
Univerzalno ime za sve imaginarne devojke, baje, kul ortake, ljude sa nadljudskim sposobnostima itd...
1. sreću se na ulici dva stara ortaka koja se nisu videla duže vreme:
- E da vidiš što sad imam ribu! Iz Pančeva, kad je vidiš padneš na dupe
- E pa možda je poznajm, ja radim u pančevu
- Ma ne poznaješ je...
2.
- Al' sam se upuvao juče, cela zgrada smrdela na pasulj!
- Znam ja jednog lika koji je završio u bolnici tako što je prdnuo i zamalo se ugušio
- Ko je bre taj lik?!?!
- Ma jedan... ne poznaješ ga
Često izgovarana rečenica čije neželjene posledice mogu biti kajanje što si živ.
- Kume, ajd popi jednu. Šljiva, domaća!
- Rado bi kume, ali moram ići kući, čeka me Zora na ručku.
- Ma hajde, kume, pa neće pobeći ručak, Belka mi se oprasila, moram da častim.
- Ajd daj kume, jednom se živi.
---------------------------------------------------------------------
- Gde si ti do sad nesrećo?! Jel to bazdiš na rakiju, sunce te ubilo! Ja te čekam ovde već sat vremena, musaka se ohladila, ama vratiću se ja kod mojih u Svrljig, sa sve decom, pa ćeš da vidiš kako je kad je'š sam klot pasulj, pošto ništa drugo i ne znaš da spremiš, pijanduro jedna neopevana.
- (eh... majko, što me rodi...)
Sama činjenica da se praznovanje 1. maja svelo na nerad i podsećanje na masakr čikaških radnika našem soju nije bilo dovoljno. Morali smo tu dodati još nerada, još krvi i uživanja u svemu što se po prirodi stvari smatra pogubnim po organizam. Sve primese totalnog ugođaja, gledano sa obližnjeg brda deluju kraljevski. Dakle blud i nemoral srednjevekovnih srednjeevropskih dvorova i divljaštvo Balkana i njegove dece ni malo plave krvi. Mojih pet predloga za otkačiti bi trebalo da bude veoma konstruktivna pomoć u postizanju prebačaja.
1. Potes, zvano mesto
Velika je verovatnoća da većina vas ima dobro utabane staze ka svetilištima ludila i razvrata u vidu omiljenog mesta za prvomajsko kampovanje. Međutim tradicije su tu da bi se rušile, ko što bi rekli mnogi superligaški klubovi pred okršaj sa , da se tako duhovito izrazim, večitima. Dakle odbacite logiku ''tamo nam je bilo dojajno lani''! Probajte nešto novo, nešto divlje! Odabir lokacije nije jednostavan ali probajte iskoristiti savremenu tehnologiju, dakle Google Earth, pa pravac tamo gde se najslabije vide konture terena i okoliša. Vojnu kartu razmere 1:25000, potraži staze i bogaze, da samo vi i vojni vrh zna kako doći do orgijališta. Bitne stvari koje bi logorište trebalo da poseduje: proplanak, šumičak, nedostatak signala i potok ('naš što sam gledao njavu sa potokom!).
2. Mazga vuče ali se teže jaše
Odabir prevoznog sredstva je vrlo bitna stavka. Ako ne možeš gajbu piva da staviš pod auto ne kreći sa njim! Dakle idealan izbor bi bila Lada Niva ili TAM 110 u nedostatku istih bilo koji službeni auto. Na kraju krajeva uvek može i peške da se krene ali onda to isključuje mogućnost posete živopisnih vukojebina kojima naša zemlja obiluje.
3. Ne guraj trougao u krug!
Nemojte od kuće nositi ono što vam neće pružiti užitak ili smanjiti patnju. Samo preko potrebne stvari poneti, dakle na uranak se ne nosi kišobran, suncobran i ostale brane. Tamo te čeka širenje spoznaje uticaja prirode i od toga se, kažu stari, ne treba sklanjati. Šta još kažu stari? Da, voda se ne nosi na izvor ili transkriptovano: ne nosite drva i ćumur (zato služi državna šuma). Ponesite neophodan alat u vidu sekire i upaljača, viljuška komada jedan, nož komada dva za seći meso i za odbranu od mesa, ko voli da srkne može da ponese kašike za celu ekipu (ako već pravite gulaš, pasulj i ostale plodove kotlića, ponesite i tanjire).
