
Izraz koji se koristi da bi se nekome stavilo do znanja da je izložen, napržen ili izbaronisan. Naravno pod uslovom da se primio k'o ciroza na jetru. Suptilna i elegantna zamena za "šta se ložiš majmune". Koristi se u situacijama kada u razgovoru učestvuju bar tri sagovornika ali se ne upućuje "loženom" članu već onom koji "loži".
Pera: E, jeste videli kako me je gledala ona crna malopre kada me je pitala šta ću od priloga u punjenu?
Žika: Ma skidala te pogledom!
Mika: Brate, pa nas dvojica juče bili tamo, pitala nas za tebe, zna da se družimo...
Pera: Kenjas?!
Mika: Ma keve mi, kao jel imaš ribu ovo-ono...
Pera: Pa znao sam, brate, stalno nam se sreću pogledi kada odem, vidim kako me gleda...
Mika: Kaže i da bi ti rado odradila dostavu na gajbu posle radnog vremena, ako me razumeš...
Pera: Au brale koji sam ja alfa mužjak! Pero trsitelju!
Žika: Miko, okreni prženicu...
Mika: cssss(zvuk prženice u tiganju) xaxaxaxa
Pera: Čekaj bre, kakva sad' prženica koji kurac jel' me lož...aaa mamu vam jebem!!
Izraz koji se koristi da opiše nekoga ko:
- je asocijalan (socijalno anksiozan)
- se pravi Englez
- je preokupiran nekom stvari
- je glup i nesposoban
- Treba nam još neko za dramsku sekciju. Pozovi onog Marka iz tvog razreda.
- Njega?! Ma, on je mutav. Progovori jednu reč u čitavom polugodištu. Baš bi on bio dobar za dramsku.
-------
- Gospodine, evo vam račun. 10 'iljada.
- Pa ja sam to već platio, zar se ne sećaš?
- Ne pravi se mutav. Plati, da ne zovem one gorile sa vrata!
-------
- Šta se ovo čuje iz susednog stana? Kakvo je to stenjanje?
- Ma, novopečeni mladi par. Onaj mužjak navalio k'o mutav. Kao da nije nikad jebao.
-------
- Ona Maja iz VII2 nije znala pokazati Englesku na karti. Koji debil!
- Ma, mala je mutava. Jednom se saplela o vazduh i pala.
Velika vecina nas se susrela sa ovakvom osobom, u osnovnoj ili srednjoj skoli, a nije retkost da nas maler zadesi u oba slucaja.
Na 'Pederka iz razreda' niko ne ostaje ravnodusan.
Po pravilu, njega obozavaju sve glavne ziljavuse iz razreda a takodje on je dobar ortak i sa onim najmracnijim koje jedino njega pustaju u svoj misteriozni svet.
Ako je osnovna skola, on ima piskav, iritantan glas, on preskace lastis sa devojcicama, on ne igra klikere i ne sakuplja slicice svetskog prvenstva u fudbalu, njega ne interesuju igrice, on nikada ne psuje i sto je neoprostivo, kupuje ruzicaste sveske sa Mini Maus na naslovnici.
Ako je u pitanju srednja skola, on je stalno na kafi sa najpopularnijim ziljavusama, one se bez stida presvlace pred njim u svlacionici (zbog cega je cesto tema razgovora medju ljubomornim muzjacima iz razreda, 'Brate dal se onom pederku digne kad se Ana presvlaci?), prezire da radi fizicko jer se znoji i nije nimalo vest sa loptom a radi jedino ako ga profesorka natera (ili natera kapitena i alfa muzjaka razreda da ga primi u ekipu inace nema fudbala). A posto ga glavni baja, nevoljno, silom prilika primi u tim nastaje vrlo interesantan dogadjaj - Naime, ako se igra fudbal, obe strane se cutke solidarisu da pederka sto vise napate, pa se tako muzjaci iz suparnicke ekipe izivljaju sutevima a 'pederkova' ekipa jedva ceka da ovaj primi gol pa da alfa muzjak podvikne tako da ga cuje celo skolsko dvoriste(jos ako je veliki odmor u toku, milina) :'PA NE MOGU DA VERUJEM, NIJE NI CUDO KAD NAM BRANI *OVAJ PEDERCINA, AJDE IDI U SALU MOLIM TE IGRAJ ODBOJKU S RIBAMA JA CU DA BUDEM GOLMAN IGRAC, AJDE U KURAC, MRS!
Ovo je sve propraceno pakosnim kikotanjem ostalih muzjaka koji s odusevljenjem pozdravljaju ovaj potez : "Hehe, bravo Mare, dobro si mu rekao, mamu mu pedersku, aj sad lepo da se podelimo ".
Na obe mature ne izgleda kao svi ostali mangupi.
On ima odelo koje mu ne stoji i ruzicastu kravatu a desava se da se nadje i leptir masna. Zbog toga izaziva podsmeh kod ostalih muzjaka ali na njihovo zaprepascenje, ziljavuse su (lazno) odusevljene njegovim stajlingom.
Takodje "Pederko iz razreda" ponekad zaintrigira i ostale muzjake iz razreda koji pokusaju cak i da se uortace sa njim. Zasto? Desi se ponekad da neko pusti buvu kako bas taj "Pederko" ima Natasine slike bez brusa, ili video klip kako se Sanja kupa gola.
Nazalost, taj ortakluk ne traje dugo, tj. traje onoliko koliko je potrebno muzjaku iz razreda da shvati da pederko zapravo i nema taj materijal, ili jos gore, ne zeli pedercina da ga podeli sa ostalima!
Takodje zli jezici se zaklinju da su ga videli kako pusi Aci Šapurini i Djuri Slindzi iza skole, i kako ga je matori Deda Ziva jebo u dupe. To nije dokazano jer im je bas u tom trenutku crkla baterija na telefonu ali, Boze moj, zar bi iko posumnjao u tako nesto?
