
Mesto na koje svi hoće da idu ali što kasnije.
Unutrasnjost posteljice (dok je jos u materici majke)
Definitivno jedino mesto u kome ces (mozda i samo tad) biti srecan i u potpunosti zadovoljan(jedes, pijes, spavas, plivas u svom privatnom bazenu, smejes se, konstantno normalna temperatura...)
Nazalost, ograničen je na vreme oko 9 meseci. Kada istekne to vreme, zlocesti grlic materice tvoje majke zgnjeci te u vise navrata i tada se, uprkos tvom odupiranju - bez prava na tvoj glas, desava tvoj prvi pad iz raja i ulazak u pakao zivota na zemlji.
Umro si.
Tvoje spiritualno ja, tvoja duša ,napušta tvoje fizičko ja , tvoje telo. Lelujaš između neba i zemlje . Ničim izazvano setiš se lika svoje majke kada je još bila mlada devojka. Ne pridodaješ preveliki značaj tome. Nastaviš da se penješ, sve jasnije i jasnije vidiš svoje detinjstvo, osnovnu, srednju, sve svoje drugare prve simpatije se sećaš tako živo da si se opet zaljubio u nju do smrti ( ironije li mrtav si) . Klupko tvoga života se odmotava, a ti počinješ da primećuješ da ima sve više čvorova, a i stanjenih delova konca. Fleš bekovi te udaraju sve jače i jače, dok te ne zaboli glava, i počneš da vrištiš u agoniji .
Tada si već u belom svetu, držiš u krilu smršeno klupko konca. A jedan čikica u sav u belom te pomiluje po ramenu i upita :
"Sine da li su ti vredeli svi ovi čvorovi i stanjene niti."
A ti plačeš od bola svoje duše još dugo ,dugo.
Ako se oporaviš i prihvatiš sebe, u raju si.
U suprotnom postaješ lud i sena svog nekadašnjeg ja, dobrodošao u pakao.
Gde tek počinja prava bol svakog tvog čvora dok ti kao bodljikava žica prolazi kroz srce, čineći da svaki čvor traje vekovima. A bol neizdrživ.
Синтагма настала у маниру некада популарне дечје игре "Покварени телефони" (или Gluvi telefoni), с тим што овде нису у питању деца, него нека матора коњина/кобила која се вероватно представља као "угледни истраживачки новинар", а читаво умеће истраживачког новинарства јој се своди на то да уме да покупи текст са интернета, изведе copy/paste и пропусти текст на енглеском кроз неки преводилачки програм (такође са интернета). Потпише, објави у новинама, добије хонорар, и тако до новог текста.
Наравно, подразумева се и непознавање сопственог језика и оног са кога "преводи".
Тако је "tax haven" постало "порески рај". Није крив наш генијалац што "haven" (прибежиште, уточиште) много личи на "heaven" (рај, небеса). Криве су животне околности и животна околина, недорасла да прати његову генијалност. Поцркајте обични смртници што сте гулили клупу учећи стране језике, геније је то обавио уз "Цепелине".
Zagrobni život, rezervisan za sve one koji uredno izmiruju svoje obaveze.
- Đe će ti duša, gazda?
- U pakao, zna se.
Besplatan internet signal u picinom parku. Em džabe net, em obrneš laki keš kod Sirijaca dok surfuješ netom klečeći na klupi.
Film koji u sustini predstavlja jedno proamericko sranje,verovatno u produkciji nekih americkih fondova koji se bave americkim uticajem u drugim zemljama.Glumci su Lazar Ristovski,Branka Katic i naravno neki anonimni Amerikanac koji je tu samo zbog boljeg akcenta "americkog" jezika.Ludi veseli Srbin obara nato avion i hvata pilota u koga se zaljubljuje takodje luda Srbinova sestra.Svi znaju engleski pa i senilna bakica a pilot ih uspeva ubediti prvo da pokusaju ubiti Milosevica a zatim da ga predaju njegovima.A kako bi moglo drugacije biti?Film se naravno zavrsava hepi endom i to na fazon vecine americkih "komedija" tog tipa;lik lazira svoju sahranu i on je kao mrtav ali je ustvari ziv.Kroz citav film,bar ja(a cenim i vecina gledalaca) nisam osetio ni mali delic horora bombardovanja.Sve je to bila vesela igra dobrih amerikanaca sa losim srbima.
Kada pedera transvestita, obučenog kao žena u crnom, mađarske nacionalnosti, muslimanske veroispovesti, državljanina EU, rođaka Nataše Kandić i Vesne Pešić, novinara, koji govori crnogorskim jezikom, a majka mu je iz Srebrenice istuku dok šeta kera, kome je u napadu odsečena šapa.
Sadrži par stvari bez kojih je nemoguće imati full feeling tokom igranja. Naravno na prvom mestu je opaka mašina koja brekće ispod stola i srce je igračkog sistema. U computer shopovima najčešće su u izlogu sa specifikacijama kao za spejs šatl i obavezno ima neku moćnu oznaku. Odmah zatim ide monitor/TV koji će da pretoči virtuelno u stvarnost pred očima gamera. Dijagonle 42" zauzima pola sobe ali itekako vredi svakog milimetra. Prednost TV tjunera jer sto se mogu prikopčati PS3 ili Xbox. Miš i tastatura, te dve stvari se najviše koriste i pretrpe najveću štetu (najčešće tokom izliva besa). Ako je mirniji tip uzeće onaj Pro gamerki miš sa tegićima i neku super svetleću tastaturu sa 300 dugmića. Oni malo temperamentniji uzeće jeftiniju varijantu jer ih menjaju svakih mesec dana. Neki predrkani 5.1 sistem da se čuje svaka kap kiše u Silent hillu, svaki korak uzdah i izdah u Doomu. Alternativa tokom noći (celonoćnog tepanja na CS-u) su slušalice. Takođe koriste se za Teamspeak/Ventrilo. Bez nekih 60ak eurića nema zabave. Predsednička fotelja, jer bez nje čekanje na raid ili poneko gledanje LotR triologije tj. sedenje po 10 sati, dovelo bi do ozbiljnih fizickih problema. Ima 7 položaja, masažere, držač za čaše, koža. Pored osnovnog paketa moguće je naći i džojstik, frižderčić za hlađenje limenkica (na usb), neku rejversku lampicu čisto da razbije monotoniju. Sve to je napakovano na radni sto koje je najmanje moguće veličine da sve stane na nega i ispod njega, a da naravno i krevet može da se ugura u sobu sa eventualno jednim ormarom. Skoro da se podrazemeva da 90% vremena u blizini kompa bude hrpa smeća. Tu se mogu pronaći kesice raznih grickalica, čaše, flaše CocaCole, poneki tanjir a ko je pušač nađe se i jedno 4-5 punih pepeljara. Jesam li napomenuo da je u sobi uvek mrak?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.