
Dežurni turbo jebači kojima je zajedničko ime - hejteri.
.
Jebite braćo, možete i z guza,
zbog vas niko neće prolivati suza.
Nahranite vaše sitne duše
vetar će i dalje da puše.
I Zemlja će dalje vrtet se u krug
a za vas, naći će se, naći,
stvarno neki duuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuug.
Potez očajnika koji ulazi u kola sa "vonabi" Šumaherom kome su ulične trke najbolji način za provesti nedeljno popodne, a škripa guma i turiranje Mocartov "Rekvijem" za uši.
- 'Ajde Simo krug, da vidiš kako ćera mahina.
- Neka bato, neka, idi ti, sad ću ja samo tetki le...
- 'Ajde šta se snebivaš! (gura ga u kola)
- Čekaj, daj barem da napišem na haubi koja sam krvna grupa! Aj' pomoz' Bože.
Sekretarica na privatnom fakultetu.
Na tvoje, nekoliko puta, postavljeno pitanje
"Da li je vaš fakultet akreditovan"
Ona uporno odgovara
"Naš Fakultet je u procesu akreditacije..."
umesto da kaže NE!
- Dobar dan, zanima me taj vaš Fakultet za biznis u Barandi, molim vas recite mi neke osnovne podatke...
-Naš fakultet je osnovan jesenas, na njemu predaju najeminentniji svetski stučnjaci iz oblasti, kao na primer amerikanci...i tako dalje, cena je 1500evra po godini, broj žiro računa...
- A da li je fakultet akreditovan?
-Fakultet je u Procesu akreditacije, mi smo podneli sva dokumenta ministarstvu, i imamo pozitivne signale da će biti akreditovan...
-A kad? Tokom ove školske godine?
- To zaista nije bitno, mi smo ozbiljna firma, imamo pečat, PIB, žiro račun, a možete da vidite u privrednom registru ili na našem sajtu...
-Dobro, Dakle nije akreditovan...
-(ljutito) Pa već sam Vam rekla da je u procesu akreditacije, možete videti na našem sajtu...
....
... i tako u krug, u krug, dok ti ne iscuri kredit...
A ako se zajebeš pa se na kraju nađeš na Faxu koji je u procesu akreditacije, osećaćeš se kao u Kafkinom Procesu ili Zamku.
1. januar - 1. mart: JUPI!!! SNEŠKO; SANKANJE; GRUDVANJE;
oko 20. januara - oko 15. juna: JAO KUKU, OPET ŠKOLA...
maj: JUHU! TREŠNJE, JAGODE, JUHU!
kraj maja početak juna: UŽAS, VALJA ISPRAVLJAT OCENE, MOZAK DA PROKUVA; TOTALNO ZASIĆENJE ŠKOLOM
15. jun: KRAJ ŠKOLE - najsrećniji dan u godini, u višim razredima osnovne povod za cepanje udžbenika i napijanje
15. jun - 1. septembar: RASPUST!!! BAZEN; ADA; MORE (sa roditeljima); FUDBALA PO CELI DAN NA LIVADI; ROLE; BICIKL
jul i avgust: JUHUHU! LUBENICE! JUPI!
avgust i septembar: KUKURUZI! JUHU!
1. - 15. septembar: kratkotrajni period u kome je prisutna radost i entuzijazam zbog početka nove školske godine
15. septembar: Mene ova škola već smorila!
oktobar: Prvi krug ispitivanja - već je krenulo, užas
oktobar - novembar, decembar: škola, kiša,užas jedina radost - KESTENJE!
decembar: NAJDUŽI MJESEC U GODINI! ISPITUJU, U ŠKOLI ISPITUJU MOZAK SE PREGRIJAO, VREME RUŽNO
15-31. decembar: Razmišljanje samo o novoj godini i o završetku usrane škole
31. decembar: Povod za nečije prvo iskustvo sa alkoholom ili prvo napijanje
Emisija na TV Pinku, pažljivo osmišljena kako bi izmamila osmehe, a boga mi i podstakla na žučne rasprave i razbila mnoge tabue. Dragulj ove televizije, neprevaziđeni predstavnik svega što bi ona trebala da podržava, odobrava i gura u narod kao svojevrstan kvalitet. Posebno bih izdvojila "rialiti" momenat u samoj ideji, koji uvodi spontanost, stavlja pošten, prosečan svet pred kamere, gde nam je jasno omogućeno da sopstveni narod sagledamo iz jednog sasvim drugog ugla, ugla čoveka vanvremenske empatije i ljubavi za sve koji su spletom nesrećnih okolnosti ostali uskraćeni za zadovoljavajuću količinu razuma.
