Mera ljubavi koju narod oseća prema svojim vlastima.
Narod koji nikad nije imao problema sa nejebicom.
- O dobra Samarićanko, evo napunih već dvanest godina, ud mi se kameni više puta dnevno a semena tečnost je počela da mi se zgrušava i beli. Bili mi dala ono oko čega će kasnije ratovi da se vode a neuki pagani nazivati pola kile mesa?
- A kako da te odbijem, pa brat si mi...
U neka slavnija vremena, u srpskom narodu odomaćeni i, pre svega, u znak ljubavi nadenuti nadimak Kralja Petra I Karađorđevića. Čika Pera, jebote. Kao neki gotivni komšija iz kraja koji ti dopumpava loptu i krišom daje gutljaj piva/dim Lakija. E pa, ovaj iz naslova je bio preteča tog dobričine iz komšiluka, poznat još i kao Kralj Petar Oslobodilac i Stari Kralj, inače rođeni unuk Karađorđa i ozbiljna kraljina od čoveka...i verovatno poslednji pozitivac koji je sedeo na tronu sprske države, ono, još od Cara Dušana. Nebeski narod ga pamti i veliča kao mudrog, štedljivog, skromnog, plemenitog, hrabrog - a svi znamo koliko je pomenuti škrt na komplimentima kad su vladari u pitanju. Postoji tu, naravno, gomila priča i anegdota o njegovoj kuloći, kako na dvoru tako i van njega (tipa, jednom se pod lažnim imenom Petar Mrkonjić borio u Bosansko-hercegovačkom Ustanku 1875-e goodine, a s tim u vezi stoji i ime Mrkonjić Grada), ali je od svih verovatno najmoćnija i, ujedno, najneverovatnija ona u kojoj taj omaleni i ostareli čovek predvodi svoj narod u egzodusu preko Albanije, neretko i peške, kao običan čovek i smrtnik...kakvim je sebe, uostalom, i smatrao.
Elem - iako prilično u godinama i već teže bolestan, uspeo je da dočeka kraj rata i oslobođenje otadžbine...što je umeo i da proslavi brijanjem brade koju je puštao pune 4 godine. Kakav car, ali stvarno.
"Čika Pera jaši konja bela
a za njime Srbadija cela.
Aleksandar jaši konja vranca
a Car Vilhelm jaši na magarca.
Čika Pero, živeo ti Đorđe,
puštaj vojsku neka kući dođe.
Čika Pero, živela Jelena,
puštaj vojsku sa pusta Jedrena.
Čika Pero dođi do palanke
pa da vidiš svoje Srbijanke."
Poslovica koja najbolje opisuje naš narod.
Da kamenje dele džabe, potukli bi se oko toga.
Nesto sto se sve manje cuje medju ovaj nas srpski narod.
Gladan si.
Nešto bi morao hitno da klopaš inače padaš u komu. Možeš samo deset koraka da napraviš. Sa leve strane, na devet koraka je salad bar, a sa desne, na dvadeset koraka od tebe je neki fast fud.
Odlučio si se za salad bar? E onda je ovo defka za tebe.
Još jedna proevropska manje-kalorija-držimo-liniju-ja-sam-urban-korporativan-pazim-na-zdravlje zavrzlama, koja je poturena na Balkan da bi se ocenilo koliko latentih da prostite, homosekualaca ima međ' nebeskim narodom.
Potpuno baršunasta mesta gde se samo toči kafa bez kofeina, pivo bez alkohola, koka kola zero i nemasni jogurt, a jede se samo specijalna vrsta jela za koja mi Srbi verujemo da se pre pasu nego jedu. Dobro došli u salad bar.
Pokušao si da napraviš tih famoznih dvadeset koraka do izvora fast fuda, uspeo da napraviš samo deset i pao si u komu? Nema veze, bolje i to nego da paseš travu, a ovaj primer je onda pravljen baš za tebe.
- Brenč menadžer.
- Opaaa, bravo matori, sada ćemo se još manje viđati. Ginućeš do ponoći svaki dan ili ćeš non-stop da ideš na neke kompanijske iventove i hepeninge, što bi ti rek'o.
- Al' zato platica sto pedeset hiljada, službeni auto, službeni telefon i velika kancelarija. Moramo da proslavimo.
- Pa ajde. Da zovem "Durmitor" i rezervišem klupu? Nema boljeg mešanog u gradu.
- Taj ćumez još postoji?
- Naravno da postoji. Uvek je puno. Ćovek pravi najbolji roštilj na svetu, a još plus je dunja osamdeset kinti, domaća, najjača što postoji.
- Ma ajde bre jesi lud. Idemo na jedno mesto, ja te vodim.
- Gde? Je l' "Široka staza" na Dunavu?
- Ma kakve te staze spopale, idemo do jednog salad bara kod moje banke. Prave cezara prste da poližeš.
- Prste da poližeš? Vidim ja da ćeš ti uskoro nešto drugo početi da ližeš, a ne mislim na sladoled. Kad pohasaš tu salaticu, dođi do "Durmitora", čekamo te sa nečim konkretnim.
Ubleha, ofiruša, torokuša...
Ni jedan narod nema toliko naziva za zlu ženu koliko imaju Srbi.
Zemlja iz koje potice nebeski narod tj. Srbi. Inace ova zemlja se u poslednjih 65 godina zasniva na kriminalu,korupciji,ratovima i svim mogucim nevoljama koje mogu da snadju jednu zemlju.U celu tu grupu nevolja fale samo vulkani,razorni vetrovi(Tornado,Tajfun itd. barem smo toga postedjeni).Srbija se nalazi na sredini Balkanskog poluostrva i samim time se stice utisak "sljive u govnetu"! Ja kao mali sam dozivljavao ovu zemlju kao neko goluzdravo pile koje svako sa svih strana cerupa i pokusava da izvuce svoj deo ne mareci kako ce se to odraziti na samu zemlju,al od svega toga najgore je to sto Srbija ima cerupace pilica unutar sebe i cini mi se da ti cerupaci izvlace najbolji deo!! Od skoro nam je odcupano "srce" koje se zove Kosovo.I poslednjih par meseci imam utisak da nase pile umire(lipsava)!! . Al kao sto je receno u poznatom serijalu Monty Python: "Always Look on the Bright Side of Life Some things in life are bad, They can really make you mad" Eh kume to ti je SRBIJA!!!
Reč DEMOKRATIJA nastala je od grčke reči DEMOS (narod) i srpske reči KRATITI.
Izreka kojom naš narod izražava svoju veru u sudbinu.
Jedan trgovački putnik iz Nagasakija je preživeo atomsku bombu u Hirošimi. Vrati se kući u Nagasaki. Ameri bace atomsku na Nagasaki i njemu opet ništa. Do pre par godina znam da je bio živ.
Bata Stojković u "Ko to tamo peva" je za njega malo dete. Iako mi je omiljeni glumac.
Malobrojan narod,ali najpravilnije raspoređen pod kapom nebeskom.
Pogledajte samo nacionalnu strukturu direktora preduzeća po Srbiji,samo će vam se kasti.
Ništa lično.
Narod koji zivi na prostoru Amerike.Dobili su ime po Kolumbu.
Kada je prvi put dospeo na tlo Amerike i video ih,reko je:"Ko su bre ovi Indijanci?!"
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.