Ovaj pojam se vezuje za stvari po pitanju kako se ponašati kada nabavite ženku ili mužjaka neke pseće (ili druge životinjske) vrste. Kada prostudirate da recimo narav i temperament imaju veze sa veličinom, pol u vezi sa načinom života, vlasnici dotičnih životinja mogu slobodno da iste metode koje su vežbali na životinjama provere na ljudima, jer u 90% slučajeva ono što važi za ženku psa isto važi i za ljudsko žensko.
Pr.1.
-Šta raditi kada vam ženka psa ne da spavate, stalno vas ganja da je šetate a vi samo želite da spavate ?
-Odgovor : Uvucite je u krevet sa vama, pošto je sa njenim vlasnikom ženka će se u krevetu primiriti i zaspati sa njenim vlasnikom, posle je možete izbaciti kada zaspi (samo važi u slučajevima kad je pas vrlo mali)
Pr.2.
-Šta raditi kada vam mužjak psa grize kablove od interneta ?
-Odgovor : Udarajte ga novinama po njušci dok to ne prestane da radi, onda mu recite kako je to fuj, grozno i onda ga pomazite da se smiri da bi konačno naučio da ne dira kablove.
-Sve ovo je takođe primenjlivo i na ljudsku rasu, samo naravno potrudite se da zamenite predmete navedenih radnji odgovarajućim objektima koji odgovaraju ljudskoj vrsti...
Ne ljuti se čoveče je igra koju smo kao deca često puta igrali sa ortacima i rodbinom. Sada, kada smo malo stariji, zagolica nas to što se neko tako brzo uhvati za oređenog čovečuljka.
Crveni- To je lik koji se maksimalno trudi da bude super dominantan. On želi da sve bude po njegovom kao i to da će sve uraditi da igra prvi. Lik bi opušteno popušio sam sebi po cenu da igra prvi i u svojoj glavi bi postao faca, a sve to bi radio pa makar mu puklo i koje rebro. On grabljenjem želi da dokaže da je alfa-mužjak. Drug Tito je uvek bio crveni čovečuljak.
Zeleni- Za zelenog čovečuljka se uglavnom hvataju vegetarijanci, ili pak muslimani, to im je u krvi valjda, ko će ga znati. E sad, ako se za zelenog čovečuljka uhvati neko ko nije ni musliman a ni vege, stiče se utisak da se za zelene čovečuljke uglavnom hvataju dileri, koji po svojoj prirodi posla imaju kontakt sa vutrom. Muamer Zukorlić je uvek zeleni čovečuljak.
Žuti- Za žućka se hvataju uglavnom furundžije, ali ne one agresivne, več oni emotivci koji se zaljubljuju. Ukoliko se za žutog uhvati neko ko nije peder onda se sigurno radi o tome da su svi ostali pokupljeni i da je to poslednji preostali čovečuljak. Elton Džon je uvek žuti čovečuljak.
Plavi- Za plavog čo`ečuljka se hvataju domaćini, preldžije, prave junačine koje ne žele sebe da stave u prvi plan kao ovi što se grabe za crvenog, već svojim delima na tabli pokazuju ko su i šta su. Taj će te obavezno skenjati ako te stigne, ali nikad ispred kućice, ukoliko nije poslednji. Kapa dole za plavog čovečuljka. Rade Lacković je uvek plavi čovečuljak.
Dodatne boje:
Beli- Totalni neutralac na tabli. Njega boli tukidid za dešavanja na terenu. On je tu da popuni broj ako treba ili da zadovolji nečiji ego time što će dozvoliti nekome da ga pojede, mada neretko se dešava da beli baš pobedi u ovoj igrici. Čeda Jovanović je uvek beli čovečuljak.
Crni- Jebena metalika, a ako se desi da onaj koji se uhvati za crnog nije metalika, onda još uvek nije otkrio da je metalika. Njemu je cilj da pojede što više takmičara na tabli po cenu da sa jednim istim tera do kraja igre prolazeći u krug iznova i iznova. Nataša Kandić je uvek crni čovečuljak.
Navijačke boje takođe imaju uticaj na odabir boje.
Veoma interesantna grupacija. Kad bi duze posmatrali kretanje copora, primetili bi koliko psi imaju navika i osobina slicnih ljudskim (ili je obrnuto?). Fali im samo da progovore.
Uobicajeni clanovi su:
-Glavni: Muzjak. Ni mlad ni star. Uglavnom najjaci. On odredjuje pravac kretanja copora, ostali ga prate. On odredjuje na kog ce biciklistu ili automobil da se zalaje. Kad on stane da pisa, ceo copor obustavlja kretanje. Pri nailasku na nepoznatog psa, on je taj koji vrsi proces identifikacije pola istog.
-Zenka: Uglavnom trckara uz glavnog, i dosadjuje mu (osim kada glavni ima, hmmm...potrebe). Jedina ne shvata zakone lajanja, medju kojima je glavni da kada biciklista ili vozac automobila napusti vozilo, mora da se bezi.
-Pistavci: Stenci. Kao najmladji i najmanji, vole da budu u centru paznje, pa stalno trckaraju ispred glavnog, a kad se laje, oni vole da budu najistureniji, i ispustaju pistave zvukove, i obicno se u zanosu preture preko dupeta.
-Matori: Ovoga mrzi da zivi. Obicno hramlje na jednu nogu, mada mu to ne smeta pri bezanju. Namcor. Da ljudi mogu da glume pse, ovoga bi glumio Dzek Nikolson.
-Radoznali: Taj mora da proveri svaki kontejner ili kutiju. Uvek se negde zagubi, u potrazi za koskom, koju ako pronadje, glodje u tajnosti.
Osobe koje vam uporno govore da nemate tremu. Pred svaki ispit, nastup ili bilo kakav veliki događaj u životu naći će se pored vas barem jedna ovakva osoba.
