
Devojka, koju su ljudi kroz šape provlačili više nego li Teslu, uz njen blagoslov. Klasik radodajka, bez trunke stida i morala, al' prc, ne za svakoga. Bi li bilo lepo reći elitna kurva, nisam siguran, ali..
Ona ne radi na ''evo para tačan broj, otvori mi piček svoj'', njet bejbe. Ona te pre svega toga skenira kao Terminator. Sve ona zna, svakog ona zna, nema greške.
E sad, tu dolazi do kontroverzije i efekta začaranog kruga.
Sloj ljudi kojima se ona daje, tatini sinovi i novopečeni bogatuni koji razmišljaju pištoljima, nju retko gleda jer zna situaciju i izbegava je;
Sloj ljudi kojima ona ne daje, srednja iliti radnička, dobroćudna klasa, želi da je opali iz prostog razloga jer im je nedostižan ideal;
U principu, Nele je nesvesno dao najbolji opis stotinarke:
''Ti ćes s njime da ideš na Jahorinu.
tamo je lijepo i zdravo, šta više.
a ja cu ostati u prljavom gradu.
i ustima hvatati kapi kiše.''
- Auuuu, pogle onu pičku preko, jeboteeee. Znaš je? Daj sredi mi nešt..
- Odjebi od nje, budalo.
- Šta, što? Što si sisa, jebote?
- To je Nataša stotinarka brate, ne'š gol u gostima zabiti, batali u napred.
- Maaajke ti? Misliš?
- Ne mislim. Ti misliš, ja znam. Lepo ti kažem, fak of od nje, eno ti tamo na drugom kraju ona mala sa cvikama, pogle kako se nevino smeška.
- Uf, ta mi je nešto sumnjiva..
Tačno je mladi su nezadovoljni. Ceo smo život u recesiji i nemaštini. Kod nas samo stariji smeju imati probleme, a ti se snalazi kako znaš i umeš. Kad ne odeš na more 4 godine, nikad u životu nisi bio na zimovanju, nisi išao na matursku ekskurziju u srednjoj i ta lista se nastavlja. To zna malo negativno da utiče na tebe. Malo si depresivan i deprimiran, a svi ti pričaju kako će tek da bude teško i kako prava kriza tek dolazi. Ali jedan od problema su roditelji i okruženje koje kada se neko mlađi požali da mu nešto nedostaje odmah uzmu pa obruse: "Meni je u tvojim godinama samo lopta za zabavu trebala.". Što je laž jer su imali mnogo više. Letovanja po Bugarskoj, Hrvatskoj i tada novac nije bio jedina briga kojom se bavila cela porodica nego su čak i imali vremena jedni za druge. U principu roditelji vam danas ne nude rešenje nekog problema koji imate nego samo "vikanje i dranje" tako da vam je bolje da ćutite uvek i probate da rešite sami taj problem, ako ne možete ko vam je kriv. Pitam se do kada će biti ovako jer meni je bolje da nemam svoju decu, nego da ih dovedem u ovo sranje.
Primer nije neophodan, jer ih ima svuda oko nas.
To su ziljave pičke sa nekim atributom (dupetom i/ili sisama) koji je maksimalno prezentovan već i na profilnoj slici. Eventualno, mogu dodati neko 'fensi' srednje ime tipa: kraljica, sWeet, ZenaZmija ili neki smajlić (ツ,ت) ili srce (♥, ღ... ). Ili standardna slova zamjeniti sa w, y, sh (cx), 3, itd. To dodatno pokazuje koliko su one kul.
Naravno, imaju minimum 1000 frendova (ispod 1000 nije in) do maksimalnih 5000. 90% tih 'frendova' čine napaljeni srednjovečni muškarci ili pedofili (ako riba ima 17 i manje), koji su je dodali (add-ovali (po novom)) za prijatelja (frenda) samo da bi joj gledali slike (iz njenih mnogobrojnih albuma pod nazivom: LuDiLooOO, SuBoTA VeChE xx.xx.09, cicin, gocin i moj rođendan, Wrh je bilo... itd.)
