
Mislio sam da je vrhunac TV zadovoljstva kada imaš četiri porno-kanala koja nisu zaključana ni preko dana,a onda otkriješ izvesne bugraske muzičke kanale.Muzika koja je nastala tokom dvodecenijskog silovanja umova ljudi od Ankare do Zagreba,mora da ima svoj medijski dom.Nakon neobjašnjivog i neuspešnog napada čistunstva na "velikim" balkanskim medijama,porno-folk se povukao u nekakav underground,ali i odatle suvereno caruje.Ljudi ga hoće i ima da im ga daš! Ima da im ga daš 24 časa.Duh izvorno sprske Palme primoran je bio da ode u egzil na istok.Vraćaj ga kako znaš i umeš jer to raja hoće.Balkanska porno-folk federacija toliko je prirodna i osuđena na uspeh da prosto moraš biti lud da je ne uvrstiš u svoju TV ponudu.Idealno bi bilo da konačno neko ukine tu finu,ali ipak prisutnu,granicu između pornografije i folka i da spotovi konačno postanu hardcore klipovi.
Serija koja bi, ako bi bila snimljena, u premijernom emitovanju potukla sve do sada zapamćene rekorde gledanosti (pa čak i gledanost prvog dela i njegovih 2013 repriza).
Nakon uspešnog prikazivanja bila bi reprizirana svake godine (ponekad i dva puta) do onog trenutka kada meteor konačno udari u planetu Zemlju i raznese je u paramparčad ili dok se ne usvoji zakon koji strogo zabranjuje prikazivanje ovog ostvarenja u radio-difuznom prostoru Srbije.
Radni naslov : Gori život.
Alternativni naslov : Bolja smrt.
Broj epizoda : 150.
napomena : u bivšim jugoslovenskim republikama se emituje isključivo sa titlom.
Sinopsis :
Radnja se nastavlja dvadeset godina kasnije, u istom salonskom stanu sa istim stilskim nameštajem, samo malčice oronulim. Emilija Popadić je u penziji i daje privatne časove klavira i latinskog. Giga Moravac svakodnevno loče ispred prodavnice i žali se na Jezdu i Dafinu koji su im preko piramidalne štedionice ukrali nasledstvo od ujka Koste. I dalje se potajno viđa sa Darom ali veza je čisto platonska pošto mu se ne diže.
Violeta je shvatila da od glume nema 'leba i pristupila radikalima (primećujete autobiografski momenat iz života Bolidije Vukićević). Od dr Lukšića se razvela sredinom devedesetih kada je shvatila da ne voli Hrvate. Kreše se sa pilotima i generalima (drugi autobiografski momenat) i ima vanbračno dete sa NN radikalom.
Saša, zvani Guza, je, nakon neuspešne mladalačke epizode sa preuzećem "Balkan", dobio posao u državnoj firmi u kojoj je bio generalni direktor za vreme SPS-a. Nakon petog oktobra preleteo je iz SPS-a u DSS, potom u G17+ i DS. Firma mu je privatizovana a on se pristojno ugradio u privatizacionu dobit. Trenutno fura sopstveni biznis i planira prelazak u naprednjake.
Od Koviljke Stanković se razveo posle 10 godina braka, nakon što ga je uhvatila na gomili sa sekretaricom. Ona je trenutno na birou i čeka da dostigne starosnu granicu za penziju. Kokin i Sašin zajednički sin, sada već u ranim dvadesetim, trenutno robija zbog izazivanja nasilja na prošlogodišnjoj Gej paradi i pretnji na račun Brankice Stanković.
Boba je emigrirao u Nemačku gde je napravio karijeru u ko zna kakvim poslovima. Pojavljuje se par puta godišnje, dobro obučen i u skupim kolima. Pri svakom dolasku šarmira sredovečne pičke u kraju, potuče se, napravi neko sranje pa opet ode. Nina Andrejević je pobedila u "Farmi" koja je okupljala sve same ispušene lule a od dobijenih para je zategla lice, podigla sise i bacila se na snimanje novog CD-a. Jataganac je bio član Veljine stranke a uhapšen pod sumnjom da je imao svoje mašine u Kolubari ...
