
Teško vreme nas uhvatilo, ne zna se ko je normalan, budala, seljačina, a ko hejter. Drustvene mreže su napravile nov svet u kome se svako predstavlja onako kako misli da svet treba da ga vidi što nas dovodi do zaključka koilko je nisko moral i razmlišljanje ljudi današnjice. Najteže pitanje je ustvari ko je onaj normalan, ovih drugih ima na sve strane kako god okreneš. Lek za sve to je veoma jednostavan, ostati neutralan, onakav kakav jesi i onakav kakav je Bog želeo da budeš. Nemoj da mrziš seljačine, ove sto njih hejtuju niti ove što hejtuju hejtere. Normalac u današnjem svetu je onaj koji sve to gleda ostrani koristi drustvene mreže i internet za ono što bi trebalo da služe, kontakt, informaciju i kratku razonodu, jer u toj celoj dzungli niko ne ostaje čitav. Jednostavno budi čovek.
Ceđena pomorandža među hranom. Sobranje cigarete su socijala naspram ovog superkul jela. Moderno kao Fajv žvake. Naručuje se sa sladostrašćem u ustima, kao kada izgovaraš "Evian"! Kada bi postojale modne marke u ishrani, ovo bi bila savršena kreacija udruženog tima Gučija, Prade, Kavalija, Galijana i Pako Rabana.
Za pobornice cezarizacije, jela kao što su pljeskavica, pica, sarma, su čist smrtni greh. Sigurna propusnica za deveti krug pakla. One su ekstremniji slučaj "ne jedem jagnjetinu" devojaka. Postoji li zaista nešto tako dobro, kao što je zelena salata ukusa stiropora, piletina teksture sunđera i hleb vrste prošlomesečni? Plus, sve to, po simboličnoj ceni nečije dnevnice. Divno! Jedući ovo, dolaziš do zaključka da Snežana Dakić treba da ti preda pravo na vođenje emisije, a Makica Mateus ni za čet'ri života neće postići tvoj trenutni nivo trendizacije.
Jedeš, osećaš se tako moćno, dok ti se vlakna piletine i salate zabadaju u karijesom pojedene zube, a hleb zauzima mesto gde je nekada bila gornja leva četvorka. Paziš da ne upropastiš sjaj, ili kojim slučajem sa mesta ne poremetiš plave lenjir šiške. Na ovom luksuzu pozavidela bi ti i Paris lično. Posle obimne klope, ispijaš svoju pomorandžicu, plaćaš mesečnim džeparcem i odlaziš srećna, što si celih sat vremena živela na visokoj nozi.
-Meni ćete dati jednu komplet lepinju sa pršutom i molim vas natopite je što više, da curi...i jedno...ma dva kisela mleka uz to!
-Jaoj, kako možeš to da jedeš, fuj, nemam reči! Meni ćete jednu Cezar salatu!
-Jel te malo žulja praziluk u predelu dupeta? Na Zlatiboru smo, ne preseravaj se, nego jedi što i sav normalan svet, kukaćeš mi noćas da si gladna, a u apartmanu imamo samo slaninu.
-Jaoj ne, ne mogu to ni da slušam! Donesite mi i Evian vodu, molim vas!
Vredan i predan narod, kom su se Srbi vazda divili. Oduševljeni time kako je to jedna radna, uporna, velika, organizovana i napredna nacija perfekcionista, ugledali smo se na njih i postavljali njihove aršine kao svoje.
No kurac, to nikako ne znači da smo ih ikad voleli ili simpatisali.
- Srbi, hoćete li našeg piva? (Nemci - oprezno)
- Hoooćemooo!!! Pivo gut, gut!
- Srbi, hoćete li naša kolica? (Nemci - već malo opušteniji)
- Naravno! Hoćemo! Bmw, mečka, najbolje makine! Ura!
- More Srbi, hoćete li naših pičaka? (Nemci - sad već druželjubivi)
- Hoćemo!!!! Nemačke pičke, odlične! Mi libe švabenzi pičke!