Vi i sami shvatate važnost toga da budete opušteni, koncentrisani i nemate aman ni zrno birge i potpuno se samouvereni. Onda se nadje neka tetka Cana koja je svratila kod tvoje keve na kafu i krene da trtlja kako je ne treba razmišljati šta će biti ako padneš, kako je njena ćerka Ružica veliki tremaroš a kako je ona bila uvek tip osobe ladan ko špricer u njene dane itd. Krenuli ste na ispit i dalje se preslišavate u sebi. Čekate tramvaj. Sećate se svih opisa međuspratne konstrukcije, znate sve proračune za dimenzionisanje elemenata i mirni ste. Onda se zapitate kako je ona Ružica završila onu medicinu a stalno je paničila? Ako si učio ne možeš da zaboraviš. Sedate u tramvaj i odlučujete još malo da se preslišate. Kreneš da se setiš kako se crta detalj prefabrikovanih stepeništa sa obraznim gredama i...ne možeš da se setiš. A skriptu nisi poneo. Pomisliš ma znao si to, setićeš se, a uostalom neće možda to biti. Kreće blagi napad treme. Izlaziš iz tramvaja. Pokušavaš i dalje da se setiš. Ulaziš u salu a ostalo je samo par mesta. Uznemiren si i pokušavaš da zaboraviš na Canu bakcuza, senilnu Ružicu i glupi detalj. Ispit je podeljen. Otvaraš papir. Zadatak: nacrtati detalj prefabrikovanih stepeništa sa obraznim gredama. Kuneš Canu afekotm novokomponovanim psovkama. Pokušavaš da se setiš. I dalje ništa. Seme treme koje je posejano je iscvetalo u ogoman trnovit žbun. Nekako si završio ispit. Besno predaješ rad. Vraćaš se kući. Keva te pita kako si uradio, a kaže pitala tetka Cana da joj javi. Ćutiš. Uzimaš patike i ideš na basket sa ortacima.
Događa se na egzotičnim, toplim i osunčanim mestima u blizini vegetacije i vode. Ritual počinje tako što ženka izloži svoje sočno, mišićavo i od estrogna natečeno telo na pesku. Naizgled bezbrižno i bezazleno nezainteresovano u pufnastom bikiniju ona očekuje gomilu mužjaka da je zaskoče.
Po pravilu, oni najlakši su i najbrži. Možda će jebati a možda sveću držati, ko zna kakva im je karma danas dodeljena. Dođoše, osetiše vlažnost i vrelinu njenog tela, napališe se i krenuše … Lobotomisani testosteronom guraju se bliže ne bi li je malo odobrovoljili da napravi jebozovni pokret pristanka. Konačni cilj je munuti joj ga duboko do potiljka, napravilti joj crampie od koga se neće oporaviti i veselo se odvući do prvog ´lada da se priča sačuva od nezaborava.
Ona ih prihvata, ne seksualno, samo im dopušta fizičku blizinu i polako počinje da se upliće oko njih, a njihovoj radosti nema kraja. To je znak koji ih je obasjao. To je ono čemu su se nadali. Jebaće. Nisu ni slutili koliko je to lako. Čak i oni koji su poneli sveće, za slučaj da ih zadesi nesrećna uloga lučonoše, pobacaše ih. Svi će jebati.
Ludo klupko je sve brže, ona se sve više uvija, ali pičku ne da. Uvija se i jako steže jednog lakog mužjaka. Obradovao se. Odabran je. ON JE TAJ. Ona steže još jače, a njemu je sve teže da se namesti i smesti joj ga, blizu je ali je preslab da se odupre zagrljaju. Ona sada steže još jače i on više ne zna gde je pička. Ne zna više ni gde mu je glava a gde kurac. Stisak se pojačava, a lakom mužjaku sada više i nije stalo do pičke jer ne može disati i jer mu rebra i kičma tiho pucketaju. Ona nastavlja da steže … i steže … Konačno, ništa više nije osećao, samo tupilo i belilo i sve mutnije, sada beznačajno, saznanje da nije jebao i da se nešto neshvatljivo desilo… Ona steže i dalje … stezala je sve dok nije iscedila sve što se iz živog bića iscediti može. Tada je njegovo belilo pred očima zamenilo crnilo …
I taman se oblizala zaskočio ju je drugi laki mužjak, pa treći i ko zna koliko njih je završilo u crnilu da je mrtvim očima gledaju, ali sa unutrašnje strane. Da sve ne bi bilo uzalud, poslužiće kao energija za njena jaja. Žrtva za budućnost. Pitanje je čiju. Na kraju, ona će pičku ipak dati jednom težem mužjaku koji upravo dolazi sa gomilom lakših koji će mu držati sveću. Ako imaju više sreće od junaka ove basne.
Svojevrsni dodatak, ili što bi se po novom reklo, aksesoar, bez kojeg je nemoguće uopšte kročiti na plažu. Što se izgleda čitateljke tiče, uložen je natprirodni trud, da sve bude valjano i spremno za leto. Pripreme su vršene još od martovskog izdanja Kosmopolitena. Mama je još prošle godine podigla kredit da investira u budućnost svoje ćerke, tako što je tu i tamo štrcnuto po malo silikona ili kolagena. Ovogodišnji je otišao na kosu, nokte, trepavice i svu potrebnu opremu za plažu. Našao se po koji dinar i za knjigu, jer kažu, ponovo je znanje na ceni.
Titula "za plažu" ne može pripasti bilo kojoj knjizi. Zamislite zanosno žensko biće, odeveno (verovatno samo u donjem delu) i okićeno po poslednjoj modi, kako u rukama drži "Poniženi i uvređeni" u dosadnom, sumornom teget omotu, sa požutelim stranicama. Pa ne ide, jednostavno se ne slaže! Knjiga mora da prati trendove, slova i font moraju biti luckasti, baš kao ono "L" ili "V" na torbi za plažu. Boja knjige mora da se slaže sa kupaćim kostimom i akrilom na noktima, a naslov mora biti bombastičan. Potencijalni mužjak koji će krenuti u lov, mora samim pogledom na knjigu, da stekne određeno mišljenje.