Pošumljen Venerin breg, nečural štono bi ekipa iz bilderane kazala.
Mile, brate, ja nikada nisam video tako žut šumarak, a tako lepo fazoniran! Vidi se šta je zapad - imaju bricu i za te stvari.
Medalja u vidu tena koji se dobije posle 20 dana u malini.
A: Koliko su naši uzeli odličja?
B: Ne znam za naše ali znam za nas Kurčubiće.
A: A šta ste vi to uzeli majke vam, ili majke vas. Miodrage kako se ispravno kaže, odnosno Miodragu?
Miodrag: Ne znam tata.
A: Ne znaš ti ništa samo drkaš taj mobilni slepcu.
B: Mi smo prijatelju uzeli 4 bronze na ten i jedan zlatni lanac što smo radili kod Pere u zadruzi mesec dana famelijarno.
A: Miodrage debilu, narod kući kuću a mi sedimo. Slađana daj motiku da mu jebem mater.
Miodrag: Đovak ušao u polufinale.
A: Neka more motika, tako sam srećan jer sam nacionalno osvešćen, neka nemam za hleb.
Miodrag: Đovak vodio u polufinalu pa izgubio, izgubio i mix, posle izgubio i bronzu pa odustao od mixa za treće mesto, ostala Nina da plače, kaže 50 soma evra ode niz vodu i nacionalna penzija.
A: Sve ću da vas polomim jer moj život zavisi od natpisa u medijima bre, alo! Slepci jedni...
Pohadjaoci odeljenja specijalne nastave.
Bilo nekad, ne pamte to ove nove instagram generacije kojima djački, ujedno i najbezbrižniji dani, prolaze u atmosferi totalnog debilizma inkluzije koju nam je nametnuo Zapad, a mi je usvojili svojom voljom.
Sad kad im pričaš, deluje ko spika matorca koji je sedamdesetih prangijao po Minhenu. Iako je rana vrlo sveža i još uvek krvari.
To su bili psihofizički falični likovi, od kojih te je keva uvek upozoravala da se paziš, iako si im najverovatnije sa ortakom, za vreme časa sa kojeg ste izbačeni, ubacivao papirne bombe sa vodom u učionicu tako što bi ortak na blic otškrinuo vrata, a ti raspalio po klempavo-krezubo-kifotično-degenerisanoj masi nasumice, bez promaljanja glave usled zaštite politike privatnosti i sprečavanja rizika da te eventualno izbace iz škole.
Specijalci, vratite deci naše detinjstvo.
- Aj da vidimo šta rade specijalci hahaha
- Ajde i ponesi bombe hahaha
To mu dodje ono pravo koje imaju bratska Rusija i Kina, cime ovi prete onima sa zlocinacko-kapitalistickog-pod-okriljem-noci zapadu, ali ga nikada ne upotrebe zbog ekonomsi isplativog neiskoriscavanja pomenutog prava.
Ja sam ja Jeljcin B.
...
Ja ne hocu gledat zapad,
Kak na barcu vrsit napad,
Ja zazmurim cim posalju milijardu dve
Jedan od zagrebeckih bendova nastao 1979 od 1990.
Neki od hitova: Moja prva ljubav, Radnicka klasa odlaz u raj, Ulje je na vodi, Duhovi, Treci svet, Sal od svile, Ena, Skidaj se, Sejn...
Ja celi zivot sanjam kako odlazim niz reku starim parobrodom koji vozi skitnice na zapad, i da nosim jednu davnu nikad prezaljenu ljubav tanku dugacku cigaru i par mamuza od zlata da sam sejn!
Pesma od koje nepušači propuše, a pušači razmišljaju koja li bi to cigara na trafici mogla da bude tanka, a dugačka, dok namrgođenjim, hladnim, nejebačkim pogledom gledaju radnicu.