- Oooj Srbi, hoćete li naših radnih mesta?? (Nemci - srećni zbog novih drugara)
- Hoćemo! Daj 100 'iljada odma', Srbi vole arbajte sa Švabe!
- Braćo Srbi! Hoćete li sa nama u savezništvo, u rat, da zajedno pokorimo svet i živimo srećno i dugovečno i nikad vas ne diramo više i ne ubijamo se međusobno!? (Spremni na bratimljenje, puni optimizma i entuzijazma)
- E! ...Oćemo kurac, mrš u pičku materinu!
- I oni šta će, morali da nas pobiju...
Onaj koji napravi sranje na času samo da bi bio prozvan da odgovara.
Onaj koji nema dovoljno talenta da bude samo umetnik.
Ultimativno nervirati. Letalno sekirati. Svojim ponašanjem i(li) postupcima metafizički-subverzivno uticati na zdravlje određene druge osobe te i na mogući prevremeni odlazak iste na onaj svet...tj. barem što se njegovog, odnosno njenog pogleda na čitavu stvar tiče. Čisti dramoseri, ako mene pitate...
- Ženo, idemo nas dvojica do Bubanj-Potoka da vidimo za ta kola, aj zdr...
- Opet ti bulazniš o kolima, budalo jedna! Ama, jesmo rekli da ćemo sačekati da prvo prođe zima pa da tek onda eventualno gledamo za nova kola, aaa?!?!
- Ne, to si TI rekla a ja sam rekao da nam pod hitno treba novi auto jer je ovaj stari zamka smrti koja samo čeka da sleti da puta! Je l' to hoćeš, bre?! Da sletim s puta, a?!
- Ma, sleteo si ti s uma, idiote, kad već moram pred detetom tako da se izražavam!!
- Aman, crna ženo, shvati da je doteralo cara do duvara, ne znam ni da l' do Bubanj-Potoka možemo u jednom komadu da stignemo, kamoli negde dalje!
- Ah, Radoslave, u grob ćeš me oterati sa tim tvojim potokom, znaš!?
- Moré, oteraću ja tebe prvo u tri pičke materine ako ne prestaneš da mi sereš pred detetom, ščula!??
- E, ćale, kevo, ae iskulirajte malo, poubijaćete se, znači, bezveze...Kevo, znači, mojne se mešaš u stvari koje ne razumeš, kola su nam težak raspad i trebamo nova, a ti ćale malo manje patetiši i...nemojte da me zovete "dete", ono, znači, imam 25 godina, jebemmumaterdamujebem!!
................................................................................
- E, ako me ova Roma u grob ne otera, niko neće!!
................................................................................
- Jebeš ti ovaj pos'o, kolega, nije ovo za ljude...
- Jes' vala, što reče Gradimir pre neki dan - "svakog zaposlenog je, hteo ne hteo, u grob oterao"...
- E, vas dvojica! Aj' malo manje priče a malo više lopatanja, ta raka se neće sama od sebe iskopati...
Onaj zajeb od osjećaja koji nam se javlja u teškim trenucima i samoći, kada oko nas vlada apatija ili ludilo, izmješano sa našim unutrašnjim melanholičnim stanjem . Bijedan pokušaj da se uzdignemo iznad svakodnevnice i ljudi koji nas okružuju, iznad svih sitnih i tako nevažnih situacija koje nam se dešavaju. Misao koja nam pruža onaj sladak osjećaj samoljublja i samovažnosti, da makar na trenutak, za sebe, pomislimo da smo centar univerzuma...
Dugo je pokušavao da joj se svidi, trčao za njom, pisao joj pjesme, ali nikad nije imao hrabrosti ni samopouzdanja da joj priđe i kaže šta misli...Na sve njegove moleće, skrivene, periferne, poglede ona je samo sklanjala glavu, kao da ga osjeća kao teret. Tek ponekad, kada bi se malo napio, oslobodio i počeo da je smara svojim nepovezanim pijanskim riječnikom, ona mu je govorila da je on poseban, drugačiji i da joj je nekako drag, ali na svoj način...