Knjigom se daje do znanja da je čitateljka opasna vatra i ko se sa njom igra, sigurno se i opeče. Ona je samostalna, slobodoumna, velikodušna, pomalo sebična, zrela, ipak detinjasta, sanjar, sa obe noge na zemlji, divlja tigrica u krevetu, ali ipak konzervativna deva, koja čezne za vođenjem ljubavi, dok zubima kida delove odeće sa svog markantnog muškarca. Ona je tradicionalna, pak prati dvadesetprvi vek u koraku, čak je i par koraka ispred. Nije na odmet da naziv knjige sadrži i neku svetsku metropolu. Time se daje do znanja da je čitateljka svestrana, ambiciozna ličnost, koja razmišlja globalno. Ispod naziva obavezno mora stajati da je knjiga bestseler, jer kako čitati nešto što nije u trendu?
Tako se kojekakve "Kupoholičarke" i "Tračare" povlače po pesku i ležaljkama i naravno nikada, ali nikada ne budu pročitane. Možda to i nije tolika šteta, jer je verovatno bolje ne pročitati ništa, nego umarati oči na ovakvo štivo. Na kraju letovanja, knjiga se odbacuje još kod prve kante za smeće, da se oslobodi mesto u koferu za magnete za frižider, a naša junakinja svoju ljubav prema ovim, nadasve, brilijantnim literaturama neće pokazati, sve do jula naredne godine, kada će na red doći neka nova "Đavolica", "Misica" ili nešto slično. Samo, još jedna napomena za muškarce, nikada, ali nikada, ne započinjite priču sa ovim devojkama "preko knjige", jednostavno, dalje od naslovne nisu stigle, a vi ne želite sagovornicu, koja je u trenutku iznervirana jer misli da je glupa.
Mogući nazivi ovakvih knjiga:
"Ljubav jedne anoreksičarke u Rio de Žaneiru"
"Kleptomanka u Luvru"
"Muškarci vole drolje"
"Bulimijom do njegovog srca na Baliju"
Zene imaju multiple paralelne percepcije, pa im se moze da rade vise stvari istovremeno, to zabavlja njihov lucidni mozak.
Narocito se misteriozni magnetizam izloga ispoljava u prisustvu njihovih muskaraca.
Izlozi su idealni za tu vrstu uzivanja jer omogucavaju zenama da istovremeno:
-snime krpice, stvarcice, djakonije odevne i obuvne.
-daju do znanja muzjaku, sta im se narocito dopada, kako bi covek znao sta tacno da im kupi, da ih "iznenadi" i obraduje.
-skeniraju kroz izlog smizlave butikasice (citaj konkurenciju) da vide kakva je trenutno aktuelna situacija u montiranju i govoru tela.
-ogledaju se, celu svoju figuru, pod svim uglovima, coskovima, prelomljeno, uvelicano, u raznim bojama, osvetljeno ili potamljeno, sve u zavisnosti koliko su dizajneri izloga bili mastoviti.
-hvataju tudje poglede u odrazu, koliko ih drugi gledaju i poglede svog muskarca, koliko gleda druge.
-verovatno im izlozi sluze i kao specifican medijum za citanje misli, recimo koliko je njihov muzjak spreman da istrpi i da se zrtvuje za njih, ubijajuci se od dosade, sto mogu procitati po faci trenutak kad krece da ga hvata neizdrz.
*Sve i jos po nesto rade istovremeno i simultano, a ujedno pamte najsitnije detalje predmeta u izlogu, dok muski mozak, kad bi se potrudio, tesko da bi zapamtio i krupan kadar celog izloga.
Ja sad kao jedan bedni duplikat, iako sasvim pristojno složen, ne mogu baš reći kada se to desilo ali mislim da je bilo one treće noći po Novoj godini ili tri noći pre, ne znam, al znam da ga je votka očistila do kraja, mada nije ona kriva, bila je samo pista, pomagač, i vodič i tada je transcedencija mogla lagano da se obavi negde u progradskim njivama, na ničijoj zemlji, koje ni u katastru, volšebno, nema. Tu se to obavilo, čim se šuma sikamora razišla, nad gradom blizanačkog imena, među smrznutim granjem i tvrdom zemljom pod Velikim i Malim kolima koja su se okretala i jurila jedno drugo - ah veseli medvedi, pa su odjednom zastali, stresli se i ogolili u dva pauka grdna: pauk veliki ženka i pauk manji mužjak koji se koprca u njenom smrtnom zagrljaju i trese zvezde sa sebe, malobrojne, zglobove, u ropcu, dok ne ostane da visi u njenim čeljustima ispražnjeno sazvežđe i medveđa koža.
I sve je posle nestalo samo ostade da titra isprekidana granica malooznačenosti u nekom nebljom primitivnom fotošopu - undo opcija onemogućena - nego samo bledi nestalošću ta ljuštura, prazna košuljica ostala iza te kratke i grozne igre.
E tada se nešto desilo i ovde dole, ali ja kao jedan, ajmo reći, beležnik, pogled osvešćen, programčić ostavljen da završi neke birokratske poslove koji se tiču buđenja, uspavljivanja i ulupavanja preostalih 18000 do 19000 okretaja oko svoje ose to ne mogu opisati, samo znam da je bilo grozno i ogromno i ne do bog nikom a daje ga svakom, zlobnik.
Nekao sam sišao u grad, pomalo iscepan, prljav, iscprljen i teturav, sreo sam davnog druga kojeg posle toga uopšte nisam viđao: on je bio kivan na nekog i stalno je ponavljao a jebem ti, ne sme čovek ni da se napije, jebem ti život, jebem ti sve, šta je ostalo čoveku, jebem ti život, kapirao sam da teši možda mene pošto ko zna kako sam jadno izgledao, mada je meni već tad bilo svejedno, čak mi je bilo i smešno i drago da gledam to njegovo psovanje i prenemaganje.
Posle se votka vratila po poslednji trzaj pa sam hteo nešto da bacim u potok, neki trokraki predmet, kao amajliju neku, znam da smo se malo rvali i ubeđivali i nekako me je sprečio i tutnuo to nazad u grudi, tu poslednju kartu.
- Ah gde je nestao onaj veseli zbunjeni seoski đak svjetlokosi i očiju plavih?
