
Epitet koji se dodeljuje nekoj izuzetno mladoj ekipi, a nastao je kao transformacija izraza spoj mladosti i iskustva.
Zlobnici bi rekli da aktuelna košarkaška reprezentacija Srbije predstavlja klasičan primer za ovu izreku.
narod sa kavkaza, zitelji jedne od bivsih sovjetskih republika. imaju neverovatne predispozicije da se profesionalno bave fudbalom, i to vrlo uspesno, narocito ako igraju protiv reprezentacije Jugoslavije/SCG/Srbije, ili timova iz istih.
u svakom slucaju bolji od nas...
mislim da je nasa reprezentacija jedina sa kojom azerbejdzan ima pozitivan skor...
a uskoro ce i Inter iz Bakua...
Pogledajte film! Molimo vas pogledajte ga! Film je vrhčina i svima se svideo, lepi glumci! Vidite li kako su lepi na bilbordima glumci? A..Hoćete pogledati film? Pogledajte film..
Jebo vas film. Ovoliko naporan, patetičan i dosadan marketing ne guraju ni ovi za nerealiti emisije po televizijama. Udaviste sa filmom u pičku materinu, da na prepad uzmete koji dinar. Godinu dana se najavljuje, predvidja, spekuliše, nagadja..U Brazilu kada bi snimili film o tome kako im reprezentacija ne osvaja svetsko u fudbalu, glumce, režisera, članove ekipe i njihove porodice bi javno linčovali, kamenovali i spalili. Kakva god da je priča, efekti, scenografija i štatijaznam šta sve.
Video sam one dve dobre ribe na bilbordima (i onog ziljavog sa kačketom), ali koliko god da su dobre neću da ga gledam, pogotovo ne u bioskopu.
Žargonski naziv za Ragbi 13 ( Rugby football league ). Sport nastao u Engleskoj 1895. Igra se 13 na 13 sa jajastom loptom i punim kontaktom a cilj je postići više poena od protivničkog tima za 80 minuta. Poeni se postižu šutevima na gol koji je u obliku ćiriličnog slova N i polaganjem lopte u protivnički esej prostor (essayer-pokušati) posle čega se dobija prilika za dodatne poene šutem na gol. Postizanje eseja vredi 4 poena a šutevi 2.
Aktuelni šampion Srbije je Dorćol iz Beograda koji je takođe i osvajač kupa. Naša reprezentacija beleži sve bolje rezultate u poslednje vreme što je posledica mukotrpnog rada ljudi iz saveza i klubova.
Nerado prihvatiti kakvu neprijatnu ili poražavajuću činjenicu. Teška srca pružiti ruku i priznati manje-više neočekivan poraz na rendom polju života. Doživeti razočarenje - što bi rekla svaka riba koja se ikada zajebala i pala na šarm jebenog Ivana Ivanovića. Ili Bosiljka, svejedno je.
U svakodnevnoj upotrebi, elem, izraz iz naslova se u neretkom broju slučajeva može sresti i samo kao "gorka pilula", a poslednjih godina u našoj zemlji najredovniji uzimaoci iste su - o, bolne li istine! - fudbalska reprezentacija i izvesni klubovi sa Autokomande, Đana Ivanović&Jebena Janković, kompletna državna Ekonomija i Privreda, i svi mi zajedno s njima.
Ima neko, fazon, dvaes' tona šećera na zajam? Vraćam za par godina...
• Još jedna gorka pilula fudbalske repke u kvalifikacijama za odlazak na SP 2038: Vojvodina uzela sva tri boda u Beogradu! Selektor Đoković: Ne mogu da vodim i zemlju i reprezentaciju istovremeno!
• Gorka pilula za Anu Ivanović u I-om kolu turnira u Larnaki: Indijka Izra Zadnjanalisti bolja u tri seta...
•Vučić: Srpska privreda kleca, neophodne gorke pilule!
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ma, kažem ti - Prof je super momak; lep, zgodan, pametan, pažljiv, obdaren...sve što bi jedna žena ikada mogla da poželi kod muškarca.
- Ali...?
- Ali...Ima tu neku nastranost pa stalno navaljuje da mu gutam, a to mi je, bre, toliko degutantno da ne znam da li mogu da ostanem sa njim!
- Pa, ništa, draga moja. Kad već kažeš da je toliko savršen, a ti progutaj tu gorku pilulu i posle uživaj u dolce viti...