Sa vremena na vreme, ohrabrena brojnim komentarima svojih 'frendova' ('Tako si kul, fensi, sweet, pametna, beytiful end hot (Turci)) ziljava pička stavlja i neke statuse. Nakon 5 minuta neizbežno dobija 60 lajkova, što joj daje još veći podsticaj za dalje ispoljavanje svoje (ne)kreativnosti i talenta.
To ide po principu pozitivne povratne sprege, tako da je većina umišljenih ziljavih pičaka na facebook-u dostigla stadijum gde citiraju svoje omiljene pisce Paola Koelja, Candace Bushnell (Sex i grad) i dr. ili jednostavno citiraju svoju omiljenu knjigu Ana Karenjina (koju nisu ni pročitale do kraja).
Zahvaljujući jednoj od dosta upečatljivih scena iz istoimenog filma (Trainspotting, da budemo precizniji), sinonim za najodvratniji WC koji možete zamisliti. Klonjara najužasnije kategorije gde čak ni najalkoholisaniji primerak muškog roda u trenutku pomračenja svesti ne bi ni preko praga kročio u ribarskim čizmama, i to male nužde radi.
Inače, antipod aleksinačkog klozeta.
- E, gde si već poš'o, mali? Pa, ni piće nisi dovršio?!
- Opušteno, bre, idem da šoram.
- Uf... Nemoj u klonju, bolje se drugačije snađi...
- Tol'ko gadno?
- Pa ono... Nije baš trejnspoting, ali opasno blizu. Sećam se da ćopavi Mitke pričao da klonju zadnji put renovirali '78 ili '79, a otad teško da je i oprana.
- Ništa, odo' onda pozadi, pa kod kontejnera...
- Možeš. U principu, manje tamo smrdi, samo povedi računa da ti neki gladni džukac lutalica ne ćapi kobaju...
Još jedan detalj koji će uz kalendare,priveske,šolje i upaljače sa slikama oplemeniti vašu kuću.Proizvod firmi koje rade po principu''sve i svašta,gde god hoćete''samo da vam uzmemo neki dinar.Sve češće mi se dešava da kada odem u posetu nekome likovi članova njihove porodice gvire sa kalendara i privezaka.Dešava se da dobijem kafu u šolji sa tetkinim likom koja drži tamo neku firmu,ili da me njihovo dete od par meseci gleda sa jeftinog zidnog kalendara.Imam informaciju da i u vojsci gušteri na dan zakletve budu počastvovani kalendarom i priveskom sa svojim likom,u uniformi naravno sa nezaobilaznom vojničkom kapom.
Nekada se znalo,udješ kod nekoga u kuću,slike članova porodice lepo uramljene,ramovi sa slikama na nekoj komodi,ili porodični portret u dnevnoj sobi.Danas umesto u ramovima i portretima,novčanicima,slike dragih nakačene i ubačene u plastiku.To nije bilo dovoljno,pa se počelo sa proizvodnjom taburea sa vašom slikom,ili slikom nekoga iz vaše porodice.Slika se naravno nalazi na onom delu taburea gde čovek posadi svoje dupe.
Stavite ženinu sliku i onda gledate kako se dupe vašeg prijatelja meškolji po njenoj faci.Doduše ovo po faci je više u prenesenom značenju,ali ipak je to njen lik na tabureu i njegovo dupe i genitalije možda baš na mestu njenih usta.
-Ili još gore,stavite dečje slike na tabure i onda gledate kako tamo neka familijarna dupeta gnjecaju lik vašeg mališana.
A da tabure sa slikom držite samo kao ukras?Pa može i to,ali ni to ne potire činjenicu da se lik nekog člana vaše porodice nalazi na mestu striktno rezervisanom za pozadinu.