,, Ja celi život sanjam kako odlazim uz reku
starim parobrodom koji vozi skitnice na zapad
i da nosim jednu davnu, nikad prežaljenu ljubav,
tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata,
da sam Šejn! ''
Konačni i nepobitni dokaz da teorija zavere protiv srpskog roda zaista postoji, i da su sile sa zapada i istoka ozbiljno rešile da nas za sva vremena istrebe sa kugle zemaljske, i tako uklone najveću prepreku na putu ostvarenja njihovih nečastivih planova - naš vrli i hrabri narod. Tamo gde su zakazale invazije, pokoravanja, danak u krvi, nabijanja na kolac, dva svetska rata, bombardovanja osiromašenim rudama, oštra propaganda..Odgovor je našla tehnologija. Pošto su zlikovci iz senke shvatili da smo otporni na mučenja, glad, žedj, dvadeset godina besparice..Rešili su da nas upropaste tako što će nam u ruke dati oružje za masovno unuištenje, bez uputstva za pravilno korišćenje istog.
E pa pička mu materina! Televizor, i internet i da vam oprostim, ali mobilnu telefoniju!? Nikada! Preživljavalo se nekako u podzemlju, duhovne krize nekolicina je uspevala da pregura uz knjigu, napolju, odbijajući gledanje reality govana, nedeljnih popodneva i prepodneva, čak smo odoleli i fejsbukmanijačenju. Gledanje klipa kako lik seda na čašu i konj jebe raspalu kretenku je bilo iskušenje veće od ostalih, no i to se dalo iskulirati..
Ali kada ste u promet pustili mobilne telefone na kojima muzika može da se sluša bez slušalica, prevršili ste svaku meru! Da, da, pogodili ste - oružje masovnog uništenja srpskog naroda su upravo ono seljačko, prosto, jeftino i zatucano u nama, što se prenosi s kolena na koleno već generacijama, a nasledili smo od pra - Srbina, Adama.
Tako su Japanci, u korelaciji sa Amerikancima, Nemcima, Austrijancima, Kinezima, Novim Zelandom, Kanadom, Alžirom, Engleskom, Francuskom i Zelenortskim Ostrvima, osmislili akcuiju uništavanja muzičke scene Balkana bezukusom, a nakon toga smo dobili modernu mobil - tehnologiju, da vidimo šta nam je sa njom činiti. Sveprisutni su! Strani špijuni, plaćenici i agresori, uzurpatori duševnog mira, srednjoškolske ćurke iz bogatijih kuća, šabanija koja je uvaljala drogu za nokiu, šabanija koja je nokiu zaradila prodajoma krompira i paprika, matora Ciganka kojoj je sin iz Beč poslao čudo tehnike da slušanje Nina i Safeta Sušića podeli sa vascelim svetom..Deca bogatih tata iz trećeg razreda osnovne škole..Svi oni misle da je kul da baš svi slušaju ono što se njima dopada, i da to čuje apsolutno ceo gradski autobus, pijaca, trg, ulica, kafić..
Postoje razni modeli razglasno - slušačkog ponašanja:
KUL SAM BAŠ - tip, obično mladja populacija, urbanog karaktera i ruralnog vaspitanja, hoćni da istraju u nameri globalizacije muzičkim bezukusom. Obično slušaju rihanu, gagu, djusa, zvuke plodne oranice ovdašnje estrade ili silikonski melos.
BOLI ME KURAC PIČKA VAM MATERINA - tip, uglavnom matori svet, gastarbajterske majke i sinovi, naloženi na čergarske i dibidus treš zvuke koji dopiru iz već krčećeg zvučnika čudne sprave. Ne umeju da ispišu poruku, no to ih ne sprečava da napune telefon sa 4 gigabajta ušne paganije koju im je ubudžio jedini momak iz selo koji prebacuje muziku iz one velike plastične kutije koja ima i ekran na kom se vide deca iz tudjine i sa njima se priča ne zna se kako. Preko kabla valda.
DIKA DEDINA - tip, redja populacija koja naglas pušta unuka kako recituje Petliću pevaču ili Za rodjendan rešio moj tata. Tako se ostatku sveta stavlja do znanja da je familija koja poseduje razglasnimobilni plodna i ostavlja potomstvo koje će povući na mušku stranu familije zna se.
