
Kad date minus sa takvim zadovoljstvom da posle toga odskakucete u kupatilo pod tus i sa zadovoljstvom otpevate svoju omiljenu plejlistu pod istim. Takodje, u ljudima ume da izazove osecaj "Mama, hvala ti sto si me rodila normalnog i takticnog, hvali ti sto nisam kreten. Evo, obecavam da cu ici u prodavnicu i da bacim djubre svaki dan!" (ovo poslednje se brzo zaboravi)
Definicija:
"Najveca faca u skoli"
Ja
Primer:
Ribe, nemojte da se stidite, samo se javite, poslacu vam svoj broj na pp.
Komentari:
Ne da sam ti dao minus, nego sam pozvao druga telefonom da se loguje da ti i on da minus. Gre'ota bi bila da je ovo propusto!
///// Ove godine sam proveo letnji raspust mnogo lepše nego prošle. Baba Stana iz Nemačke nam je kupila Soni.
///// Baba Stana je tatina tetka. Žena tamne farbane kose, braon očiju i kupila nam je Soni. Dobili smo dva džojstika i nekoliko igrica. Ja i moj brat Zoran smo igrali non stop. Jedan dan Zoran je hteo da igra Drajvera a ja sam hteo Teken. Nismo mogli da se dogovorimo, onda sam ga grunuo nogom u stomak kao Jošimicu kad uradi kombo i izbio mu vazduh. On je počeo da plače i onda me je tata tukao. Zoran je mali, ionako kad igra samo priteže dugmiće jako, dere se i ne zna šta radi. Sutradan smo se pomirili i dogovorili da igramo Kreša, pustio sam njega da bude beli medved, a ja sam birao tigrića. Ovo leto je bilo još po nečemu posebno, Milica me je poljubila u obraz. Milica je devojčica smedje kose, krupnih crnih očiju, i to je bila moja simpatija. Dosad me nikad nije primećivala kad se igramo u parku, ali ovog leta jeste. Pitala me je ispred zgrade može li da odigra jednu šemu Sonik Hirouza. Ja sam rekao da može ali da me poljubi, i to se i desilo. Tih dana tata je puštao Mileta Ignjatovića na kasetofonu po ceo dan, a i ja sam voleo da ga slušam dok igram Mortal Kombat. Najviše sam voleo kad pusti Na putu za ludilo, a ja uzmem Liu Kanga i deljem sve redom bar dok ne stignem do princa Goroa, on mi je bio težak baš. Posle smo otišli u selo. Deda Jovo, tatin tata, je pao sa traktora i slomio šest rebara pa je trebalo da se pomogne u selu. Mama kaže da je bio pijan ko letva, a baba da ako prekostane da će da ga ubije vilama. Deda je bio čovek sede kose, i crnih očiju, malo punije gradje uvek me je likom podsećao na Heihačija iz Tekena. U selo nisam poneo Soni, bilo je dosadno tih deset dana, često naveče sam zamišljao kako prelazim level u Fajnal Fantaziju. Posle sam došao kući i počela je škola.
///// Leto sam proveo lepo i nadam se da nam sledeće godine baka Stana doneti jedan džojstik jer nam je jedan crkao, a ne one Ekšn menove ko lane.
Definicija pisana za takmičenje Pačija škola
Vrhunac nezavisnosti. Naprosto vam se jebe za sva dešavanja oko vas, jer na vas nemaju nikakav uticaj. Jedino što možete da osetite je lagano zviždanje levog jajeta, koje vam daje onaj osećaj sigurnosti. Neki to zovu filing. Za mene je to više nešto poput:
-test na trudnoću negativan.
Potez koji prave neduhovite i nezanimljive osobe i time samo povećavaju transfer blama. Takođe može biti i jedan od simptoma narcisoidnosti.
Takve primerke možete pronaći u nedeljnim popodnevima na našim ružičastim televizijama.
Osoba 1: E, znaš ko je bio sinoć sa nama? Neša humorista!
Osoba 2: I, kakav je bio provod?
