
Nulta verovatnoca. Nikad, a mozda ni tad.
Sin ( pokazuje caletu djacku knjizicu ): Tata, hoces da mi kupis bicikl za dovoljan uspeh?
Tata: Hocu, sine, naravno.
Sin: A kad, tata?
Tata: Kad dildo izgubi erekciju, sine, tad cu da ti kupim.
Sin ( radostan ): Jupi, a kad ce to da bude? Uskoro, je l' tako?
Tata: Vrlo uskoro, sine. ( odlazi u kuhinju po oklagiju )
Predmet, bez praktične primene, koji si kupio da bi pokazao da si bio u određenom mestu.
Ćale:I opet me nerviraš. Pare, pare, samo pare, pa jel ih ja serem možda a? Ajde da od tebe imam koristi neke, il barem da u školi uradiš nešto, pa da znam da ćeš jednom sam moći da se izdržavaš. Al kurac! Ti si sine, tatin suvenir.
Sin: Kakav suvenir ćale. šta pričaš
Ćale: Tako lepo. Od tebe nemam praktičnu primenu, koštaš ko farma nojeva bogtejebo, a uloga ti je da pokažeš da sam ti bio u kevi bez kondoma.
Pitanje koje keva/ćale postavljaju momčetu od trijes' i kusur leta, pre odlaska na neku žurku, koje predstavljaju 'vatanje jednog od poslednjih vozova za ženidbu.
Sinče: Čale, odoh ja na žurku, ne čekajte me!
Ćalac: A kak'a je to žurka švaleru tatin? Oćel biti nešto za ćaćinog mezimca?
Sinče: Ma, jok bre, momačko veče, ono, samo mi muški
Ćalac: (u sebi misli, "au ženo sve ti jebem, i oca i majku, gde ti napraviše brata pederčinu, a i ovaj moj blentavi sin zar od ujaka gejčine da nasledi pederski gen") aj, onda lepo se provedi, pazi gde sedaš i koristi zaštitu, otkud znaš kojekakih boleščina imaju te gejčine.. ovaj ti momci..
Isto kao ne smem ni da mrdnem. Ne mogu da radim šta hoću, ne mogu da se opustim... Najčešće se izgovara kada roditeljima svaka tvoja uživancija smeta!
:sin sedi u sobi, opušta se uz malo glasniju muziku, ćale uleće u sobu:
Ćale: Šta je ovo? Jel ti to komšijama puštaš muziku?
Sin: Daj bre ćale, opuštam se...
Ćale: Ajde gasi to.
Sin: Tjeee... Pa ja ne smem ni da prdnem u ovoj kući k'o čovek!
Izraz koji se koristi za nekoga ko kad ga posaljes po nesto vrati se posle ko zna koliko vremena i ne donese to sto treba.
otac-sine donesi mi onu sekiru
sin-koju sekiru
otac-onu malu
sin-gde je
otac-u supi
(posle 15 minuta)
otac-gde ti je sekira
sin- nisam je nasao
otac-u pm kad budem trebao umreti tebe cu po smrt poslati
Bez obzira koji sport je u pitanju, srpski gledalac uvek odredi da su jedni naši a drugi njihovi, jer, ne bi drugačije mogao navijati za nekoga i nervirati se.
Sin: Ćale šta gledaš?
Ćale: Evo hokej, ovi naši nikako da stanu na noge...
Sin: Kakav hokej i naši, zar mi to imamo?
Ćale: Pa imamo jebote, nisam lud da gledam nešto gde nema naših..
Sin: A ko igra?
Ćale: Tampere - HKS.
Sin: Pa to su neki Šveđani, koji su tu naši, leba ti?
Ćale: Pa HKS, crveno beli dresovi...
Dve reči koje opisuju vrlo zamršenu radnju u 10 činova. Vrlo popularne TV serije poznate pod nazivom " sapunice ". U prvih deset epizoda radnja je jednostavna i decidno opisana. Svakom kasnijom epizodom radnja se komplikuje dok na kraju Gabriela ne sazna da je samu sebe rodila, i što je najgore saopštava Manuelu da je on njen polubrat koji je kao beba zamenjen u porodilištu. Izraz za vrlo zamršenu radnju. Kod većine gledalaca se javlja zbunjenost i nerazumevanje zato što su očekivali da je Manuel Barbarin rođeni brat.
Sin: " Mama, dobio sam keca iz matiša ".
Mama: " Opet, pa kako bre? ".