- Ne znam, pogrešnog čoveka, da ne kažem projekciju pitaš, mada razumem otprilike o čemu govoriš, mogu donekle da shvatim ali tek ovlaš i dodirom... Uostalom nije loše ni ovde da ti kažem, u ovom limbu – ja to tako kapiram, nisi gladan, nisi žedan, sve je manje-više ok, samo što shvataš da je to manje-više ustvari užas jedan neopisiv... Probaj sa nekim Brankovim mostom, ja sam drugoj feli dodeljen, ovim mirnim gasiocima, taj tvoj je roknuo u beton čini mi se, pre neki tries godina...
Imaš sreće, ti primerci se više cene...
Poreklo:
To je rumunsko mitološko biće koje se rađa svakog oktobra. Naziv vidra potiče od rumunsko-kineske reči turskog porekla ''VEE DRAJ'' što u prevodu znači biti opasan inače na zemunskom se ovo biće naziva i ''DRAVI''. Vidra se prvi put pominje u rumunskim rukopisima (iz kojih je Vuk Karadžić maznuo slovo DŽ) iz 1478. godine, tu se pominju ogromna stvorenja koja lutaju Transilvanijom ostavljajući iza sebe pustoš i ruševine. Kralj Bezmud I je pokrenuo veliku hajku na ova čudovišta ali su ona nestala negde po Balkanu, verovatno u Srbiju gde su se kamuflirali medju svinjama.
Vidre same po sebi predstavljaju veliki strah za Rumune i ako su ih pripitomili i počeli da ih koriste k'o Srbi svoje svinje.
Migracije:
Svake 40. godine vidre odžavaju svoj festival ''Vidromanija'' u Stambolu gradu gde jedu jabuke premazane katranom posle čega se takmiče za najbolji prdež i najlepši glas među vidrama (i Grandovim zvezdama).
Skriveni horoskopski znak u rumunskoj mitologiji je vidra koji važi samo za ljude rođene u oktobru prestupne godine između prvog petka i treće subote od 22h do 03h. Prema verovanjima astrologa ti ljudi ovladavaju supermoćima ali će (nažalost) biti slepi i moraće da nose rudarske šlemove ceo život.
Razmnožavanje:
S početka januara svake godine počne sezona parenja među vidrama koje ne prestaje nikada. Sam proces obavlja se tako što mužjak prebije ženku kamenicom i potom joj izluči svoje spermatozoide na slepoočnice. Tu nastane ogromna krasta koja pukne nakon 7-11 nedelja i ispadne od 17 do 423 jaja vidri.
Mladunče:
je veoma napredno, a dokaz tome je da posle 2 meseca dostignu pun rast i već pune svoju majku i nastavljaju svoju lozu (nisu čuli za incest).
Ishrana:
Svake prestupne godine se hrani kerovima, a kada joj je slava tad smaže neku kamilu (posti). Hrane se i malim Rumunčićima koji znaju napamet preko 442 vica. Napadaju huligane i siluju matore babe. Jedu i (prvotimce FUDBALSKOG KLUBA) Rome. Piju pivo ispred dragstora sredom i nedeljom ujutru i uveče.
Veličina i težina:
Teške su između 13 i 48.548879 kilograma i visoke u zavisnosti od plime i oseke, a to može biti odprilike od 0.1 m (tkz. bogalji) do 1.12 (tkz. patuljci Mikići).
Postoji 5 vrsti vidri:
1.Rumunika Rumunkaitis - Ima tamno krzno i oštre zube, u glavnom ide da gleda mečeve Rumunije u kval. za SP i EP u fudbalu(nogometu, špicošutu, šutošpicu)
2.Gorilazes Rumis - Ima svetlo krzno i male zube, hrani se malim Rumunčićima.
3.Ajnsšaus Herberkentuas - Krzno na tufne i krezava, napada povampirene babe koje jure po selu.
4.Transilvanijska kobra - Najopasnija vidra koju je iko ikada sreo! RAzne legende su vezane za ovo čudovište koje krade pare iz kasice - prasice i čini mnoge zulume po Transilvaniji.
5.Matićikus Dunavusis - Slepa vidra, u rumunskom narodu poznata još kao i ''Philips Wishnic'', ume da svira gusle.
Pravila za retarde, slepce i nepismene.
Ona pravila koja nisu napisana, već se podrazumeva da se primenjuje.
To samo lud čovek može da poštuje pošto se sve na kraju svodi na moju reč protiv tvoje, a to je pičvajz, pošto ja jebeno zam da je moja reč sigurno bolja od tvoje, pa da ga jebeš, a ti isto tako nisi dovoljno inteligentan da priznaš, već ko baobab stojiš pri svom šupljem stavu da se ja iizdrkavam jebote znači....
Znači, Vuk Karadžić je rekao da se čita kao što je napisano, a ne da si čita kao što je nepisano, stoga poserem vam se na vaša nepisana pravila, politiku pevanja na javnim mestima i jebeni bonton. u kurac više sa tim nazovi vaspitanjem kada se sve svodi na jebeno strahopoštovanje i nekakav hibridni mutirani patrijarhat gde se podrazumeva da ćeš da ćutiš dok te karaju i ostaviš tri kašike supe na dnu tanjira kako bi pobogu domaćica imala više da pere.
EEEEEJJ BREE!
Znači ako na javnom mestu jebeno ne piše da je zabranjeno pušenje (čitaj) C I G A R E T A, već samo nedefinisano pušenje, slobodno zapalite pljugu i pravite se blesavi kada krenu da vam drve kurac o kućnom redu, kurcima palcima i svemu tome. Recite im ko je Vuk Karadžić, Dositej Obradović, Jovan Deretić i Gaša Knežević pa nek oni sami sa sobom zabranjuju pušenje.
Jebene diskriminacije zdravih seksualnih radnji i narkomanije. Pobodi mi jebenu metluu dupe, samo još to fali.
Ovo se sve može jebeno lako preneti na primer monopola. Recimo da se igra monopol u tri igrača.
Igrač jedan ima u posedu plave, ljubičaste i zelene teritorije (na zelenim i plavim hotele, a na ljubičastim po 3 kuće).