4. Umočiću!
Napomenuh li da je uranak svrsishodan u slučaju prisustva bluda i nemorala? Da, e pa onda svoje dušice, mačkice, kuce, maze i ostalne legalno steknute lepše polovine ostavite u kuhinji! Vazda si uporan u slobodno vreme sad je trenurak da budeš uporniji. Umočiti nešto sa strane na uranku je vrhunski ugođaj, stoga se postaraj da povedeš što više potencionalnih ženki za priplod ili pak neku siguricu kvota 1.15.
5. Brda eee, brda!
Kada je o količini alkoholnih, opojnih i hranjivih derivata reč, tu ne bi trebalo da imaš ograničenje. Bar 30 krmača, balonče žganje, nameštaja po ukusu, dva-tri keta dum-duma, loma dsa za trežnjenje i izobilje hrane (čitaj mesa) - je univerzalan recept za hedonistu kao što si ti. Ako baš želiš da se dokažeš pred društvom prikolji ono malo u džaku što je skičalo celim putem.
Na ti spisak, ispuni sve stavke i nećeš žaliti za uzalud pogaženom rosom i majskim cvećem. Napomena: sve što se desi na uranku ostaje na uranku! Osim ako nekog od ekipe ne pocepaju gladni vuci, međed ili besan lovočuvar. To onda lepo dokumentovano podeli sa nama. Aj' sad prioni na posao i doživi uranak za pamćenje.
Troje ili četvoro sinova jedne majke, braća svojih brojnijih sestara. Često su u svađi zbog svojih žena jer, jelte, žive zajedno u istoj kući. Ali kada je jedan od njih u teškoj nevolji ili je nadrljao od nekog tamo papana, ostala dvojica ili trojica su spremni sve da učine za njega, čak i da ubiju. Zajebaniji su od Korleonovih gorila, izjednačeni su sa zverima, poseduju oružje svih vrsta. Bolje im se sklanjaj s puta, ugaziće te kao kamion malo mače.
Brat 1: Pička ti materina, pa šta sad hoćeš leba ti? Bolje ućutkaj tu tvoju ženturaču da je ja ne bih ućutkao.
Brat 2: Nemoj braco molim te! Nije ona ništa mislila zlonamerno kada je rekla tvojoj ženi da ne kuva dobro pasulj. Što da se svađamo zbog sitnice?
Brat 3: (upada sav u masnicama) Braćo, pomagajte!
Brat 1 i 2 uzimaju noževe, pušku, pištolje, praćke, pušku za pejntbol, mačeve, palice: Reci ko te je tukao?!
Kao što su nekad, u feudalnoj, okupiranoj Srbiji glavnokomandujući po srezovima pozdravljali svoje pretpostavljene (šefove, za neinformisane), tako ovu evoluiranu frazu, nije da je možemo čuti, više videti, osetiti, prilikom svakih pozdravljanja podređenog člana političkog aparata nekome na višem položaju u istom aparatu (podređeni šefovima, za neinformisane).
Analogiju ću izvesti na sledeći način (povući paralelu, za neinformisane) :
Nekad, Plavi Bulja i Bravarođe :
PB : Ljubim ruke tetak!
Danas, NNPF (neki niži politički funkcioner, za neinformisane) i NVPF (e, ako ne razumeš, ko te jebe, za neinformisane)
NNPF : Ljubim dupe tetak! Dobar dan?
NVPF : Uh, tako je, baš tu, tu mi prija, neki sam pasulj jeo a nisam se lepo obrisao, žurio, nakrali bi se bez mene... Ma gde vadiš glavu! Vraćaj se unutra!
NNPF : Jasno tetak, sa zadovoljstvom.