Sin: " Ma, Luka me nešto zvao, pa me je izbacila ".
Mama: " Pa šta je hteo? ".
Sin: " Ma nemam pojma nisam ga razumeo kao špansku sapunicu ".
Kao i obično kad naš neki klub igra neku međunarodnu utakmicu, ili reprezentacija neku bitnu tekmu na svetskom prvenstvu (što u zadnje vreme nije slučaj) u 20:45h sedaju otac, sin i deda da gledaju. Otac (po prirodi nervozan čovek) samo što došao iz prodavnice doneo gajbu Nikšićkog ( za svaki slučaj da ne nestane ako Stojković primi go sa nekih 39.5 metara kako što zna) .
-I dragi gledaoci reprezentacija Srbije u sledećem sastavu ( u tom trenutku okreće se deda ka unuku)
- Deda – Jel sinko a koji su naši ( a igramo protiv Gane)?
- Unuk – Pa dobro deda valjda vidiš da su ovi crnci, crveni su naši crveni
- Deda – Aaaa nanu im jebem crnu ne miriše mi na dobro
Otac mrkim pogledom ka dedi jasno stavlja do znanja da je opalio singl na Srbiju za najmanje 50e, a po načinu na koji nervozno ispija pivo, moguće i da je iz 1-1
-Centaršut sa leve strane skače visoki Odiiiiil i prečka, kakva sreća za naš tim na samom startu
- Otac – Ja ne znam dokle više da nas prolaze po bokovima
- Deda – iiiiiiiiii mamu mu jebem gle kolki je taj će nas zakopa ( maše glavom)
- Otac – E ako gledaš utakmicu gledaj ako ne idi spavaj ( nervozno otac sve mu u glavu onih 50e) , šta misliš da neki deda tamo Iz Gane Isto to kaže za našeg Pantelića , doduše ni u Gani nema tolikih budala da izjave tako nešto za Pantelića al’ opet…
Pola gajbe otišlo još uvek 0:0 87 min, deda sve vreme se loži na onog crnca što pogodio prečku
-91 min i slobodan udarac za igrače Gane sa nekih 32 metra, predaleko je ovo i za R. Carlosa a kamoli za nekog tamo Odila
-Deda- Sad će vidiš , nema šanse da odbrani ovaj naš sakat
-Šsuut i gol pa ovo je nemoguće Stojkoviću Stojkoviću
- Deda - Jel ti reko
- Unuk – idi bre deda u pizdu materinu i ti i Odil
- Otac – Sad si gledao utakmicu sa nama i više nikad !!!!!!
Kompanija koja korisnicima pruža brz i siguran transfer novca, ali uz veliku proviziju. Pošalje ti tetka iz Dujzburga 100 jevreja, ti dvadeset platiš transfer. U ovom slučaju ne tiče se transfera iz EU, već domaćih transfera- Kad ti ćale da određenu svotu novca, pa kaže da vratiš kusur.
Sin: Ćale, pičim sa ekipom do dagra, imaš koju paru?
Tata: Imam, sine, evo hiljadarka, jel' dosta?
Sin: Jeste matori, kako nije?
Tata: E, ako je dosta potroši 700, meni vrati ostatak.
Sin: Koji si ti Westrn Union, ja ne vjerujem.
Izraz koji koriste roditelji kada žele da počnu onu famoznu priču o neučenju. Izraz može glasiti i obrnuto.
Sin sjedi za kompjuterom, otac ulazi u sobu.
Otac: Pa ja, ako nije lopta onda je kompjuter..
Sin: Pa upalio da nešto vidim...
Otac: Kad ćeš ti bolan da učiš ?
____________________________________________________________________
Sin izlazi iz kuće i oblači patike.
Otac: Gdje ćeš to ?
Sin: Odo fudbala da igram..
Otac: Samo lopta i kompjuter, vraćaj se u kuću i prifati se knjige!
Floskula koju uglavnom koriste poznate ličnosti kako bi ubedile ''obične'' ljude, a i sebe, kako im slava nije udarila u glavu i kako se nisu ni najmanje promenili od kad su postali popularni. Keš, besni automobili, pičke na izvol'te, ma ništa od toga na njih nije uticalo da se transformišu u Čarli Šina, već su i dalje ostale iste one mirne i nenametljive osobe koje su i bile kada su otišli iz svog malog periferijskog grada u potrazi za srećom i boljim životom.
- Možemo li da počnemo intervju?