Osoba 1: Smorili smo se kao Džej na Egzitu od njegovih praistorijskih fazona.
Osoba 2: A on?
Osoba 1: Sam je sebi aplaudirao...
Ne, ovo nije trenutak kada odustajete od nečega jer više ne možete da izdržite. Ovo je izraz koji upotrebljavaju tipovi vrste Svestran dok prepričavaju priču svojim prijateljima iste vrste o sinoćnim događajima iz grada.
Primetio sam da je ovih tipova sve više i sve mi govori da će ih biti još mnogo više.
Situacija je sledeća:
-I tako idem ja brate ulicom i, i , i znaš odjednom ja čujem sirene, rotacija, panduri, buka neka, gužva, onde na raskrsnici kod semafora i, i, i. . . .
-I brate šta je bilo?
-Ma ništa digo sam ruke, reko sad će da me navataju.
-Pa ništa ti nisu uradili?
-Ma ispostavilo se da samo Žure, hladi im se pečenje pa uključili sirene. . . .
Počeo je raspust i vreme prolazi tako sporo. Zatvorio sam se u sobu i narednih nedelju dana nadoknađivao igranje raznih igara. Jedem, spavam, igram je bio moj moto tih dana.
Ćaća bi povremeno upadao u sobu krsteći se, prozivajući majku da je odgojila debila i nazivajući mene propalim slučajem.
Reših da izađem vani. Majka se zahvaljivala svetoj Petki, otac mi tutnu crvenu u ruke "za da se nađe" namigivajući mi šmekerski. Razmišljao sam, gde bi najpametnije bilo iskoristiti novac. Setih se da su me likovi iz kraja izbegavali jer sam im izgledao kao čudak, pa reših da se ubacim u njihovo društvo. Gledali su me ćudno kad sam došao do njih, mali Kizo me pozdravi i počela je neka opuštena priča.
Rekoh da imam Vajferta, pa da kako pametno iskoristimo taj novac. Budući da smo bili zagorela klinčadija, rešismo da platimo debelu Miru i izređamo se na njoj pošteno. Bili su to najsrećnijih dva minuta u mom životu. Počelo je intenzivnije druženje, prestali smo da idemo kod Mire jer smo ukapirali da je to bilo bacanje para, te smo po prvi put završili travu od lokalno dilera Lemija botaničara. Udaralo je u glavu, smejali smo se kao nezdravi, Lemi je čak i častio polutanera za nove mušterije, ne sećam se kako sam ujutru došao kući. Malo po malo, počelo je svakodnevno varenje po kraju. Svet je bio naš.
I od jedno se ruši svet. Ćale mi je našao paklu cigareta. Punu trave. Majka plače, otac vojnički kaiš vadi. Pitaše me da nisam upao u neku sektu pre nego što mi se gubi svest od siline udaraca. Budim se. Oko mene sve mirno, ležim u čistoj sobi, totalna harmonija, zen mod. Upadaju roditelji u sobu, pitaju da li je sve u redu, kao da se nije ništa desilo. Kasnije sam ukapirao da nisam bio kući tri dana i da je sve bio samo trip. Pao je i naš lerdi Lemi. Bio je kraj zabave a ujedno i raspusta. Pošao sam u peti razred.
Definicija je napisana za takmičenje Pačija škola.
Kada saznaš nešto novo što do tada nisi znao, veoma prigodna izreka koja se može upotrebiti u tom trenutku glasi:
" Da sam juče umro to ne bih znao."
Uhvatiš drugaricu za sisu i ako usledi PLJAS, ti odglumiš kao da si u čudu (šta bi?) i to kažeš.
Prdn'o sam.
Kažite ovo saobraćajnom policajcu i pokrenite zabavu
Rečenica koja se upotrebljava kad se okupaš ka čo'ek, onda kad si čist i mirišljav i spreman da budeš lep i nasmejan ceo dan. Naravno, ne možeš da budeš kao Marijana nikada, kad sve ovo obaviš ti si samo demo verzija, jer se original ne znoji i prirodno je uvek našminkan i nakinđen.