Iritirajuća zabava za sujeverne i dokone bilmeze (i bilmezice, da se ne uvrede zastupnici rodne ravnopravnosti) kojima je vrhunac intelektualnog napora da shvate zamršenu fabulu u venecuelanskim serijama, te im "forvardovanje" mejlova ovakvih sadržaja pričinjava izvesno zadovoljstvo. Rade po principu "da ti umre keva ako ne pošalješ dalje" te se osetljiviji građani, u strahu od magijskih moći zaumnog jezika kletve, odlučuju da ove smarajuće mantre pošalju svima iz svog adresara.
Evo mog skromnog doprinosa:
"Pošalji ovaj mail na 1044 adrese, inače ćeš umreti od side, keva će ti se karati sa bratom, Sloba će se useliti u čitanke, pašće ti grana na glavu u kampu, žena/muž će ti prdnuti na roditeljskom (i to na prvom, prilikom predstavljanja, tako da je/ga svi upamte), prikazivaće se ponovo "Srećni ljudi", Ruška Jakić će biti ministar kulture i Šešelj će se vratiti u Srbiju."
Mada, ko zna... Tako ja nisam slao, pa mi je Dačić ministar policije, Obradović ministar kulture, Mrkonjić ministar za infrastrukturu il' šta već, a Velja Ilić je magistrirao.
Da, shvati ovo veoma ozbiljno i pošalji na 1044 adrese!
Dobar dan ja sam crnac i želeo bih da igram fudbal, kao mali sam bežao od tigrova i rvao se sa bizonima medjutim nikada nisam imao loptu.
-Nema veze sine bitno da si ti crnac evo ti ugovor na 18 meseci.
NOVINE:
U Zvezdu stigao tamnoputi reprezentativac Kambodže, iz bliskih izvora saznajemo da je Numadipomodi bio na probama u Arsenalu i
Čelsiju ali nije dobio radnu dozvolu. Trener Zvezde kaze da je ovo pravi potez uprave kluba i da ne moze da doceka debi Numadipomodija.
Posle mesec dana sportskom direktoru se najebu majke i zapreti da se nadje bolji crnac, po mogućstvu iz Kolumbije ili Ekvadora pošto Afrikanci nista ne znaju.
Posle 6 meseci Numadipomodija uvale Borcu ili eventualno Javoru, po principu CRNAC + igrao u ZVEZDI + DŽABE. I tako Numadipomodi svakih 6 meseci promeni po jedan klub dok ne završi u Omladincu iz Žablaca ili Jedinstvu iz Mojkovca. Kad i ovde zaključe da i Milojkov mali bolje igra od crnca dolazi do "sporazumnog" raskida ugovora uz pretnje da ce ga iznabadati vilama ako ne potpiše.
Kaže se za osobu koja je dobra za izbegavanje pre kolokvijuma ili ispita. Uleće nepozvan u društvo i počinje neku svoju priču posle koje nisi siguran ni da li znaš kako se zoveš.
- "Ćao ljudi. Jeste radili onaj zadatak iz zbirke iz dela 'za samostalni rad'? (bez pauze nastavlja) Ja sam ga radio sa obrascem m*k=p. U principu, lambda mi se tu nije ni tražilo, tako da sam je ignorisao, a iz obrasca omega/k=ni, dobio k, pošto je ni bilo dato preko funkcije cilja. Sa k sam dobio i varijansu, pa sam to ubacio u obrazac prosečne vrednosti i izračunao p zaokruženo na dve decimale, jer se tako tražilo u postavci. Onda sam koristeći pravilo za integrale dobio i m iz obrasca, ali sam morao da vratim ceo broj nezaokružen, jer bi, verujem, došlo do odstupanja. Šta vi mislite?"
(neprijatna tišina od par sekundi)
- "Šta mi uopšte polažemo sad?"
Nova vrsta novinara, slična kolegama koji su nekada izveštavali vesti, samo što ovi danas sami prave vesti.