Igrač broj dva ima crvene (hotele), kaki oker (po 4 kuće), žute(po 4 kuće) vodovod, elektrodistribuciju i zapadnu železničku stanicu.
Igrač broj tri ima braon komplet sa hotelima, tri železnice i jeednu karticu za besplatan izlazak iz zatvora.
Partija je odavno zašla u završnu fazu i prvi igrač stane drugom na hotele na crvenim poljima. Nema da plati, a ovaj kako zna da je prošla opasnot po njega u ovom krugu odlučuje da mu oprosti te da mu prvi duguje i isplaćuje kada dobije pare nazad.
Treći stane na svoju železničku stanicu, a prvi opet stane drugom na žute 4 kuće. Ovoga puta drugi isto odluči da mu oprosti, pošto mu poljima taman prilazi treći, te ako ne primora prvog da prodaje svoje hotele i kuće kako bi vratio pare, postoji šansa da se treći prvo opeče na njega, tj. drugog, i onda bankrotira na kućama prvog igrača. Prvi odlazi u zatvor, drugi staje trećem na hotele. Kaže trećem kako neće da muplati nego će mu pare dati prvi kada izađe i zatvora pošto mu duguje etc. Treći nije pao sa kruške i naplaćuje dug u kešu. Prvi ne baca dve iste kocke i ostaje u zatvoru, gde mu je kao i svakom građevinskom mafijašu bolje negoviršlama u sopstvenom kurtoun. Drugi igrač baca 1 i 1 = 2 i ponovo staje trećem. Ostaje sa malom zalihom para, čeka trećeg koji ga vešto eskivira odlaskom u zatvor.
-Što ne iskoristiš brejk aut of džejl for fri kartu?
-Bole me baš kurac da koristim, aj teraj se.
Krv je vrela, prvi izlazi napolje i staje na slobodan parkin bacivši šesticu i četvorku. Drugi baca kockicu i staje na zelene hotele prvog igrača. prodaje svoje kuće i hotee, ostaje mu još neznatna suma novca. treći kulira u tvorza dok prvi staje trećem na sobe i plaća pošto je ppun keša. Drugi se tek tada jebeno seti da mu prvi duguje kvarcilijardu buđona i kreće da se dere. Prvi se kao ne seća, a trećeg baš zabole kurac za obojicu. Svađa se nastavlja još jedno 45 minuta kada samouvereni pobesneli drugi odlučuje da nastavi tako pštećen da igra. baca kocke i staje ne plava polja od prvog igrača. Tu ustaje, ruši tablu, prvi ga prebije, a treći izvadi tukei i trla mu ga po čelu dok ovaj psuje.
Onda dođe četvrti sa basketa i kaže:
"Tako vam je to kada poštujete nepisana pravila, balvani jedni".
Alfa mužjak, al samo ako vozi alfa romea, što je retkost; glavna lovina oblika života tip Fudbalski menadžer i tip Vazduhoplovna eskadrila.
Primerak mužjaka koji se obično može videti u Beogradu na potezu od fudbalskih hramova na Topčiderskom brdu, pa do mesta zvanih Hajat viđen si na obalama reka (čitaj: splavovima).
Njihova osnovna karakteristika je zakržljalost i to pod obavezno psihička, a vrlo često i fizička.
Ovi primerci su bili dovoljno perspektivni, što znači da nisu dešnjaci sa dve leve noge, da bi ih kao potencijalnu lovinu zapazio neki Fudbalski menadžer.
POSTANAK:
Fudbal je najpopularnija sportska igra u svim predelima naše mile nam otadžbine na brdovitom Balkanu. U svim krajevima mladi mužjaci udaraju loptu, s početka isključivo iz igre. Vrlo brzo se kod dosta primeraka razvije svest o lagodnom životu i međunarodnoj slavi profesionalnog fudbalera. S toga oni nastavljaju da šutiraju loptu u lokalnim klubovima beton ili pastirske lige. Oni perspektivni, postaju laka lovina profesionalnih hijena zvanih fudbalski menadžeri, koji u njima vide vrlo isplativu investiciju. Hijene ih ispulenišu, obećavajući im sve ono što je bitno jednom mladom mužjaku, koji nije Turoperater, u periodu između poslednjih bubuljica i prvog brijanja. Tako ispulenisane, hijene ih dovode u neki od velikana sa Topčiderskog brda, radi njihovog reklamiranja, a samim time i skoka vrednosti investicije. Reklama se obavlja uz pomoć najprestižnijih Pi ljara, koji im pomažu i da upoznaju čari velegrada npr. mesta zvana Hajat viđen si, koja su tako drugačija od pastoralne atmosfere u kojima su odrasli.
Perspektivnije i vrednije investicije se šalju u reprezentaciju radi još većeg skoka njihove vrednosti, dok ostali najčešće imaju samo jednu eskurziju u Evropu u kvalifikacijama nekog evropskog takmičenja, ali bilo je i srećnijih koji su imali i više evropskih eskurzija.
Obzirom da su perspektivne investicije, ovi primerci mužjaka su glavna lovina ženki iz borbene formacije pod tajnim imenom Vazduhoplovna eskadrila.
PRESTANAK:
Uobičajeni način prestanka je uvaljivanje primerka od strane fudbalskog menadžera nekom klubu u pizdi materini za koji su čuli samo kladioničari hipsteri, koji prate fudbal od najnižih liga.
Do drugog način prestanka dolazi u slučaju izrazite nerentabilnosti investicije (čitaj: fudbalera u usponu neće ni fudbalski klubovi iz najniže lige, najudaljenije pizde materine). Tada fudbaler u usponu okačinje kopačke o klin i započinje ugostiteljsku ili pekarsku karijeru.
Лик кога је врло згодно имати крај себе у тучи. Није да он зна да се бије, баш напротив, задњи пут је ударио човекa у обданишту и то пичкастим шамаром вероватно због тога што је дотични рекао магнету да су порцуланаци боље играчке од барбика. Јебени Џаред Лето од човека у комбинацији са убер геј фризуром и стилом облачења прикладним уз фризуру. Онај лик коме су све девојке око њега другарице.