Deca slušaju cecu ili šta je već popularno u odeljenju, ili se slušalo na jednodnevnoj ekskurziji u autobusu, kada se osećivao Arandjelovac.
Decu poštedite. Ostale, stare, mlade, stare i slabe ili kockaste i ćelave, onesposobiti a potom dokrajčiti - rukama, nogama, hladnim oružjem, vatrenim oružjem, bacačem plamena, gaženjem kolima, bacanjem sa mosta. Previše ih je, sad je kasno za bežanje - nema više gde da se pobegne.
Tridesetak godina nakon što su nas rasedlali drugovi i drugarice, a osedlali neki novi kapitalisti u pokušaju, narod i dalje slavi svoga sveca - doduše sa nekoliko novih gostiju. I dok je većina hardkor komunsta pljunula na Marksa i Tita, i transformisala se u neku vrstu super vjernika, ostao je mali broj njih doslednih ideologiji koji niti slave slavu niti znaju za Božiča Srbinova. Pošto se "sve mijenja sem kamenja" (i kamenje samo manje), i ovi relikti prošlosti su postali dio slavskog dekora.
Hardkor komunista uglavnom na slavu dopadne na nagovor žene ili djece. Na istoj se snalazi ko Šćepović u šesnestercu, a u pokretima mu se vidi da je protiv svoje volje tu. Može biti da je u pitanju čovjek rječit i britak, al u tom okruženju ne dolazi do izražaja. Vrpolji se kao školarac koji čeka zvono, svakog trenutka se plašeći prozivke na svoj račun. Kad se veče svrši sebi u bradu opsuje kapitalistički zapad i Tita što je prerano otišao.
-Dobrodoš'o kume Pavle, srećne oči što te vide. Kumo, neka si ga malo dovela da mu pređe ljudskovine.
-He he. A evo kume, ne bi ja ni došao a l' Anđa navalila. Kaže zvao kum pa sramota ne doći.
-Ako je. Sjedte, založite šta.
.
.
.
-Ženo, deder okadi goste, da se prekrstimo i Bogu pomolimo.
(Svi ustaju, kum sjedi).
-Ne moraš se ti kume krstiti, nije obavezno.
(Slijedi kumin lakat u Pavlova rebra, i njegovo krštenje nevješto skupljenih prstiju i pokislih brka).
Legenda kaže da ga je babica ispustila na pod, te je tako povredio glavu. Doduše, nije postao bangav u mozak, ali mu je psiha malo drugačija nego kod drugih ljudi. Čuj, malo. To "malo" je ekvivalent cunamiju na Dalekom istoku. A, to je tek vrh ledenog brega.
Na prvi pogled, a bogme i na svaki sledeći, može se reći da neko takav nije sasvim u vinklu. Ima nešto u njegovom pogledu, gestikulacijama, pričanju. Šta god da izgovori, tera vas na dobro i dugo razmišljanje, jer nikada niste sigurni kakva se mračna aluzija krije iza najobičnih reči koje pukom slušaocu ne znače apsolutno ništa. Zazirete od dužeg zajedničkog boravka na istoj lokociji, jer niste sigurni kakav će uticaj imati zračenje jednog takvog fenomena za kojega bi Frojd imao štošta toga da kaže, a posle da ga išamara dok svet ne napusti.
Čudak svoje vrste.
Negde u Srbiji, tekuće godine. Veče - obično, jesenje, kišno. Stan u jednom običnom stanu, u običnoj zgradi punoj čudnih stanara, koja se nalazi u običnoj, dosadnoj i sivoj ulici. Krletova gajba, tačnije - gajbica, je stecište odigravanja mamutskog duela od 10 mečeva u Japancu, koji se dešava jednom mesečno. Tradicija.