Krv: Jbt okupao sam se.. Kako sam čist i mirišljav.. Kao Marijana Mateus..
Izraz koji govori da kada nešto hoće da se desi,ima da se desi,i tom činu će predhoditi jos par situacija,koje su takodje ničim izazvane.
"Pa kako da zaboravis dete,ja ne verujem"??!!
-"pa bio je svo vreme iza mene,ali sam ja zaboravio telefon na stolici,a babi pozlilo,pa se stvorila gužva tolika,da sam ja morao da popijem viljamovku,samo da dodjem sebi,dobro je da sam bar kola našao,kakav je krkljanac bio"..
Dva najzastupljenija načina preko kojih se pokušaju opravdati pripadnici ženskog i muškog pola kada se nađu u neželjenoj situaciji. Veoma su zanimljiviji kad se uklopre u isto vreme kod oboje. Završava se mahom njegovim 'Pošalji mi SMS kad ti prođe PMS (i kad se ja otreznim)'.
ONA: Stoko jedna muška zar moraš da se opijaš svako veče i da me smaraš nakon muvanja sa njih 5?
ON: Šta lupaš, kravetino - nemaš nikada vremena za mene?! Nisam ti ja kriv ako si u ciklusu.
ONA: A oprosti, nikako da prođe ovaj PMS, jel se gledamo sutra?
ON: Okej, pretereo sam i ja, nisam trebao da smaram - bio sam pijan.
Argument kojim se služe stariji i iskusniji autori u raspravama na forumu. Koristi se na Vukajliji umesto onih Dok si ti bio u pelenama / sis'o sisu...Sam po sebi ne znači mnogo, ali ipak donosi određenu dozu respekta prema dotičnom. Naime široka upotreba DSL veze počela je pre neke 2 godine, dok je većina te 2007 kada je stvoren gospodin Vukajlija još uvek koristila dial up vezu.
-Ja ako hoću da pišem viceve ili neke fore, ja ću da pišem i niko mi to ne može zabraniti....
-Mali, ne seri! Ti si došao ovde nešto da pametuješ, pa znaš li ti da sam ja ovde još od dial up-a?
Kao i svakog jutra i tog prvog Gospodnjeg dana leta 2013. sam otišao da popijem kaficu u lokalnom kafiću. Gledavši u dekoltee ženski iz kraja i praćenja rezultata Finske lige na fonu, shvatio sam... Došlo je leto.
Ja, Vule i Boža... stara ekipica iz kraja... I ovo leto smo provodili ispred poslastičarnice kod Ace pljačke. Nije nam trebalo više od toga. Zajedno smo pili i duvanili. Čak smo i popili svu manastirku koju je Vuletov ćale čuvao za ispraćaj najstarijeg sina u vojsku. Al što ga jebem, i onako neće ni da ode. Bilo nam je lepo. Nismo imali para za letovanje u egzotičnim predelima, a bogami ni za jeftinu i pristupačnu Vrnjačku banju. Nismo mrdnuli iz kraja 3 meseca. Dan za danom je prolazio, mi smo blejali na starom i dobro poznatom mestu. Usput se i radilo nešto. Brali smo višnje na plantaži kako bi skupili kojeg somića za pljuge i alkohol. Zebavali smo klince iz kraja, ocenjivali dekoltee pičoka koje su prolazile. Al jednog dana nije bilo više toga. Klinci su prestali da prolaze tuda... Dobre ženske kao da su u zemlju propale... Više nismo imali šta da ocenjujemo. Vuleta je startovala policija pa su ga 2 meseca razrađivali u zatvoru, a Božu je ćale zaposlio u nekoj automehaničarskoj radnji. Ja sam se okrenuo PES-u. Krenuo sam da igram “Bikom a ledžend”. Na početku karijere dobio sam ponudu velikog Holandskog giganta Den Boša. Svakim danom sam sve više i više napredovao. Pozvan sam u reprezentaciju. Dobio sam ponude Barselone, Reala, Intera... Sve sam odbio! Očekivao sam ponudu Hadersfilda. Hadersfild je jedini klub u mom srcu. Ali moji roditelji… oni nisu gledali na mene ponosno. Ćale kaže da sam kreten i budala, a keva da sam ništarija. Nisam ih razumeo. Nastavio sam da napredujem... Nisam ni primećivao da je raspust brzo prolazio. Keva mi je govorila da se opametim i izađem iz kuće ili će me ona izbaciti. Nisam je slušao! Svakim danom sam se sve više nadao da ću dobiti ponudu slavnog Hadersfilda. Ali nada je polako umirala... Moj san da ću zaigrati u Čempionšipu je izgledao sve mutniji, a kraj raspusta se približavao. Pametni ljudi ustaju kad sunce izađe a spavaju kad sunce zađe, ali ne i ja. Ustajao sam kad sunce zalazi a spavao kad sunce izlazi. Nekad nisam ni spavao jer nisam mogao da pobedim... Mislio sam da ću porazima biti dalji od ostvarenja mog sna…
Ali ni to nije vredelo… Raspust se završio. Klinci su opet počeli da prolaze pored poslastičarnice Ace pljačke, dobre ženske su opet prolazile kroz kraj, a ja sam i dalje čekao ponudu Hadersfilda...