Takođe, istakla bih i to da je emisija dodatno oplemenjena pravilima koja žene, kao čuvari, inventar i verne sluge svakog srpskog domaćinstva poput kerova, postavljaju nakon što uđu u svoj novi dom, jer normalno imaju prava na stimulaciju, i time nam omogućavaju da jasno spoznamo, zatvorimo krug... uokvirimo... svu prizemnost koja isijava iz naših plamtećih okica, dok razmišljamo o tome da li je bolje prvo ostrugati šerpu žicom, ili je daleko pametnije odmah je ostaviti da se kiseli.
Jedino što im zameram je što bi mogli da daju tim ženama da prvo pročitaju "pravila" koja su im napisali bar jednom u sebi, pre nego što krenu da ih iznose pred kamere, da se narod ne bi sablažnjavao kako ne umeju da čitaju što, blagi bože, naravno nije istina...
Dogadjaj za koji moras da odvojis 5 minuta svog zivota da bi se resio medijske torture i slusanja bajki u koje ni maloumni ne mogu da veruju, a jedini cilj je da ne dodje do 2. kruga istih jer onda, usled revolta zdravog razuma, mozes ostati i bez televizora!
Milojko obecava "EU za mesec dana", Pantelija obecava "Dinar ce biti jaci od eura", Stanojko obecava "Na Kosovu vecinsko srpsko stanovnistvo za mesec dana"... I tako u krug kao da nema kraja...
Kad te odmah na prvoj probi KUD Abrašević folkorlnog ansambla prebace u drugi krug donji, kazneni, pun smotane dece pa tamo dok ne padnete ponaljate da divna, divna čarne oči ima sa onim retardiranim koracima. Posle, kad poodrastete Saša Popović vas gurne u baraž, ispadate prvi, pozdravljate razrednu, ona pusti suzu al svi vas brzo zaboravljaju, najmanje pregleda vaša pesma ima na jutjubu, Dušan Svilar se pravi da vas ne poznaje. Kad stasate za maturu upare vas sa Jasnom Čučković koja tašnicu drži dosta damski salište na ruci.
Pripravnik, asistent u mlaćenju, mlađi refernet, crna ovca familije, objašnjavate na slavama da postoje i drugi arheolozi osim Indijane Džonsa i da je arheologija malo drugačija ipak od antropologije.
Neće onaj lanac na bicikli da pređe na veći zupčanik pa to ti je. Ne radi menjač nešto drči pa ok je i voziti i na ovoj brzini ler zvanoj: haha brate ti si znači kao Indijana Džons taj fazon? Haha jesam eno jurim dinosaurosva jaja zelena da metem umesto očiju dragonu zmaju palavestri
Pustio sam drugi kanal i čekao sam. Odličan dokumentarac o Aljasci. Tamo je Aljaska platforme i ribe. Onda imam jedan dremež o Čarnojeviću tri minuta, pa kafa iz pržionice motanog duvana. Rts dva sad je kvalitetan, odlične serije imaju, ruske, kurdske a i Piki Blajnders daju sad, ma Drugi je odličan, ja ne palim ništa drugo, samo kultura i pametne stvari. E jebiga ponekad me sjebe njuška Marjana Rističevića kad odjednom iskoči iz skupštine tada imam malu nesvesticu al ok je inače.
Znam odličnog krojača!
Osoba sa prosečnom inteligencijom, ali veoma velikom ambicijom. Poput one pevaljke, Vendi, pročitao mit o Sizifu i Edipu, eventualno Platonovu priču o pećini, malo prelistao Vujakliju, i time sebe ubedio da je sad najpametniji od sve dece. Okuražen, pokazuje svoju novostečenu elokvenciju i gde treba i gde ne treba, nešto kao onaj mali ciga iz ulice, što ima jednu obrvu, koji je skontao da devojčice nemaju pišu, a on je ima, pa je svim devojčicama pokazuje, htele one da je vide ili ne.
