
Jedan od malih krupnih užasa našeg djetinjstva. Glupa, isprazna sadistička zabava u obliku beskonačnog ponavljanja naslova nepostojeće priče nesrećnoj žrtvi koja tek što je kročila u život. Njome su bubuljičavi dokonjaci iz komšiluka sebi ispunjavali dosadno popodne i siti se naslađivali ostavljajući traume (još uvijek) nesagledivih razmjera na tada nedužnoj djeci tj. sada nama.
Bubuljičavi dokonjak kreće:
-Ej ti, mali, ’oš da ti pričam priču o crvenim mravima?
-Može, može! (trept, blink...) – odgovaraš mu TI naivno.
-Nemoj ti meni može, nego ’oćeš da ti pričam priču o crvenim mravima?
-Pa ’oću, pričaj mi...?
-Ma nemoj ti meni „Pa ’oću, pričaj mi?“, nego ’oćeš da ti pričam priču o crvenim mravima?
-Ajde pričaj, pričaj!!
- Ama nemoj ti meni „Ajde pričaj, pričaj!!“, nego ’oćeš da ti pričam priču o crvenim mravima?
-E neću!!!
-Nema tu neću, nego ’oćeš da ti pričam priču o crvenim mravima?
-Ajoj, dosadan si. Neću, pusti me!
-Nemoj ti meni „Ajoj, dosadan si i neću pusti me“, nego ’oćeš da ti pričam priču o crvenim mravima?
.......nakon pola sata:
-Ma nosi se u p.... m......., bubuljičavi idiote, idi maltretiraj malo nekog drugog!!!
-Ma nemoj ti meni „ma nosi se u p.... m......., ... idi maltretiraj malo nekog drugog“, nego ’oćeš da ti pričam priču o crvenim mravima?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Hahahhahaha +
napinjanje od malih nogu ++
Pa je l ti je ispričao na kraju ? xD
Мене су плашиле приче о Рудивоју...
+