Ateri te večeri:
- Krle i Bole - ljuti PESoholčarski rivali, najbolji ortaci, neki bi rekli - još iz materice, pošto su im keve ležale krevet do kreveta u istoj bolnici, na porodiljskom odeljenju (podrazumeva se da su dobri na "jebem ti mater");
- Cvele - Krletov komša, sa kojim ispija prvu kafu svakoga dana. Tih momak, skroman, redovno se javlja komšijama, nasmejan (štono birekli - fino, kulturno i dobro vspitano čelajde), voli da bleji sa gore navedenom dvojicom i da cirka vops i domaću, kada je ima (zadužen za kikiriki i čips);
- Mita Ambrozija (u daljem tekstu samo Mita) - neplanirani posetilac, komšija iz zgrade prekoputa, Krletov i Boletov drugar (uslovno rečeno) iz škole, koji ima običaj da se pojavi iznenada, kao Nemci u aprilu četr'es prve i da napravi isti takav ršum, veoma opasan po psihičko zdravlje svih onih koji se tu zateknu.
Elem...
Bole: Hajde, Skjelbrede, trči kol'ko te noge nose, hajde, junače, sine nordijski, hajde!
Krle: Sa' ću ti ja dam te tvoje vikinško-sektaške jarcojebe. Klizaj, Ferdinande, noge lomi! ŠTA? Penal? I crveni??? Kazuki, Kazuki, ima sve one kineske radnje da ti zapalim. Pičko kosooka. PU!
Bole: To, Kazuki, rode! Da vidimo: penaltik će izvesti, izvesti... (pretura po meniju) Aha! Ubaciću Pandurovića umesto Čilaverta, pa će on izvesti najstrožiju kaznu.
Krle: Jebem ja i Kazukija i Pandurovića i tebe. Pičko glodarska, jeb'o te preCednik Tuđman, da te jebe!
Bole: Sisaj ga, ciganine, nemoj ni kap jednu propustiti. Sa' će Pandur da ti šibne projektilčinu u same rašlje. Boleće i tebe i sve one vaše komunjare od '45., pa sve do dana današnjeg.
Mita: Video sam juče kasirku Daru sa unukom.
Bole: Koja ti je ta?
Mita: Kasirka Dara, radila je u megamarketu pored škole.
Krle: To beše Snežina keva?
Mita: Jeste, to je ta.
Krle: Bole, bre - Sneža iz trećeg odeljenja, ona sa velikim sikama, na koju je polovina likova iz škole šiljila svakodnevno. Redtjub pre redtjuba.
Bole: Uh, bre - kako da je zaboravim. Ćale 'teo da me odrobija kada se ono jedan dan zamalo usrao dok sam se ja "češljao".
Krle: Super. Nego, šutiraj ti taj penal, pa da posle izjednačim. I šta sa kasirkom Darom?
Mita: Pa, ništa - ima slatku unuku.
U tom trenutku Bole kreće da šutira penal, ali posle Mitine rečenice nesvesno pritiska dugme za šut svom snagom i lopta odlazi daleko preko gola (da su na Farskim Ostrvima, lopta bi najverovatnije završila u Atlantiku).
Krle: Opaaa, un, dos, tres! Pravda je zadovoljena. Jesi pogodio vazduh, a? Ahahahaha!
Bole (pritiska pauzu): "Slatku unuku"?
Mita: Da, što?
Bole: "Slatku unuku"? Bolesniku! Degeneriče! Idiote! "Slatku unuku"??? Šta pričaš ti? Jesi li normalan? Ćut'! Naravno da nisi normalan. Da si normalan, ne bi pominjao dete.
Mita: Što bre, brate? Samo sam rekao da je mala slatka, ništa više. Ja volim decu i...
Bole: Da, da - znam da voliš decu, pedofilčino. Nije te sramota godina svojih. Samo si rekao, konstatovao tek uzgred? Jes', malo morgen. To ti možeš da prodaješ priču onim sektašicama koje su prvi put posle svirke u Bg-u otišle do KST-a, pa su očarane tim "nepalanačkim", "urbanim" i "totalno modernim, e" načinom života.
Mita: Pa, šta sad sam ja najgori?
Bole: Jesi, najgori si od sve dece. Ti si kuga, pošast, hodajući armagedon. Jahačima apokalipse kada pomeneš Mitu Ambroziju se gaće napune. Tvoj um radi na frekfenciji od 666 megaherca. Tvoje "dobar dan" ne znači isto što i "dobar dan" kod običnih lludi, već je scenario za drugi deo "(Ne)Srpskog filma". Ne mogu i ne želim da zamislim šta se krije iza reči "slatka unuka" i "volim decu".
