pa bez milosti lomiš kolena protivničkim igračima?
- BLAAAARGH! De ih stignem tu im noge dignem! Hrumf!
- U jebote...opet će nam registruju službeni rezultat garant...
Čuvar ženskadije na turskom dvoru.Sirotan koji je po rodjenju postao pripadink Islamske konfesije i samim tim prilikom suneta ostao bez po ćune. Kao da to nije bilo dovoljno zlehudoj sudbini nego ga je još nagrdila i kastracijom kako mu se ponos ne bi isticao a samim tim bio i bezopasan po careve trebe. Ovakav nikakav mogao je samo da ih gleda. Nesrećbik na kome se obistinila ona narodna "Dabogda gled'o a ne mog'o".
Savremena narodna mudrost koja na nenadjebivo praktičan način objašnjava sve manji broj POŠTENIH a sve veći POTIŠTENIH. Manjak popova - višak lopova, što se kaže. Kada je to tačno pištolj postao odgovarajuća zamena za knjigu, nisam kadar da odgovorim ali od tada se poštovanje kupuje tetovažom, dobra pička BMV-om a oprost Boga krstačom od pola kilograma. Najmanje. I već ih čujem kako viču : ''Hej, seronjo! Od nečeg mora da se živi!''. Da. A od nečeg mora i da se umre...
- E, brate...znaš da su sjebali Kizu pre neko veče?
- Ne seri...! Ko, gde, kako?
- Ma, klasična sačekuša, brate. Parkirao kola ispred kafića i bam! Za nepu minut u sebi je imao 64 metka, jebote!
- Auuu...E, 'oćemo na kanter, tebra?
- Ae...
životno doba koje kod osoba ženskog pola počinje sa prvom menstruacijom, a završava udajom; karakteriše ga: život u devojačkoj sobi, mazanje na lice više nego na leb, penjanje na štikle, otkrivanje razlike između suknje i kaiša, rapidni porast broja grudnjaka, celodnevni boravak na telefonu, vrištanje na koncertima teen bendova, višesatno spremanje za izlazak, gubljenje nevinosti i, naravno, devojačka pesma; to je period kojeg se žensko čeljade nakon udaje seća sa nostalgijom
" Pevaj zlato, još si neudato. Pomanje ćeš kad kod mene dođeš. Spominjaćeš svoje đevojanje!" ( crnogorska narodna " ljubavna" pesma )
Dugogodišnji eksperiment srpskog doktora Frankenštajna, Radovana Jelašića. Održavan u stabilnom stanju svakodnevnim preciznim hirurškim intervencijama - Jelašić tačno zna veličinu skalpela koju valja upotrebiti u datom trenutku, tj. koju količinu evra koja Narodna banka treba da proda na međubankarskom tržištu. S vremena na vreme, njegovo čedo podivlja i ugrozi opstanak svoga oca, ali doktor ništa ne prepušta slučaju i traži od Vlade anestetik u vidu 400 miliona evra za prodaju NIS-a, što treba da ponovo parališe malog Frankenštajna, i dalje željnog divljanja.
Не мере, па да га јебеш...!
'Оће он, жеља постоји, који год да је порив за њено извршење гони, али неће, па неће; мо'ш је ћерати до сутра, када немаш способности да урадиш...
Јер, братић, стасај прво за радњу коју каниш извршити!
Ова народна мудрост нестасалост особе за извршење радње покопава у самом заметку огромне жеље коју дотична особа поседује.
Небитно да ли је немоћ психичке или физичке природе, особа није у стању да изврши радњу, па се педагошко-подјебавачки покопава, када на сцену ступа казивач фразе и демонстрира лакоћом како се радња извршава.
Ћале: "Дедер, Мишко, сине, иди и скини точак са Стојадина, ваља га мењати..."
Мишко: "'Оћу, тата!"
Отац долази после неког времена у гаражу и угледа сина како туче неким чекићем по кључу и виче:
"Одврћи се, одврћи се, јебем те у легуру и кинеску производњу!"
Ћале: "Сунце ти калајисано, шта радиш то?!"
Мишко: "Па неће, тата, да се одврне, јебем те у точак!"
Ћале: "О, боље да сам у грм свршио...! Па ко да мој ниси...! Светлана, држ' се кад дођем у кућу! Још ће и по селу да процури да си пост'о дукатлија, 'де ћу од бруке из авлије комшијама пред очи да изађем...
Мораш ти још много пасуља да поједеш да би могла и ћуна да ти се дигне, кол'ко ја видим! Дај то 'вамо, јебем те килавог!
Јебем те зјакавог, гледај сад како Муса дере јарца!"
Srpska narodna izreka.
Ovo se odnosi podjednako i na kurac i na kukuruz.
Stariji ljudi kažu da možeš sve da mu daš,sve najbolje da mu pružiš,a on te opet izjebe i izda te i osramoti kada se najmanje nadaš.
A opet,neki put može da mu bude sve najgore,da mu sve fali,da nema ama baš ništa pa da se pokaže kako treba baš onda kada treba.Ispadne,veliki,krupan,prav,ukusan.Dugačak i debeo.
Ma pravi junak.
Na primer koristi se u situacijama kada neko potpuno neočekivano,
protivno svim predviđanjima ostvari veliki uspeh ili neuspeh.