Ono što je karakteristično za Vendike je to što su zanimljivi prvih 15 minuta, što je bio slučaj i sa onom pevaljkom, Vendi. Ljudima je uglavnom zanimljivo da vide nekog ko se emancipovao do krajnjih granica svog intelekta i socijuma, a pritom ima nekakav smisao za humor i nema problem da pravi budalu od sebe. Ali, nakon tih inicijalnih 15 minuta, Vendika počinje opasno da smara. Vrti istu ploču u krug, pa kad skonta da ga svi ignorišu, počinje da zadaje niske udarce i da se gubi k'o japanac na karaokama. I da neviđeno smara.
-Šta misliš, kolko će Arsenal večeras da pobedi?
-Diskurs asocijativne rekurzije gledane kroz prizmu individualnog ostvarivanja potencijala mi govori da će uzeti sa 2:0! Hnjo hnjo hnjo
-Aj prestani da jedeš govna!
Da, dobro ste pročitali.
Nije fikcija. Postoji. Nula posto. Nivea. Nevera.
Kao da nije dosta što su izmislili "negu lica" za muškarce, pa su neki prešli na tamnu stranu na kojoj postoji nešto više osim brijanja i umivanja, sada su uveli i ovu baršunastu blasfemiju, koja uopšte ne peče, nego blagotvorno deluje na kožu lica. Blagotvorno. Koža lica. Neguje. Daj bre.
Dobro ajde, kontam da je dvaes prvi vek i da se nećeš britvom kasapiti na suvo pa zalivati žive rane nekom fuš rakijom koja nije za piće, ali ne mogu nikako da skontam da neko ne može da izdrži taj minimum kratkotrajnog peckanja, koje ruku na srce i nije baš nešto toliko bolno i da makar u tom trenutku ne može da bude muško.
Ako hoćeš da ti koža lica bude meka i da stavljaš ateršejv na bazi ružine vodice, samo izvoli. Slobodno. A onda obrni neki krug na rolerima po Adi, kupi roze majicu sa dubokim izrezom i na kraju krajeva odradi tu operaciju promene pola. Što bi živeo zarobljen u telu muškarca, kada to nisi.
- Brate kakve su ti to crvene fleke po faci? Tifus?
- Ma ne bre, nego neka iritacija od brijanja jebem li ga.
- Je l' koristiš neki afteršejv?
- Da. Uzeo sam neki Nivea. Bez alkohola.
- Pa daliud siti? Alkohol je baš ono što i sprečava te infekcije. Prvo sprži, onda brzo sasuši sve i nemaš frke.
- I lice mi bude onda grubo kao šmirgla.
- Pa brate, nećeš kurac nečiji maziti obrazima pa da te bude briga za to da li ti je faca gruba ili meka. Zato te i spopadaju pederi kacmo u klabingu.
У последњем тренутку ваљано слагати и оправдати своје рожнате заоставштине.
- Ало мајмуне, шта је ово?
- Ћевапи и шопска господине.
- Е немој луд да се правиш!
- Паааа... случајно друже, јбг идем на хемотерапије и онда...
- Ууу. Извини брате! Је л' треба нека кинта да се скупи?
Početak mnogih fraza koje se korsite umesto fraza i reči kojih neko ne može da se seti ili je već ovakav oblik čulo umesto normalne fraze pa mu je ostao u glavi.
"I protivnički igrač prolazi sa loptom bez da ga iko ometa"
"Ma uradio na svoju ruku, bez da smo se dogovorili"
"Ja mogu ceo krug da istrčim bez da se umorim"
"E, 'ajde sad pričamo bez da se zezamo"
Vukojebina. Mesto jezivije od Ulice brestova i menstruacije u 7. godini. Strašnije od podruma malomokrolužanskog vrača koji uz prizvuke remiksa Mitra Mirića i Minele, kupajući se u obližnjoj kanalizaciji dok razmazuje govna ušnuom školjkom, doziva kišu. Kod njih još vlada politeizam.
Zona kroz koju GSP autobuse voze samo majstori dvocolaši koji u CV-ju imaju crni pojas iz svih azijskih slomi-vrat-pički borilačkih veština i barem deset godina iskustva rada u klanici prasića. Obavezna je članska karta neke specijalne jedinice i iskustvo u vožnji Kamaza, borbenog, stelt aviona i podmornice. Čelična muda do podruma, kojima prave brazde po njivi, se podrazumevaju. Poštare nemaju. Njima niko ne piše.
Rodno mesto Lucifera. Dante nije imao jaja da ovo mesto stavi kao poslednji krug pakla, jer bi ga meštani izjeli ko afrička siročad ranjenog skočimiša bez noge. Idealno mesto za odlazak u jednom pravcu. Svakome priređuju toplu dobrodošlicu. Na lomači. Kao stvorena prilika za upoznavanje sa srednjovekovnim spravama za mučenje.