Niko nije ni primetio kada je Cvele otišao do kuhinje. Niko nije primetio ni da se vratio i da je u ruci držao nož. Na kraju Boletovag izlaganja je nož zario pravo u Mitino srce. Zaprepašćene PESdžije je samo upitao:
"Momci, 'oćete još pive?"
Naravno, sa osmehom na licu.
Domaća prapreteča mrmota i čokolade. Legendarna rečenica iz legendarnog "Radovana III" kojom se sagovorniku stavlja do znanja da je njegova laž previše masna da bi se pogutala bez probavnih tegoba.
- Je li bre, šta bi u sredu, gde si ti da idemo na utakmicu?
- Izvini brate, nisam mogao da nađem kartu i za tebe, ovaj moj ortak što radi u biletarnici, retard, ja mu lepo rekao tri karte za sever i jednu za zapad za mog ćaleta, on genije uzeo mi jednu ta sever i jednu za zapad. MIslim, stvarno izvini, ali jedino da sam ti dao moju kartu pa da ja ne idem.
- A da, a Marko piše na engleskom. Ne laži bre, videli te ljudi kako tapkaš karte, zinulo ti dupe za kintu, a ortaku ovde prodaješ priče.
Još jedan način na koji roditelji leče svoje komplekse, pokušavajući da preko dece ostvaruju svoje ne ostvarene želje.
Vođeni pomodarstvom koje nam zapad servira u svakom jestivom i ne jestivom obliku, pored svih gluposti ovaj fenomen se provukao skoro neprimetno. Malo po malo, mic po mic i eto nama višeimenskih subjekata. Sve bi to možda i bilo simpatično da nije rađeno sa ciljem isticanja pojedinca.
Dobijanje prinove se smatra najvažnijim događajem u životu svakog roditelja. Zbog toga, nije sve jedno koje će ime sa ponosom nositi novi član familije. Iz muškog ugla to i nije neka dilema. Ako bude žensko, još manja, jer se on tu ništa ne pita. Sin će se zvati po dedi, pradedi ili omiljenom fudbaleru. Domaćem, jer bi Didije bilo previše čudno, što ne važi i za Anton - Pavle ¿
Zato pre nego što dete usere prvu pelenu i pre nego što počne da se loži na tenis, ono dobija lični pečat posebnosti - duplo ime.
- Dobar dan, dajte mi najveći katanac koji imate.
~ Ovo je najveći, 5 cola, možeš Marakanu i JNA zajedno da zatvoriš.
- Nisam siguran da mi odgovara...
~ A za šta ti treba ?
- Idem sa devojkom u Vrnjačku banju za godišnjicu, pa ne znam dal će da stane Anastassia Emanuella Bridžit.
~ Menjaj ti devojku mali, ta će si ostaviti i svoje prezime kad se uzmete. Deca će te mrzeti, ortaci zajebavati, šta ti to treba u životu...
Prilično učestali model ponašanja u Srba. Ne razume se u ništa kompleksnije od cepanja drveta, ali slatko mu da pravi naučne i političke teorije. Pogotovo voli da pišne po ljudima koji se zaista bave naukom (poseban pik ima na medicinare, hemičare, istoričare, napredniji primerci mogu pikirati i na nuklearnu fiziku) ili politikom, a najveća mu je radost da svoje teorije nametne što većem auditorijumu (preokretanje teme sa raspitivanja za junačko zdravlje tokom slave na kemtrejls, svađa oko HAARP-a s polupijanim svatom koji se napio i u suštini ga boli kita i za Amere i za to čudo na H, ali kakva je svadba bez stakla u kojoj lobanji, rasprava o genocidu u Srebrenici u sklopu posmrtnog slova seljaku koji nije u svom životu napustio granice Šumadije, pojavljivanje na lokalnoj televiziji ili kod Marića, jer jebiga, i oni moraju da puštaju nešto i sl).
Milutin: Koji si bre sad pa ti?