Najveca laz kojoj se najvise vjeruje.
Kad kosarkaska reprezentacija gubi na 5 minuta do kraja 20 razlike,a ja mislim ako svaki minut budemo smanjivali 4 poena imamo produzetke :)))
U narodu srpskom, poodavno odomaćeni eufemizam za "one koji će najebati". Nešto kao ona famozna imena kojima su se pre 200 i kusur godina kitile indijanske poglavice u nadi da će tako zaplašiti svoje brojnije, moćnije i - ispostaviće se isto godina kasnije - GOJAZNIJE neprijatelje. Laskava titula koja se velikodušno dodeljuje svakoj novoj generaciji od strane one stare a uz, razume se, značajnu količinu problema i sranja koje joj je ova potonja ostavila u amanet.
I tako, dok nam naši matorci, profani i brojni ostali predstavnici te "iskusnije" ekipice uglas grakću kako je nekada bilo mnooogo dobro i išlo se, zamislite, "dvaput godišnje u Igalo" ( a ukoliko je sindikat to smatrao za shodno - i treći put ) a da je danas "očajno, užasno i strašno" jer "nema više Josipa, Broza i Tita", mi se zbunjeno češkamo po glavi i pitamo koji nam je kurac sve to trebalo, zašto smo uopšte jebeno i rođeni i trebamo li poput gorepomenutih indijanaca i sami da budemo istrebljeni, otplaćujući dugove naših predaka? Tja. I posle nas će doći neki novi nesrećnici...
Skraćeni spisak ajtema ostavljenih na korišćenje budućim naraštajima u Srbiji:
- 1 x nebeski narod
- 1 x Kosovo
- 1600000 x Orci...pardon, Šiptari...pardon, "kosovski Albanci"
- 1 x topla, ruska braća ( damage: 0, shield: 0 )
- 1 x BusPlus ( EDIT: jebeni; prim.prev.)
- 1000000 x nezaposlenih
- Bog zna koliko x bez osnovnog školskog obrazovanja
- 1 x Jelena Karleuša
- 1 x fudbalska reprezentacija
- 1 x košarkaška reprezentacija
- 1 x Miloš Teodosić ( pa, dodaj je jednom barem, pička ti materina štekarska... )
- 4 x godišnja doba ( to nisu mogli da zaseru )
- 1 x Kosovo ( Šta? Već je bilo, a? )
- 1 x bela kuga
- 1 x ubijeni premijer
- ? x dana bez struje, vode, šećera, ulja...
- ? x nesrećnih detinjstava...
I da vidimo, koliko još sranja može da stane na ovu planinu govana?
Свеопшти ултра - мегагигантски зналац из области спорта, с могућношћу проширивања и на друге гране живота. Његово мишљење се занемарује, јер се унапред зна да је глупаво, нереално и говњиво. Увек паламуди и филозофира као и јебени Пижон који не зна саставити реченицу, и који после изгубљене утакмице против типа Сан Марина каже да је задовољан игром, само нису имали среће. Која срећа 'леб те јеб'о?
Ликови у Жонпи фазону су класични мулци, приглупи поглед им се губи у даљини док смишљају какву ће нову имбецилску изјаву да кажу ужем или ширем аудиторијуму, после чега следи бацање гована на истог и терање кући.
- ФК Дероње су изузетан тим. Квалитетно склопљена целина, чак шта више. Јес' да су у купу изгубили 13:0 од Севојна, али фалило им је среће.
- Жонпи, каква срећа? Шта, фазон нервозан почетак меча? Напусти сахрану и бежи кући киселити купус.
Izraz naših sportskih komentatora za igrace koji su crne rase. Kod običnog naroda zvani čamuge, uglješe i slicno...
Reprezentacija Kenije je druga po količini tamnoputih igrača u timu. Prva je Francuska.
Толико се предозирати и оверити, да учиниш Горану Тробоку да не буде више најизгубљенији човек на свету. Толико се надрогирати, готово достићи стадион легендарног Нина Решића, те бити толико стондиран, да не мо'ж ни да отпеваш "Сунце ме пробудило, а у глави лудило". Чак ни у онако модерним шуљама какве је гос'н Нино носио на врхунцу своје славе (А трајала је мало дуже од Виљаш-Боашове у Челсију. Или Огњеновићеве у Реалу).
- Брате Џони, ал си ти јуче забо. Хаварија.