X: Брате брзо, Маре упао у неку фрку! Идемо!
Y: Ево крећем одма'! Милораде, oооувај Микси! Долази овамо идемо да се пегламо!
Милорад/Микси (субјекат дефиниције): Еј брате, па неее знам...
Y: Ајде бре зајеби те геј форе! покажи свету да ниси гејча и да си прави ужјак!
Милорад/Микси: Па доообро. Хајдемо.
X: Ма шта ће ти овај мýшкарац? Погледај га, нема га ни 50 кила! Где ће он да се бије?
Y: Неће ни да се бије, Човек је магнет за песнице, има ови педери да наскачу на њега а ти ћеш да сачуваш ту њушку тако лепу па сутра идемо балавице да гањамо, хњо хњо хњо!
X: А, то! Јашта, хехе...
Čovek krajnje svestan situacije i vremena u kom živi, godinama sistematski razjebavan od strane svih mogućih sistema (obrazovnog, pravnog, policijskog...), ogorčen i nadrkan na sve žive. Vremenom tu nadrkanost zamenjuje krajnja kurcobolja, pa naš baja bez mnogo pardona počinje svima da sasipa u lice sve što misli, bez obzira koliko to bolelo i njega i druge.
Bolno iskreni tip sedi u nekoj užegloj šoferani i ispija n-ti špricer. Prilazi mu hipsterka koja je tu verovatno ušla da pita koliko je sati pa ga se setila jer je od njega prepisivala zadatke u gimnaziji:
Hipsterka: Mogu li da ti se pridružim?
Bolno iskreni tip: Ako baš moraš.
H: Zašto si tako neljubazan? Mogli bismo negde zajedno, baš se dugo nismo videli. Ja inače izlazim u malo urbanije klubove, pa ako si zainteresovan?
BIT: Pa ne trebam ti ja. Tebi treba neki alfa mužjak da te voza u ganc novoj mečki i mesecima izvodi na skupe večere pre nego što mu daš. A ja sam čovek sa planine, željan pičke ko slanine, tako da ukoliko ne želiš da te ovog momenta pričvrljim uz vrata muškog vecea i otrsim te ko kobilu možeš slobodno da napustiš moje prisustvo.
H: Ne mogu da verujem da si ostao ista ona seljačina! Idem ja!
BIT: 'Ajde ti, ja moram da sačekam da se magle i ružičasti slonovi raziđu. Vidimo se!
ENJOY, bješti neon. Neko je skoknuo u ofsajd budućnost i doneo gomilu strašnih uspomena. Mudre su i poučne. Predskazanje trajektorije serpentine kojom će civilizacija gmizati. Dakle, ENJOY!
Slike društvene disocijacije, beskonačno naporne dokolice, dekadencije bez kriterijuma i granice, involucije svih vrednosti, potpune dezorjentisanosti pojedinca i krajnje društvene atrofije do bezobličnog rudimenta. Svi problemi su rešeni, pa čak i oni sofistički, ljudima preostaje samo da uživaju.
Degeneracija ljudskog bića se koriguje implantima, protezama, graftovima i veštačkim organima a nesavršenost mašina se koriguje time što su one sve humanoidnije i socijalnije. I što je ljudsko biće kibordskije a androidi replikantsko humanoidniji pozorište je zanimljivije. Teško shvatljivo tvistovanje za boeme. Za inženjere je to samo puki izazov i mlaćenje para uz okačenu poruku: mi to možemo a vi napišite ode i poeme o fenomenu ako će vam biti lakše. U prevodu, možete da ga duvate, odosmo mi dalje. Napravićemo vam pičketinu po želji sa pravim feromonima. Merlin Monro, Adrianu Limu ... koju hoćete ... pa ćeš i ti masni, cvikeravi, ćelavi bubuljičavko od metra+žilet sa Jogurtovog avatara jebati vrh pičke. I što je najvažnije za tebe, tvoju sujetu i mačoizam, one će biti uverene da si ti alfa mužjak planete, njeni feromoni će ti parati mozak ali će ona sama biti gluva za feromonski ples neuronima jer tvoji feromoni su realno grozni. Ona će zubima parati sopstvene i tuđe vene samo zbog tebe i na kraju, umreće zbog tebe. Toliko je moćan taj naš softver. Odoli ili ENJOY. Apdejtovanje ili zamena starog modela za novi uz 50% popusta. Godišnje dopunjavanje rezervoara feromona – gratis! ENJOY!
I taman da neshvaćen upadne u ofsajd prošlosti i zaborava – dobićemo nastavak. Nastavak kao novus spiritus movens ili memorijski rifreš prošlog dela ili optimistička korekciju ili možda najavu novih ciklusa tame i dekadencije. Biće da je ovo poslednje. Očigledno neko to zna. Neko je ponovo bio u ofsajdu budućnosti.
Dno metropole budućnosti je identično dnu metropole srednjeg veka, roštiljijada, gatanje, zabava, tezge, cirkus, jurnjava, ubistva ... Na višim spratovima su režiseri života i smrti. Bogovi. Oni stvaraju, kreiraju, planiraju, programiraju, repliciraju ... I baš kao što bi običan smrtnik stao pred Bogom i naravno zatražio poboljšanje i produženje života, replikant je to isto učinio pred svojim stvoriteljem. I baš kao što bi Bog odbio takve zahteve običnom čoveku, stvoritelj je odbio replikanta. Zaigrali se Bogova.
Nešto mora da se citira i u originalu, jer original je jedan jedini. On je savršen i nedodirljiv. Dakle: „All those moments will be lost in time like tears in the rain“. Voleo bih da imam um autora ove rečenice, mada sam sasvim zadovoljan i sa ovim kojim osećam njenu lepotu, poruku, značaj ... I to je nešto ... ili možda nije ... jer će svaki blistavi trenutak, svaki orgazam, svaka pobeda, uspešno rešena jednačina, uspešno očitavanje, merenje, pa i svaki poraz i gubitak, nestati u beskraju vremena kao suze na kiši. Ali dok kiša ne padne ... ENJOY!