- Jao, čekaj sekund... Samo da naručim kafu... Ostao sam jutros do 5 u Teatru brate, Mia pevala, razbio sam se kao Ejmi Vajnhaus u Beogradu, a još sam trening imao u 8, znači glava mi k'o bubanj državne lutrije Srbije. Mile. Mile bre! Daj meni jednu gorču i gospodinu novinaru šta pije.
- Mineralnu vodu, hvala.
- Uzmi bre nešto jače, ne boj se, ja plaćam sve, znam ja da ste vi novinari sirotnja. Ko bre sirotinja, daj pet karata! Ahahahahah, znaš taj film? Mnogo vrh brate.
- Da... Nego, da krenemo.
- Stani, zvoni mi mob. Jao, ona ribica što sam sinoć 'teo da je zveknem. Šta sad oće? Proš'o brzi voz srećo, nema kod mene cile mile Kitić, hehe. Ignore. Eee, tako... Ae, sve okej, pitaj.
- Dakle, krenimo od početka. Rođeni ste u Krnjevu. Tamo ste i načinili svoje prve fudbalske korake, zar ne?
- Ma da, nego to moje Krnjevo nema fudbalski tim, selo k'o selo, njive i livade. E, zato odem ja u Veliku Planu i tamo me registruju u Moravu. Ne u reku, nego u fudbalski tim, haha. Odmah se videlo da sam daleko talentovaniji od onih ljombera, gledali me skauti Ofk-e, pa nastavim karijeru tamo, da bih posle godinu dana prešao u naš najveći klub. I eto me tu gde sam sad.
- Da li se još družite sa drugovima iz detinjstva?
- Da. Video sam ga baš pre jedno tri nedelje. Popili piće, ja častio naravno.
- Naravno. Postali ste popularni praktično preko noći. Traže li Vam autogram na ulici kad Vas vide?
- Ma traže, traže, kako da ne. Ne samo to, uzmu mi ponekad i klupski šal, dres, kapu. Još samo fali kuću da mi uzmu, što bi rekla moja prijateljica Ceca Ražnatović, hahaha.
- Pa prija li Vam ta populanost?
- Znate kako, ne mogu reći da ne prija. Ali ja i dalje čvrsto stojim sa obe noge na zemlji, ne zanosim se previše, sve što sam postigao u životu, postigao sam jer sam bio uporan i skroman i nameravam takav da ostanem do kraja života. Čekaj sekundicu. Mile! Aj leba ti daj mi onaj moj viskić da malo pročistim grlo i ako možeš preparkiraj mi BMW-a na gazdino mesto, jebu me oni komunalci svaki dan.
Četeres devete je tata došo na vojnu akademiju i pobego od proje i crnog leba. Dveiljade devete sin u penziji ide na vikendicu i jede integralni plaćajući više. Čuo da se od belog mre. A taj integralni se danas pravi od redje prosejanog brašna ili dodavanjem kakaoa. Al jebi ga, zdrav! Da, i ćerka direktorka u telekomu isto jede integralni i palentu, čitaj kačamak.
Biće (organizam,jedinka) ženskog pola koja za vreme bilo kog obroka i užine ne zna za dosta.Liče na majčicu zemlju,okruglo.Bog videvši svojih ruku delo dade muškoj populaciji prokletsvo da ne primećuje devojke ove vrste,Hvala mu.
Ako vas u snu u sred noći probudi vaš sin koje je već momak i kaže vam
sin:Čale , čale!!
A vi onko pospani kažete:Aaa...aha..mljac...Šta je!?
sin:Hajde dođi da je okrenemo!
Tada znajte da je prokletstvo prekinuto!
prvobitno Dimitrije,tj. Mitar, mamin sin, majkina budala, nakon što mu je žena nabila rogove i pobegla sa drugim, potpuno se pomamio i raspojasao, čak je zaboravio i da zbrine svoju voljenu majku;Zašto Mito ne dođeš? retorsko pitanje,čak paradoks- kako da dođe kad ga zovu posle ponoći Štulić ili Šerifovićeva, ne znaš koga bi manje voleo da sretneš po mraku
Nova hiper turbo-folk zvezda koja je konačno zasijala na srpskom estradnom nebu, posle zaboravljenih - Marka Bulata i Ace Lukasa. Treći prorok, turbo-folk mesija, sin sunca, doneo je na splavove & u folkoteke veliki prasak ili supernovu... taman u momentu kada smo svi mislili da se taj muzički pravac gasi, a čak i ti ljudi okreću pravoj strani medalje... Moralo je da se dogodi... judgement day. Folk mašinerija je spašena...