Svaka svinja koja se nadje na oglasu za prodaju. Ne retko, flomasterom ispisan oglas zakucan čiodama na "popularno" drvo u selu, govori o količini mesine i masti koji se mogu sastrugati sa iste. Oglas i mora biti takav, jer ko će zaboga kupiti "samo" svinju ili štagore mršuljavu svinju. Samim tim, pošto su sve svinje debele, autori ovih oglasa znaju svoju "ljubimicu" dodato podgojiti i predstaviti u najboljem svetlu.
PRODAJEM DEBELU SVINJU!!!
Ljubinka, stotinu i pedest kila žive vage. Uši joj debele, od jednog moš pasulj skuvati. Obrazi nabujali, sve joj oči zaklone, ne vidi dje oda. I nebila taka ranio sam je bolje neg djecu svoju. Nije da se falim, al rumenija nego sve Milunove(komšija). Onaj koji kupi, ako nema pušnicu, ja ću mu u svojoj šunke osušiti! Brko veterinar pregledo, kaže taku nije imo.
Dva čoveka čitaju oglas:
-Treba otići pogledati ovu Ljubinku, valjalo bi se...
-Vredi, nego es čuo, Milunova Vragolija oprasila 13 komada, zvao na čast?!
-MAŠALA! Ajmo prvo do Miluna...
Čisto i neiskvareno. Savršenstvo. Parče raja na zemlji. Salata je nešto bez čega čestit obrok (a posebno ručak) ne može ni da se zamisli. Ali sama pomisao da ti za nešto ne treba salata, znači da to nešto jebe kevu kako je dobro. Kao kad bismo uzeli pljesku bez luka, i da nam se svidi.
-Au čoveče, vid' ovu malu! Prava je bomba! Uuuh, kako meša dok hoda...
-Druže, ja bih to bez salate kako je dobra...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Brate, što sam jeo lašgu na daći juče kod pokojnog Mirka, tako je bio dobar, ma jeo sam ga bez salate... Kakav bre kupus, kakvi bakrači?! Da mu kvarim ukus budzašto, gre'ota...
Dokaz o potrebi svakog čoveka da pronikne u metafizičke dubine i oktrije ontološke premise svake pojave o kojoj je reč.
- Koje ti je omiljeno jelo?
- U, ne znam, ček da vidim. Pa, volim pasulj...al' prebranac. Mada i pljesku punjenu. Ma, u suštini volim sve.
----------------------------------
- I, šta kažeš na tekmu, zanimljiv ovaj badminton?
- Onako. Mislim, u suštini, nije loš. Ali nećemo više davati 500din. za karte.
----------------------------------
- Šta bi, ispalila te,a?
- Ne bih tako rekao. Pre bih rekao da je bila pat pozicija. I meni bilo svejedno kad sam prišao. Ma, u suštini, i ne sviđa mi se nešto posebno kad razmislim.
Element koji se dobije konzumiranjem četiri elementa.
1. Rakija. Omiljeni element kod srpskih alhemičara.
2. Kiseli kupus. Element koji se najčešće koristi za uvijanje mesa u magijske svrhe.
3. Slanina. Element koji se koristi kao amajlija na patikama.
4. Pasulj. Po narodnom predanju, najprostiji element koji predviđa budućnost.
Kada spojite ova četiri elementa, neizostavno je dobijanje 5-og elementa.
Probajte kod kuće, uz nadzor cele familije.
Uspešno dobijanje petog elementa je potvrđeno sa komentarima cele familije:
Jebote, sa čime se ti hraniš?
Ko je pustio Tihomira?
Jesi li ti skoro bio kod doktora?
Bojni otrovi!
Ovo što je kod tebe u stomaku nastalo, ni Merlin ne bi uspeo da napravi!
Bog domaćinluka i gostoljubivosti u slovenskoj mitologiji, najčešće prikazan kao čiča u belom ogrtaču i jašući belog konja, s početka uglavnom vezivan za običaje i verovanja u istočnoj Srbiji, odakle se kao zaraza kasnije širi na ostatak Srba i Srbije i stvara pomahnitalo čudovište danas poznato pod terminom ortodoksni srpski domaćin iliti OSD (obavezno brkati sa dijagnozom "opsesivno-servilna-dileja").