To veče kada ju je vidio sa lokalnim šmekerom, samo se napio do bezumlja, i ponavljao sebi rečenicu:"šta me briga, možda sam ja zaista poseban"...
Kažu da je najveći uzrok smrti u ratu sam osjećaj koji se pojavi kod vojnika, da je on poseban, i da mu ne može biti ništa. Tako je i on, već pijan od neke rakiještine, od mirisa baruta i praskanja bombi, na komandantovu naredbu "juriš!" krenuo prvi, jurnuo kao bik, s podignutom puškom, spreman da pobjedi. Imao je onaj čudan osjećaj blaženstva, da sve može, da ga nešto štiti, da je poseban... I onda čudan osjećaj u grudima, i topla tečnost razlivena po stomaku...
One nadrndane i zlovoljne žene koje mrze sebe pa ceo svet, koje su prvih petnaest dana u mesecu nadrndane zbog predmenstrualnog a drugih petnaest zbog postmenstrualnog sindroma. Onaj jedan dan svakog drugog meseca su nasmejane, srećne i ništa ih ne muči.
To je onaj osećaj kada pešaci čekaju zeleno svetlo na semaforu. Automobila nema a crveno svetlo nikako da se transformiše u zeleno i niko nije toliko jebeno moćan da pređe ulicu. Ljudi i dalje čekaju, neizvesnost je u njihovim glavama. I tada, tada dolaziš ti, sa moćima pobesnelog vepra i mudima velikim poput turskog topovskog đuleta...
Bez ikakvog razmišljanja prelaziš ulicu. Masa koja je do tog trenutka čekala, kao penzioneri u banci Inteza, kreće za tobom iako tebi na leđima ne piše "Come with me if you want to live", ne znajući da li ih vodiš u propast ili koji već kurac.
Naziv za veoma kratak šorc, po uzoru na onaj što je Dijegu u Meksiku isticao butine veće nego u Safeta Sušića.
-E, Maradona, ispalo ti jaje.
-Dobro baba, nemoj pred djevojkom tako da mi pričaš.
Dragi mozgu,
Pišem ti iz male karlice, još uvek zaštićena nepuknutim De Grafovim folikulom. Rešila sam da uzmem stvar u svoje ruke (kad već ova naša gazdarica ne prihvata ničiju „stvar“ već duže vreme). U ovoj našoj maloj firmi (misleći na jajnik), već 25 godina sve samo propada, a i iz tabora sa suprotne strane tela javljaju istu situaciju. Malo je to što nam spermatozoidi nikada i nisu bili u poseti, zbog njenog upornog insistiranja na kondomu, nego je gospođica od skora počela da praktikuje apstinenciju, zbog razočarenja u muški rod. Onaj mlitavi brzosvrš od pre 20 dana se ne računa, kao ni njeno cyber hotovanje, kucanje bezobraznih poruka i masturbacija uz porniće. Ja hoću da budem oplođena! Ili bar, adekvatno hormonski stimulisana posle dobrog orgazma. Zato te molim, kao generalnog direktora, da aktiviraš taj limbički sistem, hipotalamus i hipofizu, i da ova poslednja napravi neki hormonski kuršlus u organizmu i da dovedemo ovu našu seksualnu kamilu u stanje konstantne napaljenosti, kako moj život ne bi bio uzaludan. Do tada, ja ću da se držim čvrsto i ne pada mi na pamet da ovuliram u jajovod, a gospođica može da se oprosti od redovne menstruacije. U iščekivanju skore organske revolucije, iskreno tvoja,
jajna ćelija
Bajagić Momčilo što peva bam bam bam neću ništa da znam. Ili je bar pevao nekada davno. Izdanak Riblje Čorbe. Jedan od najpoželjnijih mužjaka osamdesetih u SFRJ, vlažni san tadašnjih tinejdžerki a bogami i njihovih majki. U to vreme imao neke dovitljive tekstove i dopadljive melodije, setimo se papalina, malih slonova i njihovih malih đonova, berlina, huana koji je voleo marijuanu i upoznao meskalita (!)