- Ljudi sposobni da otkriju kriminal pre murije;
- Sposobni da prepoznaju pedofila na ulici;
- Iako su politički neutralni, znaju prepoznati pravog kandidata;
- Znali su za curenje nafte u Meksičkom zalivu pre British petroleum-a;
U principu znaju sve što i ekipa sa gajburom pred prodavnicom, sposobni su da vide sve što vide peznioneri u parku, jedina razlika je što oni imaju mogućnost da to objave u novinama.
Umetnost primećivanja očiglednog. Trinaest prasića nemoš da sisa jednu krmaču u isto vreme pa da mu jebeš mater. Dirihleo se samo prvi dosetio da to definiše pa je sebi obezbedio besmrtnost i naklonost generacija učenika jer je njegov princip prostiji od Velje Ilića. Jednostavnošću je sjebao je i Džona Vena - to nije kaubojac nego onaj što je nacrtao tri ukrštena kruga.
U matematičkim domenima savršeno funkcionalan, Dirihleo je ipak doživeo poraz u alegoriji živog sveta. Jer krmača je nezasita.
- Što mi ne kažeš da si srela Slobu juče?
- E da, bebili, srela sam Slobu juče! Samo smo se pozdravili...
- Tako što ti je on gurnuo ruku u sisurine?
- Dragi, nije kao što misliš, ja volim samo tebe, to mi se omaklo...
- Jebi se bre, Radice! Osim što si slomila srce jednog romantika, razjebala si i matematičke aksiome! Pa po Dirihleovom principu ne ide da i Sloba i ja guramo u istu pičku, majka mu stara. E koje sam ja škole učio...
Kaže se nekome ko se, usled dosade, uhvatio posla koji nema svrhe raditi i predstavlja uzaludno trošenje vremena.
Žena: Dragi, danas sam imala slobodnog vremena pa sam sama odšrafila celu policu, premestila je na drugi zid i sav nameštaj ispomerala tako da nam je sad u principu raspored isti, ali nas ujutru sunce budi. Kako je to divno i romantično. Šta ti misliš?
Muž: Mislim da i pop krsti piliće kad mu je dosadno i da ćeš sad sve to da vratiš jer nemam nameru da ustajem pre 11 - 12 sati.
Jedan od najpoželjnijih epiteta u beogradskom klaberskom svetu. Lako se postiže ali se teško održava. Da biste bili bahati potrebna vam je uvek puna čaša vina, pun novčanik crvenih novčanica, novi iphone, skupe cigare (najbolje su sobranje, ali za nedajbože može da prođe napucani malboro ili bilo koje cigare čije ime ne možete da pročitate), uske farmerke (ako ste muško ogolite nekog ženskog ukućana), tesna majica sa neon printom i užasno skupe flurescentne poluduboke patike. Pored neophodnih aksesoara, potreban vam je i stav koji se u principu svodi na "radi ono zbog čega bi te se roditelji odrekli" a koji obuhvata veoma širok dijapazan nepristojnog (i često nepoželjnog) ponašanja - napijanje, drogiranje (samo hemija), girl on girl, promiskuitet, povraćanje oko sebe (ali nikad po sebi), ispuštanje neartikulisanih yeah zvukova, nedostatak bilo kakve kulture, širok vokabular engleskih reči i fiks ideja da ste bogom dani. Takođe, morate da poznajete i ostale urbano bahate ljude i što je NAJVAŽNIJE sve disk džokeje u radijusu od 100km. Neophodna su i česta putovanja u NS na lokalne žurke i to je nezamislivo nedajbože vozom ili basom - vaš najbolji drug/drugarica mora da vozi neka besna kola.
Ljudi poslati kao spasioci (prosvetitelji) ne bi li nas upoznali sa tajnama fudbala koje smo mi,je li,propustili u 1. poluvremenu i otkrili nam sta ce dogoditi u 2.
Oni su obicno ucestvovali na vise takvih utakmica nego sto smo ih mi odgledali.