Da se ne razumemo pogrešno - gotivan je osećaj kada ugostiš neku dragu osobu i podeliš sa njom trpezu, krov nad glavom, ženu, šta ko ima. Lep je osećaj i kad tebe neko srdačno dočeka u svojoj kući, pa krene da ti ugađa k'o da si doš'o da mu prosiš u razvoju zaostalu ćeru (imena Dobrila)...al' ako sve to pređe granice normale pa ljudi počnu da dižu kredite za Slavu, dečje rođendane, rendom okupljanja, da u kuću zovu daleke rođake, predaleke poznanike i čitače struje samo da bi pred njih izneli pragnje i slanu tortu...e to onda, rođače, ali ič nije gotivno, ma koliko god ta slana torta bila predrkana. A bila je, jeste i biće dokle god postojala pavlaka da joj da njen jedini ukus.
Sve u svemu, istina u celoj priči je da smo mi, savremeni idolopoklonici Radogosta (ili Radegasta, što mu dođe još jedna od brojnih varijacija na njegovo ime), od originalne zamisli "mia casa e su casa" i tradicionalnog dočekivanja putnika-namernika sa hlebom i solju, sekirom i ključem od kuće - gde je svaki od navedenih "ajtema" simbolizovao jedan segment odgovornosti domaćina za pridošlicu - pretvorili ideju gostoljubivosti u ispašu za sopstvenu sujetu...sa svim suplementima za dodatne komplekse, razume se. Jer pred prijatelja a pogotovo pred neprijatelja će se za jedno veče izneti sve iz frižidera i skinuti sve sa tavana, a sutradan će ukućani zobati klot pasulj i tražiti zakrpe za ionako već rupičast kućni budžet.
Samo da se Radogost ne naljuti, zlu ne trebalo.
- Pa ti uopšte nisi normalan, idiote jedan!
- 'Ajde, ženo, ćuti i 'vataj ga za prednje papke...
- Aman, čoveče, šta si doneo to smrdljivo prase u kuću, prijaviće nas neko, znaš kakvi su Nemci?!?
- I to me zabole baš, gosti moraju nešto da jedu...
- Ti "gosti" misle da dolaze samo na piće, kretenu, par kolega iz produkcije koje i ne poznaješ!!
- Pa treba da se obrukam, šta? Da ne pominjem Radogosta i njegovu belu kočiju...
- Rado-koga?? Šta pričaš ti, bre?!
- Ma pišemo nešto na Vukajliji, nemoj sad i za to da me jebeš...
Zaudara. Štipa za oči. Smrdi k'o da se ukiselilo. Potrebna je gas maska.
:pokorava se i počinje:
- Tako je srećo, mh, ovo sam čekao, opusti se, daaa... Uf! Šta je ovo sunce ti poljubim?! Auuuf, srušiću se, nemam vazduha...
- Šta ne valja?
- Ništa, ništa. Sve je ok, nego dođi da te poljubim jednom.
__________________________________________________________________________
- Dobro ljudino šta si jeo ti? Udavićeš nas ako još jednom prdneš!
- Nisam ja! Maaajke mi nisam! Jeo sam pasulj, znaš kakav, sa rebarcima, prste da poližeš!
- Brate, kao da si karabit pojeo. Tukne žestoko, otvarajte prozore!
Odgovor nadrkanoj domaćici na svakodnevno pitanje šta da sprema za sutra.
Žaklina: Jaooo:uzdiše k'o da svršava: ne znam šta ću prekosutra za ručak.
Miroslav: Skuvaj pasulj.
Žaklina: To smo jeli prošlog ponedeljka.
... baja se češe za jaja, gleda tekmu, pljuga, pije pivce... Žaki ljušti krompir...
Žaklina: Je l' ti čuješ šta ja tebi govorim?
Miroslav: Eee, napuni paprike.
Žaklina: Jebale te paprike kad nemam perinač.
Miroslav: Napuni sarmu.