Federer izgubio Finale US Opena
Grčka-prvak Evrope u fudbalu 2004.
Istorija kaže da je Marko Kraljević bio turski vazal, ali u narodu ostao je zapamćen kao spasitelj. Da je Marko bio na Kosovu, mi bi pobedili. Ali nije, okasnio je, kaže narodna epska pesma - ne kaže, doduše, da li je kasnio GSP ili su bile neke demonstracije u gradu. I tako je Marko stigao kad nikom više nije trebao. E, kad tako neko više nikom ne treba, a stigao je pun entuzijazma kaže se, nekad i u engleskoj verziji:
Late Marko on Kosovo arrives!
Narodna poslovica po kojoj je bolje uživati u gledanju lepih i jedrih devojaka za koje sigurno znaš da nećeš jebati nego trošiti kurac na neke gaborke kojima ni ora' iz ruke ne bi uzeo. Elem, najvatrenije pristalice ove narodne mudroserije su oni koji ne jebu ništa, pa se šatro izvlače da mogu ali da ipak imaju neke svoje standarde. Lija i kiselo grožđe sa seksualnom tematikom.
- Sine, je l' sme taja da te pita nešto?
- Kaži, ćale?
- Retko te viđam sa devojkama, pa razmišljam nešto...
- Da nisam derpe? Tako o sinu jedincu...
- Ma ne to... Nego je l' jebeš nešto?
- Slabo, ćale.
- Što, bre sine?
- Pa, nije da ne mogu nego znaš kako se ono kaže "bolje je gledati ono što ne možeš da jebeš nego jebati ono što ne možeš da gledaš".
- Nemoj meni te folove. I ja sam tako srao dok nisam sreo tvoju majku.
- Šta hoćeš da kažeš?
- Ništa. Evo ti crvena da izvedeš devo... Žileta na piće.
Nije ovo narodna poslovica. Ovo je misao kojom se vodi svaki oženjeni muškarac, kog je dragana (ne Mirković) uspela da reši muda. Nije ona baš uzela čakiju i otfikarila mu ih, već ono, naterala ga da ih odloži na suvo i toplo mesto bez sunčeve svetlosti.
Jebiga, dosta je bilo loše ‘rane u vojsci, zatim pašteta i kojekakvih salama dok si bio mlađan junak ili vuk samotnjak, ako ti je lakše… sad imaš i na kašiku, pa nekad i neki podvarak, opa idemo, ali bato moj, muda u teglu, malo konzervansa i nek stoji do daljnjeg.
-Maki, odoh na balficu ispred zgrade. Jebote, došao Deki iz Nemačke, sad smo opet stara ekipa, idemo deremo neke pacere... mali golići, tri na tri. Usraćemo ih...
-Čekaj... a ko će mene da vozi kod frizera? Misliš da je hoću busem po ovoj vrućini? Alo, dečkić... nemaš više dvadeset godina, saberi se malo...
-Ali...
-Nemoj ti odma' ali... rekla sam ti pre tri dana da sam zakazala. Nemoj da praviš svađu bez razloga...
-Deki je...
-Deki je? Šta Deki? Došao iz Nemačke, pa sad moraš da mu praviš društvo?
-Ženska glavo, nisam video dečka petn'es' godina... rodili se bre u istom porodilištu i od tad se nismo razdvajali... uzmi taksi, boli me kurac...
-Dobro...
-Čekaj, što prosipaš taj gulaš? Alooo..
-Nek' ti Deki spremi... jebi se...
-Nemoj... evo, reći ću im da igramo večeras... spremi se, idem da o'ladim auto dok ti siđeš...
-Volim te...
-Hmmm, da...
Narodna pesma, koja je bila jako moderna (da ne kažem poslednji krik mode) kad se moja baba devojčila... Karakterišu je hiperbolisani emotivni momenti, on ja voli ona njega ne, vraća se kući a sve razrušeno, nema ni psa i ni kvake na vratima, da ne govorim o ljudstvu koje je tu obitavalo, pre odlaska glavnog junaka u vojsku, zatvor, službeni put, mnogo krvi, suza... I da, neverovatno spor tempo, od kog ti se čini da je svaki adađo savršeno primeren za skakutanje po plesnom podijumu.
A: Kako bilo u svadbi?
B: Au, brate, 5 u hitnoj.
A: Pa šo?
B: Ma kum se napio, pa maltretirao muziku otezaljkama, pa se potukli...
A: A na cega su odlepili?
B: Ima jedna kuća u planini...Emina...
A: Pa, da. Ma jebes svadbu, bez mrvtih.
Narodna poslovica koja opisuje nasumičan pokušaj da se nešto odradi izveden bez ikakvog razmišljanja i planiranja u nadi da će sreća poslužiti i da će se nekako postići željeni rezultat.
Veruje se da je natala u vreme Prvog svetskog ratav inspirisana dejstvom mitraljeza MG 08 popularnog "Maksima". Za razliku od ostalog oružja iz tog vremena, prilikom rukovanja mitraljezom nije bitno da svaki metak pogodi metu nego nišandžija "šara" rafalnom vatrom po grupi neprijatelja uzdajući se u zakone verovatnoće i statisike da će bar neki metak pogoditi metu.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.