Voditelj: Gospodine Bunjevcevicu,evo odgledasmo i ovo 1. poluvreme,zaista puno sansi i odlicnih poteza,pokazale su ekipe da su ipak zasluzile da prodju u 2. fazu takmicenja.Slozicete se sa mnom,ocekivano ofanzivnija igra domacina,sto se moze videti i po broju upucenih udaraca ka golu protivnika...Sigurno da u nastavku treba da ocekujemo jos vecu borbu oba tima i nadamo se jos golova..sta vi kazete?
Fudbalski strucnjak: Pa,utakmica je..u principu,dobra,ovaj,da...
Diskutabilna tema, a postoje tri verzije.
1.-Po hrišćanima, nikad nije ni postojala, jer je Bog stvorio čoveka.
2.-Po naučnicima(nekim), čovek se razvio iz jednog tipa majmuna.
3.-Po vladici Atanasiju(Jeftiću), to je mešavina prve dve teorije istinitosti:Po njemu su neki ljudi definitivno i sigurno postali od majmuna i da je to čak i danas veoma očigledno, a neke je stvorio Bog "po liku svojemu"...:-)
Bilo kako bilo, misli se da je čovek "evoluirao" od stvorenja(te neke hipotetičke životinje) koje je jelo i pilo samo onda kada je gladno i žedno, u stvorenje koje koje pije i jede dok ne počne da povraća ili padne u nesvest.
Zatim, evoluirao je od životinje koja ubija samo da bi sačuvala svoj život(ubija da bi jela-ako je mesožder ili ubija u samoodbrani od napada mesoždera), do stvorenja koje ubija iz čistog zadovoljstva ili ispunjenja nekog njegovog ličnog cilja za dobijanje više zadovoljstava(dolazak do bogatstva koji će ga učiniti zadovoljnijim, npr).
Na posletku i ovi "evoluirani" i ovi "neevoluirani", žive svoj prolazni život i na kraju moraju da umru, a provode ga srećno ili nesrećno, svako u zavisnosti od onoga šta ko podrazumeva pod srećom. Neko podrazumeva bogat pašnjak, a neko članstvo u "Bilderberg" grupi i gospodarenjem svetom.
U principu su jednako usrećeni, samo različitim stvarima.
Jedina je razlika u tome što ovi "neevoluirani" majmuni, ne ubijaju i tlače njihove srodnike sa toliko žara i sistematski, što nemaju posebne jedinke koje obučavaju za to tlačenje(političari, bankari, vojnici...) i što uvek taj svoj "bedni" životinjski život obavezno prožive sa mnogo više ljudskosti od samih ljudi!
Život drka, drka, djon, drka, drka d djon ritma.
Ona situacija gde si uvek žena, uvek si jeban, i, bez obzira što ti je u par trenutaka bilo kul, sad već počinje da boli, koliko god ti lagao da je sve okej i da i dalje uživaš. Sustižu te i fizičke i psihičke kamate, a ti ne znaš kuda ćeš pre. Usne se stežu, jebiga - oba primerka, ali još nekako uzdržavaš sablasni krik, jer je čoveku usadjena ona nada da će sutra biti bolji primerak života, iako u podsvesti zna da neće. Ali ko još sluša podsvest, iako je ona 99% u pravu za sve što pomisli? Niko, jer nije fora da skontaš nešto iz prve.
Otprilike, život u kojem pišeš ovakve stihove na ovu muziku.
Jebeš sam sebe u principu, jer si ti jedina osoba koju ne možeš da slažeš, već samo da si šapućeš gorke istine sa malko blažim rečima, čisto preventivno da ne bi svaki put popušio 2+ promila u samoodbrani.
Pa dokle doguraš.
Izraz koji je nastao iz potrebe da ljude pripremi na neku, najčešće, kvazi-psovku koja upravo treba da bude izrečena. U novije vreme se koristi i kao upozorenje sagovorniku da će se uskoro predočiti neka činjenica koja mu se baš neće dopasti, nešto što i njemu samom treba ili mu zagorčava život, nešto što nema veze s psovanjem, ali bi on tako rado oterao u tri lepe.