Odgovoran za audiogenocid pod nazivom "Moji su drugovi" koji kod alkoholisanih homosapiensa izaziva poremećaj u nervnom sistemu zvani lokomotivus vulgaris. Nema svadbe ni veselja dok bajaga ne zapeva a onda se sisate tetke i pijani čilageri uhvate u vozić i majmunišu. In jor fejs, evolucijo.
Evo male ankete sprovedene međ' mojim poznanicima:
"Šta imate da izjavite o BajaZi?"
ćomi: "Bio je kul lik. Onda se skin'o s dopa."
sanja: "Sudite mu pošteno pa da ga streljamo."
baba: "Jel to onaj mali sa televizora? Da se ošiša"
deda(dodaje): "Jebem li mu kiku bitlsovsku"
Nekada su svet vodili neuspeli vojnici i zanatlije - danas ga vode propali glumci i manekeni.
Zaključak : ako se baviš nekim sportom profesionalno, imaš šanse da postaneš novi svetski vođa u budućnosti - pošto samo još oni nisu vodili svet.
Jedan od ranijih komentatora PES-a. Onaj dosadniji. Onaj koji progovara samo kad ga pitaju. Onaj koji ponavlja jedno te isto. U društvu lik koji se izbegava.
Luka, slušaj, znam da ti je Mladjo burazer, ali nemoj više da ga vodiš sa nama, k'o Boga te molim. Lik sinoć nije tri reči progovorio, na svako pitanje odgovarao je sa "Da", "Ne", "Hahaha"... Kad sam zbario onu plavušicu i nabio joj glavu u sise, on je stajao pored mene sa prekrštenim rukama i izrazom lica k'o da sam mu prosuo pivo. Pobegla posle 2 minuta. Sledeći put ga vodi u igraonicu i pusti mu PES 6, nek' se oseća k'o među svojima.
Biti budan kad normalan svet spava, a ne raditi treću smenu, odnosno nešto korisno.
- Jel usto onaj mamlaz?
Nije sunce majkino, neka deteta.
- Pa kad je lilio do 5 ujutru pička mu materina!
Onaj tako čest trenutak kada vas iz dubokog sna probudi neka vika ili lupanje.
san
"Sedim pored vode..izgleda da sam na pecanju...sunčano je ali sam ja u debelom hladu...spuštam ruku niz naslon lezaljke nešto hladno..Pivo jebote.Natezem ...Odjedanput niodkuda pojavi se čovek koji je za ruku vodio neku devojku.Ne mogu da verujem !!!Njega ne znam ali nju...glavom i bradom Siena West.Staju ispred mene.Ja ne mogu da progovorim...
neznanac: Da li bi ti draga moja oralno zadovoljila ovde prisutnog Ranisana?
ona: Da!
neznanac: Mikrofon je vaš, prioni...
ona:paa...
on:pa sta pa ? "
PA TRI SKOČKA PIK JEBEM TE U TO DUPE GLUPO, SOMULJO JEDNA!
Skačem iz kreveta, unezvereno gledam oko sebe...ćale ceprka nos i gleda slagalicu..
ćale:"Koji je tebi kurac ?Aj idi po kofu uglja ugasi se vatra..."
Отег'о папке. Рикнуо. Отишао Богу на истину. Још један у низу народских израза којима се означава одлазак на онај свет.
- Знаш ли ти Милораде кад ми се ономад отелила она крава? Е тад сам ти ја дошо до Станојеве кафане и ту налет'о на Стојана. И ондак кажем ти ја њему да ми се отелила крава и да сам спремио неке шљиве за ракију, знаш каке су прсти да полижеш! А и јес испала добра ракија од њи'...
- Дај бре Живораде не трући бре ту леба ти, опет си пио прашковачу. Стојану одлетоше краци има већ две године!
_______________
- Чујем био неки удес синоћ?
- Аха, улетео неки лик са априлиом под пуним гасом у раскрсницу и закуцао се у камаз!
- Значи одлетели му краци.
- Одлетели и то буквално!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.