Definicija je napisana za takmičenje "Pačija škola".
(za sada deo prvi, a nadamo se da nam se prilika za nastavke neće skoro ukazati)
Dakle, situacija je sledeća. Završili ste fakultet, posla u struci ni na vidiku, idu meseci, idu godine, drž`ne daj, nađeš neki levi kancelarijski posao van struke koji možeš da odrađuješ za malu kintu, staž i zdravstveno, iako je miljama ispod tvojih sposobnosti. Još si zapravo i zahvalan na njemu, jer znaš da 90% tvojih kolega još čami na birou.
I onda dođe i taj dan. Direktor ode na službeni put, koleginica na godišnji odmor, a jedina preostala upućena osoba zaglavi u opštini dva sata duže nego što je uobičajeno. Ostaješ sam u kancelariji, bez stručnih znanja, slep ko MIG-ovi na jugoslovenskom nebu devedesetdevete. A po Marfiju, baš tada počinje da se dešava sve ono što se nikada inače ne događa.
Iz ponude izdvajamo:
-Nenajavljeni upad kupca iz Pančeva, koga ne prepoznaješ, a koji sam otvara kutiju sa robom (na svu sreću njegovu, a moglo je da se desi i da nije) i uzima je bez ikakve otpremnice jer žuri.
-Četiri poziva od kupca iz Jagodine kome je potreban nekakav savet od stručnog lica, svaki put sve više histeriše što ne može da mu se pomogne, da bi se na kraju ispostavilo da sve zapravo zna i sam, kao i da zna šta da radi.
-Tri poziva od čoveka koji bi da naruči neke elemente, a kako tri puta nema stručne osobe da mu pomogne, besno izdiktira šta mu treba i naređuje da mu se neko javi čim stigne.
-Poziv utanjenog muškog glasa, koji traži "korporativnog menadžera", radi prezentacije usluge čišćenja sanitarnih prostorija poslovnog prostora.
-Poziv direktorovog ortaka, koji samo hoće da podseti da je greškom kod njega istovaren artikal CO-696.
-Poziv sluđenog kupca koji pita zašto mu nije stigao artikal CO-696.
-Poziv priglupe službenice nabavke iz saradničke firme, koja ti pet puta ponavlja šta je problem i pita za stručnu pomoć, iako si joj i odmah, a posle još šest puta, rekao da nisi stručno lice.
-Upad zbunjene, senilne, mada jako ljubazne bakice, koja moli za WC, a potom te počasti bombonom, pita da li si oženjen, zašto nisi i ispriča gde je bila, šta je radila i žali se jer su smanjene penzije.
-Upad prvog komšije, direktorovog ortaka iz detinjstva, koji inače tako upada kad mu se ćefne, a barem desetak puta u toku radnog vremena. Pita te da li jebeš šta, zašto nema posla u struci, objašnjava kako njegovog sina nisu ni pitali za diplomu, već samo da li ima vozačku dozvolu, objašnjava kako mora da sere, sere, objašnjava kako je dobro srao, a onda zove nekog komšiju i dernja se u mobilni toliko da ovaj bez problema može da ga čuje i bez moderne tehnologije.