Ovako bi to izgledalo u razgovoru sa:
- Kolegom koji nije dao ispit već godinu dana:
"Ja sam znao u principu sve, a on mi je d'izvineš, dao desetku".
- Prijateljem koji posti već dve nedelje:
"Ne mogu integralne grisine, hvala. Malopre sam d'izvineš, pojeo pola kile pečenja".
- Ortakom koji već šest meseci ništa nije kresnuo:
"Bio si u pravu, mala je cava kakvu odavno nisam video. Sinoć sam je, d'izvineš jeb'o."
Pojava koju mora da je primetio svako ko se zatekao u jednom takvom naselju ili takvom delu nekog naselja.
E sad, ne misli se ovde na one multi-tajkun-stajl bogataše koje i ne vidiš nikada, a koji verovatno imaju park u WC-u, igralište za decu u dnevnoj i bazen u kuhinji, već na one u principu pune kao brod, što žive u lepim kućama, voze dobre automobile, ali nisu toliko bogati da im treba obezbeđenje ili da mogu baš da se izdrkavaju sa parama, nego oni malo stariji direktori nekih preduzeća, vlasnici nekih manjih ali jakih firmi, pevaljke, bivši fudbaleri i tako taj tip.
Momenat kada im se ti nepoznat pojaviš u ulici, obučen normalno u neku trenerku ili farmerke, duks, patike omašio šišanje za dve nedelje, brijanje za tri, četri dana, je momenat kada se njima pali neki alarm i počinju da te posmatraju izbezumljenim pogledom, kao da si tu da ih opljačkaš, da im kidnapuješ dete, ili im snimaš kuću da bi je obio kada nisu tu i prate te pogledom dokle god si im u vidokrugu da bi možda ugledali nešto sumnjivo u tvom ponašanju. Dešava se čak i da te stariji stanovnici tog naselja pitaju i koga tražiš ili kod koga ideš.
Ne d'o Bog da si neka metalika slučajno, ima odmah da pozovu policiju, a zatim i popa da okadi ulicu.
- Milane jel vidiš onu dvojicu ispred naše kuće?
- Vidim Dragice, vidim, al' šta da radim?
- Pa reci im da idu. Što su seli tu baš?
- Samo tu ima klupa. Ma verovatno čekaju nekoga iz ulice.
- Nešto mi je ovaj levi sumnjiv. Mislim da sam ga viđala ovih dana u ulici.
- Misliš da nam šmeka kuću da je obije?
- Ili kuću ili auto. Nešto od ta dva.
- Ma neće u sred bela dana sigurno.
- Pa naravno, čekaju da odemo negde. Zovi sestru i reci joj da ne dolazimo na večeru. Moramo da čuvamo kuću.
- Hoću. Da zovem i policiju da ih proveri?
- Zovi Milane, zovi možda su i drogirani.
.
.
.
- Dobro veče momci.
- Dobro veče!
- Lične karte.
- Izvolite.
- Opa ti si iz Zemuna, a ti iz Blokova. Šta ćete vi ovde?
- Čekamo druga, živi u onoj kući preko puta.
- Druga čekate a? Dobro, dobro. Jel privođen neko od vas, osuđivan?
- Ne.
- Nemoj da vas proverim i svašta da mi izađe.
- Nismo privođeni. Evo nam ga drugar stiže.
- Ej ćao ljudi. Jel neki problem?
- Ne, samo proveravamo tvoje drugove. A ti, jesi privođen?
- Nisam.
- Nisi a? Dooobro. Evo vam lične karte i sklonite se odavde.
- Dobro.
.
.
.
- Brate više ne dolazim ovde da te čekam ispred kuće. Čim smo ušli u ulicu majke počele da zovu decu da im priđu. Svi me izbezumljeno gledaju, samo vidim zavese kako se u kućama pomeraju, a jedan deda mi prišao da me pita šta ću ja tu. Kada sam rekao da čekam tebe on onako stao sumnjičavo da me gleda. Došlo mi dandaru da mu zalepim.