- Не сери бураз, не сећем се.
- Па и види се. Па освојио си Нинову награду матори. Још само да све распродаш и да завршиш у страћари и комплет си Нино!
Termin koji često koriste sportski komentatori, ali ljudi uglavnom ne znaju njeno značenje. Potiče od ruske reči "волшебник", što bi kod nas bio "čarobnjak"
Milojko Pantić
"...iiii... Piksi je na volšeban način poslao igrača "farana" u more, i asistirao za gol! 7:1, vodi reprezentacija Jugoslavije!! Sipaj, sipaj!"
Legendarni sportski komentator. Mrtva trka izmedju njega i Milojka Pantića. U svakoj disciplini.
Marko Marković je ladno jutros izjavio da će rukometna reprezentacija danas u Nišu, u prepunoj hali Pionir, igrati kvalifikacioni meč...
Jedino pitanje koje ume da postavi dosadni ortak, kada se ekipa skupi u nečiju gajbu da svi zajedno gledaju Mančester, bilo to premijer liga ili liga šampiona.
Pošto ga fudbal nikad nije interesovao, počinje da smara sa pričama o kolima, pičkama ili poslu, iako ga niko ne vidi i ne čuje, kao ni pauka u ćošku sobe. Kada primeti da ga niko ne jebe ni 2%, onda počinje da postavlja retorička pitanja o utakmici, na koja bi umeo da mu odgovori i Nole seksoman, ili počne da pretura po kući i zagleda u kvalitetna pića koja domaćin drži u regalu.
Iako ga niko nije zvao, došao je, jer je znao da će se svi tu skupiti.
Oni malo teži slučajevi ovo pitanje umeju da postave, čak i kada igra reprezentacija.
Liga šampiona, utakmica Lion - Mančester Junajted, 10 minut. Ekipa se skupila i uz pivo i kokice hipnotisano gleda u TV prijemnik...
DUDUK: - "Jel' gledao neko danas SAT?"
EKIPA: - "Nije..."
DUDUK: - "Da ste videli samo sajam u Ženevi... sve hibridni automobili."
EKIPA: - "Mhm..."
DUDUK: - "Kakav model je izdala Honda, neki CRZ, naslednik CRX-a..."
EKIPA: - "Aha..."
DUDUK: - "Dvesta konja..."
EKIPA: - "Ludnica..."
DUDUK: - "........."
EKIPA: - "........."
DUDUK: - "Ko vodi?"
EKIPA: - "1:1"
DUDUK: - "Jel' igra Vidić?"
EKIPA: - "Igra!!!"
DUDUK: - "A jel' on dao gol...?"
EKIPA: - "AMAN, 'OĆEŠ LI PREKINUTI VIŠE ČOVEČE??!?!"
DUDUK: - "Dooooobro, al' ste besni, jbt... Šta je, ne ide kladža, a...?"
Uglavnom lažan odgovor na pitanje: Imate li bubašvabe?
Ok, ako cela zgrada nema to je i razuman odgovor, ali ako jedan stan ima, ima ih cela zgrada, ne zaobilaze one nikog po partiskoj liniji, pa makar bili i članovi SPS-a.
Ljudi jednostavno ne žele da priznaju postojanje ovih štetočina, jer toga kod njih nema, a to što se u hodniku nalazi jedno desetak mrtvih reprezentativnih primeraka, koji su k'o omanji pacovi, nikom ništa. A u narodu se kaže, ako vidiš jednu bubašvabu, znaj da je tu još njih 'iljadu.
Valjda svo to negiranje leži u tome da ljudi ne žele da se za njih misli da su prljavi, štrokavi, da ne čiste stan, štajaznam.
- Komšija, evo ja sam došao da vam predložim da mi isprskamo zgradu protiv bubašvava, mnogo ih ima, postaje nepodnošljivo.
- Ja tih briga nemam.
- Kako molim?! Pa moja kuhinja je odmah do vaše, a špajzevi nam se spajaju.
- Ne znam komšija, nemamo bubašvabe.
- Komšo, pogledaj po hodniku, vidi ovu tamo k'o japanski kurčić je.
- Pa to iz vašeg stana i sami kažete da ih imate.
- Aham, nego vi definitivno nećete?
- Ne! Ponavljam, nemamo bubašvabe, a ni bubaruse.
- Ništa onda, doviđenja.
- Doviđenja.
