
Glavni lik u nekom umetničkom delu. Uvek postoje protagonista koji se trudi da dobije naklonost publike i time deluje dobar, i sve što on radi ispravno, i antagonista, koji se trudi da bude odbojan publici pa onda da deluje kao zao. Baš zato je u Antigoni antigona protagonista. Ona je antagonista u knjizi, ali je protagonista čitatelju, zato što se čitatelj saoseća sa njom. I to je magija umetnosti!
primer iz života:
mene su optužili da sam ukrala dnevnik pre jedno 4 meseca i dobila sam keca iz vladanja. Ja sam u očima moje razredne bila antagonista, ali svi u razredu su znali da ja nisam ukrala taj dnevnik, i njima sam ja bila protagonista, zato što sam nevino optužena, a nisam htela da odam druga i prihvatila krivicu i bila glavni akter. Znači, protagonista. Najvažnije je što sam ja samoj sebi bila protagonista, zato što sam znala da ne smem da popustim i izneverim samu sebe.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
...i pojave se huligani.......*""@@$Antigonu,pa to čuje reditelj niskobudžetnog horor filma....i magija se nastavlja...pozitivno deluješ...+
Tako treba Dunjice.+
Svaka cast Dunjice!
Ima tako dramaticnih likova i na Vukajliji! ovo nije kritika Antigone vec i same Vukajlije!
Ja sam za da se Dunjici dodeli uloga na Vukajliji "Antigona"
++++++++++++++++++++
a, da, +++
zamerka,def je previse duga