- A jebiga, budale ljudi. Da vidiš prošli put kada me je Sale Čupavac čekao ispred kuće, napunili joj glavu svakakvim sranjima i vodili me na test za drogu.
- Koji debili. Ajmo na tekmu.
.
.
.
- Milane otišli su.
- Jel ih oterala policija?
- Jeste. Došla dva policajca i otreala ih. Čekali su Smiljkinog sina.
- Zorana malog. On mi čudno deluje. Kao da se drogira.
- Ja sam sigurna da se drogira. Jednom ga čekao neki ispred kuće, sav iscepan, duga kosa neka budibogsnama. Odmah sam Smiljki rekla da ga vodi na test. Taj mu sigurno prodaje drogu.
- Jel ga odvela?
- Jeste, ali ništa kao nema.
- Ma laže Smiljka, sigurno je sramota.
- Laže, laže, nego šta. A i policija ništa ne radi po tom pitanju. Samo ih oteraju, a oni se uvek vrate. Možda ih je doveo da vide kuda u kuću da nam uđu.
- Ne brini. Imam prijatelja u policiji. Idem odmah da ga zovem.
Jedan od mračnijih kutaka cele priče o tamnoj energiji zapravo se odnosi na jebeno preciznu i jezivu izvesnost svekolike, pa i pojedinačne, sudbine. Postojanje tamo neke sile koja razvlači, kida, štipa i uvrće svako ćoše Vasione udaljavajući sve od svačega i usput neosetno eutanazira ledenom paralizom i najmanji titraj svakog jebenog atoma i nije naročito uznemiravajuća vest. Ono što zaista uznemirava je u stvari gubitak mira neizvesnosti jer blaženo neznanje je stanje umirujućeg spokojstva u kojem provodimo najsrećnije trenutke puzanja po lijani vremena.
Takođe, nema ničeg prepoznatljivo utešnog u činjenici da će se Vasiona tiho ali smrtonosno ugasiti ne ponudivši svoje telo bogovima reinkarnacije. Nekako smo naviknuti na te beskrajne cikluse rađanja i umiranja. Naviknuti smo i na zanimljivu činjenicu da reinkarniramo svoje i tuđe atomsko tkanje u večitom lancu međusobnog proždiranja i parazitiranja. Zbog toga, nema ama baš ničeg uzbudljivog u mogućnosti da se Vaseljena neće ponovo sklupčati u novo kosmičko jaje i da u singularitetu neće sabiti moje i tvoje subatome tik uz Proksimine i Andromedine kako bi ih ponovo razbacala u nekom novom spektaklu velikog praska i ponovnog rađanja. Biće da su Haos i Hronos ovog puta suludo podelili karte i da će na kraju i oni sami ostati bez neophodne vatre za pečenje Girosa. Ledeni mir mrtve Vasione koja neće više nikada kresnuti fuzionu iskru neke zvezde nas neodoljivo podseća na vlastitu smrt i večitu nepomičnost.
Nije ovo ništa novo jer je opičeni, dlakavi i mišićavi Švajcarac bugarskog porekla (Fric Cviki) još tridesetih godina prošlog veka izračunao da Vasioni jednostavno nedostaje 75% materijalnog korpusa da bi bila ... šta? ... pa Vasiona. Da ste Cvikija pitali šta je onda ovo što zovemo Vasionom ako 75% nje to nije, verovatno bi odgovorio "obično napuvano iskričavo govno koje će se pumpati i rasti zauvek", i naravno nastavio bi da radi sklekove na jednoj ruci. Ako bi tražili dodatna objašnjenja samo bi rizikovali da dobijete batine i to bez objašnjenja.