Mesto gde je istoimeni časopis imao uredništvo, dok ih vlasnici Trećeg oka nisu zapalili zemnim gasom i prodali u delove.
- Odakle si beše ti?
- Slanci. Što?
- Aha... Zona sumraka.
- Nije bre! Mi samo bogovima žrtvujemo samo...
- Žurim tetki da odnesem lek.
Nadrogirani lik koji luta po kraju. Prepoznaje se po krupnim zenicama koje su usmerene u neodređenom pravcu i glupostima koje priča.
A: Brate, eno ga Frodo.
B: Ide prema nama, pravi se da ga ne poznaješ!
F: Eeeee... Tebra, si video moj prsten?
B: Tvoj šta?
F: Beli prsten, napravio sam ga... Sad ne znam gde je...
A: Ne znam brate, pitaj Saurona, možda on zna.
F: Možda ga ukradoše oni zmajevi...
Virus koji si dobio od deteta, koje je isti pokupilo od nekog drugara u vrtiću.
- Tri dana me ubija temperatura 37.7, ona najgora…
- Pa jel’ te pazi neko?
- Ma kakvi, sad se cela kuća razbolela, ovako nam je svakih mesec dana, kod moje male u vrtiću bolesti samo idu u krug… Ali brate, ovaj vrtićitis me je ubio jače.
U užem smislu, stanovnici jedne uske urbane regije čija je najjužnija urbana tačka Resnik. Najmanje je onih čiji su se navrdeda i sa očeve i sa majčine strane rodili tu. Po jednom istraživanju, broj takvih iznosi manje od hiljadu. Dakle, ostatak od milion dvesta trideset šest hiljada stanovnika ne pripada toj grupi, jer već u drugom, eventualno trećem kolenu, vuče korene sa sela.
Beograđanin je spoj nacionaliste i evropejca, urbanog i ruralnog, tradicionaliste i modernog čoveka, na granici Šumadinca i Vojvođanina. Beograd je postao ono što jeste zahvaljujući selima kao što su Mirijevo, Viline Vode, Resnik, itd, koji su prerasli u industrijske zone.
Stari deo Beograda, od Kalemegdana do Vukovog spomenika, takozvani krug dvojke, može peške da se pređe. Ostatak je periferija i to se oseti čim se malo mrdne od te linije (Karaburma, Mirijevo, Zvezdara, Banjica...)
Ljudi koji niti oru zemlju niti dižu solitere, niti piju pivo ispred zadruge niti rade posao Čendlera Binga. Većinom srednja klasa, profesori, nastavnici, učitelji, šalterski službenici, daktilografi, pisari, u stara vremena ćate...
Osvetnik radnik je pravi naziv osobe koja se javnosti predstavlja kao prosvetni radnik.
Naime, veliki broj sadasnjih i buducih profesora je bilo zacudjeno, nebrojano puta rastuzeno i emotivno terorisano od strane svojih profesora.
Svi ti mladi djaci, buduci profesori, govorili su sebi i drugima da oni nikada nece takvi biti. A onda...
Ta deca su upisala fakultet. Krenule su obaveze i upijanje znanja. Mislili su da je fakultet mestasce gde je prilicno tiho i da ljudi persiraju jedni drugima, a naleteli su na lestvici osvetnih radnika najteze- profesore na fakultetima.
I, taj lanac se neprekidno nastavlja i se krug ponavlja. Mladoj, vedroj,ciloj, znanja zeljnoj osobi se namecu potrebne i nepotrebne obaveze, pogotovo zacinjenje bolonjim specijalitetom, u kombinaciji sa nadobudnoscu vrhunskih osvetnih radnika. Vremenom, retko ko uspe da izdrzi pritisak i da svoje znanje prenosi mirnim putem. Nesvesno ili svesno, postanu isti ili cak gori od onih koje su tako srcano kritikovali...
A PR ispred OSVETNI znaci Pi-Ar, ili "pravi".
Vrhunci osvetni radnici medjusobno, umesto prosvetni nazivaju se- presvetli. Ili se bar tako ponasaju.
Ucenica sa zeljom da bude profesorka srpskog dok je u srednjoj skoli: "Jaoj, nemas pojma kako se ona izivljava nad nama! Tera nas da citamo i sto treba i sto ne treba, pisemo eseje, a nikom ne daje vise od trojke!"