Jovan: Veliki magister i profesor Solunske carske akademije, Jovan. Bejah došao da vam otkrijem antisrbske teorije što ih gura romejsko-franačka škola...
Milutin: Ček ček ček, otkud bre Grcima akademija i to u Solunu i još carska, i otkud na njoj latinske titule?
Jovan: Ahem, nebitno, vidim da niste informisani o prilikama u susednoj državi. Elem, kao što počeh, u početku beše Reč, a ta reč beše Srb, i ona rodi Nina Belova, srbskog vavilonskog cara...
Milutin: Aaa, prijatelju, pa tako mi kaži, ti si od onih što sve znaju, što su da ne kažem viđeni da gostuju u Ćirilici?
Jovan: Pa moglo bi se reći...
Milutin: U sve se mešaš takoreći, kao kakav majonez, m? Oj slugo moj Radojice!
Radojica: Izvolite, Uroše kralju?
Milutin: Ovoga ćeš, Radojice, baciti Džekiju, ali onda tri dana ne daj mu ništa sem pirinča jer će od ovoga mnoogo da mu se kenja, pa onda baci i sebe, kad si ovu budalu pustio. A i ja bih se bacio kad te zaposlih, no onaj moj sin se opet buni, jebem li mu vid očinji.
Međ' narodom našim osetljivim na svoje poreklo i istoriju, pogrdan naziv za službeni jezik kojim se govori u lijepoj njihovoj. Posprdno-prezirući termin za sve reči i izraze kojima se cenjene komšije ponose a ustvari bi trebalo da se pokriju ušima k'o dva jebena Damba. Već i sâm izraz iz naslova ima tu pežorativnu crtu u sebi koja na prilično nedvosmislen način ukazuje na to šta mi Srbi mislimo o pomenutoj tematici.
Jer, prilično je zajebano imati svoju državu, svoju zastavu i svoj grb a ne imati i SVOJ jezik, da ne kažem u ovom slučaju, "stil izražavanja". Nezgodna je stvar kada ti glava i telo 'oće na Zapad a duša vuče ka Istoku, koliko te god to "dalo pizditi". Dobro. Možeš ti organizovati polugodišnje nacionalne konkurse za originalne nove reči kojima bi se zamenile one omražene "ćetnićke" i popunio tanki "Vokabular Hrvatskog Jezika", ali ne mo'š promeniti činjenicu dispadaš teško iskompleksirani idiot jer te je zapravo strah od samog sebe.
A šta će tek novi Papa reć'?
- Ae, matori, pušćaj! Ako sad krenemo da gledamo, cenim da ćemo "Povratak Kralja" da završimo negde pred zoru...
- Evo, evo...Uuu, kakva je ovo hrvaština, krv ti jebem?!
- E, kad sam znao sam da ćeš nešto da zasereš, brate! Kakvi kurac "Vladari Prstena: Momćad Prstena", 'des ti gled'o kad si daunluodvao, je li, idiote jedan?!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- E, brate...
- E, otkud ti?
- Ma, bio do babe nešto, sjebala kuk pre neki dan pa joj kupio par stvari d'ima...
- Koji smor, jebote...Pa, kako je bakutaner? Je l' mož' da hoda ili...?
- Hoda, hoda, al' samo uz pomoć hodalice...
- Čega?
- E, puši kurac, ne znam ni ja kako se zove to govno...
- Uf, dobro je, ja rek'o ti post'o Hrvat preko noći, xexexe...
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Hmm, interesantno...A kako kažete "internet"?
- Svemrežje...
- A "ležeći policajac"?
- Uspornik...
- A muški polni organ?
- Pimpek...
- E, popušiš mi pimpek, kompa!
Izraz koji se koristi da bi se opisala velika udaljenost nekog mesta, i da bi se akcentovala količina vremena potrebna da se tamo stigne.
A: E, gde se nalazimo u subotu da igramo basket?
B: Kaže Rista da dođemo do njegove osnovne škole, imaju super teren... Cane, je l’ daleko ta škola?