Žaklina: Šta te bre spopala neka punjenja, samo bi da puniš nešto, hihihi. Ozbiljno, ŠTA DA SPREMIM?
Miroslav: DVA GONGA I TRI PINGA, majke ti ga nabijem u pičku te glupe.
Žaklina: Aaaaa? Šta je to?
Miroslav: Kurac od pink pantera!
Ovo se priča kada želite da budete inkognito ili kada ne želite da nešto što je izgovoreno sa vaše strane procuri.
Ne reci nikome. Nikad nemoj nikome da kažeš, baš nikad. Jednostavno, ne priznaj ni da te muče percem po tabanu. Ni da ti stiskaju muda toliko da ne osećaš da li piškiš ili svršavaš. Ni kada moraš da kažeš, nemoj. Ne priznaj.
- Jao, 4 sata, ne priznajte nikom da sam otišao pre vas, nikad ne priznajte, ni da vas muče ne priznajte.
---------------------
- Brate, tu sam do 20., ali ne priznaj nikom!
---------------------
- Mala, seks je bio super, znaš? Ali, moram da ti kažem da imam devojku. Ali ne priznaj nikom! Nikad ne priznaj!
---------------------
- Ćale bre, mnogo bljutav ovaj pasulj, ali ne priznaj kevi da sam ti rek'o.
---------------------
- Povukao sam lajnu, ali nikom ne priznaj. Nikako!
---------------------
- Upišala sam se u krevet sinoć jer sam sanjala da sam na wc šolji. Ne priznaj nikome!
Tražiti repete.
Nedvosmisleno staviti do znanja domaćinu da se vaš tanjir gotovo ispraznio, da mu se nazire dno, i da je red da vam ponudi/sipa još...
- Au, ćerko, ti znaš da sam ti uvek govorio da nađeš nekog ješnog, da su to pravi muškarci, ali ovaj... :jasno iskazuje čuđenje:
- A, jesi video šta je muškarčina?!
- Pa tri puta sam mu sipao po dve pune kutlače pasulja se sve onim suvim mesom, a on ni pogled podigao nije... Hasa, li hasa. I opet poče da rilja kašikom po dnu - šta ću moradoh mu opet sipati...
- Kaže da mu je pasulj iz zemljanog lonca omiljeni.
- 'De mu staje da mi je znati? Ja bih ipak njega proverio na neke gliste...
Sirotinja. Sve su veći izgledi da ćemo, hteli ne hteli, svi polako prelaziti na ovaj umetnički pravac.
Bot:Dobar dan gospodine! Hocete biti ljubazni da me pustite u svoj topli dom da vam predstavim program svoje stranke?
Prosečan građanin:Naravno... izvolite...
Bot:Veoma lepo, nema šta. Ako se ne varam vi ste svoj dom uredili po Grahamovom minimalizmu?
Prosečan grđanin:U pravu ste. Čudi me da niste zapamtili jer ste već tri puta bili kod mene. Doduše u ime tri različite stranke, ali je minimalizam uvek bio dominantan. Jutros sam pojeo minimalistički sendvič, a ručaću minimalistički pasulj... čisto radi egzistencijalizma...
Zajebantski odgovor zajebantskom prozivanju tipa "Zašto ne napišeš roman" kada razgovaramo sa nekom osobom o temi u koju se razume kao Marica u onu stvar ili koja ga zanima koliko i Šumadinca koji peče rakiju i mezeti pihtije - proizvodnja čačkalica u Avganistanu.
- Čujem Mare se razvodi, šta mu bilo?
- Ma zapeo čovek, hoće muško dete po svaku cenu, a pošto ima već dve devojčice, rešio da promeni rernu, veli, možda mu uspe kolač koji hoće u nekoj drugoj.
- Pa to je debilizam, pol deteta zavisi samo od ćaleta.
- Šta lupaš? Keva je glavna za te stvari.
- Ne. Žena ima XX hromozome, muškarac XY, dakle žena uvek predaje jedan X i od muškarca zavisi kog je pola dete. Ako muškarac da X, biće žensko, ako da Y, biće muško. Prosto k'o pasulj.