Ima jedna, opet ne tako utešna, računica po kojoj je broj svetova beskonačan. Međutim, broj naseljenih svetova je daleko manji, a broj svetova naseljenih razumnim životom još manji, što sve cima na zaključak da je broj ovakvih svetova ipak konačan. Rezultat deljenja bilo kog konačnog broja sa beskonačnim je toliko blizu ničega da se postavlja pitanje da li uopšte postojimo ili je Vasiona smo mlohavi kurac u nečijoj VEP pumpi? A vlasnik pumpe pumpa li pumpa do beznadežno neizvesne i verovatno kratkotrajne erekcije. Njegov cilj je dostizanje stepena inflacije dok se ne desi Veliko cepanje – totalno deflorisanje materije.
Ipak, postoji malo verovatna ali bezgranično zanimljiva i umirujuće neizvesna mogućnost da je tamna energija neuhvatljiva i nevidljiva samo zbog toga što ona i nije deo naše Vasione već neka teško zamisliva vanvaseljenska usisavajuća pička materina koja funkcioniše po principu VEP pumpi za ekspandiranje malih kurčevitih i vatrometastih Vasiona.
Prvo odaberete auto-školu za koju ste čuli da "ima vezu" i da hoće da proguraju (čitaj: da ti pomognu da položiš na varanje).
Onda vozite 40 časova razvučenih na pola godine, 40km/h, uglavnom uvežbavajući uparkiravanje i isparkiravanje i vožnju po principu "daj da vozim što je gore moguće, ali da poštujem imaginarne samo-za-eLovce propise".
Onda "nabavite" set testova (na papiru ili onaj program) gde kao vežbate (ali već imate giksiran siguran uspeh).
Onda se jebavate po nekim lekarima 2 puta, pošto prvo izvadite lekarsko uverenje kada krenete sa časovima, ali to uverenje po difoltu istekne nekoliko dana pred polaganje ispita.
Tamo utvrde da imate neku zanemarljivo malu dioptriju i lupe va pečat da ste ćoravi. Morate da kupite naočare, i da ih nosite na polaganju. Položite testove, uglavnom iz prvog pokušaja.
Onda pauzirate par nedelja i pojavite se u 8 ujutru po nekoj košavi na minus 15 na poligonu (nekom parkingu između zgrada gde vetar duva ko blesav). Čekate par sati dok "dođete na red". Oni sa vezom hoće da završe što pre da ne mrznu, pa onda sve dobre ribe, pa onda sve iole žensko, pa onda neke siledzije i matorci koji hoće da se druže sa policajcima...
Sve u svemu nebitno je kako izvozite, šanse da će vas oboriti su 98,7%. Posle toga skupljate pare za sledeci termin, koji isto padnete (i obicno vozite lošije nego prvi put), pa onda treći koji je ključni.
Ako prođete treći pokušaj, to je verovatno zato što ste naišli na ok policajca, ili ste jednostavno imali srećan dan i solidno ste vozili.
Ako padnete treći put, onda ova definicija može da se otegne na više stranica, što je iako nemoguće, dovoljno za upoređivanje šansi za polaganje ispita. Što više padate šanse za polaganjem se smanjuju...
Posle 16 puta ljudi obično odustaju.
Matematička operacija ili kako se to već zove, ne znam, zanatlija sam, koja započinje množenjem dve dvojke, a potom se dalje svaki sledeći rezultat množi sam sa sobom, odnosno kvadrira. Ovim putem se kroz samo par množenja dolazi do ogromnih cifara, sprečavajući amatere da uzmu lovu na ruli, ali omogućavajući muslimanskim ciganima talibanima da lagano osvajaju Evropu ili plemenima da okupiraju tuđe pokrajine.
- Bacam se u biznis sa prišivačima, Armine. Otkrio sam da bih pacovskom progresijom trebao da uložim lovu za samo 1600 prišivača, posle svaki sledeći prišivač ne samo da isplaćuje sebe, već pokriva troškove izrade još jednog.
- I ja planiram nešto slično, Rasnine, naime reč je o proizvodnji optičkih kablova, treba mi keša za samo pola milje istih, a posle po identičnom principu, metar zarađuje još jedan metar gratis. Preljevaće nam džepovi k'o Savina septička.
- Well, Armine.. This time, next year..
- We'll be millionairs.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.