Kada mi ortakinja koja je imala razne "epizode", od samopivredjivanja do mesanja antidepresiva i vodke, zbog koje je sedmoro ljudi palo u depresiju, i zbog koje je moja veza zapala u krizu iz koje se godinu dana kasnije tesko izvlaci, za cije sam probleme JA isla kod psihologa i zbog koje sam godinu zavrsila sa jedva dobrim uspehom, kaze da sam je "iznenadila, povredila i razocarala jer nikada nisam bila tu za nju" !!!
I sta drugo da uradim, osim da se osmehnem u nadi da cu time spreciti sebe da je rastrgnem!
Bilo je to davno, prošle godine.
Moji drugari i ja smo bili u školi, a onda je škola prestala.
Mi nismo znali šta se dešava, penduza je odjednom pobegla na more, a totošarka je zabila glavu u zemlju kao noj i počela da kopa rudu, a ja nisam znao šta da radim pa sam pitao vozača zašto je škola prestala.
On je rekao da je raspust.
Ja sam uzeo moju klampezu i počeo da se hladim za raspust, to je doživljaj, a onda sam zvao moju devojku i ververicu da dođu da idemo kod penduze na more.
Devojka je rekala da ne može da ide jer pomaže drugu kinezu što ga menja robot koji seksa crnca u trećem razredu da uradi domaći zadatak, ona stalno laže nešto.
Jednom mi je rekla da je promenila presvlaku na njenom brmbrmćino, a u stvari je samo razmaglila letromvizor!
I tog puta je isto tvrdila da jaje na jaje kada se stavi i namaže smrt lepkom, ako penduza kine i pada sneg, onda je jaje koje se okreće mućak, a ono drugo jaje nije mućak ako se ne okrene, ali ako okrene jeste, nema pojma, samo laže lažovica!
Penduza je uzela jaje i mućak u dve ruke i pokušala da kine, ali nije uspela i razbila je mućak o totošarkinu glavu, bilo je mnogo smešno i svi su se smejali, a totošarka se naljutila i pokazala srednji prst. Ovaj pero.
Kada smo krenuli nazad, neki čika je tražio karte, mi smo se smejali jer je on bio kondukter, pa se on naljutio i pobegao da tera totošarku jer mu je rekla da mu ženu seksa crnac koji ima sina robota koji ide u treći razred, a alergičan je na smrt lepak.
Nije je uhvatio i ona se zadihana vratila u kupe i onda smo se svi smejali kako je pobegala, a ja sam je onda ogulio i pojeo.
Definicija je napisana za takmičenje "Rođaka od totošarka škola."
Sine, dođi da te preslišam .....geografija, istorija, biologija itd.
(čitanje i preslišavanje je jedini način učenja jer ima disleksiju/disgrafiju)
-Čekaj, gladan sam
-Evo sad ću, pravim đus
-Žedan sam, presladio sam đus
-Samo da se presvučem, vruće mi je
-Aman, razgovaram telefonom
-Treba da potpišeš za ekskurziju
-Mama, jesi li oprala klupske dresove?
-Ako su se osušili, daj da ih složim po redosledu, trener nam je tako rekao
-Vidiii, pada sneg
-Ugasi tu muziku, smeta mi...
-Neko zvoni, idem da otvorim vrata
http://vukajlija.com/zabava/posteri/3560
*na slici se nalazi tekst koji je napisan onako kako ga vidi disleksičar.
Ok, malo sam priglup i naivan, al' ne baš toliko koliko ti misliš da jesam. Zajebeš me jednom, al posle toga znam za jadac.
- Aj lizni bateriju od 9V!
- :liz: aaaaaaaa, zalepi mi se za jezik!!!
- Aj sad gurni ruku u blender!
- Ma, napaseš mi se jaja, nisam tol'ki kreten baš.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.