C: Otprilike... Kreneš lepo na istok, i kada ti pomru sva deca i unučad, znaš da si stigao...
A: Tol’ko je daleko, a?
Dan iznevernih očekivanja.
Dan kada je sve trebalo i moglo bolje.
Dan kada je... Jebiga Gigo, kako bre da zaboraviš datum kad si prvi put prislonio dršku svog budaka u budoar gđice Konstatinović?
Država se raspada, temelji se ljuljaju, a gospodin Giga krenuo na piknik u Solun.
I paj sad, ništa nije slučajno, ide sa gomilom žena, gde Giga kao vođa puta simbolizuje Srbiju a žene ostale republike, pošto su pičke ionako. I gle, svaka mu stavlja nešto na vrat, i koristi njegovu dobrotu. On oće da posete Zejtinlik a njih naravno ne interesuje srpska istorija, već samo lična korist, kurci grčkih pevača, i da srču kafe. I ko ga najviše sjebe? Jebozovna Hrvatica Mira Furlan napakuje mu i bunde i lance i šubare, onako na kvarnjaka, i Giga, odnosno Srbija, najebe ko niko, još ispadne i peder u očima carine, odnosno zapada. Još pazi proročanstva: ne sme više posle toga nigde da putuje u inostranstvo. (!)
A lepo te čekala kući građanska Srbija otelotvorena u držećoj Emiliji i Borislavu Pekiću. I jel lepo tela Ema da idete u Veneciju, na zapad, a ti navalio Grčka, kurac, palac, istok, pravoslavlje dolazi sa juga. E moj Gigo pa ti pravi opet Jugoslaviju jer ti Hrvatica namignula sisom, još te podjebava da imaš veliku glavu, a zaboravljaš datume kad je srpska seljačka motika zariljala plodni humus srpske građanske klase.
Na današnji dan 1503 godine rođen je veliki prorok Nostradamus.
Čovek koji je predvideo sve, računajući i poslednju (holivudsku) verziju kraja sveta 2012.
I onda je sve to lepo opevao u stihu koristeći istovremeno par jezika.
Na nama je samo da to prevedemo i protumačimo.
Najbolji primer su stihovi:
Ide maca oko tebe, pazi da te ne ogrebe.
Tumačenje:
"Ide maca oko tebe"
Pretstavlja Evropu koja se širi na istok oko zemlje Srbije.
"Pazi da te ne ogrebe"
Znači da su sankcije, ratovi i bombardovanje odavno planirani.
A lepo smo bili upozoreni........
To vam je onaj stomak koji pomalo liči na brdo ispod kog raste najbolji kokuruz, no, na svu sreću, nije baš toliko monumentalan. Više je nekako, š'o bi se reklo po narodski - zdrav stomak.
Takva tiba uglavnom odlikuje ljude koji umeju da cene dobar zalogaj, ljude koji umeju da spreme dobar obrok svojoj lepšoj polovini i koji znaju kako da posle sagore sve te kalorije.
Posle vizuelne eksponacije ne ostavljaju jak utisak kao Bred Pit, a komentari o istom nisu u rangu komentara o Dejvidu Bekamu. No, sve je to, na kraju krajeva, apsolutno nebitno: da se o proizvodu sudi na osnovu ambalaže, onda bi krem bananice bile među najneprodavanijim proizvodima.
Miša: "Stevo, deder objasni ti meni ovo - kako to da Žile, sa onim brdašcem koje održava godinama svom onom klopom i vopsom, uspeva da pokupi one fine cupike?"
Steva: "Vi'š Mišo, nije ti to neka velika filozofija - on je, brate, otkrio da i ženske vole dobar zalogaj i da ih to loži kad je muško dobro u kujni. Spojio dve, to jest, tri stvari: ljubav prema pičci, ljubav (ako se to može tako nazvati) prema mezetluku i sklonost ka mlataranju sa namirnicima. I tako ti on spremi neko fino jelo, laganeze za želudajku, pazari neko fino vince, namesti stoče sa sve svećicama, kao u onim romantičnim komedijama i da vidiš kako prvo hrana lepo klizi njojzi, a posle vinca i nešto drugo."
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.