Ista ucenica nakon prve nedelje na fakultetu: "Covece, oni su nam dali tonu knjiga, oci ce mi ispasti od citanja! A, bicu i ja jednog dana profesorka, pa ce da vide oni svoga boga! Ne znaju klinci sta su muke, ima dobro da se pomuce i za pozitivnu..."
Živim za trenutak. Uživam u njemu, on je sve. Dešava se spontano, u momentu, dolazi bez najave. U nama erupcija oduševljenja, ludi smo, igramo harlem šejk, kroz glavu nam prolazi Massimo Savić i njegova rečenica"Stvar je u biti". U stvari je stvar u tome da se prepustiš trenutku.
E baka mogli smo prošetati krug.
- Mogli, vala.
(Sat vremena kasnije)
E brate, hahahahaha, e znaš šta smo mogli?
- Reci, baka.
Mogli smo d'igramo malo, ludi letnji ples, naš.
- Ne, ne stvar je u biti, prepusti se trenutku, bakaaaaaa.
Bakaaaaaaa.
Igra koju su smislili mornari. I ako nosi italijanski naziv, moguce da su je doneli na jadran Francuzi. Originalno se igrala sa đuletom brodskog topa i sastoji od dva seta po četiri mesingane kugle sa olovnom kuglom u njima i jednom čeličnom kuglom sa nazivom babica. Jedan od dva seta kugli ima beli krug iscrtan na sebi, da bi se razlikovao.
Igrač koji prvi igra "zadaje" ili baci random ispred sebe na nekih 4 metra manju, čeličnu kuglu i onda naizmenično pokušavaju da bace svoju kuglu bliže babici, sa tim da je dozvoljeno i izbijanje, odnosno prenošenje impulsa balote na babicu. Igrači bacaju četiri balote naizmenično. Pobednik je onaj čije su balote bliže babici. I svaka balota se računa u odnosu na sledeću bližu. Može da se igra i u dublu, gde suigrači naizmenično bacaju dve balote.
Postoje još verzije ove igre sa mermernim kuglama u grčkoj i verzija sa kuglama od bukovog drveta kod planinskih naroda alpa i dinarida.
U današnje vreme ovaj sport je spao na penzionere u urbanim parkovima, a nekada je ovo bila surova igra mornar koji su je koristili da zaobiđu sablju i omogućavala klađenje u dokolici, najčešće u rum ili vino.
Imaju dva terena u limanskom parku u Novom sadu. Alternativni domaći naziv je Boćanje.
Način da svi iz društva saznaju u koga ste zaljubljeni.
Obred se vrši na sledeći način: društvo poseda u krug, na papiru se nacrta duh i oko njega se šestarom ucrta kružnica, oko kružnice, slova od A do Š, brojevi od 0-9 i naravno neizostavni "da", "ne" i "možda". Igla kroz koju je prethodno provučen konac zabode se u centar kruga i igra počinje. Osoba drži konac a igla se kreće po inerciji i po inerciji će potrefiti baš polja gde su "da", "ne" i "možda" opcije. Ono što igla neće potrefiti po inerciji biće plod mašte osobe koja drži konac. Kulise su naravno zamračene, jedino je svetlost sveće dozvoljena. Duh takođe ima nekoliko svojih nepisanih pravila:
1. Ne sme da se proverava ni na koji način; ako ga pitate koliko je sati ili kakvo je vreme napolju, može da se rasrdi, ostane vam u kući i pravi belaja
2. Ne smete da se smejete ako "izvali" nešto smešno npr. da se zove Mirko Papučić, to dokazuje da ste neozbiljni i da mu ne verujete, opet može da se rasrdi i ostane vam u kući
3. Najviše voli da odgovara sa "da", "ne" i "možda".
A: ajde, ajde pitaj ga nešto! Meni uvek pogodi.
B: (bojažljivo) Dobri duše da li me Marko voli?
Obavezana kopaska nasih komentatora, kada komentarisu medjunarodnu atletsku trku. Nikako ljudi da prokontaju da nije uvek cilj oboriti rekord, nego uzeti medalju.
-I ovo je jako spora trka na 5000m, Bekele zaostaje posle 2km vec 24 sekunda za svetskim rekordom koji drzi...
-Bekele zadnji krug 53 sekunda, kakav finis, kakva pobeda starog lisca!
P.S. bas me zanima koliko bi isao da je vukao celu trku i jurio rekord???
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.