Blade Runner 2
I: Rečenica koja se izradja nakon neuspešne kupovine garderobe. Uz to je račun proizvoda izgubljen, naravno.
II: Izraz nezadovoljstva prema parčetu tkanine koje si dobio na poklon.
Osoba ženskog pola se nalazi u "Zari". Oči su otvorene u izuzetnom luku, kao u buljine. Jezik je blago izbačen iz usta. Nekoliko kapi usne tečnosti polako se sliva niz njega.
Kada ugleda parolu "50% sniženja" počinje da dahće kao mužjak francuskog buldoga kada u avgustu juri ženku sa tendencijom da joj napravi mladunčad. Prilazi bulumenti ofingera na kojima su nakačene majice.
- Ijaoo što je lepa ova maja, još je na sniženju!
Zaslepljeno kupuje nekoliko komada misleći da je uštedela značajnu sumu novca iz kućne kase, koju naravno muž investira.
Toliko je odlepila da nije ni isprobavala modele.
Dolazi kući i shvata da joj se pola ne svidja, druga polovina je neodgovarajućeg broja, a ima i poneka sa falinkom. Uvidja da nema računa: "Ma nosiću ih po kući".
_______________________________________________________________________
-Ova trenerka, što sam dobio za rodjendan od babe, mi je kratka.
-Šta pričaš, taman ti je!
-Dobrode, ne svidja mi se. Nije ni za kurac, a ne za školu. A i ovaj lik spajdermena me mnogo iritira, pa bi u naletu besa mogao da napravim neko sranje na času. Ukor već imam pa bi reskirao izbacivanje iz škole.
-Nema veze, sine, spavaćeš u njoj, zima je. Ionako se više stara pidžama ne da okrpiti.
Svetica ili kurwa, svetica ili kurwa, Vladimir Tica ili kurva, kurbla ili slepica, kruha ili šerpica, a sve same gluposti, dospeo sam do toga da sam teo da pišem narodnu pesmu Smrt Bogoljuba Gagića u desetercu, mada nije baš u skladu s temom osim možda ako bi nastradao od kurwice neke pokupljene kod Prokuplja bacila bi mu živu sodu u oči, to sad mladi tako rade, ’78. godine.
Mogu samo smisleno reći da se sećam te reči svetica prvi put kad je to Ignjasio ili onaj drugi, David reko Kasandri, odnosno stalno je hvalio da je ona svetica i baš je bio ljigav i njanjav i ako su ga bacili s terase devestotreće i premda sam bio mali veseli mališan Veselin Masleša to me je baš nerviralo: transfer blama pre transfera blama, jebote uporno je nazivaš sveticom a ona obična kalaštura zadojena dorindom, nintendom i orinokom, kuću oće da ti uzne bre, majku onu da ti istera, kralja Milana da utuče Gorčila, e moj slepče kod očiju, a Srbi govna, što bi Era reko, odma masovno drkaše li drkaše na kurwu Kasandru a u isto vreme su uživali u ubistvu prve srpske kraljice posle Kosova svetice Drage Lunjevice koju nožem ubi randu prokelti ciganin, jako učene žene za to vreme.
E to je sistem poremećenih vrednosti u jednom društvu kad je u isto vreme svetica Draga nazvana kurvom a kurwa kasandra sveticom mada muškarac koji kaže ženi svetice treba ga nabiti na kolac na sred Subotice.
Iskreno, ni kralj Aleksandar nije se proslavio sa onim šeri, šeri i lane moje, lane moje, mada možda je i on pričao svetice ovoj, sećam se februar devedes pete, nedelja uveče, obožavanje Genčića u toku, pravi mužjak Genčić i gospodin mada malo zao al za srbijino dobro i kraljevo i onda scena: Draga skida Aci naočare, ljube se, on žmuri a ona kučka ne žmuri, daje nekom iza znake, reditelju Savi Mrmku, i samo uzdišu: lane moje, ah, ah, lane moje, ah, to, to lane jovanoviću ah, ah, to, to lane utačinji sad! I ja povraćam u lavor zelenkast ko Taš tečnost za suđe i kladionica i još čujem Kralja Milana kako kaže:
eh Aleksandre moj ne pravi sebi idola niti kakva lika nemoj kurwama služiti niti ih sveticama nazivati, al ga Aleksandar, u ljubavnom zanosu, na žalost nije mogao čuti.
Da nije Aleksandar oženio Kasandru i da joj nije pričao da je svetitza mitza i tića mu detlića i da nije prešao na katoličanstvo špansko i da ga zlotvori ne ubiše gde bi nama kraja bilo sada ne bi nas toliko izginulo u ratovima pa na ovamo standard jedne Slovačke.
Jedini pouzdan način da u današnje vreme dospeš na televiziju.
Voditeljka: Na koji način Vi doprinosite očuvanju životne sredine?
Mazohistična tetkica: Pa znate, kada sam se udala za mog bivšeg muža mislila sam da sam konačno pronašla svog omega mužjaka, mada ga nisam videla pre svadbe. Znate, babo mi je sredio udaju. Kada smo se prvi put osamili, on je izvadio nekakav kostim i bič. Šta ja znam, dvajesprvi vek je, a čula sam da neki tako vole, pa rekoh- ma nek ide život. Ali onda (suza u oku)...onda... on, znate, obukao je taj ženski kostim i privezao me za krevet. Počeo je da mi govori ružne stvari i šamara me. Tako je bilo neko vreme, dok nisam zatrudnela. Tada mi je (puca joj glas, počinje da čepla)...t-tada mi je ukinuo burek i ćevape! Sećam se da sam svako veče išla gladna u krevet. A onda smo dobili sina i bičevanje se vratilo. Kada je sin malo porastao, terao ga je da mu drži ventilator za jaja dok me bičuje. Jednom su mu se jaja uplela u ventilator, i on je pobesneo, pretukao nas oboje i izbacio nas napolje. Tada sam...
Voditeljka: Ali ovo je emisija o ekologiji!
Baba iz pozadine: Ćuder, da čujemo šta bi na kraju.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.