- Zašto ne napišeš roman kad si već tako pametan?
- Jes', pa da dobijem Nobelovu nagradu, i šta ću onda?
Podrugljiv način da ti neko kaže da prilikom ručavanja imaš manire Ilije Grahovca, ili u najboljem slučaju Mikelanđela iz Nindža kornjača. Ti ne jedeš, nego drobiš, srčeš, pušeš, mljackaš, podriguješ, mast ti curi niz obraze k'o da si na vašaru u Topoli jeb'o te Dobrica Erić sa sve Prkosnom pesmom u izvođenju Ivane Žigon. Tortura za sve u, na i oko astala.
-O Gicane, evo spirina, na , kusaj samo, pa da te koljem kad dodje zima, u čvarak da mi se pretvoriš...
-(udarac letvom preko leđa) Ma ne nogama u korito jebo te ćać tvoj, vid ga, a ljudi moji...
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-E, stari, izvadi noge iz korita, mislim stvarno nema smisla, pa slušam te kako srčeš taj pasulj već pola sata, ne mogu od tebe ni jesti.
- Marš keru, ćaći to reći, konju, (uzima moj tanjir i presipa sebi) BUĆ ( koljenica upada u njegov tanjir), sram te bilo, nauči se poštovanju prije nego kulturi, nego nisi ti gladan... Aj, sine mili , sad odstupi od stola, molim!
Neprijatelj broj 1 svake savesne domacice.
:Domacica razmislja u sitne sate:
Nesto bi da calabrcnem...hm da vidim...Knedle sam za Mikicu napravila... to sutra...Cufte za Mazu isto sura...hm!?
Ma da smazem ja ono od juce da se ne baci...:krece redom laganu vecericu:
pasulj(srpe pola)
kupus salta(glavice pola)
hleb(po vekne)
cosak bureka
napoltanke(komada 5 ostase posle gostiju)
orasi(iz masince za mlevenje od kolaca danas)
pola jabuke (od Mikice sto osta)...puuh!:mazi se po stomaku:
Ma!...sad je bar sve cisto a i greh je da se baci!
Navaliti na hranu sa entuzijazmom profesionalnog Jevreja koji je gostovao po Aušvicu, Dahauu, Mathauzenu i ostalim konc-logorima sa pet zvezdica.
Gladnih očiju pobeći iz gladi u obilje.
Prilikom knjofanja maniri za stolom ne postoje, čak se ni ne jede, nego se primordijalno ždere, skače se od jednog komada hrane do drugog, bacaju se poluzagriženi komadi butki, bataka, hleb leti na sve strane, mas' se cedi niz potkolenice. Sve to se odvija u skladu posebne harmonije koja iskazuje čistu kompoziciju animalnosti u ljudi.
- Kako je moj vojničina! Tek što si se vratio iz Prizrena, uf što sam te se uželela.
- Nemaš ti pojma šta znači uželeti se. Skidaj gaće, ima da te knjofam ko pasulj iz kasarne.
- Xe xe, lakše malo momče, pocepaćeš mi helanke!
- Budi sretna što će samo to da bude iscepano...
- Ostavi taj šlem... Aah!!
Pisano za ono takmičenje
Pitanje koje se upućuje kada vas saleću svakojakim tabletama protiv bolova i mučnine ne znajući da je sablasno bledilo na licu prouzrokovano uskraćivanjem hrane kojem ste se izložili usled praktikovanja mentalne gimnastike i činjenice da varenje, ma koliko povoljno uticalo na krvotok, loše utiče na mozak.
- Šta je bilo sine što si tako ubledeo? Je l' ti muka? 'Oćeš ove tablete za povraćanje il' ove protiv bolova?
- Ma batali to, imaš nešto protiv gladi?
- (oglašava se baba) Imam sine, pasulj od juče prste da poližeš.
- Taj rad baba. Uvek nešto dobro u tvojoj kuhinji.
- Ti znaš da kod mene nema da nema, može samo da zafali.
- Naravno da znam, ipak si ti moja baba.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.