:zatvara vrata:
-------
- (u stanu) :TRAS: Pička li ti materina švabska ona crna štetočinska! :odlazi kod komšije:
--------
- Komšo, znate šta, predomislio sam se u vezi sa prskanjem, koliko kažete da košta?
- A, pa ja nemam bubašvabe. :zatvara vrata:
Takvi u stvari ne postoje, osim mozda neke od sportskih nam reprezentacija, i to samo na kratko, al tu bi se vec govorilo o kolektivnoj, a ne pojedinacnoj slavi.Bbilo kako bilo, ova kategorija ljudi se velica od strane novinara i biva svrstavana u red mini-bozanstava, u njima vide jedini spas za ovu zemlju, jer nas oni predstavljaju na jedan totalno pozitivan nacin u celom svetu. Sama cinjenica da su oni bas "naseg porekla" je za njih vec pola uspeha, jer su "nasi ljudi" tako cenjeni svugde u svetu zbog svoje jedinstvene kreativnosti i nacina razmisljanja, koje nema dobru prodju na nasim prostorima al' zato preko grane ide ko alva.
Emir Kusturica - po misljenju domacih kriticara, novinara i mnogih drugih on bi vec trebalo da dobije Oskara za svoja ostvarenja, dok je u svetu on jedino poznat kao neko ko je vidjen kako lumpuje sa Maradonom.
JK- srpska Viktorija Bekam, kako se moze cuti u raznoraznim trendi emisijama; dok se u Francuskoj verovatno pojavljivala samo u humoristickim delovima casopisa ili delovima o prirodnim katastrofama.
Aleksandar Vucic - istripovao da je on neki satro diplomata svetskog glasa, probio se cak do americkog stejt dipartmenta. A jedino sto je mogao tamo da uradi jeste da trckara po parkovima oko same zgrade.
Rade Serbedzija- nisam bas sigurna koliko je nas, ali nam je poznat kao uspesni holivudski glumac po svojim brojnim ulogama (skk! zar se i statisti racunaju u glumce ).
Elem, imao je nekoliko uloga, obicno je glumi strance zbog toga sto je bio nesposoban da dovoljno dobro nauci engleski.
Oznacava nesposobnost obavljanja nekog zadatka. Kako zbog umora ili nedostatka ideje, znanja tako i zbog demoralizacije.
Frazu je lovckog porekla. Govori se da ako se divljoj svinji koja pliva potopi glava u vodu i udje joj voda u usi, ona se predaje.
Najcesce se koristi za komentarisanje sportskih dogadjaja.
Reprezentacija gubi 4:0 od Argentine:
- Predali su se nasi reprezentativci. Voda je usla u usi. Bice dobro ako ostane na ovom rezultatu, ako ne bude i 5:0, 6:0...
Utakmica protiv izuzetno slabog tima. Utakmica gde ne moraš da oznojiš muda da bi došao do pobede. Jednostano se prošetaš i laganeze odradiš očekivano.
Vaterpolo reprezentacija Srbije imala je rano jutros lakši trening u drugom kolu Svetske lige protiv ekipe Kine koja je pobeđena rezultatom 19:2.
Juniorska reprezentacija SFR Jugoslavije, zbog osvojenog prvog mesta na svetskom juniorskom prvenstvu 1987. godine u Čileu, nazvana, Čileanci. Ekipa koja je pobedila Argentinu sa 4-0, tim koji je izbacio Brazil, koji je sprečio dve Nemačke da se nađu u finalu, pobedivši ih obe, tim koji je u prve 3 utakmice dao 12 golova. Generacija fudbalera zbog koje i dan danas mislimo da znamo da igramo fudbal.
Epitet, koji je davao za pravo naciji da od A reprezentacije u budućnosti očekuje titulu svetskog prvaka. Sve to se nije desilo, naravno, zbog svih sranja koja su nam se dogodila par godina nakon toga, ali san o tome još uvek živi u Srbima, još uvek se svi nadaju da će neka generacija da ispravi tu istorijsku nepravdu i da će Srbi pokazati svetu kako se igra fudbal. Na ovom svetskom je bila stativa.
Primitivni narodni alko test. Nezavisno od veličine čaše, određuje potrebni nivo alkohola.
Kume da probaš rakiju, ja peko!
'Ajd kad si navalio ali samo dva prsta, puno je milicije, iovako imam više bodova nego reprezentacija na kvalifikacijama za evropsko prvenstvo.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.