Toplo popodne na poslu, ja u "muzičkoj manjini" primoran da slušam "Nikome ni reč", poslednji hit novog mesije...
KOLEGINICE: "I Ming, pričaj... kako je bilo na EXIT-u?"
JA: "Strava, na Moby-ju i Prodigy-ju totalna ludnica, skoro se nisam tako proveo..."
KOLEGINICE: "Eeeee, nisi ti bio na Dženanu..."
JA: "Eeeeeeee..."
Prvo pitanje iznenađenog oca kad mu sin traži rakiju da ponese kad odlazi od kuće u studenjak! Po pravilu roditelji, ako i sami ne vole popiti koju kapljicu više, vjeruju da njihovo dijete ne može popiti više od dvije pive ili čašicu rakije, iako je zaglavilo dvasdeset i kusur godina, pa ovo pitanje predstavlja početnu fazu ispitivanja, kao što je napisano u primjeru...
- E stari, ajde mi naspi bocu rakije da ponesem, da imamo u sobi...
- Molim? Jesi li se ti to propio?
- Ma nisam, al' gdje god uđem kod jarana, ponude me rakijom...
- Jadna li ti majka, pa s kim se ti to družiš? Jesam li ti rek'o da gledaš s kim ćeš se družiti?
- Ma sve su to dobri momci, vrijedni studenti...
- Aha, kako nisu... samo vole cugu, je li?
- Jebi ga k'o i sva omladina danas... ja sam unikat!
- Jel ti dosta pola litre?
- De bolan, nemoj me zajebavati, pa to oni popiju za petnestak minuta...
- E kakvi su ti to jarani da mi ih je samo upoznati, pa da ih ja priupitam nešto...
Ona baba što sere da mi nismo njeno unuče samo zato što nas je rodila njena ćerka, i da smo, po njenom sranju, unuče samo za onu drugu babu. Sere, a sigurna je da smo izleteli iz utrobe njene ćerke, ali nikako ne može biti sigurna da je ono drugo unuče pravio njen sin
Fraza koju upotrebljavaju rastrojeni roditelji nezadovoljni uspehom dece u školi. Pokušavaju da pokažu detetu da je škola na prvom mestu i da je sve ostalo podređeno istoj. Korišenjem ove gluposti oni smatraju da su zanimljivi u situaciji koja ni po jednoj tački gledišta nije prijatna i interesantna.
Mama: I šta ćemo sad?
Sin: Da popravim.
Mama: Samo ti popravljaj, vidim ja da ćeš popraviti u avgustu.
Sin: Ma neću, popravljam sledeće nedelje.
Otac: Da, da, da možeš da otkažeš sve aktivnosti.
Sin:(u sebi) Bravo kakav si ti samo šaljivdžija. (smeje se)
Otac: Smešno jel?
Sin: To je običan drugarski smeh palo mi je nešto na pamet.
Otac: Bolje da ti knjiga padne u šake.
Kožne sandale uglavnom otvorenog plana, mogu biti sa onim jednim kružićem za palac, ili odeljkom za palac a-la japanke, ponekad i sa metalnim kopčama. Podsećaju na stare Rimljane.
Po holivudskim spektaklima iz prve polovine dvadesetog veka je takve šetao sam Božji Sin. Zbog toga - dok su obične sandale plus čarape generalno veliki no-no, za isusovke plus čarape se ide pravo u pakao. Ako su još bele čaje, u pakao idu i tvoja deca. I deca tvoje dece.
Glavni adut onih starijih profesora matematike, kojim opravdavaju davanje slabe ocene.
Tekstilci, treca godina, Arilje.
- Ajde, za dvojku, pomnozi 1485 i 761.
Blej od 15 min u tablu.
- Eto, to ne znas, a znas na onom fejzbuku da kacis tekst i pises slike! E deco crna, svi cete vi meni da ponavljate...
Pre par godina taj adut bili su mobilni telefoni, medjutim, u medjuvremenu profesorka nabavila isti.
Sta ce biti kada provali net, pa otvori nalog na fejzu? Hmm..
Izmislice opet neki tamo tatin sin neku spravu, da je svi kupe, ali i dalje da bude ' komplikovanija' od osnova matematike. I tako se aduti menjaju, evoluiraju..
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.